Prijeđi na sadržaj

Eritreja

Izvor: Wikipedija
Država Eritreja
ሃግሬ ኤርትራ
(Hagəre Ertra)
دولة إرتريا
(Dawlât Iritriyā)
State of Eritrea
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna
Ertra, Ertra, Ertra

Položaj Eritreje
Glavni grad Asmera
Državni vrh
 - Predsjednik Isaias Afewerki
 - Predsjednik Vlade Isaias Afewerki
Neovisnost Od Etiopije
24. svibnja 1993.
Površina 97. po veličini
 - ukupno 121.320 km2
 - % vode 0.14 %
Stanovništvo 115. po veličini
 - ukupno (2005) 4.561.599
 - gustoća 38/km2
BDP (PKM) procjena 2012.
 - ukupno 4.396 milijardi $ (168.)
 - po stanovniku 776 $ (174.)
Valuta nakfa (100 centa)
Pozivni broj 291
Vremenska zona UTC +3
Internetski nastavak .er
Željeznički tunel na eritrejskoj visoravni.

Eritreja je država u sjeveroistočnoj Africi na obali Crvenog mora. Graniči sa Sudanom na sjeverozapadu, Etiopijom na jugu te Džibutijem na jugoistoku.

Nakon prestanka sovjetske vojne pomoći Etiopiji eritrejski gerilci uspjeli su početkom devedesetih pobijediti etiopske snage i izvojevati neovisnost. Mlada je država bila dodatno opterećena dvogodišnjim ratom s Etiopijom oko granične crte koji je izbio 1998. Obećana demokratizacija zemlje nije provedena i Eritreja je još uvijek jednostranačka država kojom vlada Narodni front za demokraciju i pravdu (PFDJ), nasljednik oslobodilačkog pokreta EPLF, i njegov vođa Isaias Afewerki. Svi su javni mediji u državnom vlasništvu.

Eritreja je među siromašnijim afričkim državama, BDP je u 2011. bio 1625 USD po stanovniku,[1] mjereno po PPP-u (paritet kupovne moći).

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Godine 1995. u Eritreji, su pronađeni ostaci hominida stariji od 1 milijun godina, za koje se smatra da bi mogli predstavljati poveznicu između hominida i prvih ljudi. Smatra se da se Eritreja nalazila na putu kojim su prvi ljudi naseljavali Stari svijet. Godine 1999. otkriveno je kameno oruđe staro oko 125 000 godina u zaljevu Zula južno od grada Massawa duž obale Crvenog mora. Spiljske crteže iz vremena epipaleolitika pronašli su talijanski kolonizatori u središnjem i sjeverozapadanom dijelu Eritreje. Smatra se područje danakilske pustinje ima važnu ulogu u istraživanju evolucije čovjeka.

Na prostoru današnje Eritreje postojale su neke od najstarijih civilizacija. Tako se Eritreja zajedno sa sjevernom Somalijom, Džibutijem i obalnim dijelom Sudana, smatra prostorom na kojem se najvjerojatnije nalazila, država koju su drevni Egipćani nazivali zemlja Punt ("Ta Netjeru") koja se prvi puta spominje u zapisima iz 25. stoljeća prije Krista. Puntiti su imali bliske odnose s Egipćanima u vrijeme faraona Sahure i kraljice Hatšepsut.

U vrijeme 8. stoljeća prije Krista, Kraljevstvo Damot (ili D'mt) postojalo je na području Eritreje i sjeverne Etiopije. Glavni grad je bio Jeha. Od prvog stoljeća prije Krista i u prvom stoljeću postojalo je Kraljevstvo Aksum.

U srednjem vijeku, jačanjem islama, moć Aksuma je slabila. Kulminacija dominacije islama u području zbila se 1557. kada su snage Sulejmana I. osvojile grad Massawu, susjedne gradove Arqiqo i Debarwa, te osnovali provinciju Habesh.

Granice današnje Eritreje, te čitavog područja nastale su tijekom europske kolonizacije područja. Tijekom srednjeg vijeka i otomanske okupacije povijesno ime Eritreje je bilo Bahre-Negash (Kraljevstvo mora). Nakon pada kraljevstva naziv je bio Medri Bahri ("Zemlja mora"). Italija je pred kraj 19. stoljeća osnovala koloniju pod nazivom Eritreja. Naziv je dobila prema latinskoj riječi Erythræa (od grčki: Erythraia, Ἐρυθραία), kako su nazivali Crveno more.

U drugom svjetskom ratu britanci su pobjedom nad Talijanima u bitci za Keren 1941. preuzeli upravljanje kolonijom. Nakon drugog svjetskog rata, područja nekadašnje talijanske kolonije Eritreje federalizirana su u zajednicu s Etiopijom, rezolucijom UN 15. rujna 1952.

