Jahrbuch 2017 WEB
Jahrbuch 2017 WEB
NJEMAKE ZAJEDNICE
DG JAHRBUCH
2017.
Osijek, 2017.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 1-452
UDK 08:061.2 ISSN 1849-8159
Izdava:
NJEMAKA ZAJEDNICA
Zemaljska udruga Podunavskih vaba u Hrvatskoj, Osijek
DEUTSCHE GEMEINSCHAFT
Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien, Essegg
Za izdavaa
Zorislav Schnberger
Glavna urednica
mr. sc. Renata Trischler
Izdavaki savjet
Ludwig Bauer (Zagreb), dr. sc. Lidija Duji (Zagreb), doc. dr. sc. Marija Karbi (Zagreb),
prof. dr. sc. Snjeana Pauek-Badar (Zagreb), dr. sc. Stanko Piplovi (Split),
dr. sc. Zlata ivakovi-Kere (Osijek).
Recenzenti
dr.sc. Lidija Duji, dr.sc. Vladimir Geiger, dr. sc. Vijoleta Herman Kauri, dr.sc. Ivana Juki,
dr.sc. Ivan Jurkovi, dr.sc. Damir Karbi, dr.sc. Jasenka Kranjevi, dr.sc. Suzana Leek,
dr.sc. Tihana Lueti, dr.sc. Zdravko Mati, dr.sc. Zlatko Milia, dr.sc. Kristina Milkovi,
dr.sc. eljko Pavi, dr.sc. Stanko Piplovi, Filip imetin egvi, dr.sc. Ivica ute,
dr.sc. Zlata ivakovi Kere
Adresa urednitva
Ribarska 1
31000 Osijek
Tel: 031/213-610
Fax: 031/213-611
E-mail: [email protected]
www.deutsche-gemeinschaft.eu
Prijevodi saetaka na njemaki jezik
Elisabeth Klein, prof.
Grafika priprema
Zlatko krinjar
Tisak
Kreendo Osijek
UDK: 08:061.2
ISSN: 1849-8159
Miljenja autora ne odraavaju nuno gledite urednitva.
Radovi objavljeni u Godinjaku Njemake zajednice DG Jahrbuch dostupni su u bazama:
Portal znanstvenih asopisa - Hrak (http://hrcak.srce.hr/) i na
http://deutsche-gemeinschaft.eu/djelatnost/godisnjak-jahrbuch/
Zbornik radova Godinjak Njemake zajednice DG Jahrbuch tiskan je uz financijsku potporu
Savjeta za nacionalne manjine i Osjeko-baranjske upanije.
Das Buch Godinjak Njemake zajednice DG Jahrbuch wurde Dank der finanziellen Untersttzung
des Rates fr nationale Minderheiten der Republik Kroatien und der Osijeker-Baranjaer Prfektur
herausgegeben.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 1-452
UDK 08:061.2 ISSN 1849-8159
Njemaka zajednica
Zemaljska udruga Podunavskih vaba u Hrvatskoj, Osijek
Deutsche Gemeinschaft
Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien, Essegg
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 1-452
UDK 08:061.2 ISSN 1849-8159
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 1-452
UDK 08:061.2 ISSN 1849-8159
SADRAJ / INHALT
Kreimir Beloevi
Dobrodoli u Kneippova ljeilita .................................................................................................................. 13
Wilkommen in die Kneippschen Heilbder
Dubravko Habek
Francisca Szmerthinn Artis Obstetriciae Magistra...................................................................................... 33
Francisca Szmerthinn Artis Obstetriciae Magistra
Petar Kere, Ljubomir Pribi
Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i lanovi osjekih sportskih drutava (I. dio) ............................................... 41
Deutsche und sterreicher, Grnder und Mitglieder der osijeker Sportgesellschaften (Teil I)
Zlata ivakovi-Kere
ivot odreen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller) ............................................................................... 51
Ein von einem Gerichtsprozess bestimmtes Leben (Rckblick auf die Familie Piller)
Arijana Kolak Bonjak
Der Lucifer varadinski list na njemakom jeziku ......................................................................................... 71
Der Lucifer ein varadiner Blatt in deutscher Sprache
Jasenka Kranjevi
Studenti arhitekture u Beu i vizije turizma na hrvatskom Jadranu.................................................................. 87
Architekturstudenten aus Wien und Vorstellungen ber den Tourismus an der kroatischen Adria
Jure Kui
Herbert Hoffman (Duchcovo, 25. 12. 1914. Split, 16. 1. 1985.) .................................................................. 103
Herbert Hoffman (Duchcovo, 25. 12. 1914 Split, 16. 1. 1985)
Suzana Leek
Slavonski Nijemci - najmanje poznati sunarodnjaci.
Strune ekskurzije njemakih studenata kao izvor za meuratnu povijest Slavonije ....................................... 121
Slawoniendeutschen - am wenigsten bekannte Landsleute.
Fachexkursionen der deutschen Studenten als Quelle zur Zwischenkriegsgeschichte Slawonien
Marko Lovri
Mit Gott fr Kaiser und Reich: Austrijski utjecaji na razvoj hrvatske kinematografije
i filmske kulture do 1918. godine.................................................................................................................... 139
Mit Gott fr Kaiser und Reich: sterreichischer Einfluss auf die Entwicklung
der kroatischen Kinematographie und Filmkultur bis 1918
Anamarija Luki, Miljenko Brekalo
List Narodna obrana o pitanju jezika u gradu Osijeku (1902. 1914.)........................................................ 151
Das Blatt Narodna obrana ber die Sprachenfrage in der Stadt Osijek (1902 1914)
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak
Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer i slikar Hugo Conrad von Htzendorf ................................................. 163
Vergessenes Erbe der Familie Pfeifferund der Maler Hugo Conrad von Htzendorf
Ivan Pekli
Doprinos Ljudmila Hauptmanna hrvatskoj historiografiji ............................................................................. 189
Der Beitrag von Ljudmilo Hauptmann zur kroatischen Historiographie
Stanko Piplovi
Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri ............................................................................................ 203
Erzherzog Franz Ferdinand in Dalmatien und Istrien
Ksenofont Ilakovac, Branko Hanek
Maksimilijan Konrad (1924. 1980.), svjetski poznat elektroniar ................................................................ 231
Maksimilijan Konrad (1924 1980), weltbekannter Elektroniker
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 1-452
UDK 08:061.2 ISSN 1849-8159
Andrej Rodinis
Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima Vukovar,
Vinkovci i upanja od 1929. do 1931. godine ................................................................................................ 243
Deutschsprachige Klassen in den Abteilungen der Volksschulen in den Kreisen
Vukovar, Vinkovci und upanja von 1929 bis1931
Filip imetin egvi
Fin de Sicle Zagreb i kulturni prijelazi u Habsburkoj Monarhiji druge polovice 19. stoljea ...................... 265
Fin de Sicle Zagreb und Kulturbergnge in der Habsburger Monarchie der zweiten Hlfte des 19. Jahrhundertes
Ivan osi Bukvin
Leopold (Seibl) Sajbl ...................................................................................................................................... 283
Leopold (Seibl) Sajbl
Smiljana Lazi-Marinkovi
Gustav Baldauf, ravnatelj Obrtne kole i Graevno-strune kole u Zagrebu (1914.-1920.) ......................... 291
Gustav Baldauf, Direktor des Handwerkerschule und der Bau-Fachschule in Zagreb (1914-1920)
Darko Mrkonji
VITEZ SLAVONSKE RAVNI
(literarna interpretacija batine habsburkog razdoblja u Slavoniji i turistika ne-mjesta) .............................. 303
RITTER DER SLAWONISCHEN EBENE
(literarische Deutung des Erbens der habsburger Zeit in Slawonien und touristischen Nicht-Orten)
Mirela Mller
Povezanost multimedija na razvoj kompetencija inozemnih studenata njemakog jezika .............................. 315
Der Zusammenhang der Multimedia-Entwicklungskompetenz und auslndischen Studierenden der deutschen Sprache
Erwin Trischler
Franjo Folk znaajan donator Muzeju Slavonije .......................................................................................... 329
Franjo Folk bedeutender Spender des Museums Slawoniens
Zoran Janjetovi
Graa o Folksdojerima u fondovima BIA-e u Arhivu Srbije ........................................................................ 337
Stoff ber die Volksdeutschen in den Bestnden der Sicherheits- und Informationsagentur (BIA) im Archiv von Serbien
Marija Karbi
Neka svjedoanstva suvremenika o opsadi i padu Sigeta na njemakom jeziku .............................................. 343
Einige Zeugnisse der Zeitgenossen ber die Belagerung und den Fall von Sziget in deutscher Sprache
Eduard Lackovi
Kapelica sv. Roka u Valpovu ........................................................................................................................... 355
Die Kapelle des Hl. Rochus in Valpovo
Mihael Sui
Naselje Velikovci primjer demografske promjene i sudbine Folksdojera................................................... 371
Die Siedlung Velikovci Beispiel der demographischen nderungen und des Schicksales der Volksdeutschen
Branislav Milii, Jelena ervenjak Kmoniek
Novogodinji koncert Bekih filharmoniara na potanskim markama Republike Austrije
unutar Filatelistike zbirke Muzeja Slavonije ................................................................................................. 381
Das Neujahrskonzert der Wiener Filcharmoniker auf den Briefmarken der Republik
sterreich in der philatelistischen Sammlung des Museums Slawoniens
Nika Nezirovi
Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski amac) ........................................................ 387
Deutsche und sterreicher in dem Bosnischen Savegebiet (Rckblick auf Bosanski amac)
Ludwig Bauer
Roman DOBA MJEDI Slobodana najdera i knjievna produktivnost podunavskovapske grae ............... 399
Der Roman ZEIT DES MESSINGS/DOBA MJEDI von Slobodan najder
und die literarische Produktivitt des donauschwbischen Stoffes
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 1-452
UDK 08:061.2 ISSN 1849-8159
Dina Markovi
Heineovo novelistiko domiljanje Pria iz Zlatnog vola ............................................................................... 409
Heines novelistische Ausdenken der Geschichten aus dem Goldenen Ochsen
RIJE UREDNICE
Uz 25 godina Meunarodnog znanstvenog skupa
Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu
25 godina u ivotu jedne udruge nije malo vremena i prilika su za inventuru postignua
u etvrt stoljea postojanja. Najsjajnija svjeica na roendanskoj torti Njemake zajednice
Zemaljske udruge Podunavskih vaba u Hrvatskoj jest kontinuirano odravanje i s godinama
sve uspjeniji skup Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu koji je tijekom godina
postao i meunarodni. Upravo vas sve tom zgodom, a uoi 25. Meunarodnog znanstvenog
skupa Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu najsrdanije pozdravljamo u ime
slavljenika Njemake zajednice!
Uspjesi u radu i provedbi projekata i postignue veine zadanih ciljeva roendanski su
pokloni koje smo sami sebi, onako najiskrenije, mogli poeljeti i koji su nam se ostvarili.
Na iduim stranicama knjige na koju smo, kao Njemaka zajednica iznimno ponosni,
oekuju Vas nova saznanja o, sasvim izvjesno, jo uvijek nedovoljno iscrpljenoj temi doprinosa
Nijemaca i Austrijanaca hrvatskom kulturnom krugu. Ove Vam godine na stranicama 24. po
redu izdanja Godinjaka Njemake zajednice DG Jahrbuch predstavljamo 33 znanstvena
i struna lanka, izlaganja i priloge sa skupa Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom
krugu odranoga od 4. do 6. studenoga 2016. godine u Osijeku. Jo je to jedan vrijedni prilog
impresivnoj zbirci do sada objavljenih zbornika radova ovog znanstvenog skupa koji iz godine
u godinu u Osijeku okuplja zainteresirane povjesniare i istraivae s gotovo svih podruja
znanosti od medicine do arhitekture, ukljuivo dakako i strastvene istraivae i povjesniare
amatere koji svojim radom takoer znatno obogauju ovaj skup.
Rastue zanimanje za sudjelovanje na Znanstvenom skupu Nijemci i Austrijanci u
hrvatskom kulturnom krugu svjedoi o nekoliko vanih injenica: Njemaka zajednica profilirala
se kao uspjean organizator znanstvenih skupova koji u posljednjih nekoliko godina biljee i
vana meunarodna sudjelovanja od Bosne i Hercegovine i Srbije pa sve do Njemake. Takoer,
rado istiemo kako se osnovna tema naega skupa prepoznaje i uvaava u hrvatskoj znanstvenoj
javnosti kao sastavni dio javnog djelovanja jedne udruge koja nastoji sauvati bogato nasljee
svojih predaka na tlu hrvatske domovine.
Povijest je jedna od najsnanijih odrednica identiteta dananje njemako-austrijske manjine
u Hrvatskoj. Kroz strunu i znanstvenu valorizaciju povijesnog doprinosa naih germanskih
predaka na tlu Hrvatske pa i ire, zapravo shvaamo tko smo. Poinjemo razumijevati tko su nai
preci i ime su zaduili nau dananju domovinu koja bez njemako-austrijskih utjecaja kroz
povijest zasigurno ne bi bila dio srednjoeuropskog civilizacijskog kruga. Ponosni smo na ono
to su nai preci ostavili ovim prostorima, ponosimo se i svime to i danas batinimo iz kulture
i civilizacijskog kruga domovine naih pradjedova i to nas vee uz nae germanske korijene.
Radujemo se to Vas pozdravljamo u Osijeku uoi ovogodinjeg, 25. po redu Meunarodnog
znanstvenog skupa Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu. Hvala svima koji su
to inili do sada, ali i svima koji e i nadalje zajedno s nama svoja saznanja, znanja, neizmjeran
trud, istraivaku i znanstvenu znatielju ugraditi u stupove budunosti njemake i austrijske
nacionalne manjine i osvjetlati obraz (pre)dugo preuivanim Nijemcima i Austrijancima u
ovim krajevima.
Vaa urednica
mr. sc. Renata Trischler
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32
Kreimir Beloevi: Dobrodoli u Kneippova ljeilita
Dobrodoli
u Kneippova ljeilita
Ovaj rad bavi se istraivanjem vie hidropatskih
ljeilita, koja su se nalazila na hrvatskom podruju
krajem 19. i poetkom 20 stoljea, a koristila su
izmeu ostalog Kneippove metode lijeenja. U
nekim ljeilitima jedan od oblika prehrane bio je
i vegetarijanskite je tijekom istraivanja povijesti
vegetarijanstva na hrvatskom tlu bilo potrebno
istraiti nastajanje i rad ovih ljeilita. Ljeilita su
se nalazila u Zagrebu, Karlovcu, Krapini, Samoboru,
Leu na Dobri, Dolini u Istri i Sremskoj Kamenici.
13
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32
Kreimir Beloevi: Dobrodoli u Kneippova ljeilita
Sukladno naslovu ovog rada elim Vam izraziti dobrodolicu u povijest est
Kneippovih ljeilita u Hrvatskoj koja su otvorena krajem XIX. i poetkom XX. stoljea
u Zagrebu, Karlovcu, Krapini, Samoboru, Leu na Dobri, Dolini u Istri i Sremskoj
Kamenici.1Istraivanje povijesti vegetarijanstva u Hrvatskoj donijelo je i neke rezultate
vezane uz prehranu u Kneippovim ljeilitima. Rad u hrvatskim ljeilitima moe
se rekonsturirati na temelju novinskih lanaka i drugih publikacija.2 Povjesniari
su esto prouavali utjecaj Kneippove metode, a ovdje elim istaknuti radove: Mire
Kolar Dimitrijevi Primjena Kneippovih metoda u ljeenju i prehrani u Hrvatskoj
poetkom dvadesetog stoljea, koji je tiskan u Godinjaku njemake narodosne zajednice3
i Danijela Vojaka, Hidropatsko ljeilite i kupalite u Samoboru (1889. 1945.), tiskan
u Hrvatske vode, asopis za vodno gospodarstvo.4
Ovdje se bolesnicima pomagalo metodom hidroterapije5, fitoterapije6, fizike
aktivnosti i dijetalnom prehranom. Kneipp preporua hodanje bosih nogu po mokroj travi,
kamenu, snijegu, vodi, polijevanje, stavljanje vlanih obloga, kupelji, te koritenje ajeva,
prakova, ulja, tinktura i ekstrakata. Upotrebom hladne i tople vode eli se potaknuti bolji
rad ivaca i unutarnjih organa te prokrvljenost krvnih ila. Fizika aktivnost provodi se
u obliku gimnastike, bicikliranja, igranjem tenisa, duim etnjama, a prehrana bi trebala
sadravati vie voa i povra, a manje namirnica ivotinjskog podrijetla.7
14
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32
Kreimir Beloevi: Dobrodoli u Kneippova ljeilita
15
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32
Kreimir Beloevi: Dobrodoli u Kneippova ljeilita
treba uivati meso ili biljne proizvode?15 Pojednostavljenje ovog pitanja moe se izrei
u reenici: Biti ili ne biti vegetarijanac? Kneipp odgovara Ako je Stvoritelj sav svijet
odredio za ovjeka, tad treba da ono, to nam taj svijet prua, i razborito upotrebljujemo,
jer inae Bog toga nebi bio stvorio.16 Daljnjim tekstom zapravo preporua vrstu
prehrane koju dananjim znanstvenim jezikom zovemo semivegetarijanska prehrana ili
fleksiterijanstvo.17 Ljudi koji koriste jednu od ove dvije vrste vegetarijanskih prehrana
povremeno i umjereno koriste i neke mesne proizvode.18 Posebno poglavlje ove knjige
posvetio je Kneipp piu i hrani.19 Odgovore na pitanje Kako valja jesti? Kneipp
ispisuje na 16 stranica.20 Kneipp lijei sve koji mu dolaze u Wrishfen, ali i putuje po
evropskim zemljama lijeei mnoge bolesnike. Kneipp je posjetio i Hrvatsku, gdje je
u Zagrebu 1892. godine lijeio i zagrebakog pomonog biskupa Franju Gaparia.21
15
Kneipp, Ovako treba,str. 72. Kneipp postavlja pitanje Kako dugo postoji prepirka medju uenjaci i neuenjaci,
to je bolje: uivati meso ili biljevne proizvode?
16
Kneipp, Ovako treba, str. 72
17
Kneipp, Ovako treba, str. 74
18
Neke vrste vegetarijanstva su: vegani koji konzumiraju hranu iskljuivo biljnog podrijetla, laktoovovegetarijanci
koji jedu i mljiene prizvode i jaja, te makrobiotiari koji se hrane po naelima makrobiotike. Vie vidi u
atali Zvonimir, Vegetarijanska prehrana,nutritivni status vitamina B skupine i razina homocisteina kao imbenici
rizika za pojavu osteoporoze, disertacija, Prehrambeno biotehnoloki fakultet, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb,
2009., str. 2 3.
19
Kneipp, Ovako treba,str. 68 104. Upotreba kuhinjske soli zainteresirala je Kneippa, te on nakon provedenih
pokusa nad ivotinjama zakljuuje da sve ivotinje, kod kojih sam upotrebljavao mnogo soli, nisu dugo
ivjele. ivotno iskustvo pokazalo je da se ve tada, u 19. stoljeu, hrana previe dosoljava to e tijekom vie
generacija dovesti do porasta kardiovaskularnih bolesti.
20
Kneipp, Ovako treba, str. 104 119 Ovdje Kneipp prenosi obiaje njemakog zaviaja, te preporua da se jede
tri puta na dan, umjerene koliine hrane. Ljudima slaba eluca ipak savjetuje da uzimaju vie manjih obroka.
21
Podatak o Kneippovom boravku u Zagrebu prenio je asopis Pravi prijatelj naroda 2, Zagreb 1892., 16. 4.
1892. godine iz zagrebakih novina Agramer Zeitung. Vijest o boravku Sebastiana Kneippa glasi upnik
Sebastian Kneip, poznati hydropat iz Wrishofena, stigao je kako Agramer Zeitung doznaje, u Zagreb, kao
je pozvan k bolestnomu posveenomu biskupu presvietlomu gospodinu Franji Gapariu. Vijest o boravku
Sebastiana Kneippa donose i Narodne novine 15. 4. 1892. Originalna vijest nalazi se u Agramer Zeitungu 67,
Zagreb 1892., br. 86, str. 2, od 14. 4. 1892.
22
Oki, Crtice iz str. 6. Nadvojvoda Josip iz Alcsuta je u kratkom vremenu ozdravio, te ga je iz zahvalnosti
preporuio papi.
16
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32
Kreimir Beloevi: Dobrodoli u Kneippova ljeilita
da se osobno zahvali papi Leonu XIII, te tijekom razgovora doznaje za njegovo loe
zdravstveno stanje. Kneipp pie iz Rima u Wrishfen i u pismu nalae Gospodja
Benedikta neka smjesta pripremi 60 do 70 komada pite (kolaia) za Svetoga Oca
i bezodvlano neka ih ovamo poalje, poto je Sveti Otac jako oslabio.23 Kneipp je
svakodnevno posjeivao papu Leona XIII i pratio njegovo zdravlje. Tijekom posljednjeg
posjeta Sveti Otac ga je pitao za miljenje koliko e godina jo ivjeti, a Kneipp mu
je prognozirao minimalno jo pet godina. Tijekom rimske epizode Kneipp osniva i
drutvo, te kupalite hladnom vodom u Rimu.24 Iste 1894. godine iz tiska izlazi i trea
Kneippova knjiga savjeta zdravim i bolesnim. Nakon putovanja vraa se u Wrishfen
i nastavlja s radom. Sebastijan Kneipp umire 17. lipnja 1897. odbivi operativni zahvat
vjeran prirodnom lijeenju.25
Kneippova metoda lijeenja
primjena u Hrvatskoj
Kneippove metode naile su na
odjek i u Hrvatskoj. Knjigu Moje lieenje
vodom prokuano kroz vie od 30 godine i
napisano, da se po njem liee bolesti i sauva
zdravlje preveo je na hrvatski jezik prof.
dr. Antun Lobmayer i objavio 1891.
godine u nakladi Knjiare Lav. Hartmana
(Kugli i Deutsch), dok je knjiga Ovako Sl. 3 i 4. Naslovnice hrvatskih prijevoda
treba da ivite. Napuci i savjeti zdravim Kneippovih djela
i bolesnim za jednostavno razborito ivljenje te prirodno lieenje prevedena 1893. godine
i izdana u Zagrebu u nakladi Knjiare Lav. Hartmana.26
23
Papa Leon XIII ( Carpineto, Lacij 2. 3. 1810. Rim 20. 7. 1903.), pontifikat zapoinje 20. 2. 1878. a zavrava 20.
7. 1903. Vie vidi Martire Egilberto, Leone XIII, papa u Paschini Pio (dir.), Enciclopedia Cattolica, sv. 7 (Inno-
Mapp), Vatican, 1951., str. 1158 1163. Zanimljiva povezanost pape Leona XIII i pomonog zagrebakog
biskupa Gaparia sadrana je u vijesti koju je prenio asopis Pravi prijatelj naroda 2, Zagreb 1892., 19. 3.
1892., str. 3 Papinski blagoslov. Presvietli g. biskup i kapitularni vikar Franjo Gapari, koji od 7. t. mj. lei
teko bolestan, dirnut od kapi, primio je u sriedu po podne pri punoj sviesti papinski blagoslov, koji mu je sv.
Otac poslao po kardinalu dravnom tajniku Rampoli. Visoki bolestnik bio je vrlo obradovan time, to ga se je
sv. Otac sjetio, te je pun nade dodao, da e se sam papi zahvaliti, im se pridigne. Uza sve to stanje biskupovo
ostaje i na dalje vrlo ozbiljno i opasno, jer ga na asove posve ostavlja sviest. U etvrtak bilo mu je opet gore.
24
Oki, Crtice iz, str. 8.
25
Internetska stranica http://www.kneippmuseum.de/home.html virtualnim putem pribliava instituciju Kneippov
muzej u Bad Wrishofenu. Kneippov muzej uva mnotvo orginalnih Kneippovih predmeta, knjiga, pisama
i fotografija.
26
U predgovoru Lobmayer izmeu ostalog pie da se ne slae u svemu s piscem u poglavljima o lijekovima i
bolestima ali to sam mislio, da e ona mnogim dobro doi i u narodnom ruhu. Usp. Kneipp, Moje lieenje,
str. III. Drugo izdanje ove knjige tiskano je 1896. godine o emu vidi: N. N., Knjige iz naklade knjiare Lav.
Hartmana (Kugli i Deutsch), Dom i sviet 9, Zagreb 1. 9. 1896., br. 17, str. 338. Navedeni tekst objavljen je ovdje
u rubrici Knjievnost i umjetnost. Isti tekst predstavlja i Kneippovu knjigu Ovako treba da ivite. Napuci i
savjeti zdravim i bolesnim za jednostavno razborito ivljenje te prirodno lieenje, Zagreb, 1893.
17
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32
Kreimir Beloevi: Dobrodoli u Kneippova ljeilita
27
Horvatova knjiga zapoinje uvodom u kojem autor pie Nae je tijelo kao kakov stroj (maina) i to parni
stroj, koji neprestano dan i no radi i proizvadja silu, bez koje ne bi nae tijelo, a ni naa dua mogla obavljati
ni najnunijih poslova. Recenzent ove knjige bio je Dane ajatovi, ravnatelj grko - katolikog sjemenita
u Zagrebu. Sam ajatovi je dva puta boravei kod Kneippa prouavao njegov nain lijeenja. Sadraj knjige
podijeljen je u dvije tematske cjeline. Prva cjelina daje abecedni popis ljekovitih biljaka, s opisom naina
pripreme za terapije, a druga cjelina je popis domaih lijekova koje upnik Kneipp preporua. Vie vidi u
Horvat kender, Domaa ljekarna po uputi upnika Sebastijana Kneippa, Zagreb, 1898.
28
Istraivanje periodinih izdanja, novina i asopisa, danas je u Hrvatskoj olakano jer su starija izdanja djelomino
digitalizirana i dostupna na Internetu. Internetska stranica Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu
omoguuje pretraivanje starih asopisa i novina, te je analizom utvreno da se odrednica Kneipp nalazi
vie od 900 puta. Vie vidi na http://dnc.nsk.hr/Newspapers/Search.aspx?text=kneip i na http://dnc.nsk.hr/
Journals/Search.aspx?text=kneip (Pristupljeno vie puta tijekom istraivanja). Neki autori hvale Kneippovu
metodu, a drugi nakon istiu da lijeenje vodom nije uvijeko korisno. Autor V. u tekstu Lieenje vodom
po sustavu upnika Kneippa, hvali Kneippovu metodu zapoinjui rijeima Prije svega valja mi naglasiti,
da ove redke piem iz ovjekoljublja, a ne radi reklame za ljeilite u Whrishofenu gdje se nalazi toliko
bolesnikah, da mnogi od njih moraju stanovati u mjestih pol do jedan sat udaljenih od ljeilita; a niti radi
reklame za upnika Kenippa, jer njemu to doista netreba.. Vie vidi u V. Lieenje vodom po sustavu upnika
Kneippa, Narodne novine 56, Zagreb 13. 9. 1890., br. 210, str. 4. Urednitvo Narodnih novina ogradilo se od
miljenja autora izraavajui nevjernost u Kneippovu metodu mi smo obzirom na Kneippova udesa jo
uviek nevjerovani Tome. Negativni stav prema Kneippovoj metodi iznosi dva mjeseca kasnije dr. Niko Selak
u tekstu Kneippovo lieenje vodom. U ovom tekstu itateljima pribliava povijest hidroterapije od stare
Grke i Rima naglaavajui da se svaka bolest ne moe uvijek izlijeiti samo upotrebom vode. Selak smatra
da ne treba pretjerivati ni u emu imamo ve i Kneippov aj, Kneippovo ulje i svih ljekarnah, tako da nam
nedostaje nita drugo nego uzeti Kneippovo djelo, po Kneippu se odjevati, po Kneippu se prati i kupati, po
Kneippu jesti, po Kneippovim receptima lieiti se, ako nam to pofali. Budemo li sve to radili, doivjeti emo
Kneippove godine, o Kneippu emo govoriti, Kneippove knjige itati, o njemu misliti i u snu sanjati, dok
na koncu obolimo na Kneippovoj maniji. Na kraju teksta Selak navodi tri primjera iz prakse kada se nije
postavila prava dijagnoza, te je lijeenje vodom bilo nekorisno. Vie vidi u Niko Selak, Kneippovo lieenje
vodom, Narodne novine 56, Zagreb, 9. 11. 1890., br. 257, str. 4. O ovom mladom lijeniku dr. Niki Selaku
(Dubrovnik 26. 12. 1862. Zagreb 20. 10. 1891.) vie vidi u Kovai Milivoj (ur.) Dr. Niko Selak ivot i djelo,
Koprivnica 1995., Opa bolnica Dr. T. Bardek.
