Dostupni linkovi

Đurović o tragediji na Drini: Pojačano krijumčarenje i rizici po izbeglice


Pripadnici srpske policije pretražuju obalu reke Drine u blizini Ljubovije, na zapadu Srbije, 22. avgust 2024.
Pripadnici srpske policije pretražuju obalu reke Drine u blizini Ljubovije, na zapadu Srbije, 22. avgust 2024.

Direktor beogradskog nevladinog Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila Radoš Đurović izjavio je za Radio Slobodna Evropa da pokušaji izbeglica da uđu u Evropsku uniju (EU) i zatraže azil postaju sve rizičniji.

"Sa većim kontrolama granica, sa jačim politikama odbijanja ovih ljudi da uđu i zatraže azil na teritoriji EU, njihovi pokušaji postaju sve rizičniji i krijumčari su sve beskrupolozniji u organizovanju ovakvih poduhvata", naveo je Đurović.

Čamac sa migrantima koji su pokušavali da pređu iz Srbije u Bosnu i Hercegovinu prevrnuo se na Drini tokom noći između 21. i 22. avgusta kada je najmanje desetoro njih stradalo.

Đurović napominje da ne postoji nijedan kamp za prihvat izbeglica na granici sa Bosnom i Hercegovinom preko koje se sada, kaže, dešava većina migracija.

Da bi se predupredile tragedije poput ove na Drini, Đurović smatra da treba urediti migraciju u Srbiji kroz kontrolu i prihvat izbeglica.

"Ali i razgovarati sa partnerima iz EU, da politike prema migrantima i izbeglicama ne budu nasilne, da ne budu one koje će te ljude da fizički sprečavaju da uđu u EU i guraju ih dalje u Srbiju", poručio je Đurović.

RSE: Šta je uzrok ovakvih stradanja migranata?

Đurović: Glavni uzrok jeste način kako oni pokušavaju da se domognu Evropske unije (EU), odnosno tog obećanog spasa kako oni to vide.

Radoš Đurović, Centar za zaštitu i pomoć tražiocima azila u Beogradu
Radoš Đurović, Centar za zaštitu i pomoć tražiocima azila u Beogradu

Sa većim kontrolama granica, sa jačim politikama odbijanja ovih ljudi da uđu i zatraže azil na teritoriji EU, njihovi pokušaji postaju sve rizičniji i krijumčari su sve beskrupolozniji u organizovanju ovakvih poduhvata.

Treba imati u vidu da ovi ljudi nemaju alternativu, da su pobegli iz Sirije i Avganistana, iz zemalja gde ne mogu da se vrate. I da ostanu zaglavljeni u Srbiji, za njih nije rešenje kada je već u susedstvu Evropska unija.

Ovi ljudi su očajni i predaju se u ruke krijumčara i pokušavaju na svaki način da se domognu te obećane teritorije rizikujući život. I svedoci smo onda šta se dešava na Drini, reci koja odnosi veliki broj života migranata i izbeglica tokom godine.

RSE: Kako se to može sprečiti?

Đurović: Način da se uredi migracija je možda odgovor na ovakve tragedije. A to znači nikako ne zatvarati kampove kao što smo svedoci da je Komesarijat za izbeglice Srbije nedavno uradio. Između ostalog zatvorio je i kamp Banja Koviljača, koji je jedini na granici sa Bosnom i Hercegovinom.

Kada znamo da migracija sada ide preko Bosne, nemate nijedan kamp gde možete da prihvatite ljude koji su u potrebi.

To govori o tome da negirate migraciju što su opasni načini kako se rešava problem migracije jer kada se država i institucije povuku iz ovog problema, kada ga ne prate na dnevnom nivou, onda se odlazi u krijumčarenje i ovakve opasne pokušaje prelaženja granice koje dovode do smrtnih ishoda.

Kada su ljudi u kampovima vi onda imate mogućnost da sprečavate krijumčarenje, da analizirate šta se dešava u pogledu krijumčarenja, da analizirate potrebe ovih ljudi.

Urediti migraciju, pre svega, dok su ti ljudi u Srbiji, kroz kampove i kroz kontrolu i prihvat ovih ljudi.

'EU pooštrila politiku prema migraciji'

Ali sa druge strane i razgovarati sa partnerima iz EU koji nose izvesnu odgovornost u ovom problemu rešavanja migracija, da politike prema migrantima i izbeglicama ne budu nasilne, da ne budu one koje će te ljude da fizički sprečavaju da uđu u EU i guraju ih nazad u Srbiju.