Ranih 1950-ih u Eritreji je još bilo oko 17 000 Talijana. Tada je u cijeloj zemlji bilo 300 km željeznice i 16 kinematografa. Niti jedan stanovnik nije bio fakultetski obrazovan, a 10 ih je imalo završenu srednju školu. 85 % stanovništva Asmare bilo je zaraženo veneričnim bolestima. Benito Mussolini je htio Asmaru učiniti biserom novog Talijanskog Carstva. Grad je izgrađen po uzoru na Tripolis, sa širokim ulicama, urešenim javnim zgradama i kanalizacijom. Talijani su podigli trkalište i klaonicu, ali nisu niti jednu školu. U neposrednoj okolini grada živjeli su poznati razbojnici Šifte, koji su se znali spuštati sve do mora. Na glasu je bilo domaće pivo zvano meloti.[2]

Nakon dugogodišnje oružane i političke borbe za nezavisnost, Eritreja je 24. svibnja 1993. postala neovisna država. Zbog graničnog spora s Etiopijom, Eritreja je 1998. ušla u dvogodišnji rat, koji je završen sporazumom u Alžiru, potpisanim 2000.

Zemljopis

[uredi | uredi kôd]

Eritreja se nalazi na sjeveroistoku Afrike na obali Crvenog mora. Arhipelag Dahlak, koji se sastoji od dva velika i 124 mala otoka, nalazi se ispred pješčane i suhe obale nedaleko od grada Massawa, mjesto je ribarenja. Tjesnac Bab-el-Mandeb strateški je važan prolaz koji povezuje Eritreju i Jemen. Na jugu Eritreja graniči s Etiopijom, a na sjeverozapadu sa Sudanom. Afarski trokut (Dankilska depresija) je geološka depresija, stjecište tri tektonske ploče koje se razilaze. Najviša točka države je planina Emba Soira na 3018 m.

Najveći gradovi

[uredi | uredi kôd]
Gradovi u Eritreji
Grad Stanovništvo Regija
Popis stanovništva 1984. Popis stanovništva 2010.
1 Asmara 475.385 649.707 Maekel
2 Keren 126.149 146.483 Anseba
3 Teseney 52.531 64.889 Gash-Barka
4 Mendefera 22.184 63.492 Debub
5 Agordat 15.948 47.482 Gash-Barka
6 Assab 31.037 39.656 Južna crvenomorska regija
7 Massawa 15.441 36.700 Sjeverna crvenomorska regija
8 Adi Quala 14.465 34.589 Debub
9 Senafe 14.019 31.831 Debub
10 Dekemhare 17.290 31.000 Debub
11 Segeneiti 13.328 27.656 Debub
12 Nakfa ? 20.222 Sjeverna crvenomorska regija
13 Adi Keyh 8.691 19.304 Debub
14 Barentu 2.541 15.467 Gash-Barka
15 Beilul ? 14.055 Južna crvenomorska regija
16 Edd ? 12.855 Južna crvenomorska regija
17 Ghinda 7.702 10.523 Sjeverna crvenomorska regija
18 Mersa Fatuma ? 9.542 Južna crvenomorska regija
19 Himbirti ? 8.822 Maekel
20 Nefasit ? 8.727 Debub

Administrativna podjela

[uredi | uredi kôd]
Administrativna podjela

Eritreja je podijeljena u šest regija (zobas), koje su podijeljene u distrikte (sub-zobas):

  1. Anseba (Adi Tekelezan, Asmat, Elabered, Geleb, Hagaz, Halhal, Habero, Keren, Kerkebet, Sel'a)
  2. Debub (Adi Keyh, Adi Quala, Areza, Alitena, Debarwa, Dekemhare, Mai Ayni, Mai Mne, Mendefera, Segeneiti, Senafe, Tserona, Zalambessa)
  3. Gash-Barka (Agordat, Badme, Barentu, Dghe, Forto, Gogne,Guluj, Haykota, La'elay Gash, Logo-Anseba (Adi Neamen Kebabi), Mensura, Mogolo, Molki, Om Hajer, Shambuko, Tesseney)
  4. Južna crvenomorska regija (Are'eta, Središnja Dankalia, Južna Dankalia, Assab)
  5. Maekel (Berikh, Ghala-Nefhi, Semienawi Mibraq, Serejaka, Debubawi Mibraq, Semienawi Mi'erab, Debubawi Mi'erab, Asmara)
  6. Sjeverna crvenomorska regija (Afabet, Dahlak, Ghel'alo, Foro, Ghinda, Karura, Massawa, Nakfa, She'eb)

Religija

[uredi | uredi kôd]

Prema podatcima američkog ministarstva vanjskih poslova iz 2010. 50% stanovništva je islamske vjeroispovjesti. Kršćani čine 48% populacije dok ostali nemaju religiju.

Šport

[uredi | uredi kôd]

Najpopularniji sportovi u Eritreji su nogomet i biciklizam. Sportaši iz Eritreje od Olimpijskih igara u Sydneyu 2000. redovito nastupaju samostalno na ljetnim olimpijskim igrama. Atletičar Zersenay Tadese osvojio je jedinu olimpijsku medalju za Eritreju od samostalnosti (brončana medalja u utrci na 10000 m Atena 2004.). Od 1956. do 1992. sportaši iz Eritreje nastupali su pod zastavom Etiopije.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. GDP per capita, PPP (current international $) - Eritrea | Data. data.worldbank.org. Pristupljeno 3. svibnja 2021.
  2. John Gunther-Nepoznata Afrika, Zora, Zagreb 1966., str. 180.-183.
Nedovršeni članak Eritreja koji govori o državi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.