18
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32
Kreimir Beloevi: Dobrodoli u Kneippova ljeilita
29
Oki Janko, Zato sam doao u Hrvatsku?, Knajpovac, Zagreb 1903., br. 1, str. 2 3.Okievo urednitvo
spominje se i na www.kneipp-verein-donauwoerth.de/Kneipp-Blaetter-001 (Pristupljeno 15. 6. 2017.)
30
O Antunu Lobmayeru vie vidi u Kolar Dimitrijevi Mira i Wagner Elizabeta, Antun Lobmayer, lijenik i
medicinski pisac, iritelj zdravstvene kulture u Hrvatskoj, Godinjak Njemake Narodosne Zajednice VDG
Jahrbuch 13, Osijek 2006., str. 33 44.
31
Vidi tekst N. N. Ljeilite mrzlom vodom na Josipovcu, Narodne novine 58, Zagreb 1892., br. 138, str. 3.
Nepoznati autor opisuje dio vile dr. Lobmayera u kojoj je smjeteno ljeilite U prizemlju je s desne strane
soba, gdje gosp. dr. Lobmayer ordinira, s lieva su dvie sobe za stanareKupeljar iz Wrishofena rukovodi tu
majstorskom vjetinom i potrebnim mirom ciev te polieva prema lienikoj ordinaciji bolestnike, koji ovdje
lieka trae, ali i zdrave, koji hoe da svoje tielo ojae i otvrdne. Za gospodje je posebna kupeljarica..
32
N. N., Promenadska muzika na Josipovcu. Zrinjevac i novi kolodvor, Narodne novine 58, Zagreb, 11. 7.
1892., br. 156, str. 3.
19
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32
Kreimir Beloevi: Dobrodoli u Kneippova ljeilita
33
ijak, pismo uredniku Lienikog viestnika, prof. dr. Antunu Lobmayeru, Lieniki viestnik 13, Zagreb, br. 6,
str. 93 95.
34
Vidi reklamu za pekaru Benjamina Zeiningera u Neues Agramer Journal 1, Zagreb 1893., 10. 9. 1893., br. 37,
str. 4. (Pekara se nalazila u dananjoj Radievoj ulici br. 14, opaska K. B.).
35
Clement, Crtica zagrebakog Knajpovca, Knajpovac 1, Krapina 1904., br. 5, str 65 67. Pisac je bio u
Kneippovom ljeilitu na Josipovcu 1895. godine, a bio je i u Krapini 1904. godine. Opisuje na koji se nain
upotrebom vode oporavio, te potie itatelje da iskoriste domae ljeilite u Krapini. Clement navodi da je
zagrebako ljeilite otvoreno tek 1895. godine to nije toan podatak.
36
Gradsko poglavarstvo grada Karlovca na Skuptini gradskog zastupstva 18. sijenja 1896. godine raspravlja o
gradnji kupalita na Korani. Lokalne novine Svjetlo donose Oglas koji je potpisao gradski naelnik ljekarnik
Josip Vrbani. Oglas sadri trokovnik kupalita, a jedna od stavki je i Zgrada za kupanje po Kneipovom
nainu s novanim iznosom od 3254 fr. 28 n. (Trokovi gradnje svih objekata iznosili su 19064 fr. 65 n.,
to znai da je za ovu zgradu predvieno 17 % trokova, opaska K. B.). Sve zgrade kao i kupalite imede se
izvesti iz drva. Ponude imadu glasiti na sveokupne radnje. Vie vidi u Svjetlo, Karlovac 11, 22. 03. 1896., br.
12, str. 4. Karlovaki gradonaelnik Josip Vrbani rodio se u Zagrebu 1854. godine, a umro je u Karlovcu 1906.
Farmaciju je zavrio u Beu, a vie godina bio je karlovaki ljekarnik. Dunost karlovakog gradonaelnika
obavlja u razdoblju od 1895. do 1903. godine, a neki od realiziranih projekata tijekom njegovog mandata su
kupalite i park na Korani. O Josipu Vrbaniu vidi i tekst Peri Nikola - Fajt Danko, Pozdrav iz Kalovca:
estitka gradonaelnika Josipa Vrbania koji je objavljen na http://kaportal.rtl.hr/pozdrav-iz-karlovca-
cestitka-gradonacelnika-josipa-vrbanica/ (Pristupljeno 30. 5. 2017.)
37
N. N. O proloj kupalinoj sezoni, Svjetlo 12, Karlovac, 10. 10. 1897., br. 41, str. 2
20
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32
Kreimir Beloevi: Dobrodoli u Kneippova ljeilita
38
Rad karlovakog kupalita i ljeilita pratile su i mjesne novine Svjetlo, a Josip Absac je sastavio knjiicu Grad
Karlovac i njegove Koranske kupelji, Zagreb 1908., Naklada obine slob. i kr. Grada Karlovca. Ova knjiica
na 36 stranica donosi opis povijesnih i aktualnih zbivanja u gradu Karlovcu s obiljem fotografija i kartom
Europe s ucrtanim cestama prema Karlovcu. Autor navodi da je grad Karlovac g. 1895. podigao moderno
i lijepo kupalite, uz koji se ove godine podie i hydro elektro terapijski zavod. Dalje Absac spominje da
je u vrijeme naelnia Vrbania ureeno etalite i kupalite sa krasnim parkom te otvorenim za porabu
g. 1896. Vie vidi u Absac, Grad Karlovac str. 20 21, 33 - 36. Posebne rubrike opisuju Gradsko kupalite
i ljeilite na Korani, te daju mnoge korisne informacije, izmeu ostalih popis bolesti koje se lijee u ovom
ljeilitu, svratita (Central, Gradu rijeci, Kruni i Svatite i kupalina restauracija), gostiona i kavana, lijenika (9
lijenika), ljekarna (u to vrijeme u Karlovcu su bile tri ljekarne). Donose i cjenik fijakera i omnibusa (Karlovac
je tih godina imao 16 fijakera i 4 omnibusa), ljeilita i kupalita.
39
Absac, Grad Karlovac str. 23 - 24
40
N. N., Kupalitni perivoj na Korani, Glasonoa 3, Karlovac 1907., br. 26, str. 1. Rubrika Domaa pitanja
govori u istom broju o prijedlogu karlovakog naelnika dr. Banjavia da se kupi livada iza kupaline kuglane,
te da se tako proiri kupalite.
41
Reklama za Hydrotherapie u. Kneip Kur Hernn und Frau Strobel, Bokovigasse 19/I, Agramer Loyd 5,
Zagreb, 20. 4. 1902., br. 140, str. 8.
21
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32
Kreimir Beloevi: Dobrodoli u Kneippova ljeilita
42
Vilibaldo Sluga (entjur kraj Celja 1854. Krapina 1931.) Djeluje na raznim drutveno politikim funkcijama u
Zagorju i Meimurju. Dugogodinji je naelnik trgovita Krapine (skoro 40 godina), a tijekom svojih mandata
potie izgradnju nove crkve sv. Nikole, Kneippovog ljeilita, puke kole u Krapini, klaonice, makadamskih
cesta i armirano betonskih mostova iznad rijeke Krapinice, organizira vatrogasnu slubu. Predanim radom
stekao je zasluge za Krapinu i Hrvatsko Zagorje pa dobiva i odlikovanja cara i kralja Franje Josipa I i kralja
Aleksandra. Vie vidi u Kozina Drago, Sluga, Vilibaldo, u: Brezinak Bagola Boidar, Cesarec Ivan i
Klemeni Mladen (ur.), Enciklopedija Hrvatskoga Zagorja, Zagreb 2017., str. 763.
43
Rjeenjem Kraljevske hrvatsko slavonsko dalmatinske zemaljske vlade od 14. 5. 1903. godine Krapina
dobiva status ljeilita. Vie vidi u Dugaki Vladimir, Lijeenje hladnom vodom u sjeverozapadnoj Hrvatskoj,
Hrvatske vode, asopis za vodno gospodarstvo 11, Zagreb 2003., br. 44, str. 230 233.
44
akovi Mladen, Kneippovo ljeilite u Krapini, Lieniki viestnik 25, Zagreb 1903., br. 2, str. 71. akovi
izmeu ostalog pie da je krapinska obina sklopila ugovor s nekim g. Okiem, koji je kroz 15. godina bio
desnom rukom pok. upnika Kneippa. Ugovorom je odreeno da Krapina sagradi ljeilite, a da ga Oki
poetkom svibnja 1903. godine otvori, te da u njemu organizira lijeenje po Kneippovoj metodi. akovi
istie Naa je dunost, da dignemo na glas, jer se ovdje kani uiniti neto, to se protivi naim zakonima, to
je nautrb bolujuega ovjeanstva i sigurno ne moe biti na diku krapinske obine.
45
Reportaa o pastoralnom pohodu zagrebakog nadbiskupa mons. Jurja Posilovia 26. 9. 1903. godine u Krapinu
nalazi se ispisana rukom u Spomenici upe sv. Nikole biskupa u Krapini. (Tijekom terenskih istraivanja u
Krapini pokazao mi ju je i neke stranice iz nje kopirao krapinski upnik vl. Tomica estak te mu ovim putem
zahvaljujem na pruenoj pomoi.). Zagrebaki nadbiskup ovom je prilikom posvetio novu crkvu sv. Nikole
biskupa (27. 9. 1903.), te podijelio sakrament sv. Potvrde u na Trkom Vrhu (28. 9. 1903.), te 29. 9. 1903. krenuo
za Zagreb. Tijekom svog posjeta Krapinu u poslijepodnevnim satima 27. 9. 1903. posjetio je i Kneippovo
ljeilite te razgovarao sa upraviteljem Okiem i znamenitim Kneipovcima. Vie vidi u Homotari Vjekoslav,
Slavlje u Krapini, Katoliki list 54, Zagreb 1903., br. 41, str. 495 496, br. 42, str. 505 506, br. 43, str. 518
520.. Sveenik dr. Vjekoslav Homotari bio je u to vrijeme upnik upe Tuhelj. Vie vidi Palanovi Elizabeta,
Homotari, Vjekoslav u Macan Trpimir (ur.) Hrvatski biografski leksikon, Zagreb 2002., sv. 5 (Gn H),
str.610 611, te redakcijski tekst Homotari, Vjekoslav u Enciklopedija Hrvatskoga Zagorja, str. 285 - 286
22
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32
Kreimir Beloevi: Dobrodoli u Kneippova ljeilita
46
Oki Janko, Antropolozi u Krapini, Knajpovac 1, Krapina 1904., br. 11, str. 167 -168. Oki opisuje posjetu
svjetski poznatih antropologa Krapini. U Krapini je vrsne uenjake doekalo mnotvo Zagoraca predvoenih
kraljevskim kotorskim predstojnikom Eduardom mitom, naelnikom Vilibaldom Slugom, kraljevskim
sudbenim pristavom Carom, kraljevskim poreznikom Butorcem, krapinskim upnikom Vukovinskim,
odvjetnicima Barbotom i Kiom, predsjednikom Zagorca Bogdanom Barbotom. Krapina je bila iskiena
cvijeem i zastavama. Doruak je gostima posluen u 12 h u Kneippovoj restauraciji k Okiu, poslije ega
su se uputili na Stari grad na kojem je predavanje trebao odrati hrvatski povjesniar Klai. Zbog jake kie
antropolozi zajedno s domainima uputili su se u Kneippovo ljeilite u kojem ih je doekao Janko Oki te
im protumaio Kneippovu metodu. Tekst koji opisuje isti dogaaj u aljivom tonu objavljen je na http://
www.tzg-krapina.hr/o_krapini/o_krapini-10-turizam (Pristupljeno 20. 8. 2017.). Prema prii koja se prenosi
s koljena na koljeno na sveanom ruku naelnik Sluga naalio se sa uglednim gostima pruajui im pie
dobrodolice u pehareku Bilikumu eha, Leha i Meha (Vrsta pehara iz kojeg nije jednostavno piti. Opaska
K. B.). Veina gostiju prolila je vino po utirkanim kouljama, te su se ozbiljno naljutili. Naelnik Sluga je
popravio raspoloenje prisutnim uenjacima jer su gradski slubenici, odjeveni u slikovite odore u prostoriju
unijeli iste nove koulje.
47
Knajpovac je poeo izlaziti u Zagrebu 1. 11. 1903. godine. Drugi broj kao mjesto izdavanja navodi Krapinu
u kojoj su tiskani i svi preostali brojevi. Urednik mu je bio Janko Oki Jereb, a od drugog broja nalazi se
u vlasnitvu izdavaa Obine slob. i kralj. povelj. trga Krapine. Nakladnik je bio Franjo Bogovi, tiskar sa
Preradovievog trga br. 4, Zagreb.
48
Popis gostiju nalazi se u: br. 1 str. 15, br. 3 str. 48, br. 4, str. 64, br. 6, str. 96, br. 10, str. 145 146, br. 12, str. 178,
br. 13, str. 194, br. 14, str. 210 211, br. 15, str. 225 226, br. 17, str. 257, br. 18, str. 273, br. 22, str. 337. Gosti
su dolazili iz Hrvatske i drugih zemalja: Austrija, Bosna, Bugarska, Dalmacija, Galicija, Gorika, Hercegovina,
Istra, Kranjska, Mala Azija, Madarska, Meimurje, Primorje, Slavonija. U prvoj godini djelovanja Kneippovog
ljeilita boravilo je u Krapini 596 gostiju koji su popisani imenom i prezimenom u spomenutim brojevima
asopisa Knajpovac. U nekim sluajevima nemamo ime, ali imamo poveznicu s nekim gostom. Analizom popisa
gostiju vidimo da su meu njima bila djeca, maturanti, sveenika i redovnika lica, bravari, carski asnici i
inovnici, nastavnici, financijski slubenici, ugostitelji, lijenici, obrtnici, poljodjelci i drugi.
49
Prospekt se nalazi u Gradskoj knjinici, Zagreb, Trg Ante Starevia 6, Fond za odrasle, a tijekom ljetnih mjeseci
2017. godine na Sajmu antikviteta, umjetnina i starina u Zagrebu na Britanskom trgu vidio sam i turistiki
suvenir (razglednice tipa harmonika) sa vie fotografija Krapine i Kneippovog ljeilita prije Prvog svjetskog rata.
23
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32
Kreimir Beloevi: Dobrodoli u Kneippova ljeilita
u Krapini.Kupalini lijenik bio je dr. Adolf Mocnaj kr. topski nadljenik u miru.
Oki upravlja Ljeilitem do studenog mjeseca 1905. godine kada mu Obinsko
poglavarstvo otkazuje slubu te izjavljuje da e upravu ljeilita u budue preuzeti
diplomirani lienik.50 U varadinskom asopisu Zaviaj objavljen je 1906. godine i
tatut Kneippovog ljeilita u Krapini. U oblinjem glazbenom paviljonu na jezeru Dolac
tijekom ljetnih mjeseci svirala je glazba. Lijeenje je provoeno uz pomo Kneippovog
ljekovitog bilja, meda, mednog vina, tinkture te ostalih pripravaka koji su se jeftino
mogli kupiti u lokalnoj ljekarni k sv. Ivanu Krstitelju vlasnika Mirka Viktorina,
a u krapinskim pekarama pekao se graham kruh za potrebe ljeilita. Osnovana je
turistika agencija u kojoj su gosti mogli dobiti besplatne informacije vezano za stanove
i opskrbu. U samom gradu Krapini postojala su tri hotela u kojima se nalazilo 250
soba sa 400 kreveta, a dio smjetajnog kapaciteta nalazio se u privatnim kuama.
Gostionice i Kneippove kuhinje pruale su mogunost konzumacije dijetalne hrane.
Gostima Ljeilita preporuuju se izleti u oblinja mjesta Trakoan, Rogaku Slatinu,
Krapinske, Stubike i Sutinske toplice, a uprava je organizirala kola ..uz vrlo umjerene
cijene. Duhovna pomo gosti su mogli potraiti u krapinskim crkvama sv. Nikole i sv.
Katarine te u protenitu Majke Boje Jeruzalemske na Trkom Vrhu iznad Krapine.
Ljeilite se nalazi u vlasnitvu trgovine opine Krapina do 1924. godine kada ga
otkupljuje dr. Mirko Crkvenac. Tijekom Prvog svjetskog rata u zgradi Kneippovog
ljeilita organizirana je Bolnica Crvenog kria, a ljeilite se ponovo otvara 1925.,
no zbog slabijeg odaziva gostiju prestaje s radom 1930. godine.51 Krapinsko ljeilite
propagiralo je u lijeenju i vegetarijansku hranu. Nepotpisani tekst Kneippovo ljeilite
u Krapini objavljen u vinkovakom tjedniku Cibalis opisuje krapinsko ljeilite i metode
ljeenja u njemu, te navodi Hrana vegetabilna za dijabetike i obina.52
50
Iz Hrvatske, Krapina, Glasonoa 1, Karlovac 1905., br. 44, str. 3
51
Vie vidi Kozina Drago, Crkvenac, Mirko u Enciklopedija Hrvatskoga Zagorja str. 131, i Dugaki Vlatka,
Kneippovo ljeilte (Krapinske mrzlice) u istoj knjizi str. 421. Zgrada Kneippovog ljeilita u Krapini
postoji i danas, a u njoj su smjetene prostorije Muzeja krapinskih neandertalaca. Djelatnici ovog Muzeja
organizirali su u njoj 2015. godine izlobu pod naslovom Kneippova zgrada Svjedok vremena od otkria
na Hunjakovom brdu do danas. Vie vidi u Lonar Uvodi Lorka (ur.), Kneippova zgrada Svjedok vremena
od otkria na Hunjakovom brdu do danas, Krapina 2015. Terensko istraivanje u Krapini proveo sam i u samoj
Kneippovoj zgradi u drutvu muzejske pedagoginje prof Lorke Lonar Uvodi, kojoj se ovom prilikom
zahvaljujem na pomoi.
52
Vie vidi u Kneippovo ljeilite u Krapini, Cibalis 2, Vinkovci 1906., br. 33, str. 3
24
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32
Kreimir Beloevi: Dobrodoli u Kneippova ljeilita
53
Povijest ovog Hidropatskog ljeilita i kupalita opisao je Danijel Vojak u tekstu Hidropatsko ljeilite i
kupalite u Samoboru (1889. 1945.), Hrvatske vode, asopis za vodno gospodarstvo 16, Zagreb 2008., br. 66,
str. 355 364.
54
Ovo ljeilite nastalo je prenamjenom Hidropatskog kupalita koje je otvoreno poetkom kolovoza 1889.
godine. Hidropatsko kupalite na Vugriaku izgradila je Samoborska tedionica, koja je za pokrivanje trokova
izgradnje predvidjela 2000 forinti. Kupalite se nalazilo ..u manjoj dolini ispod ruevina samoborske tvrave
te uz potok Gradnu kako ga opisuje Ivica Sudnik a sastojalo od velikog otvorenog bazena i manje zgrade sa
kabinama. Vie vidi u Sudnik Ivica, Samoborska tedionica, Samobor 100 godina bankarstva, Kreditna banka
Zagreb filijala Samobor, Samobor 1975., str. 10 - 26
55
Vojak, Hidropatsko, str. 360
56
Vojak, Hidropatsko, str. 362 - 364. Vlasnikim promjenama nova vlasnica, krajem 1931. godine, postaje Vanda
barunica Oegovi koja se bori sa raznim potekoama. Nakon zavretka Drugog svjetskog rata lokalne vlasti
preuzimaju vlasnitvo.
57
Reklama Hydropatiko ljeilite u Samoboru, Naa sloga - Pouni, gospodarski i politiki list 40, Pula 1907.,
br. 32, str. 4
58
Reklama Kupalite Lee na Dobri, Glasonoa 3, Karlovac 1907., br. 26, str. 4
59
Godinje glavno zdravstveno izvjee za podruje kraljevske hrvatsko slavonsko dalmatinske zemaljske
vlade od godine 1875., Lieniki viestnik 1. Zagreb 1877., br. 5, str. 65
60
Tkalec Franjo Jakov, Hrvatsko slavonske vode rudnice, Knjievnik, asopis za jezik i poviest hrvatsku i
srbsku i prirodne znanosti 1, Zagreb 1864., str. 270, 273. Podaci preuzeti sa http://toplicelesce2017.weebly.com/
ukazuju da je prva kemijska analiza vode u ovom ljeilitu izvrena 1841. godine. (Pristupljeno 14. 9. 2017.)
25
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32
Kreimir Beloevi: Dobrodoli u Kneippova ljeilita
61
Kupalite te vodeno i zrano ljeilite po Kneippovom sustavu u Dolini, Omnibus 5, Pula 1908., br. 764, str. 2
62
Dolina kod Trsta, Omnibus 5, Pula 1908., br. 810, str. 1
63
M. A. M. Hrvatski Kneipp u Kamenici, Ilustrovani list 1, Zagreb 1914., br. 30, str. 708
26
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32
Kreimir Beloevi: Dobrodoli u Kneippova ljeilita
za vic na raun Kneippa moe se vidjeti u broju 4 od 15. 2. 1899.64, te primjer vica sa
slikom u broju 23 od 1. 12. 1897.65
Zakljuak
Na kraju ovog rada o osam Kneippovih ljeilita u Hrvatskoj moe se zakljuiti
da je metoda prirodnog lijeenja bavarskog sveenika Sebastijana Kneippa krajem
XIX. i poetkom XX. stoljea imala mnogo pobornika, koji su prirodnom hranom
i hidroterapijom eljeli ozdraviti. Bolesnici sa vie novaca boravili su u bavarskom
ljeilitu Wrishfenu, a mnogi nisu imali sredstva za boravak u inozemstvu. Ovi
razlozi motivirali su razne privatne osobe i gradove da u svojim mjestima otvaraju
ljeilita po Kneippovoj metodi. Ljeilita su se nalazila u Zagrebu, Karlovcu, Krapini,
Samoboru, Leu na Dobri, Dolini u Istri i Sremskoj Kamenici. Neka ljeilita su uz
metode hidroterapije promovirala i vegetarijansku prehranu.
64
Vic:
Bosonog:
A: Oh Milane ti si jo kod kue?
B: Jesam, ja sam privrenik Kneipovog lieenja jer su moje cipele pri postolaru.
65
Vic sa slikom:
Na zagorskoj eljeznici:
Putnik: A zato je vodja lokomotive siao sa vlaka?
Kondukter: On upotrebljuje Kneipovo lieenje, pa kad prolazi vlak mimo koje livade, sadje odmah dolje i
gazi bosonog po travi.
Ovaj vic sadri i karikaturu s vlakom i vlakovoom koji bosonog hoda pored kompozicije.
27
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32
Kreimir Beloevi: Dobrodoli u Kneippova ljeilita
Izvori i literatura:
A. Objavljeni izvori:
asopis
Knajpovac, asopis za njegovanje tijela i uputu ljeenja po Kneippovom sustavu te pouku i zabavu,
Zagreb - Krapina 1903. - 1904.
Tekstovi:
Bez autora:
+ upnik Sebastian Kneipp, Bog i Hrvati ilustrovani hrvatski narodni kalendar sa poslovnim i
zabavnim prilogom sa odjelom za muhamedance, sajmovnikom i ematizmom za prostu godinu
1898., Zagreb 1897., str. 150 151.
Iz Hrvatske, Krapina, Glasonoa 1, Karlovac 1905., br. 44, str. 3
Kneippovo ljeilite u Krapini, Cibalis 2, Vinkovci 1906., br. 33, str. 3
Kupalite te vodeno i zrano ljeilite po Kneippovom sustavu u Dolini, Omnibus 5, Pula 1908.,
br. 764, str. 2
Knjige iz naklade knjiare Lav. Hartmana (Kugli i Deutsch), Dom i sviet 9, Zagreb 1. 9. 1896., br.
17, str. 338
Ljeilite mrzlom vodom na Josipovcu, Narodne novine 58, Zagreb 1892., br. 138, str. 3.
Personal Nachrichten, Agramer Zeitung 67, Zagreb 14. 4. 1892., br. 86, str. 2
Vijest o boravku Sebastiana Kneippa u Zagrebu, Pravi prijatelj naroda 2, Zagreb 1892., 16. 4.
1892., str. 4
Knjige:
Absac Josip, Grad Karlovac i njegove Koranske kupelji, Zagreb 1908., Naklada obine slob. i kr.
Grada Karlovca.
Horvat kender, Domaa ljekarna po uputi upnika Sebastijana Kneippa, Zagreb 1898.
Kneipp Sebastian, Moje lieenje vodom prokuano kroz vie od 30 godine i napisano, da se po njem
liee bolesti i sauva zdravlje, Zagreb, 1891, Tisak i naklada Knjiare Lav. Hartmana (Kugli i
Deutsch)
Kneipp Sebastijan, Ovako treba da ivite. Napuci i savjeti zdravim i bolesnim za jednostavno
razborito ivljenje te prirodno lieenje, Zagreb, 1893., Tisak i naklada Knjiare Lav. Hartmana
28
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32
Kreimir Beloevi: Dobrodoli u Kneippova ljeilita
B. Literatura:
Budiin Vesna, Vrabec Matkovi Dragica, 2015., Kneippova terapija lijeenje vodom (predavanje
na V. baleolokom skupu Dr. Ivan reter u Lipiku, 15. 5. 2015.)
Dugaki Vladimir, 2003., Lijeenje hladnom vodom u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Hrvatske vode,
asopis za vodno gospodarstvo 11, Zagreb, br. 44, str. 230 233.
Dugaki Vladimir, 2010., Medicinska periodika u Hrvatskoj do 1918., Studia lexikographica,
Zagreb 4, br. 1 (6), str. 115 137., Dugaki pie i o asopisu Knajpovac na str. 129
Kolar - Dimitrijevi Mira, 2004., Primjena Kneippovih metoda u ljeenju i prehrani u Hrvatskoj
poetkom dvadesetog stoljea, Godinjak Njemake Narodosne Zajednice VDG 2004
Jahrbuch 11, Osijek, str. 117 130
Lonar Uvodi Lorka (ur.), 2015., Kneippova zgrada Svjedok vremena od otkria na Hunjakovom
brdu do danas, Krapina
Sudnik Ivica, 1975., Samoborska tedionica Samobor 100 godina bankarstva, Kreditna banka
Zagreb filijala Samobor, Samobor, str. 10 26
atali Zvonimir, 2009., Vegetarijanska prehrana, nutritivni status vitamina B skupine i razina
homocisteina kao imbenici rizika za pojavu osteoporoze, disertacija, Prehrambeno
biotehnoloki fakultet, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, str. 2 3.
Vojak Danijel, 2008., Hidropatsko ljeilite i kupalite u Samoboru (1889. 1945.), Hrvatske
vode, asopis za vodno gospodarstvo 16, Zagreb, br. 66, str. 355 364.
29
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32
Kreimir Beloevi: Dobrodoli u Kneippova ljeilita
30
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32
Kreimir Beloevi: Dobrodoli u Kneippova ljeilita
31
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 13-32
Kreimir Beloevi: Dobrodoli u Kneippova ljeilita
32
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 33-40
Dubravko Habek: Francisca Szmerthinn Artis Obstetriciae Magistra
Francisca Szmerthinn
Artis Obstetriciae Magistra
U radu su prikazani arhivski pronaeni podatci o
postojanju prve magistre porodnitva u Bjelovaru.
Istraivanja ukazuju na djelovanje Francisce
Szmerthinn (Szimertin, Ringelhorn, Ringelhann)
kao magistre porodnitva (Lat. Magistra Artis
Obstetriciae), prema maticama roenih. Dosadanja
istraivanja nisu pokazala postojanje ena
porodniarki, osim primalja u Bjelovaru tijekom 19.
stoljea.