Podsetiću, iz Mađarske i drugih susednih zemalja EU se redovno ljudi guraju nazad u Srbiju, sprečavaju se faktički da traže azil i oni se fizički guraju na našu teritoriju.

Takve politike fizičkog sprečavanja migracija samo jačaju krijumčarenje i ove rizike jer te ljude guraju u opasnost. Ako su gurnuti izvan EU u Srbiju, oni ne misle da su rešili svoje pitanje i da će ostati ovde zauvek, već očajni pokušavaju da se domognu po svaku cenu tog spasa, kako ga oni vide.

RSE: Koliko su se od migrantske krize 2015. promenili mehanizmi zemalja EU za prihvat migranata?

Đurović: Od krize 2015. godine EU je pooštrila politike prema migraciji, pokušava da je zauzda na svim frontovima, ne samo na balkanskoj ruti već i u svom okruženju, i na Mediteranu, pa čak i dalje.

Međutim, da rezultati tih politika nisu efikasni, govori i to da migracija nije stala. Prošle godine imali smo migraciju u Evropu koja je bila velika skoro kao ona iz 2016. godine. Ratni sukobi i očaj ovih ljudi, koji se nalaze u zemljama trećeg sveta, motiviše ih da dođu ovamo bez obzira na te politike zaustavljanja, usporavanja migracija.

Kada govorimo o susedima Srbije, imate Mađarsku koja izrazito zagovara borbu protiv migracije kroz upotrebu sile i fizičkih barijera što stvara svojevrsni pakao izbeglicama, ali i institucijama na teritoriji Srbije.

'U Srbiji jača krijumčarenje zbog politike pušbeka susednih zemalja'

U Srbiji se kao posledica te politike pušbeka (pushback – guranje nazad) jača krijumčaranje. Ti ljudi su ranjivi, osetljivi, a Srbija nema kapaciteta da se sa tim problemom sama izbori.

Mađarska ima trilateralnu inicijativu, sa Austrijom i Srbijom, da Srbija preuzme teret u borbi protiv migracija na svojim južnim i istočnim granicama.

U tom aranžmanu Srbija treba da igra ključnu ulogu. Susedne zemlje od Srbije očekuju pojačan angažman da se izbore sa globalnom migracijom za koju nema kapacitete.

Kada govorimo o EU, oni imaju generalne politike da Zapadni Balkan vide kao jedan vid sistema povezanih sudova, koji treba da migraciju uspore i na čijoj teritoriji treba ta migracija, ne samo da se zauzda, nego da se izgrade neki kapaciteti za održiv prihvat izbeglica.

Koliko je to moguće na Balkanu, koji se bori sa drugim problemima, gde institucije nemaju iskustva u prihvatu i integraciji izbeglica, govori činjenica da je jako mali broj ljudi koji uspeju da zatraže azil u Srbiji i zemljama Balkana, a i da azil dobiju. Ove godine je svega nekoliko ljudi dobilo azil od preko 25.000 ljudi koji su po našim procenama prošli kroz Srbiju.

EU ima odgovornost i sa aspekta činjenice da migracija i dolazi u Srbiju iz pravca EU. To znači iz pravca Bugarske, iz pravca Grčke. Migracija prolazi kroz EU, ulazi u Srbiju, da bi nastavila dalje ka EU.

EU mora aktivnije da se uključi, da uredi sistem azila, upravljanje migracijama na balkanskom području, a da on odgovara minimumima standarda EU i poštovanju ljudskih prava i prava izbeglica kakva su zagarantovana i tamo.

'Balkanska ruta jedna od glavnih za ulazak u EU'

RSE: Koliko su Zapadni Balkan i Srbija i dalje bitna tranzitna ruta migrantima na putu ka EU?

Đurović: Svake godine se pokazuje da je balkanska ruta jedna od glavnih ruta ulaska u EU i da je ona žila kucavica te migracije koja dolazi kopnenim putem i koja objedinjuje migraciju iz centralne Azije, sa Arabijskog poluostrva, Bliskog istoka i severne i istočne Afrike.

Ne bih zanemario ni postojanje centralno mediteranske rute gde ljudi pokušavaju da se brodovima domognu, pre svega, Italije. Tako da su to dve glavne rute koje se smenjuju po značaju iz godine u godinu za EU, one predstavljaju prioritetne migrantske rute.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG