Idi na sadržaj

Geja (mitologija)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Geja
Geja, od Anselm Feuerbach (1875)
GrupeGrčki primordijalni bogovi
RoditeljiNiko
Suprug(a)Uran, Pont, Eter
MitologijaGrčka mitologija


Geja ili Gaja (grč. Γῆ, Γαῖα = Zemlja) je u grčkoj mitologiji jedna od Primordijalnih bogova, Majka Zemlja,[1] a nastala je iz Haosa. Geja je majka predaka – ponekad partenogena – cijelog života. Ona je majka Urana (neba), iz čije je seksualne zajednice rodila Titane (koji su i sami roditelji mnogih olimpskih bogova), Kiklope i Džinove; kao i Ponta (more), iz čijeg je spoja rodila iskonske morske bogove. Njen ekvivalent u rimskom panteonu bila je Terra.[2]

Grčka mitologija

[uredi | uredi izvor]

Hesiodova Teogonija (Postanak bogova) govori da je nakon Haosa nastala Geja, Zemlja,kao vječno sjedište besmrtnika koji posjeduju Olimp iznad.[3] nakon Geje došao je "mračni Tartar u dubini zemlje široke staze", a zatim Eros, bog ljubavi.[4] Hesiod dalje kaže da je Geja iznjedrila Uran (Nebo, Nebo) da je "pokrije sa svih strana".[5] Geja je također rodila Ourea (Planine) i Ponta (More), pa je Uranu rodila Okeana, Keja i Krija te Titane Hiperiona i Japeta, Teju i Reju, Temidu i Mnemozinu, te Febu od zlatne krune i dražesnu Tetiju. "Nakon njih rodio se Kron lukavi, najmlađi i najstrašniji od njene djece, i mrzio je svoga krepkog oca." Potom je rodila jednooke Kiklope, čija su imena: Bront ("gromovnik"), Sterop ("munja") i "sjajni" Arg: "Snaga, moć i umijeće bili su u njihovim djelima." Nakon njih rađa Centimane, čije ime znači "storuki", jer imaju sto ruku, a također i pedeset glava. Uran je sakrio Kiklope i Hekatonhire jer su ružni, u podzemlje, a Geja se naljutila jer je voljela svu svoju djecu, bez obzira na izgled. Oblikovala je srp i dala ga Kronu. On je kastrirao svog oca iz zasjede, a iz sjemena koje je palo na Zemlju rođeni su snažne Erinije i naoružani Giganti, te jasenove nimfe Melije. Od Uranovih testisa u moru izašla je Afrodita, iako se tvrdi da je Zeusova kćer. Započelo je zlatno doba. Zeus je svrgnuo Krona. Geja je rodila Ehidnu i Tifona Tartaru, a Pontu morske bogove. Svoje proročke moći dala je Posejdonu, Apolonu ili Temidi. Apolon je najpoznatiji po svojoj proročkoj moći u Delfima, koji postoje od Homerova vremena, a nastali su tako da je Apolon ondje ubio Gejino dijete Pitona. Hera je stoga kaznila Apolona, poslavši ga kralju Admetu da bude pastir na devet godina.

Štovanje Geje

[uredi | uredi izvor]
Eon-Uran i Geja, rimski mozaik

Geja je obožavana pod epitetom "Anesidora", što znači "darodavac".[6][7][8] Ostali epiteti bili su Calligeneia (rođena prelijepa),[9] Eurusternos (boginja sa širokim grudima),[10] i Pandôros.[11]

Mnogi moderni neopagani, posebno helenističke neopaganske sekte u Sjedinjenim Državama, aktivno štuju Geju. Vjerovanja koja se odnose na Geju razlikuju se međusobno od uobičajenog vikanskog vjerovanja do šireg neopaganskog uvjerenja da je Geja božica svega stvaranja, Majka Božica iz koje svi ostali bogovi proizlaze. Geja utjelovljuje planete i Zemlju i svemir. Obožavanje Geje razlikuje se, protežući se od klanjanja do druidskog rituala. Gejine su životinje zmija, bik, svinja i pčele. U njenoj se ruci narkotičan mak može preobraziti u mogranj. Neki uobičajeni oblici štovanja mogu uključivati klanjanje, pokušavajući doseći veću povezanost sa Zemljom, šamanističke običaje, ubiranje desetine, veličanje i moljenje, stvaranje inspiriranih umjetničkih djela posvećenih božici, paljenje ulja i tamjana, uzgajanje biljaka i vrtova, stvaranje i održavanje posvećenih gajeva te spaljivanje kruha ili prolijevanje pića kao žrtvenih darova. Ostali oblici štovanja mogu doista biti zajednički, jer obožavanje Geje vrlo je rašireno i može poprimiti mnoge oblike.

Interpretacije

[uredi | uredi izvor]
Geja je rodila Erihtonija kad je Hefest pokušao silovati Atenu.