33
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 33-40
Dubravko Habek: Francisca Szmerthinn Artis Obstetriciae Magistra
UVOD
O povijesnom razvoju zdravstvene slube grada Bjelovara i zaviaja publicirano
je nakon viegodinje publicistike stanke, u posljednje vrijeme nekoliko preglednih i
izvornih radova te knjiga. Grad Bjelovar je smjeten u sjeverozapadnom breuljkastom
dijelu Hrvatske, a izgraen je prema zapovijedi carice i kraljice Marije Terezije
poetkom druge polovice XVIII. stoljea kao vrlo vano vojno sredite dviju pukovnija
Varadinskoga generalata austrijske vojske (slavne urevaka i Krievaka pukovnija)
u Vojnoj granici prema osmanlijskom carstvu. Grad i okolicu naseljavaju trupe slavnih
pukovnija s brojnim asnicima, doasnicima, graniarima, lanovima njihovih obitelji uz
vojne lijenike, kirurge, ljekarnike i primalje. Od tada bjelovarski kraj ima kontinuiranu
ustrojenu vojnu i civilnu zdravstvenu zatitu zahvaljujuu pozitivnim propisima i
vaeim zdravstvenim aktima austrijskoga carstva (1-6).
Tijekom vlastitih prethodnih istraivanja povijesti zdravstva te primaljstva,
porodnitva i ginekologije grada Bjelovara i bjelovarskoga kraja, pronaeni su brojni
novi mediokohistoriografski podatci, a meu njima i podatak o djelovanju Francisce
Szmerthinn, upisane kao magistre porodnitva s poetka 19. stoljea.
34
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 33-40
Dubravko Habek: Francisca Szmerthinn Artis Obstetriciae Magistra
poroaju kao primalje (lat. Obstetrix), pa tako i u oujku 1804. godine i dalje s imenom
i prezimenom tadanjih bjelovarskih primalja (5).
Meutim, dana 2. lipnja 1803. umro je i pokopan, prvoroeni blizanac Franciscus
Geschellhamer u dobi od nepuna tri mjeseca. Istoj obitelji, dana 2. svibnja 1806. umrla
je i ker Joanna Antonia Geschelhammer u dobi od 7 dana (8).
Kasnije se pojavljuje Francisca Szmerthinn u jo nekoliko krtenja novoroene
djece ili pak krtenja u pogibelji (baptisata in periculo), upisivana i kao Francisca
Szimertin, Szimerthin:
- dana 23. lipnja 1803. uz
Adolpha Folkmanna, Francisca
Szimerthin krsna je kuma
Georgiusa
- dana 8. listopada 1803.
krten je nezakoniti sin Doroteje
po Francisci Szimerthin (baptisata
est Joannes fili ileg. Dorotheae), a
- 9. studenoga 1803. krsti iz
nude Johannesa Nepomuka, oito
tijekom opstetrike pomoi u
tekom porodu (7).
Kasnije se njeno djelovanje po
spomenutom imenu i prezimenu
ne iitava iz arhivske grade
jedno vrijeme, da bi se pronaao
podatak o Francisci Ringelhorn,
Ringelhann (moebitno tada
ve udata), upisane od sveenika
kao moebitne lijenice ili pak
lijenike pomonice. U maticama
umrlih bjelovarske upe Sv.
Terezije Avilske upisano je dana Slika 1. Iz Matice roenih / krtenih bjelovarske upe
13. veljae 1814. godine: umrla je sv. Terezije Avilske 1803. godine s upisanim podatkom
(lat. obyt) Francisca Ringelhann, krtenja magistre porodnitva Franciske Szmerthinn.
I. Reg. Szentvarinensis Medicinae Hrvatski dravni arhiv, Zagreb.
Doctoris con ..... (8). Kako je upisano izmeu ostaloga itljivoga: .... saltem absoluta
in ipsa quamvis perturbatione mentis repentine in prae... infirmitate interveniente, signa
contritionis ... reliquis moribundorum sacramentis proviso (slobodni prijevod: umrla je
naglo, barem odrijeena u sebi, premda s pomuenjem uma u navali slabosti, pokazujui
znakove kajanja, opremljena je ostalim sakramentima umiruih), a sahranjena je u
35
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 33-40
Dubravko Habek: Francisca Szmerthinn Artis Obstetriciae Magistra
Bjelovaru (slika 2.), no nepoznato je mjesto ukopa, uzrok smrti, dob pokojnice i ostali
podatci o moebitnom mjestu roenja i porijekla to se upisivalo kod znaajnih osoba.
Naime, tadanji velikodostojnici i uvaeni graani pokapani su u kriptama bjelovarske
upne crkve sv. Terezije Avilske, u kriptama kapele sv. Kria na bjelovarskom gradskom
groblju ili pak na gradskome groblju u zasebnim ili obiteljskim grobnicama, o emu
nema zapisa u Matinoj knjizi umrlih. U dostupnom arhivaliju nema drugih podataka
o moebitnom djelovanju i kolovanju ove porodniarke u Bjelovaru. Dva mjeseca
kasnije umrla je i pokopana primalja Theresia Nickl, gdje je jasno upisano da je bila
primalja slavne urevake pukovnije sa svim ostalim podatcima (8).
Slika 2. Iz Matice umrlih bjelovarske upe Sv. Terezije Avilske 1814. godine
s upisanom smrti (sada) Franciske Ringelhann. Hrvatski dravni arhiv Zagreb.
ZAKLJUAK
Kirurzi i lijenici XVIII. i XIX. stoljea koji su se bavili porodnitvom imali
su sveuilinu licencu i naslov Magister (Artis) Obstetritiae, mada su tijekom svoga
kolovanja, napose kirurzi, imali obvezatan predmet porodnitvo s praktinim vjebama
u tadanjim Kirurko-medicinskim akademijama, poput bekog Josephinuma (9,10).
Tada su se izvodile rune porodnike pomoi poput unutranjeg okreta i ektrakcije
ploda, instrumentalne pomoi poput embriotomije (dekapitacija, disekcija ploda,
kraniotomija), forcepsa (lat. partus per forcipem) ili vrlo rijetko, carskoga reza (lat. sectio
caesarea). enama nije bilo dozvoljeno kolovati se u tadanjim (vojnim) akademijama,
gdje su se kolovali vojni lijenici (petogodinji fakultet) i vojni kirurzi (trogodinji
fakultet) (10). ene su stoljeima tradicionalno bile primalje, a rijetke od njih bile
su lijenice koje su se uglavnom bavile porodnitvom. Tako se spominju u povijesti
medicine grka lijenica i porodniarka Agnodica i Aspazija, a u 12. stoljeu i slavna
Trotula Salernitana iz Salerna kod Napulja koja je napisala i brojna djela iz porodnitva
koje je i predavala na tamonjoj visokoj medicinskoj koli.
Tek su poneki civilni fakulteti i medicinske akademije doputale studiranje enama,
koje su bile vrlo rijetke polaznice istih (10-12). Do sada je svega nekoliko njih poznato da
su zavrile medicinske znanosti i promovirane na nekim od srednjeeuropskih fakulteta
tijekom XVIII. i poetkom XIX. stoljea. Veina njih se bavilo upravo porodnitvom,
36
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 33-40
Dubravko Habek: Francisca Szmerthinn Artis Obstetriciae Magistra
kao i moebitna magistra porodnitva u Bjelovaru. Tako je prva vicarska lijenica bila
Marie Heim-Vgtlin (7.10.1845. - 7.11.1916.), ker bzenskog upnika i supruga
geologa. Medicinu je studirala u Zrichu i Leipzigu gdje je 1874. i promovirana u
doktoricu medicine. Bavila se porodnitvom i enskim bolestima, a 1901. godine
osnovala je i bolniarsku kolu. Njemaka prva lijenica bila jest Dorothea Christiane
Erxleben Leporin (13.11.1715.-13.6.1762.), ker lijenika, promovirana je 1741.
na sveuilitu u Halle-u, a praksu je imala u Heimatstadt Quedlinburg-u. Nakon
nje u doktoricu medicine promovirana je 1815. godine na Medicinskom fakultetu u
Giessenu Regina Josepha von Siebold (1771.-1849.), a potom i njena ker Charlotte
M.T.Heidenreich (1788.-1859.) godine 1816. U Austriji je prvu privatnu praksu kao
lijenica otvorila 10.5.1897. u Beu Gabrielle Possanner von Ehrenthal (27.1.1860.-
14.3.1940.). Promovirana je u vicarskoj, na medicinskom fakultetu u Zrichu, jer
tadanji zakoni Austro-Ugarske monarhije nisu doputali studiranje medicine enama.
Aletta Jacobs (9.2.1854.-10.8.1929.) prva je znana nizozemska (holandska) lijenica,
poznata po inauguraciji kontracepcijskog sredstva Mensinga pessary prijetee dananje
dijafragme i osnivanju prve klinike za planiranje obitelji u Amsterdamu godine 1882.
Elisabeth Blackwell (3.2.1821.-3.5.1910.) bila je prva amerika lijenica koja je diplomu
porodnitva stekla u Parizu. Doavi natrag u New York otvara prvu bolnicu za majke
i djecu (11-15,16).
Prema istraenim arhivskim zapisima Francisca Szmerthinn (Szimertin,
Ringelhorn, Ringelhann) bila je magistra porodnitva (Magistra Artis Obstetritiae) s istim
znaenjem oba prezimena (prstenasti rog) to moe biti sluajnost ili pak krivo upisana
prezimena od strane upnika. Dakle, Francisca Szmerthinn nije bila vojni kirurg, jer
kolovanje za kirurge bilo je doputeno samo mukarcima, dok su vrlo rijetke svravale
medicinske znanosti (10). U arhivskoj grai upisano je: Francisca Szmerthinn, Artis
Obstetriciae Magistra, to su tada bili iskljuivo lijenici s licencijom iz porodnitva, a
ne primalje, jer su se iste u matine knjige upisivale redovito kao Obstetrix approbata
(ispitane primalje) ili samo Obstetrix (primalja), kako je spomenuto. Kao magistra
porodnitva bila je pozivana na patoloki poroaj koji je trebalo dovriti asistirano
manualno ili instrumentalno, to je i vidljivo iz upnih Matinih knjiga, gdje tada nisu
upisane i primalje kod poroaja, ve kirurzi i lijenici. Porodniarske operacije su se
obavljale domicilno ili u tadanjoj prvoj bjelovarskoj bolnici. Postoje podatci o umrlim
trudnicama, rodiljama, babinjaama te novoroenadi i u bjelovarskoj bolnici, tako da je
vjerojatno i uz bolnike kirurge - ranarnike, obavljala praktino porodnitvo (5-8,14,16).
Ovaj povijesni podatak postojanja magistre porodnitva u Bjelovaru u XIX. stoljeu
do sada nije bio poznat u nacionalnoj i regionalnoj medikohistoriografiji, a daljnja
istraivanja o ivotu i djelovanju, moebitnom porijeklu, kolovanju i premjetajima
na druga radna mjesta ili funkcije, navedene magistre porodnitva, naalost, osim
podatka o moebitnom braku s viegodinjim bjelovarskim pukovnijskim kirurgom
dr. Ringelhannom i njenom smru, iz brojne hrvatske i inozemne arhivske grae, nisu
urodila plodom.
37
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 33-40
Dubravko Habek: Francisca Szmerthinn Artis Obstetriciae Magistra
LITERATURA
1. Brli AE. Kirurzi, lijenici i ljekarnici u bjelovarskim maticama XVIII. stoljea. Lije Vjesn
1950;72:41.
2. Karli N. Neto iz prolosti bjelovarske bolnice. U: Medar M, Kudumija B. Bjelovarski zbornik
6. Matica Hrvatska ogranak Bjelovar i Opa bolnica Bjelovar. Bjelovar, 2003;31-94.
3. Miculini R. Iz starije prolosti bjelovarske bolnice. U: Medar M, Kudumija B. Bjelovarski
zbornik 6. Matica Hrvatska ogranak Bjelovar i Opa bolnica Bjelovar. Bjelovar, 2003;15-30.
4. Berghofer M. Povijest zdravstvene slube u Bjelovaru. Zbornik strunih radova Medicinskog
centra Dr Emilija Holik u Bjelovaru. Povodom 125-godinjice postojanja bolnice. Bjelovar.
Medicinski Centar Bjelovar, 1970; 7-69. 5. Habek D. Iz povijesti zdravstva Bjelovara. Zavod
za znanstvenoistraivaki i umjetniki rad u Bjelovaru. Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti, Zagreb-Bjelovar, 2015.
6. Habek D. Povijest primaljstva, porodnitva i ginekologije bjelovarskoga kraja. vor Bjelovar,
2008.
7. Matica roenih i krtenih upe Bjelovar 1767.-1819. Hrvatski dravni arhiv.
8. Matice umrlih upe Bjelovar 1767.-1849. Hrvatski dravni arhiv.
9. Piasek G, Piasek M. Latin title Magister in the hystory of health care. Arh Hig Rada Toksikol
1999;50:327-330.
10. Standes liste K. und k. Medizinisch Chirurgische Josefs Akademie Wien 1859. .-1873/74. MS
/ sterreichisches Kriegsarchiv Wien.
11. ukin E, Piasek M. Piasek G, ari M, Mustajbegovi J, Suec T. Women and medical skill-
historic view. Lije Vjesn 2006; 128:114-121.
12. Paik JE. The Feminization of Medicine. JAMA 2000;283:666-671.
13. Stockmann G. Shritte aus dem Schatten Frauen in Sachsen-Anhalt. Dingsda-Verlag Querfurt
1993.
14. Probst E. Gabrielle Possanner von Ehrenthal. Verlag Ernst Probst, 2001.
15. Habek D. Povijest medicine s razvojem primaljstva, porodnitva i ginekologije. Medicinska
naklada Zagreb i Hrvatsko katoliko sveuilite u Zagrebu, 2015.
16. Habek D. Prve lijenice u Bjelovaru: porodniarka i kirurginje. Lije Vjesn 2009;131:155-160.
38
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 33-40
Dubravko Habek: Francisca Szmerthinn Artis Obstetriciae Magistra
39
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 33-40
Dubravko Habek: Francisca Szmerthinn Artis Obstetriciae Magistra
40
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 41-50
Petar Kere, Ljubomir Pribi: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i lanovi osjekih...
Nijemci i Austrijanci
utemeljitelji i lanovi osjekih
sportskih drutava (I. dio)
U radu autori na temelju arhivskoga gradiva i
objavljene literature navode Nijemce i Austrijance iz
redova obrtnika, trgovaca, industrijalaca, lijenika,
farmaceuta, kao i ostalih slojeva 19. i 20. stoljea,
koji su kao potomci druge ili tree generacije pridolih
Nijemaca i Austrijanaca u Osijek sudjelovali u
osnivanju pojedinih osjekih sportskih drutava i tako
ostavili trajni i neizbrisiv trag u povijesti sporta
grada na Dravi.
41
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 41-50
Petar Kere, Ljubomir Pribi: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i lanovi osjekih...
Uvodne napomene
Budui da sport kao ukupna drutvena pojava pripada podruju kulture, uoava
se da se u Osijeku i razvijao paralelno s kulturom. Za stare Essekere sport je imao
domoljubni (posebice je prednjaio Hrvatski sokol i njegovi lanovi) i natjecateljski
karakter, ali najvaniji motiv bavljenja sportom bio je u ouvanju zdravlja i stjecanja
kondicije. Sportovi koji su organizirano njegovani tijekom 19. stoljea u okviru drutava
bili su streljatvo (od 1784.), gombalatvo-gimnastika (od 1865.), plivanje (od 1870.),
biciklizam (od 1886.), klizanje (od 1886.), veslanje (od 1892.), planinarstvo (od 1895.),
te od 20. stoljea i ostali sportovi.
Sportu se u Osijeku prilazilo kao neemu vrlo vanom to nam svjedoe brojna
sportska drutva, odnosno klubovi iji su lanovi bili uglednici iz javnoga ivota grada,
kao i uenici i studenti, a bilo je i obrtnika i radnika, jer je Osijek na prijelazu stoljea
znaajan hrvatski obrtniki, trgovaki te napose industrijski grad. Poznato je da su
sportske priredbe posjeivali gradonaelnici i upani te njihova pratnja.
Svojom dobrom i vrstom organizacijom u gradu na Dravi isticalo se Graansko
streljako drutvo u Osijeku (Brgerliche Scheiben Schtzen-Gesellschaft zu
Essegg). Utemeljeno 1784. godine to je i danas Osijeku donijelo znaenje kolijevke
hrvatskoga sporta. Utemeljiteljima i osnivaima smatraju se prvi lanovi Paul Fsmayer
i Johann Koschier. Od poetka svoga djelovanja isticala se tzv. drutvena svrha koja
je podrazumijevala njegovanje muevnosti i unaprjeivanje rukovanja pukom u cilju
podizanja ope obrambene sile. Streljatvo se pokazalo kao sport u suvremenom smislu,
jer je najizrazitije zastupalo odlike i natjecateljskoga i rekreacijskoga sporta.1 Osnivanjem
Planinarskoga drutva Brljan udareni su temelji planinarstva u Slavoniji, a ta tradicija
odrala se u Osijeku do dananjih dana. Osnutkom Osjekoga sklizakoga drutva
Osjeani su zatvorili krug sportske aktivnosti za sva godinja doba. Na popularnost
sporta u gradu djelovali su utjecaji i izvan Hrvatske. vrste sveze Osijeka s gradovima
Austro-Ugarske Monarhije i ostalih gradova Europe omoguili su Osjeanima da
vrlo brzo upoznaju i prihvate razliite novosti. Na taj nain prihvaeni su sportovi i
sportska pomagala u streljatvu, sokolstvu, klizanju i drugim sportovima. Brojne javne
priredbe Osijek prihvaa od Zagreba, ali i od Bea i inih gradova iz kojih u Osijek
dolaze novosti glede mode, zabave, kulture, pa i sporta. Meutim, do 1918. godine
sport je u gradu Osijeku, usporedo s kasnijim razdobljima, ipak bio skromniji. Naime,
u tome razdoblju je irem puanstvu vrijednost sporta za zdravlje i psihofiziku snagu
bila manje poznata, sportski tereni bili su malobrojniji i manje se ljudi bavilo sportom.
Uzroci su u tadanjim gospodarskim, politikim i ope drutvenim prilikama, nainu i
uvjetima ivota koji nisu otvarali prostor sportu koji je shvaen vie kao zabava mladih
i razonoda bogatih, imunijih slojeva, a ne kao plodno vrelo i mogui pokreta ivotne
snage svih.
1
Petar Kere, Znaenje Nijemaca i Austrijanaca za Osijek kolijevku hrvatskoga sporta, Godinjak Njemake
zajednice / DG Jahrbuch 2016, vol. 23, Osijek 2016., 301-306.
42
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 41-50
Petar Kere, Ljubomir Pribi: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i lanovi osjekih...
2
Kamilo Firinger, Sportska djelatnost i sportska drutva u Osijeku do 1914. godine, Povijest sporta, br. 19.,
Zagreb, 1974., 1699., 1700.
3
Isto, 1706., 1707.; Hrvatski list, Osijek, 17. 6. 1927., 2; Zlata ivakovi-Kere, Sportski vremeplov, br. 1.,
Glas Slavonije, Osijek, 3. 1. 1986..
43
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 41-50
Petar Kere, Ljubomir Pribi: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i lanovi osjekih...
4
Ivan Flod, Historijat porta u Slavoniji, Slavonski portski list, Osijek, 1924.; Hrvatski list, Osijek, 1. 10. 1922.
5
HR-Dravni arhiv u Osijeku (dalje DAOS)-6, fond Gradsko poglavarstvo Osijek, kutija 1350 H, predmet
H. 696, spisi 10. 233, 10.344, 10.558.
6
Hrvatski list, Osijek, 17. 4. 1927., 32; Spomen knjiga Tenis kluba 1919. - 1959., Osijek, 1959., 7., 8.
44
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 41-50
Petar Kere, Ljubomir Pribi: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i lanovi osjekih...
1930. godine Kajak sekcija. Osjeko drutvo Jankovac imalo je pored kajakake sekcije
i skijaku i fotografsku. Prvi planinarski dom podignut je 1934. godine na Jankovcu. U
vrijeme Drugoga svjetskoga rata 1943. godine dom je spaljen i uniten.7
U vrijeme najjae maarizacije osnovan u Gornjem gradu 6. prosinca 1896. godine
Hrvatski sokol. Arhiva ovoga Drutva nije sauvana, ali osim tiskanih pravila iz 1898.
godine ima i tiskanih izvjetaja s osvrtima na razvitak Drutva. Prvi privremeni odbor
inili su predsjednik dr. Ante Pinterovi, potpredsjednik Josip Kostjal pl. ivanovi,
tajnik Rudolf Bach, blagajnik Franjo Vrbljanevi, uvar sprava Mijat Klas, voa i uitelj
gimnastike Ljudevit Sorlini te odbornici dr. Hugo Spitzer, Vladimir Virag, prof. Dragutin
Frani, Karlo Franjo Nuber, Cajetan eper i Markus Berger. Dolazak prof. Sorlinija
u Osijek (9 mjeseci prije osnutka osjekoga Hrvatskoga sokola), uenika Buarove
gimnastike, oznaio je novo razdoblje u razvoju gimnastike grada na Dravi. U okviru
Hrvatskoga sokola Gornji grad Sorlini je organizirao i javne nastupe na samo u Osijeku
nego i izvan njega. Tako su osjeki sokolai 13. srpnja 1898. godine u Varadinu
pokazali uzornu vjebu na ruama osvojivi dva prva mjesta. Budui da se u drutvu
bavilo sportskim vjebama (gombanjem) i maevanjem u prvim godinama se uz naziv
Drutvo za tjelovjebu Hrvatski sokol sluilo i nazivom Gombalako i maevalako
drutvo Hrvatski sokol. Dvorana za vjebanje nalazila se u novoizgraenoj pukoj koli
u Jgerovoj ulici (dananja zgrada Filozofskog fakulteta). U Drutvu je 1902. godine
vjebalo 2.852 gimnastiara i maevalaca a proveli su na vjebama te godine 323 sata.
Upavni odbor Hrvatskog sokola 27. oujka 1914. godine izdaje pisanu potvrdu dr. Vilimu
Kappelu, odvjetniku o primanju u lanstvo utemeljiteljskog drutva. Prigodom 3. sleta
Hrvatskog sokola upe Strossmayer, starjeinstvo je pisanim putem zahvalilo svome lanu
Vilimu Kappelu na bratskom trudu koga si, kao proelnik stanbenog odbora prigodom
obdravanja naega III. Sleta, - uloio.8
Hrvatski sokol u Gornjem gradu bilo je znaajno arite osjekoga sporta, jer su
se u Drutvu unaprjeivale i druge sportske grane. Godine 1900. osnovao je samostalni
Foodball klub koji je odigrao i dvije meunarodne nogometne utakmice s iskusnom
momadi peukoga atletskoga kluba. U obje utakmice Osjeani su pobijedili Maara i
na svom terenu i u gostima. Uz nogomet u Sokolu se gajilo i klizanje, biciklizam, tenis,
streljatvo, plivanje i ini sportovi. Tako je tajnik prof. Stanko Prezel u svom izvjetaju 6.
glavne skuptine, odrane 2. oujka 1902. godine, napisao: I prole godine kultivirala
se u Sokolu moderna i vrlo popularna igra nogomet. Sklizalako nam je drutvo u
tu svrhu prole godine ustupilo preko ljeta sklizalite, gdje su se s uspjehom teajem
godine odigrala i dva matha i to jedan s vukovarskim, a drugi sa subotikim klubom.
Uz brojne redovite lanove uvedeni su i lanovi utemeljitelji meu kojima su, prema
7
K. Firinger, Sportska djelatnost i sportska, n. dj., 1706.
8
HR-DAOS-446, knjiga 1, Potvrda Hrvatskog sokola u Osijeku I, Pisana zahvala Hrvatske sokolske upe
Strossmayer Vilimu Kapplu.
45
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 41-50
Petar Kere, Ljubomir Pribi: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i lanovi osjekih...
9
K. Firinger, Sportska djelatnost i sportska, n. dj., 1706, 1707.
10
Starjeina Stjepan Horvat, podstarjeina Mijo Biljan, tajnik Ivo Domanovac, blagajnik Ivan Toma te voa
Ljudevit Sorlini.
11
HR-DAOS, Knjiga inventara Drutva, udruge i udruenja 5, 6, 7, Vodi kroz arhivsko gradivo fonda Hrvatski
sokol Osijek Donji grad, 13.
12
HR-DAOS, Knjiga inventara Drutva, udruge i udruenja 5, 6, 7, Vodi kroz arhivsko gradivo fonda Hrvatski
sokol Osijek Donji grad, 13.
13
HR-DAOS-445, knjiga 1, Zapisnici sjednica Hrvatskog sokola, Donji grad, 1-148.
14
Vitomir Kora, Povijest radnikog pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb, 1933., 116. 141.
46
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 41-50
Petar Kere, Ljubomir Pribi: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i lanovi osjekih...
vrijeme poluio vrlo dobar uspjeh, dapae moemo rei, da je klub svojim izvanrednim
marom i znanjem u teoretinom kao i u praktinom pogledu digao u visinu, da se moe
staviti u red najboljih gombalakih drutava.15
portsko drutvo Grafiar utemeljeno je u sijenju 1926. godine. Na Osnivakoj
skuptini izabran je odbor kojeg su inili grafiki radnici Dragutin Kaufmann, predsjednik,
Artur Kurtnacker i Adam Beni, I. i II. tajnik, a odbornici su bili Josip Polz, Franjo
Weinand, Dragutin Kovaevi i Lovro Felber. Na izbornoj skuptini, dvije godine potom, u
veljai je ponovo za predsjednika izabran Dragutin Kaufman.16 Na izbornoj skuptini 1932.
dolazi do promjene na vrhu predsjednik je Stjepan Brust, potpredsjednik Schnberger,
oruar Humer, te odbornici Franjo Weinand, Mller, lanovi odbora Dragutin Jger,
Teisl i timer. Meu zamjenicima je Nrnberger.17 Godine 1934. I. potpredsjednik je
Stjepan Brust, II. potpredsjednik Dragutin Jger, upravitelj Franjo Weinand, odbornici
Ivan Hoffmann, zamjenici odbora Viktor Spillberger, Dragutin Mozer. lanovi drutva
bili su i Stjepan Binder iz Retfale, Josip Fingler, Franjo i Slavko Flam, Stjepan Gross,
Josip Hauer, Josip i Leopold Hauser, Boo Hihlik,, uro Hofmann, Gustav Humer,
Edo Heismann, Dragutin Jger, Slavno Mller, Emil Reinprecht, Viktor Spielberger,
Adam, Antun, Franjo i Alojs Schreiber, Josip Toth, Edo Wittner, Vatroslav Weisgerber
i drugi.18 Tri godine potom, tj. 1937., odbornici su, meu inima, Stjepan Polz, Viktor
Kirch, Josip Fingler i Josip Wertag. Upravitelj sportskoga drutva je dugogodinji lan
Franjo Weinand.19 O znaenju i aktivnosti osjekih Nijemaca potvruje i izborna Glavna
skuptina od 11. veljae 1938. kada je za predsjednika D Grafiar izabran Stjepan Brust,
potpredsjednik je Dragutin Jger, proelnik nogometne sekcije bio je Franjo Weinand,
oruar Josip Wertag, a meu odbornicima su Franjo Rabl, Josip Polc, Josip Toth, Franjo
Dencinger i Boo Hihlik.20
Nogometni klub Elektra osnovan je 29. travnja 1930. Na prvoj skuptini,
pratei osjeke Nijemce u upravi kluba, uoava se da su lanovi odbora bili Rudolf
Kfner i Rudolf Appelt. lan Nadzornoga odbora je Stjepan Fischer, predsjednik, a u
Disciplinskom sudu je August Teisel. Meu lanovima u potonjim godinama su Geza
Kfner, Dragutin Kfner, Josip Vilhelm, Franjo Jopst, Hinko Vastl, Erich Appelt, Josip
Flam, Josip Miller, Rudolf Mangald, Adam Grtner, Koloman Schn, Josip Wilhelm,
Vilim Has, Hilda Trichelt, Julio Deutschman, iga Weisberger i drugi, a dunost
tajnika obnaao je Milan Welle. Drutvo je primljeno za redovitog lana Jugoslavenskog
15
HR-DAOS-457, Radniki gombalaki klub Napred Osijek, svjedodba kluba Nikoli Bezetskom 27. 1. 1910.
16
Dragutin Kere, 90 godina Grafiara 1926. - 2016, Osijek, 2017., 10; HR-DAOS-455, knjiga 1 Zapisnik
sjednica K Grafiar od veljae 1928. - 27. 3. 1930.
17
HR-DAOS-455, knjiga 2, Zapisnik sjednica K Grafiar od 15. 1 1932. - 27. 2. 1934.
18
Isto, knjiga 5, Zapisnik skutine 1934. - 1938. knjiga 6, karalo lanova SD Grafiar.
19
Isto, knjiga 3, Zapisnik sjednica K Grafiar od 21. 2 1937. - 2. 12. 1937.
20
Isto, knjiga 4, Zapisnik sjednica K Grafiar od 11. 2 1938. - 10. 2. 1939.
47
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 41-50
Petar Kere, Ljubomir Pribi: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i lanovi osjekih...
Umjesto zakljuka
U prebogatoj i po sportskim klubovima i drutvima brojnoj sportskoj povijesti grada
Osijeka znaenje Nijemaca i Austrijanaca, potomaka druge ili tree generacije pridolih
Nijemaca i Austrijanaca, golemo je. Svojim sudjelovanjem u osnivanju i djelovanju
veine osjekih sportskih drutava ostavili su trajni i neizbrisiv trag u povijesti sporta
grada na Dravi.
21
HR-DAOS-454, knjiga 1, Sjedniki zapisnik SK Elektra 29. 5. 1930. - 7. 5. 1941.; knjiga 3, Popis lanova
SK Elektra.
22
HR-DAOS-456, knjiga 1, Poziv lanovima HGK Osijek na reorganizaciju
23
Isto, knjiga 1, Zapisnici godinjih skuptina i odborskih sjednica HGK 16. 2. 1939. 23. 6. 1941.
48
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 41-50
Petar Kere, Ljubomir Pribi: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i lanovi osjekih...
49
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 41-50
Petar Kere, Ljubomir Pribi: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i lanovi osjekih...
50
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70
Zlata ivakovi-Kere: ivot odreen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
51
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70
Zlata ivakovi-Kere: ivot odreen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
1
Zlata IVAKOVI-KERE, Tragovi obitelji Piller u ivotu Osijeka, Godinjak Njemake narodnosne
zajednice, Osijek, 2003., 35-40.
2
Pillerov paromlin je bio u kategoriji umjetnih mlinova s motornim strojem. (Vidi opirnije: Rudolf HORVAT,
Povijest trgovine, obrta i industrije u Hrvatskoj. Zagreb, 1994., 275-277.)
3
Z. IVAKOVI-KERE, S tradicionalnih na nove puteve Trgovina, obrt, industrija i bankarske ustanove grada
Osijeka na prijelazu stoljea od godine 1868. do 1918., Osijek, 1999., 11.
4
HR-Dravni arhiv u Osijeku (dalje DAOS), IX 4a Sudbeni stol Osijek, B III drutvene tvrtke, 511, 512;
Isto-123, knjiga 294, registar za drutvene tvrtke, B III, str. 511.
5
Preminuo je u Osijeku 30. kolovoza 1921. godine.
52
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70
Zlata ivakovi-Kere: ivot odreen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
6
Sanja LONAR-VICKOVI, Osjeka industrijska arhitektura izmeu 1918. i 1945. godine, Osjeka
arhitektura 1918. 1945., Zagreb Osijek, 2006., 152; HR-DAOS-6, Zbirka odobrenih graevnih nacrta,
tek. br. fascikla 42.
7
HR-DAOS-21, 51, Oblasno nadzornitvo rada, Karolina, fascikl br. K 22, Industrijski razred XIII/307;
Isto-123, knjiga 295, Upisnik B IVa OS, 1 394, stranice 240 241.
8
Isto-123, kutija 847, IV B 240/801, Upisno oitovanje.
9
Isto-123, knjiga 290, Registar za inokosne organe A II OS, str. 307; knjiga 295, Upisnik B IVa OS, 1 394,
stranice 240, 241.
10
Isto-21, 51, Oblasno nadzornitvo rada, Karolina, fascikl br. K 22, Industrijski razred XIII/307, Odluka
Gradskog poglavarstva, 3. 3. 1928.; Isto-231, Karolina Tvornica keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici
ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1, Zapisnik od 29. 5. 1928.; Zapisnik od 25. 11. 1928.
11
Osjeko Katalog izlobe Muzeja Slavonije u Osijeku, Osijek, 2016., 33; HR-DAOS-231, Karolina Tvornica
keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1, Zapisnik od1 2. 3. 1933.
53
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70
Zlata ivakovi-Kere: ivot odreen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
Tvornice pokustva, kao financijer postao najsnaniji dioniar uloivi djelomice gotov
novac te je svojom garancijom dao poslovanju zamah.12 U posljednjem kvartalu te godine
zapoela je proizvodnja tjestenina, kruha i peciva, a planirana je i proizvodnja bombona.
Stoga je na redovitoj Glavnoj skuptini dioniara 25. studenoga prihvaena odluka o
promjeni Dionikog drutva.13 U okviru tvornice nalazio se i Pogon za proizvodnju
tjestenine to je iziskivalo ve ranije traenu promjenu u poslovanju. Odobrenje za to
dobiveno je 13. travnja 1935. od Kraljevske banske uprave Savske banovine, Odjeljenja
za trgovinu, obrt / zanatstvo / i industriju u Zagrebu. Poetkom svibnja Gradsko
poglavarstvo u Osijeku je takoer odobrilo d. d. da moe obavljati industrijsku radnju
proizvodnje keksa, svakovrsnih tjestenina, svih proizvoda iz tijesta naroito kruha i peciva
te da se proizvodnja moe ostvarivati pod nazivom: Karolina tvornica keksa, bombona i
tjestenine d. d. Osijek / Karolina Keks, Bombon und Teigwarenfabrik A. G. Osijek.14 Svrha
drutva bila je tvornika proizvodnja i prodaja keksa, bombona i svakovrsne tjestenine, kao
to su kruh, makaroni, pageti, bilo u vlastitoj tvornici, bilo u tvornicama uzetim u zakup.15
Budui da je poetkom 1936. upravitelj Stjepan Piller stariji, preuzeo knjigovodstvo
i na taj nain bio previe optereen poslom poslovodstvo tvrtke je povjereno njegovom
sinu Stjepanu Pilleru, mlaem, lanu Ravnateljstva, koji ima da radi jedino po dogovoru
i direktivi naega financijera gosp. Rudolfa Povischila. Uz njega su tvornicom rukovodili
Stjepanov brat Antun Piller i njihova majka Marija Piller, koja je vodila nadzor nad
radnitvom.16
Poslovanje u 1937. godini, kako je i planirano u proteklim kriznim godinama,
zavrilo je s dobiti i nakon odbijenog prologodinjeg gubitka. Osiguran je dobitak uz
sveopu tednju i racionalizaciju rada u pojedinim odjeljenjima, pa su otplaene kamate
banci to je bila ogromna stavka. Tijekom godine je provedena i primjena proizvodnje po
novim receptima donesenim iz inozemstva. Tako je uspjelo izradbu pojedine vrste proizvoda
pojeftiniti to je svakako vrlo povoljno utjecalo na sveukupnu proizvodnju. Planirana
12
HR-DAOS-231, Karolina Tvornica keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944.,
knjiga 1, Zapisnik od 22. 12. 1933.
13
Isto-231, Karolina Tvornica keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1,
Zapisnik od 10. 11. 1934.; Isto-121, Fond Kraljevski sudbeni stol u Osijeku, kutija 847, fascikl R 1131/27-4,
Odluka Kraljevske banske uprave Savske banovine, Odjeljenja za trgovinu, obrt /zanatstvo/ i industriju u
Zagrebu, 13. 4. 1935.
14
Isto-140, Karolina, IV B 240/801, R 1131/27, Odobrenje Pravila, 15. 12. 1927.; Zapisnik Konstituirajue glavne
skuptine, 28. 12. 1927.; Isto-21, 51, Oblasno nadzornitvo rada, Karolina, fascikl br. K 22, Industrijski razred
XIII/307, Ovlaenje Gradskog poglavarstva, spis br. 1808, 20. 5. 1935.; Isto-121, Fond Kraljevski sudbeni
stol u Osijeku, kutija 847, fascikl R 1131/27-4, 13. 5. 1935.
15
Isto-121, Fond Kraljevski sudbeni stol u Osijeku, kutija 847, fascikl R 1131/27-4, 13. 5. 1935.
16
Isto-6, Projekti Karolina tvornice, Spis Gradskog poglavarstva br. 29.295/1932.; HR-DAOS-140, Karolina,
konfiskacija, fascikl Marija Piller V. R. 667/46 , Spis sud. br. 473, 10. 7. 1945.; HR-DAOS-231, Karolina
Tvornica keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1, Zapisnik od 15. 1. 1936.
54
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70
Zlata ivakovi-Kere: ivot odreen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
godinja proizvodnja keksa, dvopeka, biskvita, vafla punjenih, oblatni i svih vrsta ajnih
peciva te kruha ostvarena je, i iznosila je oko 300.000 kg.17
Od jeseni 1939. sve se vie uoavao ratni zapletaj18 pa je predsjednik Ravnateljstva
Cornel pl. eper predloio da se u vezi s tim eventualnim nemogunostima dobave raznih
kemikalija i materijala, koji se izrauju u inozemstva. Taj je prijedlog jednoglasno
prihvaen. Istodobno je zbog predratnog previranja najvei dio mukog osoblja upuivan
na vojnike vjebe, a meu njima bilo je i strunih radnika; stoga su se osjetile stanovite
smetnje u proizvodnji. No, unato svemu poveana je proizvodnja.19 U proljee 1940.
proizvodnja je ukazivala na stanovite potekoe budui da poradi nesigurnosti plovidbe
po morima, kao i neprijateljske blokade izostaje poiljka prekomorske robe, dok malenoj
zalihi u zemlji skau cijene iz dana u dan. Stoga je Ravnateljstvo u sastavu Cornel pl.
eper, predsjedavajui, ljekarnik Dragutin Bulart, profesor Josip Leovi i Stjepan Pillar,
mlai, donijelo prijedlog da se preporua upravitelju poduzea da se u poduzeu pokua nai
odgovarajui nadomjestak za manjkajue sirovine. Kako su mjeseci odmicali, privredne
prilike su postajale sve nesigurnije, a vrijeme sve nemirnije.20
U ratnom vihoru
U travanjskom ratu 1941. u Osijeku i osjekoj okolici nije bilo borbi i veih sukoba.
Njemake su jedinice u grad ule 11. travnja 1941., dan nakon proglaenja Nezavisne
Drave Hrvatske. Budui da je graanstvu objavljen proglas da doeka njemaku vojsku,
prve motorizirane odrede njemake vojske doekali su domai Nijemci i dio graana
oduevljeno. Ve sljedeeg dana na veini zgrada zavijorile su se njemake zastave
s kukastim krievima kao i hrvatske trobojnice sa ahovnicom, a to je najavilo za
mnoge stanovnike novonastale drave, posebice za idove, poetak munog i traginog
razdoblja.21
Ulaskom Kraljevine Jugoslavije u Drugi svjetski rat onemoguena je Karolini
prodajna djelatnost, pa je u skladitu ostalo vrlo mnogo gotove robe, posebice zato jer
je eljeznica obustavila primanje poiljaka ve od kraja oujka 1941. Osjetio se i zastoj
u proizvodnji jer d. d. nije moglo nabavljati brano. Stoga je Ravnateljstvo predlagalo
17
Isto-121, Fond Kraljevski sudbeni stol u Osijeku, kutija 847, fascikl R 1131/27-4, Zapisnik VI. redovite glavne
skuptine, 22. 1. 1939.; fascikl Vojni odsjek, Izvjetaj, 19. 1. 1938.; Isto-231, Karolina Tvornica keksa d. d.
Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1, Zapisnik od 15. 7. 1937.
18
Nijemci su jo u proljee 1938. Anschlussom Austrije postali susjed Kraljevine Jugoslavije, a do poetka 1941.
zavladali su veim dijelom Europe. Maarska, Rumunjska i Bugarska izloene pritiscima pristupile su Trojnom
paktu, Italija je ve okupirala Albaniju i zaratila s Grkom pa se Jugoslavija nala posve u osovinskom okruenju.
19
HR-DAOS-231, Karolina Tvornica keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944.,
knjiga 1, Zapisnik od 5. 9. 1939.; 14. 12. 1939.
20
Isto-231, Karolina Tvornica keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1,
Zapisnik od 20. 3. 1940.; 25. 6. 1940.
21
Z. IVAKOVI-KERE, STRADANJA I PAMENJA Holokaust u Osijeku i ivot koji se nastavlja, Osijek,
2006., 21, 22.
55
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70
Zlata ivakovi-Kere: ivot odreen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
22
Odnosi se na podruja Baranje, Bake i Banata koja je bez ikakvog otpora, 11. travnja 1941. okupirala maarska
vojska i prikljuila Maarskoj.
23
HR-DAOS-231, Karolina Tvornica keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944.,
knjiga 1, Zapisnik od 25. 4. 1941.
24
Isto-121, Fond Kraljevski sudbeni stol u Osijeku, fascikl R 1131/27, Zapisnik Glavne skuptine od 24.
listopada 1943.
25
V. GEIGER, Nijemci akova i akovtine, n. dj., 412, 413; HR-DAOS-121, Fond Kraljevski sudbeni stol
u Osijeku, fascikl R 1131/27, Zapisnik Glavne skuptine od 24. listopada 1943.; Isto-DAOS-140, Karolina,
konfiskacija, fascikl Antun Piller V. R. 666/46 , Spis sud. br. 226.
26
Isto-121, Fond Kraljevski sudbeni stol u Osijeku, fascikl R 1131/27, Zapisnik Glavne skuptine od 24. listopada
1943.; HR-DAOS-6, Zbirka odobrenih graevnih nacrta, fascikl 42, br. 35.767/1942.
27
Isto-231, Karolina Tvornica keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1,
Zapisnik od 24. 10. 1943.
56
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70
Zlata ivakovi-Kere: ivot odreen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
sirovina i tvoriva, dok odjeljenje za izradu suhoga tijesta radi u vie smjena za potrebe
oruanih snaga.28
Prve mjesece 1944. obiljeile su uestale zrane uzbune koje su i na nekoliko
sati prekidale rad cjelokupne proizvodnje i izravno utjecale na gubitak radnih sati,
te smanjenje proizvodnje uz naznaku trokova goriva i nadnica. Stoga se na redovitoj
sjednici Ravnateljstva 2. travnja te godine predsjednik d. d. Cornel pl. eper obratio s
pitanjem upravitelju tvornice Stjepanu Pillleru mlaem, ne bi li postojala mogunost da
se radno vrijeme u poduzeu udesi tako da ono ne bude toliko zahvaeno uzbunama koje su
veinom prije podne na to je ovaj odgovorio da bi se jedino mogle smjene u pogonu urediti
tako da bi prva radila od samih jutarnjih sati do prijepodne, a druga smjena od poslije podne
do ponoi. No, takav bi rad u pogonu povlaio meutim za sobom povienje proizvodnih
trokova radi vee potronje ugljena, a takoer bi prouzroio razne smetnje tehnike naravi,
koje bi se jo morale ustanoviti. Na samom kraju je Piller zakljuio sljedee: Potraju li i
nadalje skoro svakodnevne uzbune, morat e se ipak pristupiti ureenju ovoga pitanja.29 U
lipanjskom bombardiranju Donjega grada30 nije stradala Karolina, kao ni u ponovljenom
bombardiranju grada u studenome. Naime, u zranom napadu saveznikih zrakoplova
19. studenoga 1944. u 12.00 sati na zgradu za proizvodnju tjestenine pala je mala bomba
koja nije eksplodirala pa nije tada bilo ni rtava ni materijalne tete. No, u bombardiranju
grada u noi 22. na 23. studenoga palo je na Tvornicu iz aeroplana 8 malih bombi, od toga
je 7 eksplodiralo na tavanu mlina uz manje tete, a jedna je eksplodirala na krovu Tvornice
tjestenine. Manje tete bez rtava. Ve sutradan bio je novi zrani napad na grad pa su
u noi od 23. na 24. studenoga iz aeroplana baene 3 poarne bombe oko 50 kg svaka;
jedna je pala u dvorite, jedna na cestu, a jedna u skladite penice, gdje je uniteno 5.130
kg penice. rtava nema.31
I u 1945. godini ratna svakodnevica je i nadalje nazona, pa su u sijenju u tri
navrata pale 3 do 4 mine; jedna je pala u dvorite, jedna u strojarnicu, a jedna u skladite
mlina, ali ove dvije posljednje nisu eksplodirale. tete i rtava nije bilo. Ali kada je 8.
oujka pala jedna mina pred uredskom zgradom jedan inovnik je tee ranjen. tete nema.32
U mjesecu zavretka Drugoga svjetskoga rata proizvodnja u Karolini tekla je u dvije
smjene. Da ne bi dolo do skraenja radnog vremena 18. svibnja te godine poslan je
28
Isto-231, Karolina Tvornica keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1,
Zapisnik od 2. 4. 1944.
29
Isto-231, Karolina Tvornica keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1,
Zapisnik od 2. 4. 1944.
30
Z. IVAKOVI-KERE, Osjeka sjeanja i svatice 20. stoljea, 1. dio, Osijek, 2004., 58; Ista, Osjeka sjeanja
i svatice 20. stoljea, 2. dio, Osijek, 2008., 138.
31
HR-DAOS-21, 51, Nadzorniki izvjetaj, br. C 26.
32
Isto.
57
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70
Zlata ivakovi-Kere: ivot odreen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
Poslijeratno razdoblje
Dogaaji u Osijeku i njegovoj blioj okolici, posebice u razdoblju pred kraj 1944.
do 1946. bez dvojbe se i danas moraju promatrati kroz prizmu neutvrenosti, i to zbog
nedovoljno sauvanih arhivskih dokumenata i nedoreenih novinskih i drugih zapisa.
Nakon viednevnih okolnih borbi u noi izmeu 13. i 14. travnja 1945. Osijek je
vojnopolitiki i teritorijalno osloboen. Partizanske jedinice ule su u grad i u slabim
ulinim borbama skrile otpor neprijatelja te zarobili ostatak ustake posade. Odmah
su pokrenuti postupci razoruanja svih pripadnika neprijateljskih snaga.34
Opa privredna struktura poslijeratne Demokratske Federativne Jugoslavije
pogodovala je nastanku centralizma. Smatralo se da su dravno vlasnitvo i centralizam u
upravljanju drutvenim poslovima uspjean put i metoda kako bi se u prvim poslijeratnim
godinama izbjegao gospodarski slom koji bi mogao nastati zbog velikih ratnih razaranja
i ope nestaice sredstava potrebnih za ivot. Pri tome je temeljno polazite bilo u
uvjerenju da je bez dravnog vlasnitva i administrativnog upravljanja nemogue
akumulirati velika sredstva materijalna i ljudska potrebna za izgradnju, to je bio
temeljni i prvi uvjet gospodarskoga razvoja. Stoga je prvotna obnova te potom izgradnja
socijalistikoga drutvenog ureenja nuno zahtijevala uvoenje sistema narodne vlasti,
federativnog dravnog ureenja, rukovodei poloaj Komunistike partije Jugoslavije
(KPJ) u svim drutvenim organizacijama i tijelima vlasti te razvlaivanje svih nositelja
kapitala, esto pod krinkom suradnje s okupatorom. Pri tome je KPJ prvo krenula od
vlastitog uvjerenja da su sve vrste privatnoga vlasnitva i njemu primjerene objektivne
ekonomske zakonitosti slobodno trite i poduzetnitvo povijesno iscrpljeni, a da je
nastupilo vrijeme socijalizma. S druge strane je KPJ smatrala da je neodrivo usporedno
postojanje politike vlasti radnikog naroda (diktatura proletarijata) i kapitalistikog
vlasnitva u gospodarstvu pa je odmah nakon preuzimanja vlasti ostvarila proces
likvidacije svih oblika privatnoga vlasnitva. Ve 21. studenoga 1944., est mjeseci
prije zavretka rata, Predsjednitvo AVNOJ-a je donijelo Odluku o prelasku u dravno
vlasnitvo neprijateljske imovine, o dravnoj upravi nad imovinom neprisutnih lica i o
sekvestru35 nad imovinom koju su okupatorske vlasti prisilno otuile. Time je zakonski
provedena nacionalizacija36 tzv. narodne imovine, a ustvari se radilo o konfiskaciji
33
HR-DAOS-121, Fond Kraljevski sudbeni stol u Osijeku, kutija 847, spis, 18. 5. 1945.; Poimenini popis.
34
Slavonija 1945 - 1965, Osijek, 1966., 164.
35
Stavljanje imovine pod sekvestar znailo je u pravnom smislu privremenu i preventivnu mjeru oduzimanja
imovine vlasniku od strane izvrnih tijela vlasti do sudske odluke.
36
Mjera opravdana i branjena gospodarskim razlozima najee tvrdnjom kako se njome stvara materijalna baza
za izgradnju socijalistikoga drutva i tit od stranog kapitala. Pravno gledite nacionalizacije podrazumijeva
ukljuivanje najmanje dva pravna subjekta jedan je drava koja preuzima nacionalizirana prava, a drugi su
oni na teret kojih se oduzimanje obavlja.
58
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70
Zlata ivakovi-Kere: ivot odreen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
O konfiskaciji
U lipnju 1945. donesen je Zakon o konfiskaciji imovine i o izvrenju konfiskacije.
Posebnim lankom toga Zakona propisan je i postupak konfiskacije imovine njemakih
dravljana, osoba njemake narodnosti te imovine Njemakog Reicha kojima je imovina
oduzeta na temelju Odluke AVNOJ od 21. studenoga protekle godine. Imovinom
su u smislu Odluke smatrana nepokretna dobra, pokretna dobra, poduzea sa svim
drutvima, udruenja svake vrste, fondovi, zemljini posjedi, kue, namjetaj, razna
platena sredstva, sudjelovanje u poduzeima i radnjama, prava industrijskog vlasnitva
i drugo.38
Odluku o konfiskaciji donosile su kotarske komisije u koje su ulazila dva lana
nadlene uprave narodnih dobara i jedan predstavnik odjela unutranjih poslova
kotarskog narodnog odbora. Osim redovnih sudova u Osijeku je postojao kotarski
(sreski) sud, okruni sud, Sud za zatitu nacionalne asti Hrvata i Srba i Vojni sud
osjekog vojnog podruja. Svi su ti sudovi bili vrlo djelotvoran represivni aparat
novostvorene drave i svatko tko je imao imalo vredniju imovinu, ili na neki nain
djelovao u prijeratnoj Jugoslaviji, nije mogao promaknuti njihovoj nadlenosti. Vojni
sud je imao cilj da titi tekovine NOBe rukovodei se nepotednom borbom protiv
okupatora i domaih izdajnika, pa su im zato i sudili prvostepeni Sudovi, bez obzira da
li se radilo o krivinim ili vojnokrivinim delima Taj je sud, osim vojnim osobama, u
mnogim sluajevima sudio i graanima, a izricao je osobito teke kazne, meu kojima
ni smrtne nisu bile rijetkost.39
37
Duan BILANDI, Hrvatska moderna povijest, Zagreb, 1999., 204244.
38
Tomislav ANI, Normativni okvir podravljenja imovine u Hrvatskoj / Jugoslaviji 1944.1946., asopis za
suvremenu povijest, god. 39, br. 1,, Zagreb, 2007., 34, 35.
39
Miro GARDA, Pravosue, Od turskog do suvremenog Osijeka (ur. Julijo Martini), Osijek, 1996., 398, 399;
Vidi opirnije: Vojna enciklopedija, sv. 9, Beograd, 1975., 227, 228.
59
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70
Zlata ivakovi-Kere: ivot odreen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
Antun Piller
Sudski postupak U ime naroda Jugoslavije protiv Antuna Pillera zapoeo je nakon
njegovog uhienja 24. travnja 1945. i trajao je do donoenje presude 13. lipnja te godine.
Vojni sud u Osijeku je radi djela uea u neprijateljskim oruanim formacijama, a po
odranom glavnom usmenom pretresu u prisutnosti okrivljenoga donio u Osijeku sljedeu
P R E S U D U:
Okrivljeni PILLER ANTUN, sin Stjepana i majke Marije, roene Kroh, roen 14.
V. 1918. u Osijeku gdje i ivi, Nijemac, vjere rkt., po zanimanju poslovoa u tvornici
Karolina, oenjen, otac 1 djeteta, pismen, sudski navodno ne kanjavan, za vrijeme biv.
Jugoslavije vojsku nije sluio, za vrijeme NDH bio je u einsatzstaffelu, posjeduje u 1/8
tvornice sa dioniarskim drutvom, u Jugoslaviji i u neprijateljskoj vojsci nema nikoga.
K R I V J E:
1) to je neustanovljenog travnja mjeseca 1941. stupio u njemaku teroristiku
organizaciju Kulturbund i pripadnik ostao sve do svibnja 13. IV. 1945. godine.
Dakle, kriv je to je bio pripadnik njemake teroristike organizacije i time kao narodni
neprijatelj poinio voj. kr. djelo iz l. 14. Uredbe o v. s.
2) to je travnja mjeseca 1942. godine dobrovoljno stupio u okupatorsku policiju
einsatstaffel i pripadnik iste bio do svibnja 1943. godine.
Dakle, kriv je to je bio aktivni pripadnik okupatorske oruane formacije i time kao
narodni neprijatelj poinio voj. kr. djelo iz l. 14. Uredbe o v. s.
3) to je ustanovljenog dana mjeseca svibnja 1943. godine preao u njemaku uc
policiju40 i pripadnik iste bio sve do 4. IV. 1945. godine.
Dakle, kriv je to je bio pripadnik okupatorske oruane formacije i time kao narodni
neprijatelj poinio voj. kr. djelo iz l. 14. Uredbe o v. s.
Stoga sud okrivljenog PILLER ANTUNA iz Osijeka za prednja djela kanjava
sa KAZNOM TEKOG PRISILNOG RADA U TRAJANJU OD SEDAM (7)
GODINA I KONFISKACIJU IMOVINE.
...Pri odmjeravanju vrste i koliine kazne sud je okrivljenom uzeo kao oteavajuu
injenicu da je odmah po osnutku NDH stupio u njemaku teroristiku organizaciju kao
i u njemake oruane postrojbe, te u istim sluio gotovo pune 3 godine, to dokazuje da
je okrivljeni otvoreni neprijatelj naega naroda. Kao olakavajue nita, te se dosuena
kazna ukazuje primjerenom teini djela koja je poinio i stepena njegove krivine
odgovornosti.41
40
Tada zatitarska gradska jedinica. (Njemake policijske ophodnje u gradu, s oznakom Got mit uns su pripadale
njemakoj redovnoj vojsci.)
41
HR-DAOS-140, Karolina, konfiskacija, fascikl Antun Piller V. R. 666/46 , Spis sud. br. 226.