Neki izvori, poput autora Marijasa Gimbutasa i Barbare Walker, tvrde da je Geja kao Majka Zemlja kasniji oblik predindoeuropske Velike Majke koja je bila štovana u neolitičkim vremenima, ali je to stajalište sporno unutar akademske zajednice. Heziodovo odvajanje Reje od Geje nije učinjeno strogim slijedom, čak ni od samih grčkih mitografa. Moderni mitografi poput Karla Kerenyija ili Carla A. P. Rucka i Dannyja Staplesa, kao i ranija generacija pod uticajem Frazerovog The Golden Bough (Zlatna grana), interpretiraju božice Demetru "majkom", Perzefonu "kćeri", a Hekatu "staricom". U Anatoliji (moderna Turska), Reja je poznata kao Kibela. Grci nikad nisu zaboravili da je antički dom Planinske Majke Kreta, gdje se figura ponešto poistovjećena s Gejom obožavala kao Potnia Theron ("Gospodarica životinja") ili jednostavno Potnia ("Gospodarica"). Ta se titula mogla pripisati u kasnijim grčkim tekstovima Demetri, Artemidi ili Ateni. U Rimu se uvezena božica Kibela štovala kao Magna Mater, tj. "Velika Majka", a identificirana je sa rimskom Cererom, božicom zemljoradnje koja je bila približno odgovarala grčkoj Demetri, ali s različitim aspektima i štovanjem s različitim kultom.

Marcel Mayer: Geja

Druge kulture

[uredi | uredi izvor]

U litvanskoj mitologiji Geja - Žemė kći je Sunca i Mjeseca, Dangusova (Varunova) žena. U tihookeanskim kulturama Majka Zemlja poznata je pod jednako mnogo imena i s jednako mnogo atributa kao i kulture koje su je obožavale, na primjer Maori čiji je mit stvaranja uključivao Papatuanuku, partnericu Ranginuija - Oca Neba. U Južnoj Americi još se u Andama održao kult Pachamama (u područjima Bolivije, Perua, Ekvadora, Argentine i Čilea). Ime dolazi od Pacha (kečua za promjenu, epohu) i Mama (majka). Staromeksičke kulture odnose se na majku zemlju kao Tonantzin Tlalli što znači "Obožavana Majka Zemlja". U indijskim religijama majka svega stvaranja se naziva "Gayatri", a iznenađujuće je bliska Geji. Jedino su Egipćani obožavali boga Zemlje Geba.

Moderna teorija

[uredi | uredi izvor]

Mitološko ime ponovno je 1969. oživio James Lovelock u svojoj knjizi Geja: Novi pogled na život na Zemlji. Hipoteza predlaže da su živi organizmi i neorganski materijali dio dinamičkog sistema koji oblikuje Zemljinu biosferu i održava Zemlju kao pogodno okruženje za život. Sama Zemlja se posmatra kao "superorganizam" sa samoregulatornim funkcijama. Dalje knjige Lovelocka i drugih popularizirale su Geja hipotezu, koju su 1970-ih prvi prihvatili ekolozi New Agea kao dio povećane svijesti o ekologiji. U narednim decenijama, ekolozi i drugi stručnjaci, kao i sam Lovelock, potvrdili su i nastavljaju da otkrivaju sa sve većim detaljima da su atmosferska koncentracija O2, salinitet okeana i brojne druge karakteristike Zemlje samoregulisani i upareni procesi koji uključuju stijene, zrak, vodu i žive organizme. Posljedično, Lovelockov uvid mu je donio doživotnu nagradu Kraljevskog geografskog društva Discovery (2001.) i Wollaston medalju (2006.), najveću nagradu Geološkog društva Londona, čiji su prethodni dobitnici bili Charles Darwin; dalje, Lovelock je imenovan za komandanta Ordena Britanske imperije (CBE) za zasluge u proučavanju nauke i atmosfere u novogodišnjim počastima 1990. i članom Ordena časti (CH) za zasluge za Globalna nauka o životnoj sredini u novoj godini 2003.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Smith, "Gaea".
  2. ^ Larousse Desk Reference Encyclopedia, The Book People, Haydock, 1995, str. 215.
  3. ^ Hesiod, Theogony 116–118; Hard 2004, str. 23.
  4. ^ Hesiod, Theogony 119–120; Hard 2004, str. 23.
  5. ^ Hesiod, Theogony 126–128.
  6. ^ Pausanias, 1.31.4
  7. ^ Hesychius of Alexandria s.v.
  8. ^ Scholiast on Theocritus, 2.12
  9. ^ (Aristoph. Thesm. 300, with the Schol.; Hesych. s. v.; Phot. Lex. s. v.)
  10. ^ Pausanias, 7.25.13
  11. ^ Homeros. Epigr. 7. 1; Stob. Eclog. i. str. 165, ed. Heeren.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]