60
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70
Zlata ivakovi-Kere: ivot odreen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
Presuda Vojnoga suda Vojne oblasti za Slavoniju, Osjekog vojnog podruja postala
je pravomona sredinom rujna 1945. pa je izvrnom presudom pored ostalih kazni osoba
kanjena i na konfiskaciju imovine. Budui da je ubrzo nakon izricanja presude Antun,
zajedno s majkom Marijom, upuen na izdravanje kazne nije sudjelovao u postupku
konfiskacije imovine koji je slijedio tijekom te i sljedee godine. Radi ouvanja njegovoga
prava, imenovan je u predmetu skrbnikom dr. Stojan Muaevi, advokat u Osijeku, kojemu
ova odluka slui umjesto posebnog dekreta.42
Marija Piller
Sudski postupak protiv Marije Piller, majke Antuna i Stjepana Pillera, zapoeo je
nakon njenog uhienja 23. svibnja 1945. i trajao je do donoenje presude 10. srpnja te
godine. Vojni sud u Osijeku je radi djela iz l. 14. Uredbe o v. s. - po zavrenom glavnom
usmenom i javnom pretresu donio u prisutnosti okrivljene sljedeu P R E S U D U:
Okrivljena PILLER MARIJA, ki Filipa Kroh i Jozefine ro. eleda, roena 1896. u
Dardi, udana za Stjepana Pillera, ivi u Osijeku, suvlasnik tvornice keksa Karolina
u Osijeku, pismena, majka 2 djece, neosuivana
K R I V A J E:
1) to je kroz vrijeme rata od 10. IV. 1941. do 14. IV. 1945. u Osijeku kao suvlasnica
i nadzornica nad radnitvom tvornice keksa Karolina u Osijeku neustanovljeni broj
radnika otpustila i izbacila sa posla uvela kaznu novane globe, te istom silila radnike
na pojaani rad u interesu to vee zarade i profita grubo postupala mnogo puta u
neustanovljenom broju sa radnicama, prijetila radnicama neustanovljeni broj puta da
treba neke vjeati za noge i tui dok ne poplave, tjerala radnike da to vie izrade robe,
govorei im da to ide u njihovu korist zaposlujui radnike u akordu;
Dakle, kriva to je terorisala narod radi pojaanja privredne saradnje s okupatorom i
time pomogla okupatoru, te poinila voj. kr. djelo iz l. 14. Uredbe o v. s.
2) to je kao suvlasnica tvornice tjestenina Karolina u Osijeku kroz vrijeme rata od
10. IV. 1941. do 14. IV. 1945. velik dio proizvoda, robe: tjesteninu, pekmez, paradajz
i rakiju u neustanovljenoj veoj koliini izraivala za domobranstvo u slubi ustake
NDH i za njemaku vojsku vermaht.
Dakle, kriva to je privredno saraivala s okupatorom i njegovim pomagaima i time
pomogla okupatoru, te kao narodni neprijatelj poinila voj. kr. djelo iz l. 14. Uredbe o v. s.
Stoga se okrivljena PILLER MARIJA PRESUUJE NA KAZNU LIENJA
SLOBODE S PRINUDNIM RADOM U TRAJANJU OD PET (5) GODINA, NA
GUBITAK POLITIKIH I GRAANSKIH PRAVA U TRAJANJU OD DESET
(10) GODINA I NA KONFISKACIJU NJENE IMOVINE.
42
Isto-140, Karolina, konfiskacija, fascikl Marija Piller V. R. 667/46 , Spisak, 15. 9. 1945.; fascikl Antun Piller
V. R. 666/46 , Zakljuak Kotarskoga suda, 20. 3. 1946.;
61
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70
Zlata ivakovi-Kere: ivot odreen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
U dosuenu kaznu uraunat je pritvor i istrani zatvor od 23. svibnja 1945. godine.
U nastavku obrazloenja presude izmeu ostaloga je navedeno da okrivljena
priznaje da je vidjela da je svojim radom pomagala faizmu, a radila protiv NOP-a, a
navodi da je to uinila radi toga to je bila nadzornica radnika i vlasnica tvornice.
Iz izloenog je vidljivo da je okrivljena svjesno i sa znanjem radila na jaanju ekonomske
snage okupatora, dakle i na snaenju njegove vojne sile, a to radi to veeg profita i radi toga
je grubo i neovjeno postupala sa radnicama...
Kod odmjeravanja kazne sud je uzeo kao otegotno neprijateljski stav okrivljene protiv
naroda, NOB-e i njenih tekovina, lo karakter, pohlepnost, opasnost za okolinu i drutvo, a
kao olakotnu okolnost priznanje i neporonost...43
Presuda Vojnoga suda Vojne oblasti za Slavoniju, Osjekog vojnog podruja postala
je pravomona sredinom rujna 1945. pa je izvrnom presudom pored ostalih kazni osoba
kanjena i na konfiskaciju imovine. Budui da je ubrzo nakon izricanja presude Marija
upuena na izdravanje kazne nije sudjelovala u postupku konfiskacije imovine koji
je slijedio tijekom te i sljedee godine. Radi ouvanja njenoga prava, ako i u postupku
njenoga sina Antuna, imenovan je u predmetu skrbnikom dr. Stojan Muaevi, advokat u
Osijeku, kojemu ova odluka slui umjesto posebnog dekreta.44
(U navedenim sluajevima treba ipak napomenuti da su Antun i Marija nakon
nekoliko godina robijanja naknadno pomilovani na temelju ovlasti nadlenih tijela.
Odnosno prema dostupno sauvanom spisu Antun Piller je Ukazom od 31. prosinca
1950. pomilovan i puten na slobodu 7. sijenja 1951.45)
43
Isto-140, Karolina, konfiskacija, fascikl Marija Piller V. R. 667/46 , Spis sud. br. 473, 10. 7. 1945.
44
Isto, Spisak, 15. 9. 1945.; fascikl Antun Piller V. R. 666/46 , Zakljuak Kotarskoga suda, 20. 3. 1946.;
45
Hrvatski dravni arhiv u Zagrebu (dalje HDA)-1453, fond Policijska uprava Zagrebaka (dalje PUZ), predmet
21.309, Kartica Antun Piller
62
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70
Zlata ivakovi-Kere: ivot odreen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
K R I V J E:
1. to je od poetka 1942. dobrovoljno postao lan njemake teroristike profaistike
organizacije Kulturbund te lan iste organizacije ostao do osloboenja nae zemlje.
Time je okrivljeni poinio krivino djelo pripadnitva izdajnikoj teroristikoj
organizaciji po l. 14. Uredbe o vojnim sudovima;
2. to je kao tehniki upravitelj i poslovoa Tvornice Karolina dobrovoljno privredno
pomagao okupatora stavljanjem svog privrednog poduzea u slubu istoga, od kojeg je
okupator imao velike koristi poto je tvornica izraivala kekse, medenjake, desertnu
robu, biskvite, peciva, oblatne, tjesteninu, marmeladu, med i rakiju, a od cjelokupne
proizvodnje bilo je odreeno 80% za njemaku oruanu silu i za hrvatsku vojsku.
Time je okrivljeni poinio krivino djelo potpomaganja neprijatelja po l. 14. Uredbe
o vojnim sudovima.
3) Poto je nezakonitim transakcijama u poslovima tvornice prikazivao fiktivnu dobit,
dakle varanjem zaraivao ogromne svote na predmetima namijenjenim za ishranu
naroda.
Time je okrivljeni poinio krivino djelo potivzakonitog obogaivanja po l. 14. Uredbe
o vojnim sudovima.
4) to je na protuzakonit nain iskoritavao radnike, i to:
a) Bez ikakve zakonske podloge kanjavao toboe neposlune radnike sa do 20% dnevne
zarade, a koje su globe ile u korist tvornice, otputao radnike bez potrebe i otpustio meu
drugima Bertu Leihner i Rudolfa Erndinerajer su bili nepoudni po ustake vlasti.
b) to je naredio radnicima da se za vrijeme bombardiranja ne smiju sklanjati u skladita
ve ostati na mjestu rada;
c) to je za svoje seksualne prohtjeve iskoritavao radnice koje su bile namjetene u
njegovom poduzeu, i to Lisu Maul, Anicu Man i neku Miciku neutvrenog prezimena.
Na temelju svega toga je takoer okrivljen.
5) to je u namjeri da izvue iz logora u Josipovcu izjavio za Idu Piler, roenu Ambrust
da je ista Hrvatica iako je dobro znao da je bila tajnica u Uredu za njemaku radnu
slubu. Okrivljeni je istu preporuivao ak i na rad u nekoj ustanovi narodne vlasti.
Time je okrivljeni poinio krivino djelo pokuaja obmanjivanja narodne vlasti, tj. djelo
narodnog neprijateljstva po l. 14. Uredbe o vojnim sudovima.
6) to je Odlukom efa Njemakog gospodarskog ureda Gasteigera nakon preokreta 1941.
godine bio postavljen za referenta nabave i cijena i u toj slubi ostao do 1943. godine
i kao takav potpomagao okupatora u iscrpljivanju nae zemlje.
Time je okrivljeni poinio krivino djelo aktivnog sudjelovanja u upravnom aparatu
okupatora po l. 14. Uredbe o vojnim sudovima.
63
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70
Zlata ivakovi-Kere: ivot odreen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
46
Stjepan Piller je od Trgovinsko-industrijske komore u Osijeku dobio dozvolu 2. listopada 1941. da moe voditi
firmu pod nazivom DEUTSCHES LICHTSPIEL-THEATER VIKTORIA. Poslovoa kina bio je Jakob
Bartoniek iz Osijeka. Od 8. svibnja 1943. Viktoria slikokaz je u vlasnitvu Njemake Narodne Skupine u
Hrvatskoj. Prestalo je kino djelovati 24. lipnja 1944. Tijekom svoga rada Tvrtka se bavi davanjem promibenih
slikopisa. Vlasnik je tvrtke Njemaka Narodna Skupina u Hrvatskoj, koja ju vodi preko poslovoe Mandl Wilhelma
iz Osijeka. Upravu sainjavaju Gashaiger Ferdinand, ing. Viktor Penz, Shtzer N. Andreas, Helermann Peter svi iz
Osijeka. Tvrtku potpisuju ispod pisanoga ili otisnutoga imena tvrtke zajedniki dva lana uprave. (Vidi: HR-DAOS,
Fond 123. 6. 15. 2, Registar za inokosne tvrtke, A. III., knjiga 291, str. 78;HR-DAOS-121, Fond Kraljevski
sudbeni stol u Osijeku, kutija 847, fascikl Koncept Odluke, Uvjerenje 2. 10. 1941.
64
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70
Zlata ivakovi-Kere: ivot odreen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
47
Dokument je oteen te se do kraja ne moe rekonstruirati Obrazloenje, ali u nastavku slijedi navedeno.
65
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70
Zlata ivakovi-Kere: ivot odreen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
48
HR-DAOS-140, Karolina, konfiskacija, fascikl V. R. 1687/45 , Kazneni list, Spis sud. Broj 472/1945., 22.
11. 1945.
49
Isto.
50
O narodnoj imovini, Glas Slavonije, Osijek, 23. 1. 1946., 6.
66
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70
Zlata ivakovi-Kere: ivot odreen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
Gradska uprava narodnih dobara u Osijeku poalje svoga izaslanika i postavi odmah
upravitelja za konfisciranu imovinu uz naknadno odobrenje suda.51
Zemaljska uprava u Zagrebu je krajem sijenja 1946. naloila Gradskoj upravi
narodnih dobara da do kraja veljae te godine izvri popis i procjenu cjelokupne narodne
imovine na svom podruju.52 Na temelju toga je proveden konfiskacijski postupak
oduzimanja imovine Pillerovih Stjepana, Antuna i Marije, te je utvreno sljedee: Na
nekretninama u gruntovnom uloku br. 3.834 p. o. Osijek, tj. na estici br. 3.696/2 na povrini
od 1.073 etvorna hvata sazidana je tvornica Karolina koja se sastoji od stare zgrade, nove
zgrade, barake te jedne zgrade tek u izgradnji. U tvornikoj zgradi je uvedeno centralno
grijanje. Uz procijenjenu cjelokupnu nepokretnu imovinu tvornice u konfiskacijskom
postupku bile su i navedene zgrade. Cjelokupna procjena imovine je iznosila 5,225.936
dinara. Osim toga oduzete su i dionice poduzea Karolina bive Hrvatske dravne
banke ponaosob svakog okrivljenika.53 Osueni su imali pojedinano svaki 15 komada
u nominalnoj vrijednosti dionica od 75.000 kuna. Svih 45 komada se prenose u dravno
vlasnitvo i predaju na upravu Gradskoj upravi narodnih dobara u Zagrebu.54 Dionice
je Federativna Drava Jugoslavija55 odmah nakon provedenog postupka konfiskacije
potraivala od filijale Narodne banke u Zagrebu.56
Kotarski narodni sud u Osijeku je zapisniki 12. oujka 1946. utvrdio popis u
predmetu konfiskacije imovine Piler Marije, Antuna i Stjepana odnosno Karolina d. d.
u Osijeku. U nazonosti osoba postavljenih od strane suda, Gradske uprave narodnih
dobara, Gradskog Narodnog odbora Upravnog odjela57, Karoline, te predstavnica stanara
u kui Voarska ul br. 6. Komisija je izala na lice mjesta i ustanovila da Piller Marija i
Antun nemaju nekretnina, jer je provedena konfiskacija Karolina d. d. i kua se vodi u
gruntovnici pod Karolina d. d. Ovaj dio postupka je bio samo nastavak ve provedene
konfiskacije imovine Piller Stjepana Karolina d. d. je procijenjena u cijelosti, ali se sada
konfiskacija proiruje i na dio Piler Marije i Antuna iz Osijeka, Voarska ulica br. 6. Toga je
dana zapisniki na 6 stranica gusto napisanog Zapisnika utvren popis dijela imovine
Marije i Antuna Pillera u navedenoj njihovoj kui u Donjem gradu. Vrijednost kue
sa dvoritem i vrtom te cijelim inventarom u kui konfisciran je te imovina popisana i
51
HR-DAOS-140, Karolina, konfiskacija, fascikl 246/1945., Spis v. r. 1687 / 45 - 2, 3. 12. 1945.; Spis v. r. 666 /
45 - 2, 28. 2. 1946.; Zakljuak, 14. 8. 1946.
52
O narodnoj imovini, Glas Slavonije, Osijek, 23. 1. 1946., 6.
53
HR-DAOS-140, Karolina, konfiskacija, fascikl 246/1945., Zapisnik Kotarskog suda u Osijeku od 25. 1. 1946.,
spis br. V. R. 1687/45.
54
Isto, Zakljuak, V. R. 1687/45, 2. 1. 1946.
55
Drava se tako nazivala do 1946. godine.
56
HR-DAOS-140, Karolina, konfiskacija, fascikl 246/1945., Gradska komisija za konfiskaciju kod Gradskog
Narodnog odbora u Zagrebu, Odluka, spis 36.113-K-1945, 3. 11. 1945.,
57
Iako je bila odreena nazonost osobe od Kotarskog suda u Osijeku to nije provedeno jer prema Zapisniku
nije bio nitko, jer nemaju inovnika.
67
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70
Zlata ivakovi-Kere: ivot odreen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
procijenjena prema cijenama iz 1939. godine. Na popisu je bilo 296 stavki (npr. Dnevna
soba predmet br. 2. - 1 etverouglasti stol, 3. 8 stolica sa koom obloene, 4. sobni kredenc...
9. 13 raznih slika, 10. drveni sat..., 14. servis nepotpun za crnu kavu..., 25. veliki sag 3.50
puta 2.50 met..., i bezbroj drugih predmeta zateenih u gostinskoj sobi, spavaoj sobi,
ulazu u kuu, predsoblju, kuhinji i kupaonici. U Zapisniku na posljednjoj 6. stranici nakon
svih popisanih predmeta navodi se sljedee: Svi gore navedeni predmeti stavljaju se pod
konfiskaciju, tj. pokretnine kao i nekretnine upisane u gruntovnicu uloak br. 3834 p. o.
Osijek. Pokretnine pod rednim brojem 2 296 predaju se na upravu Kneevi Zagorki, koja
stanuje u kui u Voarskoj ulici br. 6, koja se toga i prima, jer je i do sada stanovala u toj kui.58
Postupak konfiskacije cjelokupne imovine Pillerovih zakljuen je 6. rujna 1946.
Sve njihovo, tj. cjelokupna imovina, je preneseno, tj. upisano na novog vlasnika Dravu
Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju (FNRJ) i predana na upravu Okrunom
narodnom odboru, Odjelu za narodnu imovinu u Osijeku.59
Umjesto zakljuka
Stjepan, mlai, Antun i Marija, vlasnici Karoline tvornice biskvita i keksa Stjepan
Piller d. d. navedeni su kao lica njemake narodnosti jugoslavenski dravljani. Budui da
u smislu l. 30. Zakona o konfiskaciji imovine proglaenog 9. lipnja te godine konfiskacija
dionica ima se izvriti od onih lica koja su njemake narodnosti kao i austrijski dravljani,
jer dravljani austrijski ne uivaju nikakve pogodnosti pred dravljanima njemakoga
Reicha poto su sa potonjima izravnati. Posljednji rok za izvrenje konfiskacije njemake
imovine bio je 15. studenoga 1945. pa se stoga ovaj predmet smatra vrlo hitnim.60
Navedeni primjeri otkrivaju i upuuju na tijek ostvarenja optubi, provedenih
sudskih postupaka, izreenih presuda te se iskljuivo temelje na izvorno dostupnim i
vjerodostojnim podacima. Budui da se u donesenim sudskim presudama prepoznaje
da bez iznimke uz kanjavanje osumnjienika za neprijateljsko postupanje ide i obvezna
mjera konfiskacije, odnosno oduzimanje imovine u korist Drave scenarij djelovanja
nedvojbeno je razvidan. Danas, u odmaku od 72 godine primjeri presuda Pillerovima
upozoravaju na odreeni oprez, odnosno sumnju, koju svakako treba zadrati glede
prosudbe pojedinih lanaka optunica pogotovo jer su te presude voene protiv
gospodarski istaknutih Osjeana. Analizirajui presude namee se podatak koji prua
spoznaju o razlozima za osudu svakog osuenika ponaosob.
58
HR-DAOS-140, Karolina, konfiskacija, fascikl 246/1945., Zapisnik Kotarskog suda u Osijeku od 12. 3. 1946.,
spis br. R. 1687/45.
59
Isto, Zakljuak, 5. 9. 1946.
60
Isto, Spis 2893, 5. 11. 1945.
68
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70
Zlata ivakovi-Kere: ivot odreen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
Saetak
Njemaka obitelj Piller kroz etiri generacije ostavila je dubok trag u gospodarstvu grada
Osijeka, i to posebice u prehrambenoj industriji kraja 19. stoljea i prve polovice 20. Rad prikazuje
saeto poslovanje poduzea koje je prvotno registrirano kao Paromlin, Tvornica tjestenina,
biskvita i keksa Karolina Stjepan Piller i sinovi, Osijek Donji Grad, a proirenjem proizvodnje
kao dioniko drutvo. Obraeno je i razdoblje Drugoga svjetskoga rata i oteano poslovanje
uslijed ratnih (ne)prilika. Nakon zavretka rata u smislu Odluke AVNOJ od 21. studenoga
1944. nije moglo mimoii niti jedan oblik vlasnitva, pa tako ni Pillerovih, Osjeana njemake
narodnosti. Da se postupak moe provesti, trebalo je vlasnike i osuditi. Stoga je protiv vlasnika
Karoline, Stjepana i Antuna, te njihove majke Marije, proveden sudski proces U ime naroda
Jugoslavije, a provodio ga je Vojni sud vojne oblasti Slavonije Jugoslavenske Armije Vijea
za grad Osijek. Stjepan je osuen na smrt, a Antun i Marija na kazne tekog prisilnog rada. U
sudskom postupku im je oduzeta, tj. konfiscirana imovina. U radu navedeni primjeri otkrivaju i
upuuju na tijek ostvarenja optubi, provedenih sudskih postupaka i izreenih presuda. Budui
da se u donesenim sudskim presudama prepoznaje da bez iznimke uz kanjavanje osumnjienika
za neprijateljsko postupanje ide i obvezna mjera konfiskacije, odnosno oduzimanje imovine u
korist Drave scenarij djelovanja nedvojbeno je razvidan.
69
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 51-70
Zlata ivakovi-Kere: ivot odreen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
70
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86
Arijana Kolak Bonjak: Der Lucifer varadinski list na njemakom jeziku
1
Rad je sufinanciran od Hrvatske zaklade za znanost projektom pod brojem 3675.
71
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86
Arijana Kolak Bonjak: Der Lucifer varadinski list na njemakom jeziku
2
Josip Horvat, Povijest novinstva Hrvatske 1771-1939., Zagreb 1962., 151. Vlasta voger, Sdslawische Zeitung
1849.-1852.: organ nove epohe kod Junih Slavena, Zagreb 2000., 35, 42.
3
O zagrebakim novinama koje su se pojavile i djelovale u revolucionarnom razdoblju vidi voger, Zagrebako
liberalno novinstvo 1848.-1850. i stvaranje moderne Hrvatske, Zagreb 2007.
4
Horvat, Povijest novinstva, 151. Magdalena Lonari, Zbivanja 1848. u Varadinu i upaniji varadinskoj.
Odluke i zakljuci gradskog i upanijskog poglavarstva, Hrvatska 1848. i 1849. Zbornik radova, ur. Mirko
Valenti, Zagreb 2001., 283.
72
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86
Arijana Kolak Bonjak: Der Lucifer varadinski list na njemakom jeziku
je kako e istina, svjetlo i sloboda nai u ovim novinama svoje zastupnike, a navedene
tri rijei bit e deviza samih novina.5
Ipak, zanimljivo je primijetiti kako se politike teme poput dogaaja u Zagrebu,
a vrijeme je to iznimno napetih odnosa s Ugarskom pa i prekida dravnopravnih veza
Hrvatske s Ugarskom, proglaenja prijekoga suda, imenovanja generala Hrabowskog
kraljevskim povjerenikom za Hrvatsku i Slavoniju, poetka zasjedanja prvog hrvatskog
modernog Sabora i dr., gotovo uope ne prate. Politika dogaanja u Ugarskoj takoer
nisu dovoljno pokrivena. Neto bolje, ali opet nedovoljno, prate se politiki dogaaji
na lokalnoj razini, tj. dogaanja u samom Varadinu. To treba tim vie uditi, jer je
izdava lista, T. Fodor, na poektu revolucionarnih kretanja bio politiki vrlo angairan
na lokalnoj razini. On se, naime, na samom poetku oujskih dogaanja u Varadinu
istaknuo kao predstavnik graana te je na sjednici Gradskoga poglavarstva iznio elje
varadinskih graana podravajui pri tome elje koje su iznijeli zagrabaki graani, ali
i zahtjeve koje su iznijeli Maari, to znai da su Varadinci bili upoznati sa zbivanjima
u Zagrebu i u Budimpeti.6
lanci o suvremenim politikim temama poput nacionalnog pitanja u Ugarskoj
i Hrvatskoj te politike promjene koje su se dogodile s revolucionarnim pokretom u
Ugarskoj pojavili su se u nastavcima u tri broja. Iz Donau Zeitunga preuzet je lanak
o dogaanjima u Peti i Budimu iz druge polovine mjeseca travnja. U lanku se opisuje
postojanje dviju liberalnih frakcija u Ugarskoj u predoujskom razdoblju, ali se s radou
govori kako su se obje frakcije ujedinile i da se sada oekuje reorganizacija dravne uprave
u Ugarskoj u smislu novih uredbi koje je izdao parlament. Isto tako autor lanka izrazio
je zadovoljstvo to su u maarskoj vladi dobile mjesto i osobe koje nisu pripadale tim
dvjema liberalnim opcijama, poput grofa Pavla Eszterhzyja i grofa Istvana Szchenyija,
koji su mjesto u novoj maarskoj vladi zasluili zbog svojih iskustava. U nastavku tog
lanka kritizira se stari sustav gradske i upanijske uprave te se govori o promjeni uloge
starih gradskih skuptina u javne skuptine svih graana, na kojima moe sudjelovati
svatko bez razlike i u njima iznijeti svoje interese i elje. Nadalje opisano je djelovanje
radikalne mladei neposredno prije izbijanja revolucije u Peti, posebno djelovanje
llenzki kra (Opozicijskog kruga), te je naglaena vanost narodnih skuptina u
revolucionarnim prilikama u Ugarskoj.7 Kroz ovaj lanak maarska revolucija i njezina
postignua prikazana su u vrlo pozitivnom svjetlu, iako je npr. hrvatska javnost imala
prigovore na formiranje neovisne maarske vlade u koju su moda uli politiari razliite
5
Billet an das Publikum, Der Lucifer, br. 1, 29. 4. 1848.
6
Lonari, Zbivanja u Varadinu, 277. Horvat, Povijest novinstva, 151. Detaljnije o politikim prilikama u
Hrvatskoj u navedenom razdoblju Tomislav Markus, Hrvatski politiki pokret 1848.-1849. godine. Ustanove,
ideje, ciljevi i politika kultura, Zagreb 2000., 51-103.
7
Die neuesten Zustnde in Pesth und Ofen. (In der zweite Hlfte Aprils 1848.), Der Lucifer, br. 7, 10. 6.
1848., 26-27. O politikim prilikama u Ugarskoj Lszl Kontler, Povijest Maarske. Tisuu godina u Srednjoj
Europi, Zagreb 2007., 249-256. Povijest Maarske, ur. Pter Hank, Zagreb 1995., 138-140.
73
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86
Arijana Kolak Bonjak: Der Lucifer varadinski list na njemakom jeziku
politike orijentacije, ali ne i razliitog etnikog porijekla, tj. svi su ministri bili etniki
Maari, to je itekako brinulo nemaarske narode u Ugarskoj.
U Luciferovom prilogu, pak, objavljen je takoer u tri nastavka lanak vezan
uz hrvatsko nacionalno pitanje. Tako se u prvom od lanaka maarsku liberalnu
stranku optuuje da nije dopustila nemaarskim narodima u Ugarskoj osvjetavanje
u nacionalnom duhu, a njihove nacionalne osjeaje da je nastojala uguiti u korijenu.
Pogotovo joj se zamjera odnos prema literarnim nastojanjima nemaarskih naroda, iji
je napredak nastojala sprijeiti, a njihov jezik prepustiti propadanju i na taj ga nain
potpuno potisnuti u korist potpune prevlasti maarskog jezika u svim podrujim
ivota. Zagovara se da one slobode, jednakost i bratstvo, koje trebaju pripadati svakom
pojedincu takoer trebaju pripadati i svakom narodu. Posebna briga iskazana je zato
to o otporu Junih Slavena prema nasrtajima Maara njemaka publika, ona izvan
banske Hrvatske, nema pravu sliku pa je autor u ovom lanku prikazao razvoj hrvatskog
narodnog preporoda. Hrvatski narodni preporod, tvrdi autor, pojavio se kao reakcija na
maarske pritiske vezane uz uvoenje maarskog jezika u sve sfere ivota. Usljed toga
javio se otpor Hrvata, koji su zapoeli sa svojim knjievnim preporodom, koji je prije
svega obiljeila jezina reforma kao vaan temelj za ujedinjenje junih Slavena. Istaknuo
je u tom lanku i Ljudevita Gaja, kao osobu najzasluniju za provoenje jezine reforme
i okupljanje buduih preporoditelja. U nastavku tog lanka objavljenom u sljedeem
broju priloga, glavna tema bio je nastanak politikih stranaka u Hrvatskoj, njihov odnos
prema Maarima, ali i ponaanje beke vlade prema hrvatsko-maarskim odnosima u
predoujskom razdoblju. Tako je prikazana pojava tzv. maarona u Hrvatskoj, kojima
su prema autoru lanka uglavnom pripadali plemii. Nakon daljnjeg prikaza razvoja
politike situacije u Hrvatskoj, autor na kraju optuuje Maare da su se pod maskom
licemjerne odanosti gotovo odcijepili od vladara. S druge strane spominje ljubav i
odanost Hrvata vladaru, koju u posljednjem nastavku ovog lanka i potkrepljuje rijeima
bana Jelaia. Maare se poziva da se vrate na zakoniti put, na vjernost vladaru, ouvanje
jedinstva Monarhije i bratstva sa slavenskim narodima.8
Oba ova lanka objavljena su bez ikakvog komentara urednitva, jer se oito eljelo
prepustiti itateljima da sami procijene dogaanja u Ugarskoj i Hrvatskoj. U lanku,
koji je govorio o politikim prilikama u Hrvatskoj, moe se jasno uoiti koritenje
diskursa hrvatskog politikog pokreta, iako autor tih redaka za sebe kae da nije juni
Slaven. Naglaavanjem kako etniki ne pripada junim Slavenima autor se vjerojatno
nastojao prikazati objektivnim promatraem dogaaja u Hrvatskoj, ime je njegovo
shvaanje i opis istih trebao dobiti na vjerodostojnosti i pred urednikom novina i pred
itateljskom publikom za iju su se podrku hrvatski politiki pokret i promaarski
pokret u Hrvatskoj u tom razdoblju borili.
8
Die Bewegung in Kroatien gegen die Uebergriffe des Magyarismus, Warasdiner Neuigkeitsbote, br. 6, 3. 6.
1848., 15.-16. br. 7, 10. 6. 1848., 15-16. Usp. Arijana Kolak Bonjak, Horvatsko-vugerska stranka 1841.-1848.
(neobjavljeni doktorski rad), Zagreb 2012.,
74
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86
Arijana Kolak Bonjak: Der Lucifer varadinski list na njemakom jeziku
9
Arijana Kolak Bonjak, Nijemci i njemaki jezik kao vane karike u djelovanju Horvatsko-vugerske stranke i
promaarskog pokreta 1841.-1849., Godinjak njemake zajednice, vol. 20, 2013., 96-98. Ista, Horvatsko-vugerska
stranka, 96-109. Ista, O Maarima i maarskoj politici u javnosti banske Hrvatske 1848.-49. (neobjavljeni
magistarski rad), Zagreb 2006., 22-41.
10
General-Congregation zu Warasdin, am 22. Mai 1848., Der Lucifer, br. 5, 25. 5. 1848., 17. Vjerojatno je,
ipak, rije o velikoj skuptini varadinske upanije od 23. i sljediih dana mjeseca svibnja. Vidi Lonari,
Zbivanja u Varadinu, 293.
11
Usp. Lonari, Zbivanja u Varadinu, 275, 281-282.
12
Theater in Warasdin, Warasdiner Neuigkeitsbote, br. 2, 6. 5. 1848., 3. Schauerliche Abschlachtung, Der
Lucifer, br. 3, 13. 5. 1848., 9-11.
75
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86
Arijana Kolak Bonjak: Der Lucifer varadinski list na njemakom jeziku
13
A. Wiesner, Die provisorische Regierung in Mailand und ihre Adresse an die deutsche Nation, Der Lucifer,
br. 1, 29. 4. 1848., 7.
14
Einige Notizen ber Galizien aus den neuesten und richtigsten Quellen von O-d, Warasdiner Neuigkeitsbote,
br. 1, 29. 4. 1848., 1. A. Wiesner, Aus dem Polenlande, Der Lucifer, br. 2, 6. 5. 1848., 5-6.
15
Damir Agii, Podijeljena Poljska 1772.-1918., Zagreb 2004., 54. O slici Poljaka u zagrebakim liberalnim
listovima s polovice stoljea usporedi voger, Zagrebako liberalno novinstvo, 293-294.
16
Constant von Wurzbach, Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich, sv. 56, Wien 1888., 82.
17
Vidi Erwiederung. (Eingesendet)., Warasdiner Neuigkeitsbote, br. 1, 29. 4. 1848., 1-2.
76
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86
Arijana Kolak Bonjak: Der Lucifer varadinski list na njemakom jeziku
urednik pisao o slinoj tematici. Kao to je vidljivo iz tog lanka, Wiesner se zalagao za
vjersku toleranciju. U njemu se zgraa nad progonom idova, koji se dogodio u Pounu
(Bratislavi). Pita se jesu li to plodovi nae slobode i dokazi zrelosti naroda te poruuje
stanovnicima Pouna: (...) bis dorthin lastet die tiefste Verachtung, der gerechteste
Ha, der allgemeine Schrei des Abscheus und der Entrstung Europas auf euch!18 U
sljedeem broju je pak vrlo ironino kritizirao napade na sebe, koji su se dogodili zbog
tog lanka dovodei u pitanje ukidanje cenzure i slobodu govora: Bei einer ruhigen
Betrachtung der gegenwrtigen Zustnde wirft sich jedoch die Frage auf: drfen wir
denn wirklich Alles schreiben, was wir denken?!19 Smatra da je postojea stranaka
cenzura mnogo gora od one koja je postojala u starom sustavu i ironino zakljuuje
da ona znai slobodu govora samo za onoga kome prozorska stakla nisu potrebna,
kome je maja muzika najljepa arija i ija su lea presvuena slonovskom koom,
onome tko je, dakle, debelokoac, referirajui se ovdje na ve reeno da kada napie
neto protiv nekog konzervativca, onda se skupe njegove pristae i razbiju mu prozor
ili protiv nekog radikalnog republikanca, onda se skupe njegove pristae i serviraju mu
maju muziku pod prozorom, iskazujui ponovno nezadovoljstvo teevinama novog
vremena, ali ne zagovarajui ipak povratak na staro.20 Napad na njega rezultat je,
najvjerojatnije, neslaganja dijela varadinskog stanovnitva s njegovim stavom prema
idovima. Naime, od kraja oujka 1848. godine i iz Varadina su, ak i unato zabrani
bana Jelaia, idovi protjerivani, jer je dio stanovnika iskazao nezadovoljstvo to se
nezakonito naseljavaju u gradu, povezivalo ih se uz lihvarenje, a zbog estih prelazaka
granice s Ugarskom smatralo ih se i maarskim uhodama.21 U Luciferu nisu donesene
nikakve kritike na raun ponaanja varadinskih graana po tom pitanju, iako je tijekom
itavog perioda izlaenja tog lista problem bio prisutan, ali je komentar na dogaanja
u Pounu bio posredna kritika takvog ponaanja i samih Varadinaca, to su itatelji
zasigurno prepoznali pa je Wiesner zbog toga pretrpio odreene napade.22
No, najvie lanaka u listu bavilo se vojnim pitanjima, tj. vojnim sukobima koji
su se dogaali izmeu talijanskih pobunjenika i austrijske vojske, koji su bili rezultat
revolucije koja je u oujku 1848. izbila na prostoru Habsburke Monarhije. Naime,
vijest o revoluciji u Beu i o padu omraenog kancelara Metternicha izazvala je odmah
ustanak u Lombardsko-mletakoj oblasti te je ve 17. oujka napadnuta vladina palaa
18
A. Wiesner, Die Judenverfolgung in Preburg, br. 2, 6. 5. 1848., 6.
19
A. Wiesner, Die Parteicensur, Der Lucifer, br. 3, 13. 5. 1848., 11.
20
A. Wiesner, Die Parteicensur, Der Lucifer, br. 3, 13. 5. 1848., 11. Usp. i lanak Politisch-satyrische
Pfefferkrner, br. 5, 25. 5. 1848., 19.
21
Lonari, Zbivanja 1848. u Varadinu, 279, 285-286.
22
Progon idova na poecima revolucionarnih kretanja dogodio se i u Zagrebu, Osijeku, Poegi. Takvo ponaanje
zagrebaki liberalni listovi estoko su osudili. voger, Zagrebako liberalno novinstvo, 430-431. Mirjana Gross,
Prema hrvatskom graanskom drutvu: drutveni razvoj u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji ezdesetih i sedamdesetih
godina 19. stoljea, Zagreb 1992., 418-419.
77
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86
Arijana Kolak Bonjak: Der Lucifer varadinski list na njemakom jeziku
u Milanu, a nakon pet dana borbe izmeu narodnih ustanika i austrijske vojske, carske
su ete morale napustiti grad. Slian scenarij odigrao se i Veneciji, gdje je pobuna poela
18. oujka, zauzet je bio arsenal i vladina palaa te je proglaena republika. Rat koji se
odvijao na talijanskom bojitu protiv habsburkih vojnih jedinica, osim navedenih je
angairao i vojne snage drugih talijanskih drava poput Pijemonta, Papinske drave,
Parme, Modene i Sardinije.23
Osim to je objavljivanjem vijesti s talijanskoga ratita list pratio aktualna dogaanja,
vjerojatno je posveenost vojnim pitanjima rezultat posebnog interesa samog urednika,
koji je kao to je ve navedeno bio bivi asnik. ini se kako je sluio u rodnom gradu,
Klagenfurtu, u regimenti baruna Prohaske.24 Kao takav, on je sauvao dobre kontakte
s pojedincima iz vojnog sustava, koji su mu slali izvjea s ratia pa je tako uvijek imao
svjee i aktualne vijesti. No, osim to je objavljivao vijesti s ratita, Wiesner je kao bivi
asnik novoproglaenu slobodu govora iskoristio i da kroz novine koje je ureivao
kritizira stanje u habsburkoj vojsci. Saimajui openito stanje pobjeda i poraza u
mnogobrojnim ratovima koje je Austrija vodila, autor zakljuuje kako je austrijska vojska
vie gubila, nego pobjeivala. Krivce za takav omjer naao je u njezinim vojskovoama.
Sama vojska, smatra on, je odvana, vjeta ratovanju i izdrljiva kao ni jedna druga
u Europi. Odlikuje je spartanska smjelost i prezir prema smrti, dakle velika hrabrost.
Zatim prelazi na analizu poloaja austrijske vojske na talijanskom bojitu. Razoaran
je ponaanjem Radetzkog kao vrhovnog vojnog zapovjednika, koji je ostavio svoju
vojsku da je rulja ismijava i grdi opominjui zapravo itavo vojno zapovjednitvo kako je
upravo vojnik onaj koji je, barem do tada, bio bedem i potpora Monarhije. Iako ne mogu
utvrditi na koje je dogaaje Wiesner ovdje konkretno mislio, vjerojatno su ga porazi
habsburke vojske tijekom oujka i travnja 1848., pri emu se i sam Radetzky morao
povui iz Milana u Veronu i od tud organizirati daljnja borbena djelovanja,25 nagnali
na ovako otru kritiku habsburkog vojnog zapovjednitva. Posebno je vojnom sustavu
zamjerao ouvanje klijentelistikog principa prema kojem su zapovijenitvo nad vojskom
zbog svog drutvenog satutsa dobivali aristokrati. Upravo u tome vidio je uzroke to je
austrijska vojska kroz povijest doivjela brojne gubitke, koji su rezultirali ili gubitkom
pojedinih dijelova Monarhije i zamjenama pojedinih dijelova zemlje. Zamjerao je
austrijskoj vojsci i to to na svom elu nije imala ovjeka iz naroda, koji bi se za ljubav
naroda i interese domovine borio do zadnje kapljice krvi. Kao pozitivan primjer takvog
ovjeka spominje Napoleona, koji da je Austrijanac, zbog zaostalih stalekih odnosa
23
Anelko Mijatovi, Ban Jelai, Zagreb 1990., 12.
24
Wurzbach, Biographisches Lexikon, 82.
25
Moda je Wiesner upuujui navedenu kritiku mislio na gubitak Venecije, gdje je vojni zapovjednik bio grof
Zichy. On je svoje postrojbe uputio u vojarne kako pojava vojnika na ulicama ne bi izazvala bijes naroda, ali
posljedica takve odluke bila je organiziranje narodne garde u Veneciji i zauzimanje svih vojnih poloaja u
gradu od strane pobunjenika. Josip Neustdter, Ban Jelai i dogaaji u Hrvatskoj od godine 1848., 1. svezak,
prir. Igor Gostl, Zagreb 1994., 52-72.
78
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86
Arijana Kolak Bonjak: Der Lucifer varadinski list na njemakom jeziku
na kojima se bazira i austrijski vojni sustav, ne bi imao uope priliku postati porunik
i njegov bi talent u austrijskoj vojsci zasigurno propao.26 Treba, pak, naglasiti, kako se
od 18. st. u habsburkoj vojsci spajaju meritokratski s klijentelistikim principom, tako
da su i oni koji nisu imali socijalno zalee na temelju svojih zasluga mogli napredovati
u vojnoj hijerarhiji pa i do najviih vojnih poloaja. Koritenjem lika Napoleona, osim
to je on bio univerzalni mit kojemu su se divili svi, Wiesner je, smatram, elio jo vie
istaknuti vanost uvoenja iskljuivo meritokratskoga principa u austrijskoj vojsci. A
osim toga, svojom je kritikom elio naglasiti i ideju nunosti promjene drutveno-
politikog sustava u Monarhiji, koji je imao utjecaja i na vojni sustav. Wiesner je, ini
se, bio estoki protivnik starog sustava te je traio da se promjene, koje je revolucija
donijela na politikom i socijalnom planu, primijene i u vojsci. No, vjerojatno je tako
otra kritika vojske, prije svega rezultat nezadovoljstva stanjem na talijanskom bojitu,
ali moda i nekih osobnih frustracija. Kao to je ve spomenuto Wiesner je bio asnik,
a vojsku je napustio kada je izbila revolucija 1848. godine.27 Razlozi njegova naputanja
vojske nisu mi poznati, a to ostavlja irok prostor za prepostavke, pa je mogue da je
njegova kritika bila rezultat osobnog animoziteta prema viim asnicima.
Osim navedenih zahtjeva, u listu je objavljen i jedan zanimljiv lanak stanovitog
Franza Herza, u kojem se zalae za promjenu sustava kanjavanja u sklopu carske
vojske. Posebno neasnima smatra batinanje i tranja kroz ibe te se zalae za
njihovo dokidanje, jer su pretjerano okrutna, a i predstavljaju sramotne ostatke starih
vremena.28 Uistinu, sudstvo u Krajini, a posebno tjelesno kanjavanje bilo je jedno
od izvora nezadovoljstva meu krajinicima.Takvim postupcima vrijealo se ljudsko
dostojanstvo kao i obvezom da se nakon obavljene tjelesne kazne okrivljenik morao
zahvaliti na primljenim batinama. Za ukidanje tjelesne kazne zalagali su se i neki
od najvie rangiranih asnika austrijske vojske poput Radetzkog i Jelaia, ali zbog
tednje u dravnoj blagajni ministarstvo rata jo tijekom 1860-ih na to nije pristajalo
smatrajui kako e u tom sluaju morati otvoriti vei broj tamnica za to je trebalo
izdvojiti dodatna financijska sredstva. U okviru reformi krajikog sustava 1868. godine,
batinjanje je konano ukinuto.29
26
Wiesner, Die sterreichische Armee und ihre Fhrer, Der Lucifer, br. 1, 29. 4. 1848., 5-7. Usp. Kristina
Milkovi ari, Josip Jelai u Prvoj banskoj pukovniji (1841.-1848.). Prilozi za povijest politike ideologije Josipa
Jelaia, Zagreb 2014., 57.
27
Wurzbach, Biographisches Lexikon, 82.
28
Die Strafen in der k.k. Armee, Warasdiner Neuigkeitsbote, br. 7, 10. 6. 1848., 16. O sustavu kanjavanja u
Vojnoj krajini, ali i openito vojnom sustavu carske vojske vidi vie Iskra Ivelji, Banska Hrvatska i Vojna krajina
od prosvijeenog apsolutizma do 1848. godine, Zagreb 2010., 140-141. Milkovi ari, Josip Jelai, 66-67. Mirko
Valenti, Hrvatsko-slavonska vojna krajina 1790.-1881., u: Vojna krajina. Povijesni pregled historiografija
rasprave, ur. Dragutin Pavlievi, Zagreb 1984., 74-75.
29
Mirko Valenti, Vojna krajina i pitanje njezina sjedinjenja s Hrvatskom 1849-1881, Zagreb 1981., 42, 113-114,
144.
79
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86
Arijana Kolak Bonjak: Der Lucifer varadinski list na njemakom jeziku
30
Hrvatski dravni sabor 1848., ur. Kolanovi Josip, Zagreb 2001., sv. 1, 117; sv. 3, 134.
31
Feuilleton. Correspondenz-Nachrichten. (Privatschreiben), Der Lucifer, br. 3, 13. 5. 1848., 11.-12.
32
Neustdter, Ban Jelai, 1. sv., 347.
80
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86
Arijana Kolak Bonjak: Der Lucifer varadinski list na njemakom jeziku
33
Feuilleton. Correspondenz-Nachrichten. (Privatschreiben), Der Lucifer, 12.
34
Auerordentliche Nachricht vom Kriegsschauplatze, Der Lucifer, br. 4, 17. 5. 1848., 14.
35
Auerordentliche Nachricht vom Kriegsschauplatze, Der Lucifer, br. 4, 17. 5. 1848., 14. O sastavu habsburke
vojske vidi Milkovi ari, Josip Jelai, 57.
36
Feuilleton. Briefe aus Italien, Der Lucifer, br. 4, 17. 5. 1848., 16.
81
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86
Arijana Kolak Bonjak: Der Lucifer varadinski list na njemakom jeziku
Unato takvoj slici vojske, u pismu se izvjetava i o tome kako Nugentova vojska nije
napredovala prema planu i da mu neki to zamjeraju smatrajui da previe oklijeva, dok
drugi misle da je to rezultat njegove prevelike urbe. No, autor pisma brani njegovo
ratno iskustvo i smatra da je dobro postupio.37 Detaljnije slubeno izvjee o kretanju
Nugentove vojske prispjelo je za sljedei broj lista. U njemu se govori o kretanju
vojske za svaki dan pojedinano od 6. do 11. svibnja i naravno ponovno se naglaava
hrabrost carske vojske. Posebno je istaknuta izvanredna hrabrost pjeake pukovnije
Kinsky i Ilirsko-banatskog bataljona u bitci u blizini Trevisa 11. svibnja, koji su uspjeli
zadrati neprijatelja i ak mu oteti jedan top. Na kraju izvja istaknuta je posebno
hrabrost Prve banske pukovnije: manche schne That wre zu erwhnen, doch verdient
besonders hervorgehoben zu werden, da am 8., bei Gelegenheit der gegen Primolano
vorgenommenen Recognoscirung eine Abtheilung von 23 Mann des ersten Banal-
Grenz-Regiment, kommandirt vom Oberlieutenant Magdeburg zwischen Arsie und
Primolano von mehr als 300 wohlbewaffneten Insurgenten angegriffen wurde, sich
in einem Hause gegen diese Uebermacht lange Zeit ertheidigte. Als es hierauf dem
Angreifer gelungen war, das Haus in Brand zu stecken, schlug sich die kleine tapfere
Schaar mit der blanken Waffe durch den zahlreichen Feind, und gelangte mit einigem
Verluste zu ihrer Truppe. Ehre diesen Tapfern!38 S ratita su stizale vijesti i o slici
carske vojske, pa i Hrvata koji su u njoj sudjelovali, u ratnoj promidbi neprijatelja.
Zanimljiv primjer stigao je iz Udine: Da in den Orten, wo auf die Truppen aus den
Husern geschossen wurde, Zerstrungen vorfielen, und auch manche Unschuldige
dabei gelitten haben mgen ist eben so wahr, als das in dem Lager vor Udine in
den Landhusern derjenigen Stdter, die als Leiter der Bewegung oder als deren
vorzglichsten Theilnehmer bekannt waren, von den Kroaten manche Verwstungen
begangen wurden.39 Dakle stereotipne predobe, koje su jo od 17. st. stvarane u
europskoj javnosti, o divljim Hrvatima, koji unitavaju sve pred sobom bile su prisutne i
u talijanskoj ratnoj promidbi 1848. Koritene su kako bi se stanovnike to vie zaplailo,
a cilj im je bio da na taj nain pridobiju njegovu podrku za svoje ratno djelovanje.40
List Der Lucifer pojavio se u ranijoj fazi revolucionarnih kretanja na podruju
banske Hrvatske. Iz analize njegova, ne ba pretjerano bogatog, sadraja jasno je da je
zastupao suvremene liberalne ideje poput zalaganja za potpuno ukidanjem nezasluenih
privilegija pogotovo u vojsci, za uvoenje graanskih sloboda, napose slobode tiska,
miljenja i govora te za vjersku toleranciju, iako su se u njemu mogli nai ironini
komentari drutvenih devijacija koje je donijela revolucija. No, kao i ostale novine, koje
su tada objavljivane na podruju banske Hrvatske, posluile su i u promidbene svrhe
37
Isto, 16.
38
Vom Kriegsschauplatze, br. 5, 25. 5. 1848., 18.
39
Feuilleton. Briefe aus Italien, br. 5, 25. 5. 1848., 20.
40
Alexander Buczynski, Pa to su samo Hrvati! Graa za povijest kantonske reorganizacije Vojne krajine 1787. godine,
Zagreb 2011., 11. Ivelji, Banska Hrvatska, 171. Milkovi ari, Josip Jelai, 58-61.
82
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86
Arijana Kolak Bonjak: Der Lucifer varadinski list na njemakom jeziku
u smislu da su putem ovog lista javno zastupani ideoloki stavovi i naela s tenjom
da ih se proiri na neistomiljenike.41 No, ini se kako list nije u potpunosti zadovoljio
interes za brzim i tonim informiranjem o politikim prilikama42 i na lokalnoj razini i
u banskoj Hrvatskoj i u Ugarskoj, za koje su u trenutku njegova izlaenja itatelji bili
moda vie zainteresirani, nego za dogaanja na dalekom talijanskom bojitu, koja
su dominirala na stranicama ovoga lista, a to moemo povezati s glavnim urednikom
i njegovim interesima, budui da je on nekada bio vojni asnik. Ope politike prilike,
ali i one lokalne u tom su se razdoblju zaista mijenjale velikom brzinom, a sam poloaj
grada Varadina na granici s Ugarskom, nacionalna raznolikost njegova stanovnitva
koja se odraavala na lokalne politike prilike te napeti maarsko-hrvatski odnosi
neosporno su traili vie prostora, ali vjerojatno i odreivanje politike pozicije samog
lista pa u tim okolnostima mislim da bismo mogli traiti uzroke prestanka izlaenja Der
Lucifera. Der Lucifer je bio list usmjeren na publiku koja je poznavala njemaki jezik,
dakle na graanski i plemiki stale u Varadinu pa i banskoj Hrvatskoj, ali je vjerojatno
urednitvo namjeravalo proiriti domet tog lista i izvan granica banske Hrvatske pa
je zato odabralo njemaki jezik kao sredstvo komunikacije. Ni taj posljednji aspekt ne
bismo smjeli izgubiti iz vida u razmiljanjima oko uzroka prestanka izlaenja ovoga
lista, jer je mogue da upravo zbog ogranienosti na lokalnu sredinu on ekonomski
nije bio isplativ pa je ugaen. List se zalagao za razliiti slobode kao to je najavljeno u
uvodnom broju, no kritika glavnog urednika nekada je bila pretjerana, i moda rezultat
nekih osobnih obrauna pa je zalaganje za istinom, koja je takoer trebala biti jedna
od deviza u ureivanju ovoga lista, upitno.
41
voger, Sdslawische Zeitung, 33. Ista, Zagrebako liberalno novinstvo, 480-485.
42
voger, Sdslawische Zeitung, 35.
83
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86
Arijana Kolak Bonjak: Der Lucifer varadinski list na njemakom jeziku
84
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86
Arijana Kolak Bonjak: Der Lucifer varadinski list na njemakom jeziku
85
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 71-86
Arijana Kolak Bonjak: Der Lucifer varadinski list na njemakom jeziku
86
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102
Jasenka Kranjevi: Studenti arhitekture u Beu i vizije turizma na hrvatskom Jadranu
87
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102
Jasenka Kranjevi: Studenti arhitekture u Beu i vizije turizma na hrvatskom Jadranu
Uvod
Opravdanost sustava obrazovanja, izmeu ostalog, moe se mjeriti kroz sposobnost
polaznika da se nakon obrazovanja uspjeno ukljuuju na trite rada te da su sposobni
primjenjivati i razvijati nove tehnologije u svojoj struci.
Planovi za poveanjem turistikog prometa kao i privlaenjem turista podrazumijevali
su, krajem 19. i poetkom 20. stoljea ,izgradnju sve eksluzivnije turistike arhitekture.
Projektiranje takovih zgrada zahtijevalo je primjenu specijaliziranih znanja u tehnologiji
i oblikovanju. Sustav obrazovanja trebalo je prilagoditi novoj drutvenoj pojavi - turizmu.
Stoga se u radu provjerava jesu li studenti Akademije lijepih umjetnosti (Akademie
der bildenden Knste, Wien u daljnjem tekstu ABK) i Tehnike visoke kole u Beu
(Technische Hochschule, Wien - u daljnjem tekstu THS) bili upoznati s tadanjim
trendovima u turizma, primjeni suvremene tehnologije, novim smjerovima u oblikovanju
turistike arhitekture te kakav je bio njihov odnos prema identitetu lokalnog prostora
i nasljeu?
Kako bi se procijenilo jesu li studenti arhitekture u Beu bili pripremani za
projektiranje turistike arhitekture na hrvatskom Jadranu najprije se ocjenjuje kroz
odabrane lokacije hrvatskog Jadrana. Zatim se analiziraju i valoriziraju objavljeni
radovi kroz primjenu suvremene tehnologija, suvremeno oblikovanje te odnosu prema
identitetu prostora i zateenom nasljeu.
Da bi se mogao bolje razumjeti odnos studenata prema novoj drutvenoj pojavi,
turizmu, potrebno je imati na umu injenice da je kraj 19. stoljea bilo vrijeme razvoja i
primjene novih tehnologija u graditeljstvu, arhitekturi, prometu, medicini, itd. Investicije
u turizmu sve su bile vee te nije bilo neobino da se sve vee korporacije angairaju s
investicijama u turizmu. To je vrijeme kada se radi inventarizacija ljeilita po dravama
i u Europi, kao i po njihovim medicinskim karakteristikama.
U austrijskom asopisu Wiener Bauindustrie Zeitung jo 1900. objavljeno je javno
predavanje profesora Augusta Prokopa (Prokop, 1900) kako arhitektonska struka moe
pomoi unaprjeenju turizma.
O sloenosti projektiranja hotela kao zgrade turistike arhitekture ukazuje lanak
Augusta Luxa 1909. Cijeli lanak posvetio je obrazloenju sloenosti projektiranja
hotelske arhitekture, jer je u takovoj zgradi potrebno uskladiti funkciju, tehnologiju,
oblikovanje i higijenu (Lux, 1909).
Zbog vanosti obrazovanja za potrebe turizma sve se vie vode javne rasprave o
turizmu. Tako su poetkom stoljea u strunom asopisu Fremdenverkehr1 u dva navrata
objavljeni lanci o odnosima turizma i kole, odnosno kako kole mogu pomoi u razvoju
1
Poetkom 20. stoljea glavni urednik i izdava asopisa Fremdenverkehr je Moriz Band koji je poznat kao
autor knjige Dalmatia das Land der Sonne (Band, 1910).
88
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102
Jasenka Kranjevi: Studenti arhitekture u Beu i vizije turizma na hrvatskom Jadranu
turizma (Band, 1912; Leuschner, 1913). Autori lanaka su Moritz Band i profesor
Theodor Leuschner iz Njemake. Zanimljivo je da urednik asopisa vodi raspravu
o budunosti turizma (Band, 1908) gdje se navodi kako je potrebno organizirano i
planski promiljati o investicijama, propagandi, reklami, ili o razvoju turizma na naoj
obali (Schindler, 1912).
I u dalmatinskom tisku sve se vie objavljuju lanci o turizmu, Milan Marjanovi2
u splitskom asopisu Sloboda 1909. u nekoliko nastavaka pie o potrebnom planskom
razvoju turizma i koje sve aktivnosti treba poduzeti za njegov organiziran razvoj.
Zbog velikih turistikih potencijala tadanje austrijske rivijere (sjeverni dio
talijanske, slovenske, hrvatske, bosansko hercegovake i crnogorske obale) u Beu je
1913. organizirana velika tematska izloba Adria Austellung ( Jadranska izloba) koja
je trajala est mjeseci te privukla oko 2.080.000 posjetitelja.
Osim usmjeravajuih aktivnosti za razvoj turizma i studenti su se sve vie pripremali
za razvoj turizma.
Ali, kakve su drutveno-ekonomske prilike na hrvatskom Jadranu u to vrijeme?
Drutveno-ekonomske prilike na hrvatskoj obali Jadrana, a posebno u Dalmaciji
najkrae se mogu opisati kao vrlo teke, jer su industrija i poljoprivreda bile nerazvijene,
gradnja drvenih jedrenjaka je gotovo nestala, a meu stanovnitvom bio je vrlo veliki
udio nepismenog stanovnitva. Dodatni udarac poljoprivredi, odnosno vinogradarstvu
i prodaji vina zadala je Vinska klauzula 1891. i filoksera.
S ciljem pokretanja gospodarstva u Dalmaciji u Beu je 1894. osnovano Drutvo
za gospodarsko unapreenje Dalmacije a koja je obuhvaala planove za industriju,
poljoprivredu i turizam (Piplovi, 2011). S obzirom da je turizam sve vie postajao
mjerilo drutvenog i ekonomskog napretka i da se nezaustavljivo irio prema istonoj
obali Jadrana, nije neobino da su se velike korporacije poput Drutva junih eljeznica,
Austrijski Lloyd i dr. sve vie ukljuivale u razvoj turizma.
2
Za podatke zahvaljujem gospoi Gordani Tudor.
3
Za izradu ovog poglavlja posebno se zahvaljujem gospodinu Arsenu Duplaniu iz Splita, Arheoloki muzej,
Split.
89
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102
Jasenka Kranjevi: Studenti arhitekture u Beu i vizije turizma na hrvatskom Jadranu
90
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102
Jasenka Kranjevi: Studenti arhitekture u Beu i vizije turizma na hrvatskom Jadranu
4
Krajem 19. i poetkom 20. stoljea iz Hrvatske u Minhenu studiraju Eduard agar, Sreko Florchtz, i dr.
U Pragu: studiraju Fabjan Kaliterna, Dane agar, Josip Kodl i dr. U Zrichu Joseph Poscher. U Gdanjsku
(Danzig) Lujo Seneri, u Dresdenu Stjepan Hribar, Drago Ibler, u Budimpeti Stjepan Gombo. Navedene
injenice ukazuju na veliku mobilnost studenata iz Hrvatske, ali i multikulturalnost koju su studenti donijeli
s razliitih studija iz Europe u Hrvatsku.
5
Otac Jurja Zaninovia, Antonio Zaninovi je s Hvara i bio je lan istraivake ekspedicije Austro-Ugarske
Monarhije u otkrivanju Sjevernog pola. Nakon uspjenog povratka zaposlio se u Splitskoj luci kao pratitelj
brodova. Od 1887. radi u luci u Trstu.
91
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102
Jasenka Kranjevi: Studenti arhitekture u Beu i vizije turizma na hrvatskom Jadranu
6
Djelovanje Jurja Zaninovia na prostoru Hrvatske dosta je nepoznato. Poetkom 20. stoljea sudjelovao je na
arhitektonskom natjeaju za dva projekta u Zadru (djevojaka kola i galerija s restoranom). A nepoznato je
njegovo djelovanje u Dubrovniku za vrijeme odsluenja vojnog roka.
92
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102
Jasenka Kranjevi: Studenti arhitekture u Beu i vizije turizma na hrvatskom Jadranu
7
Bertha von Suttner (roena Kinsky; Prag, 9. lipnja 1843. - Be, 21. lipnja 1914.), dobitnica je Nobelove nagrade
za mir 1905.
93
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102
Jasenka Kranjevi: Studenti arhitekture u Beu i vizije turizma na hrvatskom Jadranu
94
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102
Jasenka Kranjevi: Studenti arhitekture u Beu i vizije turizma na hrvatskom Jadranu
95
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102
Jasenka Kranjevi: Studenti arhitekture u Beu i vizije turizma na hrvatskom Jadranu
ravniarski teren uz more s bogatim zelenilom te na njemu planira tri velike hotelske
zgrade od kojih je sredinja najvea i najreprezentativnija. Uz more ramek predlae
otvorenu i natkrivenu etnicu te pristanite za turistike brodove koji bi dovodili turiste.
U asopisu Der Architect 1913. objavljen je studentski rad upne crkve (nepoznata
lokacija i student) pod vodstvom prof. J. Hoffmanna(***1913, Tafel 65). Crkva je
oblikovana pod utjecajem moderne.
Zakljuak8
Senzibilitet prema prostoru hrvatskog Jadrana kod studenata razvijao se
organiziranim studentskim i studijskim putovanjima o emu svjedoe objavljivana
izvjea u arhitektonskim asopisima s kraja 19. i poetkom 20. stoljea (Wochenschrift
des sterr. Ingenieur- und Architekten- vereins; Der Architekt; Zeitschrift des sterreichischen
Ingenieur und Atchitekten Vereins; Der Bauctechniker; Wiener Bauindustrie Zeitung).
Crtee s putovanja u asopisima objavljivali su profesori ( Josef Hoffmann) i studenti
(Hans Wolf, Hans Miedel idr.). Objavljena izvjea s putovanja osim to su sluila za
prepoznavanje prostornog identiteta i senzibiliteta prema hrvatskog Jadrana sadravala
su elemente za razvoj turistike arhitekture i propagande. U asopisu Der Architekt
objavljivani su najbolji studentski radovi dok su izvjea s putovanja objavljivana u
razliitim strunim asopisima. Objavljeni zavrni radovi s poetka 20. stoljea potvruju
da su studenti arhitekture u Beu za svoje zavrne radove odabirali zgrade turistike
arhitekture za hrvatsku obalu Jadrana. injenica da su studenti za svoje zavrne radove
odabirali lokacije na hrvatskom Jadranu samo ukazuje na atraktivnost prostora i elje
za inovacijama u turistikoj arhitekturi. Stoga nije neobino da su studenti odabrali
otok Hvar, otok Lokrum kod Dubrovnika, Lovran kod Opatije i Brijune.
Zavrni radovi turistike arhitekture studenata arhitekture u Beu nisu doivjeli
realizacije, ali pokazuju visoki stupanj senzibiliteta kod studenata prema sve bre
razvijajuem turizmu, primjeni suvremene tehnologije, ali i prema zateenom nasljeu.
Prezentirane zavrne radove potrebno je sagledavati s injenicom da je turizam
krajem 19. i poetkom 20. stoljea na hrvatskoj obali Jadrana bio tek u povojima
(hoteli s 100 kreveta bili rijetkost, izgraenih cesta izmeu gradova nije bilo, idr.) te
da su studenti imali napredne ideje za gradnju zgrada turistike namjene. Prilikom
projektiranja studenti su promiljali o funkciji turistike arhitekture, upotrebi novih
tehnologija i suvremenom oblikovanju. Studenti su prilikom oblikovanja koristili
elemente secesije ili moderne.
Nesumnjivo, profesori su odigrali vanu ulogu, jer su poticali studente na promiljanje
o tada suvremenoj turistikoj arhitekturi. Od profesora istiu se: Otto Wagner, Josef
Hoffmann, Joseph Maria Olbrich, Friedrich Ohmann, August Prokop, Jan Kotra idr.
8
Ovaj rad izraen u sklopu Znanstvenoistraivakog projekta 2032-HERU / 2014.-2018. / Urbanizam naslijea
- Urbanistiki i prostorni modeli za oivljavanje i unaprjeenje kulturnoga naslijea, Arhitektonski fakultet
Sveuilita u Zagrebu a koju financira Hrvatska zaklada za znanost.
96
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102
Jasenka Kranjevi: Studenti arhitekture u Beu i vizije turizma na hrvatskom Jadranu
Literatura
***(1907), Der Architekt, Vol XIII, str. 64, taf. 107.
***(1913), Entwurf fr eine Landkirche in Dalmatien, Der Architekt, Vol. XIX, Tafel 65.
***(1913), Wiener Bauindustririe-Zeitung, Vol. XXX, br. 40, str. 356-357.
***(1913), Wiener Bauindustririe-Zeitung, Vol. XXX, br. 31, str. 273.
Baedeker, K. (1900) Austria, including Hungary, Transylvania, Dalmatia, and Bosnia. (9 izdanje)
Karl Baedeker Publisher, https://archive.org/details/austriaincludin00firgoog
Band, M. (1908), Die Zukunft des Fremdenverkehrs. Ein Ratschlag an die Adresse des
Unterrichtsministers. Fremdenverkehr, Vol. 1, br. 18, str. 1-2.
Band, M. (1910), Dalmatien Das Land der Sonne, eine Wanderfahrt an der Adria. A. Hartlebens
Verlag, Wien Leipzig.
Band, M. (1912), Der Fremdenverkehr und die Schule. Fremdenverkehr, Vol. 5., nr. 43, str. 1-3.
Fenzl, A. (1900), Enwurf fr einen Friedenscongreddpalast auf Lacroma. Der Architekt,
Supplement, 1900, nr.6, str. 40-42
FLR (1913), Vom knstlichen Tuffstein. Wiener Bauindustrie-Zeitung, Vol. XXX, br. 20, str. 173-
175, Wien.
Hoffmann, J. (1895), Architektonisches aus der sterreichischen Riviera, Der Architekt, Vol. 1, br. 1,
str. 37-38.
Kammerer, M. (1901), Studie zur Villa f.ur einen Maler, Der Architekt, Vol. VII, str. 7, Tafel 10.
Kaym, F. (1913), Schul- und Festhaus fr Tnzerinnen auf der Insel Lacroma. Der Architekt, XIX,
Tafel 149-153
Keller F. (1905), Die rmische Villenanlage von Val Catena auf der Insel Brioni grande bei Pola. Diss.,
Wien.
Keller, F. (1903), Studie der Laurentinischen Villa des Plinius nach seiner Beschreibung. Der
Architekt, Vol IX, Tafel 61.
Koch, J.; Freih.v. Popp. K. (1903) Bericht ber Studienreise des sterr. Zeitschrift des
sterreichischen Ingenieur- und Architekten-Vereins, Wien, Vol. LV (36): 463-475 https://
opus4.kobv.de/opus4-btu/frontdoor/index/index/docId/2742
Kortz, Paul (1888) Bericht ber die Studienreise im Mai 1888. Wochenschrift des sterr. Ing.- U.
Arch.- Vereines, Wien.
Kranjevi, J. (2015), Arhitekti Juraj i Ivan Zaninovi. Kulturna batina, Vol. 41, br. 41, 173-188.
Kranjevi, J. (2016), et arhitekti a potky turistiky na chorvatskm Jadranu/ Czech Architects
and the Beginnings of Tourism on the Croatian Adriatic Coast/ eki arhitekti i poeci turizma na
hrvatskom Jadranu. Kabinet of Architecture, Czech Republic; Institute for Tourism, Zagreb,
Croatia
Leuschner, T. (1913), Der Fremdenverkehr und die Schule. Fremdenverkehr, Vol. 6., nr. 4, str. 1-2.
Lux. J. A. (1909.), Das Hotel, ein Bauproblem. Der Architekt, XV: 17-20, Wien
Marjanovi, M. (1909), Promet stranaca u Dalmaciji. Sloboda, Vol, 5, br. 38, str. 9.
Pederin, I. (1991), Jadranska hrvatska u austrijskim i njemakim putopisima, Nakladni zavod
Matice Hrvatske, Zagreb
Pozzeto M. (1981), Wagnerova kola: 1894-1912.: ideje, projekti, natjeaji, nagrade. Muzej za
umjetnost i obrt, Zagreb, 7. 5-27. 5. 1981. Zagreb: Zadruna tampa
Pozzetto, M. (1979), La scuola di Wagner 1894-1912. Idee - premi - concorsi, catalogo della
mostra, Trieste, Comune di Trieste, 1979, pp. 266-67
Prokop, A. (1900), Zur Frderung des Fremdenverkehrs in den sterreichischen Alpenlndern
97
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102
Jasenka Kranjevi: Studenti arhitekture u Beu i vizije turizma na hrvatskom Jadranu
und an der sterreichischen Riviera. Wiener Bauindustrie Zeitung, XVII (14):97-101, Wien
Ried, H. (2013), Wettbewerbsentwurf fr die Evangelische Kaiserjubilms Kirche. Wiener
Bauindustririe-Zeitung, Vol. XXX., Nr. 31, str. 279.
Schindler, R. (1912), Die Entwicklung des Fremdenferkehrs in Dalmatien. Moderne Illustrierte
Zeitung Sport und Reise, Heft 8, str. 17-22.
ramek, F. (1913) Studie zu einer Kuranlage an der Adria. Wiener Bauindustririe-Zeitung, Vol. 30,
Tafel 29-31.
Staundinger, R. (1910) Reisedtudien von der istrischen Kste, Der Bautechniker, Vol. XXX, br. 4,
str. 62-64 http://anno.onb.ac.at/cgi-content/annoshow-plus?call=bau|1910|0004|00000062
||jpg||O|
Stbben Josef (1897): Spalato und Ragusa, Zwei Perlen der Adria. Zeitschrift fr Architektur
und Ingenieurwesen. Hannover. Nr. 38 od 17.09.1897, Nr. 39 od 24.09.1897, Nr. 40 od
01.10.1897, Nr. 41 od 08.10.1897, Nr. 42 od 15.10.1897.
Zaninovich, Johann (1907) Baptisterium des Laterans. St. Giovanni in Fonte. U: Wiener
Bauhtte, Vol XXVIII, Nr. II, im Juni 1907, tafeln r. 15.-16.
Zaninovich, Johann (1907) Dom in Parenzo, Der Architekt, Vol XIII, Tafel 107.
98
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102
Jasenka Kranjevi: Studenti arhitekture u Beu i vizije turizma na hrvatskom Jadranu
99
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102
Jasenka Kranjevi: Studenti arhitekture u Beu i vizije turizma na hrvatskom Jadranu
100
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102
Jasenka Kranjevi: Studenti arhitekture u Beu i vizije turizma na hrvatskom Jadranu
des Raumes und den Wunsch nach Neuerungen in der touristischen Architektur hin. Die
Abschlussarbeiten der touristischen Architektur der Architekturstudenten in Wien erlebten
keine Realisation, zeigen aber einen hohen Grad von Sensibilitt fr den sich immer schneller
entwicklenden Fremdenverkehr, die Anwendung der modernen Technologie, aber auch fr die
angetroffene Hinterlassenschaft.
Zweifelsohne spielten die Professoren eine wichtige Rolle, weil sie die Studenten frderten,
ber die damals modernen touristische Architektur nachzudenken. Von den Professoren heben
sich hervor: Josef Hoffmann, Otto Wagner, Friedrich Ohmann, Joseph, Maria Olbrich, August
Prokop, Jan Kotra und andere
101
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 87-102
Jasenka Kranjevi: Studenti arhitekture u Beu i vizije turizma na hrvatskom Jadranu
102
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120
Jure Kui: Herbert Hoffman
Herbert Hoffman
1
Duchkovo, njem. naziv Duchcar( Dux), Sudetska oblast ehoslovaka.
103
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120
Jure Kui: Herbert Hoffman
UVOD
ovjekovo zlo je historija, njezino prvo ime je rat,
drugo narod; kako u njoj sauvati duu?2
Rat je otac svega i svega kralj, jedne je pokazao kao bogove,
druge kao ljude, jedne uinio robovima, a druge slobodnima3
Kako opstati, kako sauvati duu, kako ostati ili postati slobodan u vrtlogu povijesnih
i ratnih mijena, kako istiu Lovrenovi i Heraklit; kako opstati kad bogovima postane
dosadno, pa se loptaju ljudima4, kako izree znameniti rimski komediograf Plaut
(dvjestotinjak godina pr. Kr.); to isto moe se upitati za svatki od nekoliko desetaka
milijuna ljudskih ivota i sudbina, kojma nisu prirodnom smru, nego nasilno prekinuti
ivoti tijekom samo est ratnih povijesnih godina, i svaki je pria je za sebe.
Ovdje se, pak, osvremo na jednu i pojedinanu sudbinu, na ivotni put Herberta
Hoffmana u tome moru od nekoliko desetaka milijuna ljudskih ivota. Njegov poloaj
u takvoj historiji, od rodnog Dhuckova u ekoj, potom u ratnom vihoru Drugoga
svjetskoga rata, preko Istone fronte, grke i afrike operacije do Junog bojita tada
jugoslavenskog prostora i kapitulacije vojske kojoj je pripadao, do oslobaanja i nakon
toga konano poloaja u hrvatskom drutvu, poblie u hrvatskom kulturnom prostoru-
kazalinom milieu, odreena je svim naprijed navedenim okolnostima, a poglavito
umjetnikim radom, pri emu je kao specifini intelektualac, (M Foucault)5, odreen
i politikim, ekonomskim i institucionalnim reimom proizvodnje istine6.
Pred njim se otvorilo pitanje, biti neprimjetan, (ne bitan) ili biti ravnopravan lan
zajednice, odnosno intelektualac u intelektualnom egzilu, kako to pitanje problematizira
E. Said7. Ostati neprilagoen, ostati marginalac koji ne moe slijediti unaprijed
propisan put, sa svim posljedicma koje iz toga proistjeu8, ili se dovesti u stanje
prilagodbe i iskusiti tu sudbinu, ne kao uskraenost ili kao neto za im treba aliti,
nego kao neku vrstu slobode, procesa otkrivanja u kojem radi stvari prema vlastitim
obrascima, kako razliiti interesi zaokupljaju tvoju pozornost , i kako diktira partikularni
cilj koji si sebi postavio; to je jedinstveno zadovoljstvo9. Hoffman se odluio za ovo
2
Ivan Lovrenovi, Nestali u stoljeu, Fraktura i Synopsis, Zagreb/Sarajevo, 2013.
3
Heraklit, 475. Pr. Kr., grki filozof predsokratovac; iz fragmenata Heraklitove ostavtine prema zapisu grkih
filozofa o predsokratovcima.
4
Tit Makcije Plaut/lat.Titus Maccius Plautus, oko 254. pr. Kr. 184. pr. Kr., najvei klasini-rimski pisac-
komediograf, navod iz komedije Amfitrion.
5
O teorijskim dilemama u vezi s razumijevanjem intelektualca i njegove ulooge u drutvu; B. Jankovi: Prema
historiji intelektualca, i ntelektualnoj historiji, Dijalog s povodom 6, intelektualna historija, Zagreb, 2013.,
str. 34. , 35., 42. i 43.
6
Isto; O teorijskim ... B. Jankovi
7
Isto; O teorijskim ... B. Jankovi
8
Isto; O teorijskim ... B. Jankovi
9
Isto; O teorijskim ... B. Jankovi
104
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120
Jure Kui: Herbert Hoffman
10
D. Kekemet, Bunk Rudolf, Hrvatski biografski leksikon 2, Zagreb,1989.
11
Preslik vjenanog lista Matinog ureda u Splitu Dravne uprave u Splitsko-dalmatinskoj upaniji
105
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120
Jure Kui: Herbert Hoffman
12
Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Ovaj podatak nalazimo u dopisu Narodnog pozorita
Bosne i Hecegovine u Sarajevu upuenog Oblasnom Narodnom Odboru, Odjelu poljoprivrede i umarstva
u Splitu iz 1947., inae prvom dostupnom dokumentu iz kojga saznajemo neto vie o Hoffmanu.
13
U osvit 13. veljae 1970. izbio je poar u kojemu izgorjela cijela kazalina zgrada ukljuujui i kazalini arhiv.
U obnovljenoj arhivskoj grai o Hofmanu nema nijednog dokumenta od 1947. do listopada 1970.
14
Stjecajem okolnosti a nakon moga izlaganja o Hoffmanu na XXIV Meunarodnom znanstvenom skupu
Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu, Osijek, 4.-5. 2016., gospodin, dr. Sc. Andrej Rodins
koji je takoer izlagao na skupu, ponudio mi je pomoi; ... u arhivu BiH-e u Sarajevu pri obradi grae iz
Narodnog pozorita, naao sam nekoliko pisanih dokumenata o Hoffmanu, koje u Vam skenirati i poslati.
Zahvaljujem gospodinu Rodinsu a kako je razvidno, u ovom tekstu obilato su koriteni.
106
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120
Jure Kui: Herbert Hoffman
dopisa - u samo nepuna dva mjeseca, tonije od 8. srpnja do 31. kolovoza 1947.
dobiva se jasniji uvid u to to se zbivalo nakon Njemake kapitulacije i dogaaja koji su
uslijedili; te se, moglo, s dosta vjerodostojnosti opisati njegovu linost. Radi ilustracije,
u prilogu je 5 kljunih dokumenta, radi uvida u nain komuniciranja civilnih i dravnih
institucija i odnosa jednih prema drugima u tom poratnom vremenu.
Svojim kazalinim kolegama, s kojima se ubrzo nakon dolaska u Kazalite
sprijateljio, znao je rei: Ja sam ratni heroj, jer sam ist, a osim zapadnog, proao sam
i preivio sve frontove Drugoga svjetskog rata15.
Vjerovali, manje ili vie Hoffmanu, injenica je da je ve tijekom 1945. ili poetkom
1946. ukljuen u civilni ivot u Splitu. Zato tako brzo, teko je sa sigurnou rei.
O tome vie moemo prosuivati na temelju saznanja, makar iz tih tek nekoliko
dokumenata i svjedoenja osobe koja ga je poznavala. Prvi, pak, i vremenski najraniji,
dokument u kojemu se spominje Hoffman je dopis Narodnog Pozorita Bosne i
Hercegovine u Sarajevu nije u pitanju prvomajska ala datiran s nadnevkom 8. VII
1947. pod brojem 227816, kojega su uputili Oblasnom Narodnom Odboru za Dalmaciju
, Odjel poljoprivrede i umarstva. (Prilog br 1) Na ovaj upit Oblasni Narodni Odbor
Dalmacije-Odjel poljoprivrede i umarstva u Splitu se oituje dopisom br. 6766/47.
od 26. VII. 1947. br. 6766/4717. (Prilog br 2)
Izmeu redaka moe se iitati da su u Narodnom Oblasnom Odboru u Splitu
imali dobar razlog i poduzeli sve mjere da se Hoffman oslobodi i zadri dalje na radu
u ovom Odjelu. Nastavno, iz prepiske koja se intenzivno nastavila izmeu navedenih
institucija te iz jednog neto kasnije datiranog dopisa Komande 125 zarobljenikog
logora u Splitu Ministarstvu unutranjih poslova IX. Odjeljenju (za ratne zarobljenike)
u Zagreb, pod brojem 165018 od 9. VIII. 1947. zapravo se otkriva razlog zbog kojega
je Oblasni N.O. za Dalmaciju traio Hoffmana i da to nije bilo sluajno: ... jer je po
specijalnosti scenograf uposlen kod Oblasnog N.O. za Dalmacije odjel poljoprivrede
i umarstva u svojstvu slikara za propagandu poumljavanja i rasploivanja ostalih
kultura to isti izrauje u plakatima za Oblast Dalmacije!!! (istaknuo a.)
S velikim sigurnou moe se zakljuiti da se, i nakon takvog ratnog puta, tijekom
est godina, H. Hoffman nije ogrijeio ni o ratne ni mirnodopske zakone, te postaje
jasno zato je ubrzo osloboen iz zarobljenitva; za pretpostaviti je da je netko, tijekom
istranog postupka, nakon zarobljavanja, puki reeno: zbrojio dva i dva i korisno
upotrijebio i iskoristio Hofmanove sposobnosti i uputio ga da radi u Oblasnom
Narodnom Odboru za Dalmaciju.
15
Prema svjedoenju Igora Gudia, inspicijenta u HNK Split; jedinog svjedoka iz toga vremena.
16
Dokument br 2, iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu; Pprilog br 1.
17
Dokument br 3, iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Prilog br 2.
18
Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
107
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120
Jure Kui: Herbert Hoffman
19
Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
20
Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
21
Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, prilog br 3.
22
Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
23
Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
108
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120
Jure Kui: Herbert Hoffman
Komanda 125 zarobljenikog logora odmah, 2. VIII. 1947. u dopisu pod br:
165024 izvjeuje Ministarstvo unutranjih poslova NR Hrvatske Otsjek za ratne
zarobljenike, istie: da je gore navedeni zaposlen po svojoj struci kod Oblasnog N.O.
za Dalmaciju te je kod istog dao izjavu za ostanak na radu u FNRJ na dvije godine ija
je izjava proslijeena IX. Odelenju na reenje.
Prepiska se nastavlja, pa Ministarstvo u Zgrebu 6. VIII 1947. u dopisu broj 2196
25
od Komande u Splitu trai da utvrdi je li scenograf potreban O.N.O. Dalmacije
osim ako ne radi u Dravnom kazalitu Split. Iz Komande, promptno, u dopisu
1650 (pod istim brojem) ali s nadnevkom 9. VIII 1947. Ministarstvu (iz kojega smo
ve dio citirali) odgovaraju da mu je: ... specijalnost scenograf uposlen kod Oblasnog
N.O. za Dalmacije odjel poljoprivrede i umarstva u svojstvu slikara za propagandu
poumljavanja i rasploivanja ostalih kultura to isti izrauje u plakatima za Oblast
Dalmacije26. (U Prilogu br 4)
Nakon prikupljenih podataka o tome kakav status ima i to Hofman radi u
Oblasnom Narodnom Odboru Dalmacije, Ministarstvo u Zagrebu dopisom pod
brojem 219627 od 13. VIII. upuuje upit Ministarstvu unutranjih poslova IX Odjeljenju
u Beogradu i trai: Molimo za nareenje, dali da ga ostavimo na tom radu ili da se
dodijeli na rad Sarajevskom kazalitu.
Ministarstvo u Beogradu donosi konanu odluku o emu 18. VIII. 1947. dopisom
br: 1115928 obavjetava Oblasni Narodni Odboru za Dalmaciju Split citiramo: Molimo
za obavetenje, dali ratni zarobljenik Herbert Hoffman moe da se dodjeli Narodnom
pozoritu Bosne i Hercegovine Sarajevo, ili je pak Vama neophodno potreban.
Oblasni narodni odbor za Dalmaciju odnosno njegovo Tajnitvo-Personalni-
kadrovski odjel, poto su 22. VIII. 1947., pod brojem: 20963 zaprimili dopis, izvjeuje
Ministarstvo unutranjih poslova IX. Odjeljenje u Beogradu (glavni dio teksta donosi se
i u prijepisu budui da dokument nije dovoljno itak) u kojemu stoji: U vezi Vaeg dopisa
br. 11158/47od 18-VIII.47 god. po pitanju ratnog zarobljenika Herbert Hoffmaba
scenografa, nemogue nam je da bi druga dodijelili Narodnom pozoritu Bosne i
Hercegovine-Sarajevo iz slijedeih razloga. Dotini sada radi u Oblasnom N.O.
Dalmacije, Odjel poljoprivrede i umarstva, ali on tu nije dovoljno koristan , obzirom
na njegovu strunu spremu. Njega mislimo, a i nuno je potreban, da ga stavimo na
raspolaganje Narodnom kazalitu u Splitu, jer ve nekoliko mjeseci nemaju takvog
scenografa.Toliko do znanja29. (Prilog br 5)
24
Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
25
Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
26
Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, prilog br 4
27
Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
28
Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
29
Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, prilog br 5
109
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120
Jure Kui: Herbert Hoffman
30
Dokument iz arhive HNK Split.
31
Repertoar hrvatskih kazalita 1840-1860-1980, knjiga 1, svezak 1. i 2., HAZU/JAZU, uredio Heimovi,
Branko, Zagreb, 1990.
32
Dokument iz arhive HNK Split.
110
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120
Jure Kui: Herbert Hoffman
111
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120
Jure Kui: Herbert Hoffman
drugih autora. Za ilustraciju je stavljena samo jedna, ili jedina sauvana, fotografija
njegove inscenacije, jer druge nisu sauvane.33
33
Fotografiju prenosim iz Broure tiskane povodom ezdeset godina HNK Split. te takoer i potvrdu da je
Hoffman bio postavljen na mjesto scenografa; to stoji u takoer u ovoj Brouri u poglavlju KOLEKTIV
NARODNOG KAZALITA SPLIT U JUBILARNOJ SEZONI 1952/53. na stranici 47. gdje je pod
nazivom SCENOGRAFI, uz Rdolfa Bunka i Herbert Hoffman.
34
112
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120
Jure Kui: Herbert Hoffman
predstava ne moe izvesti - o sceonografiji - i bez koje nema predstave, kao to predstave
ne moe biti bez reijskog, glumako i pjevakog-glazbenog dijela. Stoga ne udi, da sve
to se u ondanjim tiskovinama tek rijetkim, kao i dasnas uostalom, uz prikaze izvedbi
kazalinih predstava, tek s jedenom, doslovno jednom ili dvije reenice, daje osvrt na
scenografska rjeenja. Prema broju inscenacija, raznolikosti kazalinih izvedbi u sva
tri anra autorskim timovima s kojima je radio, njegov prinos hrvatskom kazalinom
ivotu je velik i znaajan.
Kao i u, naalost, ne tako rijetkim sluajevima danas, uloga i mjesto pojedinih
ljudi u njihovoj drutvenoj zajednici, nije uvijek na odgovarajui nain valorizirana,
pa tako ni Herberta Hoffmana. Tek neto vie o Hoffmanovom scenskom izriaju
govori Nevenka Bezi-Boani u monografiji: HNK SPLIT 1893 1993., u poglavlju
Scenografija i kostimografija35, odmah nakon prikaza rada Rudolfa Bunka, istie: Uz
njega djeluje od 1947. godine scenograf Herbert Hoffman, koji je vie okrenut prema
operetama i lakim dramskim tekstovima, pa e poslije desetak godina i vie godina
raditi i vea operetna djela, te uspjeno uiniti nekoliko scenografija za Splitsko ljeto.
Hoffmanov likovni izriaj u mnogome se oslanja na Bunka i mogli bismo rei da je
njegov pravi uenik. Meutim Hoffman je bio izraziti kolorist to je temeljna osobina
njegove scenografije.
35
Monografija: HNK SPLIT 1893-1993, Scenografija i kostimografija, str. 214., Nakladnik HNK Split, 1993.
36
Isto kao pod 14.
113
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120
Jure Kui: Herbert Hoffman
novoj zajednici koju je obogatio svjim umjetnikim radom. U vihoru vremena opstao
je a u treoj domovini i naao je svoj mir.
Njegovi, rijetki, suvremenici, prema onome kako su ga opisali, vjeruju da je
vjerojatno pronaao sebe u umjetnosti, to njegov umjetniki rad u najveoj mjeri i
potvruje, od kojega ga je, kako smo vidjeli, odmakao ratni vihor; zaljubio se, stvarao,
prihvatio novu domovinu, i u njoj pronaao mir i vjeno poivalite.
114
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120
Jure Kui: Herbert Hoffman
115
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120
Jure Kui: Herbert Hoffman
116
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120
Jure Kui: Herbert Hoffman
117
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120
Jure Kui: Herbert Hoffman
118
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120
Jure Kui: Herbert Hoffman
119
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 103-120
Jure Kui: Herbert Hoffman
120
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138
Suzana Leek: Slavonski Nijemci - najmanje poznati sunarodnjaci.
Slavonski Nijemci -
najmanje poznati
sunarodnjaci.
Strune ekskurzije njemakih
studenata kao izvor za meuratnu
povijest Slavonije
Uvod
Grupa njemakih studenata iskrcala se 21. rujna 1933. iz vlaka u Vinkovcima,
kako bi krenula prema slavonskim selima u kojima je ivio vei broj Nijemaca. Svoj
su put zapoeli nekoliko dana ranije, u Beogradu, koji je na njih ostavio dojam
bezline prijestolnice, u kojoj se ogleda srpska volja za moi ((fr unsere Begriffe)
Gesichtslosigkeit und dem sich in ihr speigelnden politischen Wille der Serben zur
Gre). Potom su propjeaili djeliem sjeverne Bosne, kroz Bijeljinu (trkisch) do
Brkog, gdje su uzeli vlak za Vinkovce. Usporeen s onime to su do tada vidjeli, grad
im se uinio evropskim (europisch) i to su odmah unijeli u svoje zabiljeke. Bilo je
to naizgled jedno od strunih putovanja, na kojima su studenti sabirali prvenstveno
etnografske podatke, a koji su organizirani jo od 1920-ih godina. No, ovaj puta ne
samo da nisu za cilj imali uobiajeno odredite - Vojvodinu, nego se radilo o sasvim
novom konceptu. Kao prvo, cilj im je bio bolje upoznati njemake jezine otoke
(Sprachinseln1) Slavonije, njima najmanje poznatog podruja Jugoslavije, koje je - kako
su upozoreni bilo i najugroenije slavenizacijom. Osim toga, njihova znanstvena zadaa
dobila je i novu politiku ulogu. Nijemce na tom podruju trebalo je konano osvijestiti
kao dio nacionalnog korpusa (die Menschen innerlich zu erfassen als Deutsche ber
den Grenzen des Reiches), kako bi u budunosti mogli postati nositeljima politike
Treeg Reicha u Jugoistonoj Europi (die Hauptsttze der politischen Orientierung
des Reiches in dieser Richtung).2
Spomenuta je dua tradicija zanimanja za Nijemce izvan Njemake.3 Organizacija
njemakih studenata Deutsche Studentenschaft (DS), uz svoju osnovnu brigu za
njihove svakodnevne interese, od samog osnivanja 1919. poticala je ovaj interes kod
svojih lanova. Posebice vanim dralo se poticati studente njemakih sveuilita
na istraivanja sunarodnjaka izvan dravnih granica, pa ve od 1920-ih postoje pri
pojedinim sveuilitima posebni uredi DS-a (Grenzlandamtes), koji su pomagali
organizirati struna putovanja studenata. Kako je rasla politizacija unutar DS-a, a
posebice nakon to su 1933. na vlast u Njemakoj doli nacional-socijalisti, studentska
je udruga dobila jaku podrku dviju ustanova, prve zaduene za ideoloki rad s mladima
1
Teoretski je ideju razradio: Walter Kuhn, Deutsche Sprachinselforschung (1934.). Odnosi se na teoriju o etnologiji
jezinih otoka, izoliranih cjelina (okruenih drugim), koje su sauvale tradicijsku kulturu. Pri tom se mislilo na
zajednice Nijemaca izvan Njemake, za koje se dralo kako su uvajui vlastiti identitet - sauvale autentinu
kulturu donesenu iz pradomovine. Radi toga se na ove zajednice Nijemaca poelo romantiarski gledati kao
na idealne tipove (opstali zahvaljujui idealnim vrlinama: ustrajnosti, marljivosti, tedljivosti, osjeaju dunosti
i zajednitva).
2
Arbeitbericht. Fahrtengruppe Sdost 1933, s. l. /Leipzig/ s.a. /1933./, 1, 19. (Tiskopis u Haus der
Donauschwaben, Sindelfingen. Kopija u posjedu dr. sc. Vladimira Geigera, kojem zahvaljujem na doputenju
koritenja ovog, kao i druga dva dokumenta iz ciklusa studentskih strunih ekskurzija u Slavoniju 1933.-34.).
3
Ona sve vie privlae pozornost dananjih istraivaa. Usp. znantvsni skup: Bewegte Jugend im stlichen
Europa. Volkskundliche Perspektiven auf Ausprgungen der Jugendbewegung seit dem ausgehenden 19.
Jahrhundert (Witzenhausen, 14.16.9.2016.). <www.hsozkult.de/event/id/termine-31404> (19.6.2017.)
122
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138
Suzana Leek: Slavonski Nijemci - najmanje poznati sunarodnjaci.
4
Duan Biber, Nacizem in Nemci v Jugoslaviji 1933-1941, Cankarjeva zaloba: Ljubljana, 1966., 47-48; Hans
Rasimus, Als Fremde im Vaterlad. Der Schwbisch-Deutsche Kulturbund und die ehemalige deutsche Volksgruppe in
Jugoslawien im Spiegel der Presse, Donauschwbische Kulturstiftung: Mnchen 2000., 465-467; Vladimir Geiger,
Nijemci u akovu i akovtini, Hrvatski institut za povijest: Zagreb, 2001., 135-136; Carl Bethke, Deutsche
und ungarische Minderheiten in Kroatien und der Vojvodina 1918-1941. Identittsentwrfe und ethnopolitische
Mobilisierung, Harrassowitz-Verlag: Wiesbaden, 2009., 387-392; Metka Gelt, Vpliv Kulturbunda na nemka
drutva v Mariboru (1930-1939). Neobjavljen magistarski rad, obranjen na Filozofskom fakultetu Sveuilita
u Mariboru 2011., 131-132.
5
I. Kellermann, Josefsdorf ( Josipovac). Lebensbild eines deutschen Dorfes in Slawonien, Hirzel: Berlin, 1940;
Nives Ritig-Beljak, Josipovac ( Josefsdorf ) drugo itanje Ingeborg Weber-Kellermann, Godinjak Njemake
narodnosne zajednice, Njemaka narodnosna zajednica: Osijek, 1997., 34-49; Ista, Josipovac ( Josefsdorf )
davno slavonsko djelovanje Ingeborg Weber-Kellermann, Etnoloka tribina, 21/1998., br. 28, 121-128.
6
Veina ih je objavljena zasebno, a neki su objavljeni ponovo, ovaj puta objedinjeni u zbornicima: Hermann
Rdiger (ur.), Beitrge zur Kunde des Deutschtums in Slawonien und Syrmien, Stuttgart, 1937.; Emil Meynen
(ur.), Das Deutschtum in Slawonien und Syrmien, Leipzig, 1942. (Ovdje je objavljen i spomenuti rad I. Kellermann
(str. 503-587). Na ove, kao i druge radove, upozorili su: D. Biber, Nacizem in Nemci, 292-297; V. Geiger, Nijemci
u akovu i akovtini, 136; C. Bethke, Deutsche und ungarische Minderheiten, 388.
7
Elizabeth Harvey, Emissaries of Nazism: German Student Travellers in Romania and Yugoslavia in the
1930s, sterreichische Zeitschrift fr Geschichtswissenschaften, 22/2011., br.1, 135-160.
8
V. Geiger, Nijemci u akovu i akovtini, 135-136; Vladimir Geiger, Osvrt na vanije radove o Nijemcima u
Poegi i Poekoj kotlini, Scrinia slavonica, 9/2009., 297-298; C. Bethke, Deutsche und ungarische Minderheiten,
390.
123
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138
Suzana Leek: Slavonski Nijemci - najmanje poznati sunarodnjaci.
ova izvjea, u kojima su kratko opisana sama putovanja te izneseni neposredni dojmovi.
Ona daju ne samo bolji uvid u metode i ciljeve putovanja, nego sadre i neformalnije
iznesena opaanja. Analizirat emo tri takva izvjea, napisana nakon prvih studentskih
boravaka u Slavoniji, koja zapravo ine ciklus (danas bismo rekli iz faze u fazu razvijan
projekt) za kojeg su vjerovali kako bi mogao postati modelom slinim istraivanjima/
promidbi u drugim krajevima. Prva skupina boravila je u Slavoniji u jesen 1933.,
druga u proljee 1934., a trea ponovo u jesen iste godine. Zanimljivo je da su prvu
inili studenti iz Leipziga, a drugu i treu iz Freiburga.9 Unato tome, ona ine cjelinu,
vjerojatno ne samo radi izvrsne umreenosti i racionalizacije, nego i zahvaljujui tome
da je u sve tri sudjelovao (i bio jedan od voditelja) Gnther Harms.10 (Njegov doktorat
donosi iskljuivo demografske i gospodarske podatke. Kao i niz drugih izmeu ostalih
i rad Ingeborg Kellermann11 - ne sadri ni traga nacistike ideologije.) Izvjea, naravno,
govore dosta o samim studentima, tonije, njihovim ciljevima, nainu rada, prijenosu
ideja ili odnosu prema Nijemcima koje su obilazili.12 No, ovdje emo analizirati onu
drugu stranu, odnosno ono to govore o ivotu seljatva u Slavoniji, te o onome to je i
njih - a i veinu istraivaa danas - najvie zanimalo, a to je zateeno stanje nacionalne
svijesti kod slavonskih Nijemaca.
Model Slavonija
Bile su to prve skupine studenata koje su dole u Slavoniju, koju su i sami opisali
kao najzanemarenije podruje Nijemaca u Kraljevini Jugoslaviji (am meisten
vernachlssigtem Gebiete des Deutschtums in Jugoslawien).13 Bilo im je to potpuno
nepoznato podruje, a istraivanje je nosilo dra otkrivanja nesluenih svjetova. Neto
od tog uzbuenja, otkrivanja neoekivanog i mladenakog iznenaenja, osjea se ak i
9
Arbeitsbericht Fahrtengruppe Sdost 1933, s. l. /Leipzig/ s.a. /1933./ (dalje: Arbeitsbericht 1933);
Arbeitsbericht Sdostgruppe 1934 der Freiburger Studentenschaft und des Bannes 113, Freiburg s.a.
/1934./ (dalje: Arbeitsbericht 1934); Landdienst in Slawonien Sommer 1934. Bericht ber unseren Weg
in der Volkstumsarbeit bis zum Landdienst, den Landdienst als Arbeitsform der volksdeutschen Arbeit,
die Weiterfhrung der Dorfarbeit in Slawonien nach dem Landdienst, erstattet von Gnther Harms, in
Zusammenarbeit mit Volksbund fr das Deutschtum im Ausland, Reichjugendfhrung und der Deutschen
Studentenschaft, Peter Bhm, Bann 113 - Freiburg/Br. Leiter des Grenzlandamtes der Freiburger
Studentenschaft, s.a. /1934./ (dalje: Landdienst 1934)
10
Znamo da je G. Harms studirao u Leipzigu i Freiburgu, a studij je zavrio i doktorirao s temom slavonskih
Nijemaca na sveuilitu u Rostocku (1937.). Disertacija mu je objavljena zasebno, a potom i u spomenutom
zborniku E. Meynena. G. Harms, Bevlkerungsstruktur und Agrarverfassung Slawoniens. Der wirtschaftliche
und soziale Aufbau einiger Drfer im Poscheger Kessel, u: E. Meynen (ur.), Das Deutschtum in Slawonien
und Syrmien, 379-440.
11
N. Ritig-Beljak, Josipovac ( Josefsdorf ) davno slavonsko djelovanje, 125-126.
12
Primjerice, pruaju i neke informacije o tome kako na slavonske Nijemce nesvjesno gledaju kao na nekoga
drugaijega. Tako su studentima strane pjesme koje im domaini pjevaju (zu fremd klingt), a zaziru i od nekih
obiaja (posebice pri njezi djece ili odnosu prema tijelu). Arbeitsbericht 1934, 3; Landdienst 1934, dodatak:
Ruth Frankenbach, Die Mdelarbeit, 1-3. Usp. E. Harvey, Emissaries of Nazism, 138.
13
Arbeitsbericht 1934, 2.
124
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138
Suzana Leek: Slavonski Nijemci - najmanje poznati sunarodnjaci.
u ovim turim izvjeima. No, iako poetna, ovo nipoto nisu bila spontana putovanja,
nego dobro osmiljen znanstveni projekt, koji je napredovao i mijenjao se faze u fazu.
Stoga sami studenti ponosno zakljuuju kako bi njihov rad mogao postati modelom i
za druga slina putovanja (moemo ga i nazvati model Slavonija). Zanimljivo je kako
dodaju i neto to se lako zaboravlja, a to je da se model ne moe ablonski kopirati,
jer svaka skupina i podruje imaju drugu situaciju, pa je nuno model prilagoavati
konkretnim potrebama i uvjetima, kako bi djelovao.14
Ciklus istraivanja sastojao se od tri putovanja (terenskih istraivanja) u Slavoniji.
Prvome je bio cilj sakupiti osnovne informacije o Nijemcima koji su tamo ivjeli, pa
je bilo angairano i najvie studenata, obili su najvie sela, a u njima su se zadravali
vrlo kratko.15 Na temelju prikupljenih informacija, izabrali su sela u kojima je njemaki
identitet bio bolje ouvan (mjerilo je bilo koritenje njemakog jezika) i na njih su
usmjerili dalji rad. Tako su idui posjeti bili manjeg opsega, ali intenzivniji u kontaktu.
Posebice to vrijedi za trei dolazak, kad se potpuno prelo na zajedniki ivot i rad sa
seljacima (ne samo posjetu).
Izvjea koja su podnosili razmjerno su kratka, oko dvadesetak strana (drugo, ono
iz proljea 1934. je i krae, na samo 11 strana), a na kraju su priloene fotografije.16
Najvie informacija o opima prilikama i o ivotu Nijemaca sadri prvo izvjee, dok su
druga dva zanimljivija za istraivanje naina rada ovih studentskih skupina i politike
promidbe.
Na poetku donosimo osnovne podatke o putovanjima. (Tabela 1.)
Sudionici Trajanje (dani) Rad Turizam
Godina
Broj Grupe Slavonija Sve Sela Svrha
9.-10.1933. 12 2 16 39 25 izvidi Dal, It
3.-4.1934. 8 1 16 32 5 promidba Sr, Mak
8.-9.1934. 34 5M+3 14 30 4 Landsdienst Dal, It
Tabela 1. Pregled studentskih putovanja u Slavoniju 1933.-34. godine
Putovanje prve skupine od 12 mladih organizirano je u Leipzigu. Na putu su
proveli ukupno 39 dana (11.9.-20.10.1933.). Od toga su u Slavoniji boravili manje od
polovine vremena, tek 16 dana (21.9.-6.10.). Kao i u drugim putovanjima, znaajan dio
inio je i turistiko-struan obilazak veih gradova, na to je ve upozoreno. Ovom su
prilikom preko Dresdena i Praga stigli do Beograda, od tamo se uputili u Franztal17,
14
Landdienst 1934, 13.
15
Prvo su u tabelarnom prikazu dali najosnovnije brojane podatke (zaokruene, pa se oito radi o procjenama)
za svako od istraenih sela: broj kua i/ili stanovnika, nacionalni sastav (broj ili udjeli), vjerska pripadnost,
postoji li njemaki kolski odjel i broj djece, te nacionalna pripadnost seoske inteligencije (upnik, uitelj,
biljenik). Potom su ukratko opisali situaciju u svakome od sela.
16
Prvo sadri 22 strane teksta i 45 fotografija, drugo 11 strana teksta i 19 fotografija, a tree 19 strana teksta i 22
fotografije. Fotografije iz drugog putovanja snimljene su u njegovom turistikom dijelu.
17
Franztal (Franjin Dol), njemaki dio Zemuna.
125
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138
Suzana Leek: Slavonski Nijemci - najmanje poznati sunarodnjaci.
pa Brko i onda preli u Slavoniju. Ovdje su istraivali neto vie od dva tjedna. Obili
su ukupno 25 sela, prvo ona oko Vinkovaca i akova (21.-30. rujna), a potom oko
Poege (1.-6. listopada).18 Nakon istraivanja, nastavili su s obilaskom, spustili se
preko Slavonskog Broda kroz Bosnu i Hercegovinu do Dubrovnika, razgledali su jo
Split, Rab, Rijeku, Veneciju, Milano, a preko Innsbrucka i Mnchena se vratili kui.19
U proljee 1934. slijedilo je drugo putovanje (15.3.-7.4.1934.), ovaj puta
organizirano u Freiburgu. Bilo je neto krae (32 dana), a u Slavoniji su, kao i prvi puta,
proveli 16 dana (23. oujak - 7. travanj). Put je krenuo iz Freiburga, a preko Venecije,
Trsta i Ljubljane stigli su do Zagreba. Od tamo su doputovali u Pleternicu i obavili
istraivanje u izabranih pet sela.20 Potom su nastavili za Vinkovce i Beograd, spustili
se na Skoplje, vratili se preko Nia u Beograd, obili jo Suboticu, Budimpetu i preko
Bea otputovali nazad u Freiburg.21
Iz Freiburga je krenulo i tree putovanje (4.8.-5.9.1934.). Preko Mnchena, Bea
i Mohaa stigli su u Osijek. Od tuda su pjeaili do sela (bili su to popularni marevi).
Radili su sa svojim domainima 14 dana (8.- 21.8.). Ovaj su puta suzili izbor na etiri
sela.22 Nakon toga su preli u Bosnu, preko Sarajeva doli u Dubrovnik, nastavili za
Veneciju i Milano, te se preko Basela vratili u Freiburg.23
Spomenuto je kako se nain rada mijenjao, prilagoavao prilikama i razvijao kako bi
to uspjenije ostvario postavljene strune i politike ciljeve. Studenti su isprva uglavnom
razgovarali, pokuavali su otvoreno priati i o politici, no ponajvie su ideje nijemstva
irili kroz kulturu (igre s djecom, itanje pripovijetki, pjevanje, izvoenje aljivih igrokaza
(Scherzspiele), ples, dijeljenje knjiga). Iako to nije bilo sasvim neuspjeno24, ubrzo su
ustanovili kako je priati o politici krajnje neugodno (i opasno) za domaine, a da za
kulturni rad ostaje samo ono malo slobodnog vremena to su ga seljaci imali. Stoga
su ve u treem putovanju preli na sasvim drugi nain rada Landdienst, pri emu
se ivjelo i radilo sa svojim domainima, a politika je promidba pri tom bila sasvim
nenametljiva, spontana, kroz svakodnevnu komunikaciju i nedjeljne zabave.25
18
Radili su dijelom zajedno, a dijelom u dvije skupine, a podijelili su se i kod pisanja izvjea. Skupina 1: Novo
Selo, Ivankovo, Voinci, Vrbica, Vuevci, Selci akovaki, Gainci, Drenje, Slatinik Drenjski, Rajsavac, Jaki,
Bertelovci. Skupina 2: Jarmina, Mrzovi, Keinci, Semeljci, Forkuevci, Vikovci, Satnica akovaka, Gorjani,
Tomaanci, Darkovac, Kula, Pore, Ciglenik.
19
Arbeitsbericht 1933, 1-3, 11, 19-20.
20
To su bili: Darkovac, Slatinik Drenjski, Selci akovaki, Tomaanci, Vuevci.
21
Arbeitsbericht 1934, 1-2.
22
To su bili: Darkovac, Slatinik Drenjski, Tomaanci, Vuevci.
23
Landdienst 1934, 3-4.
24
Primjerice, u Slatiniku Drenjskom njihov je kulturni program ostavio dubok dojam (Nicht einer ist unberhrt
geblieben im Dorf.). Arbeitbericht 1933, 9.
25
Upoznavi situaciju, studenti su davali i niz konkretnih prijedloga kako se bolje pripraviti za rad i kako biti
od vee koristi domainima. Ova elja za pomaganjem ukljuivala je niz inicijativa: poticanje zadrunog
organiziranja, lijenika pomo, poduka iz higijene i dr.
126
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138
Suzana Leek: Slavonski Nijemci - najmanje poznati sunarodnjaci.
26
Landdienst 1934, 8-10.
27
Arbeitsbericht 1934, 3.
127
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138
Suzana Leek: Slavonski Nijemci - najmanje poznati sunarodnjaci.
28
Arbeitsbericht 1934, 9.
29
Arbeitsbericht 1933, 14. O problemu opina vidjeti: Stipica Grgi, Opinske uprave u vrijeme estosijeanjske
diktature, asopis za suvremenu povijest, 45/2013., br. 1, 89-117.
30
Arbeitsbericht 1933, 5.
31
Arbeitsbericht 1934, 7.
32
Arbeitsbericht 1933, 4.
33
Arbeitsbericht 1933, 4, 13.
128
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138
Suzana Leek: Slavonski Nijemci - najmanje poznati sunarodnjaci.
34
Primjerice, u Slavoniji seljak za 100 kg penice dobije preraunato 5,50 RM (100 din), a u Njemakoj ak 18-20
RM. Za 100 kg ljiva dobije 3,85 RM (70 din), a preprodava ak 25,3 RM (460 din). Arbeitsbericht 1933, 4.
35
Arbeitsbericht 1933, 18.
36
Prema literaturi, u vrijeme prvog putovanja samo je u Semeljcima i Keincima postojala mjesna skupina
Kulturbunda (obje osnovane 1932.). Zanimljivo je da se u izvjeu ne spominje ona u Keincima, pa je pitanje
je li uope djelovala. U Semeljcima je navedena itaonica (Leseverein), a uope se ne spominje Kulturbund.
Arbeitsbericht 1933, 13. No, ovo se poelo mijenjati samo nekoliko mjeseci nakon toga. Od sela koje su
posjetili, ak u sedam su ve poetkom 1934. osnovane mjesne skupine Kulturbunda (Novo Selo, Selci
akovaki, Slatinik Drenjski, Vikovci, Satnica akovaka, Gorjani, Tomaanci). Valentin Oberkersch, Die
Deutschen in Syrmien, Slawonien, Kroatien und Bosnien. Geschichte einer deutschen Volksgruppe in Sdosteuropa,
Donauschwbische Kulturstiftung: Stuttgart 1989., 287.
37
Arbeitsbericht 1933, 5.
38
Arbeitsbericht 1933, 7.
39
Arbeitsbericht 1933, 5.
129
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138
Suzana Leek: Slavonski Nijemci - najmanje poznati sunarodnjaci.
40
Landdienst 1934, 1-2.
41
Arbeitsbericht 1933, 4, 8; Landdienst 1934, dodatak: Ruth Frankenbach, Die Mdelarbeit, 2.
42
Usp. V. Geiger, Nijemci u akovu i akovtini, 123.
43
Arbeitsbericht 1933, 7.
44
Arbeitsbericht 1933, 18.
45
Arbeitsbericht 1933, 13.
46
Arbeitsbericht 1933, 7.
130
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138
Suzana Leek: Slavonski Nijemci - najmanje poznati sunarodnjaci.
131
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138
Suzana Leek: Slavonski Nijemci - najmanje poznati sunarodnjaci.
njemakih uitelja (Hauptgefahr istkroatischen Lehrer, die zum Teil kaum ein
Wort deutsch knnen).56
U nekim su selima pronali i njemake udruge, ali njihov mali broj samo potvruje
spomenutu tvrdnju o vrlo kasnom organiziranju slavonskih Nijemaca. Dodue, u
Mrzoviu je njemako dobrovoljno vatrogasno drutvo izazvalo trzavice s Hrvatima,
pa su ga sami raspustili.57 No, u nekoliko sela su ipak uspjeli pokrenuti svoje udruge.
Iako se radilo o izuzetcima, ipak su studenti u njima vidjeli nadu za obnovu njemakog
identiteta. Tako su u Slatiniku Drenjskom i Semeljcima naili na njemake itaonice.58
Za Tomaance su izvijestili kako je nijemstvo dobro ouvano, to se vidi i u tome da
imaju njemako sportsko drutvo (koje je radilo unato stalnim preprekama, naime
svaku je utakmicu trebala odobriti lokalna vlast, a odobrenje esto nije uope stizalo
ili bi stiglo prekasno).59 Aktivniji su bili i Nijemci u Darkovcu, koji su sami podigli
kolu i upni dvor. 60
No, unato navedenim problemima, stanje ipak nije bilo beznadno. Studenti su
nali i ono to su traili sela u kojima se govorilo njemaki (primjerice, u Jarmini61) i
gdje je izgledalo da je njemaki tradicionalni nain ivota dobro ouvan. Meu takvim
selima izabrali su ona u kojima su nastavili istraivati i raditi.
Spomenimo na kraju ipak i politiku. Iako se nju izbjegavalo, neka opaanja daju
naslutiti da je pasivnost bila samo prividna i privremena. Prema zabiljekama s prvog
putovanja, slavonski su Nijemci uglavnom bili politiki nezainteresirani (primjerice,
za Nijemce u urancima zapisali su kako ih zanima samo zemlja62), nije bilo eljene
nacionalne (njemake) mobilizacije, ali studenti su ipak primijetili kako u nekim
selima postoje politike podjele. Posjeti o kojima govorimo bili su organizirani u
vrijeme diktature, pa je pasivnost i rezignacija razumljiva. No, unato tome studenti su
posvjedoili kako su se politike podjele u dravi prenijele i na slavonske Nijemce. U
Slatiniku Drenjskom spomenutoj njemakoj itaonici konkurirala je itaonica koju
su drali hrvatski orijentirani Nijemci (den politisch fr die Kroaten orientierten
Deutschen).63 Podjelu su susreli i u Vikovcima.64 U Gorjanima su pronali jaku
njemaku svijest kod dijela Nijemaca, koji su podravali reim kako bi smjeli biti
Nijemci (wenn wir Schwaben sein drfen). Radi toga su izbijale stalne trzavice s
56
Arbeitsbericht 1933, 10; Arbeitsbericht 1934, 4.
57
Arbeitsbericht 1933, 12.
58
Arbeitsbericht 1933, 9, 13.
59
Arbeitsbericht 1933, 16.
60
Arbeitsbericht 1933, 17.
61
Arbeitsbericht 1933, 12.
62
Arbeitsbericht 1933, 8.
63
Arbeitsbericht 1933, 9.
64
Arbeitsbericht 1933, 14.
132
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138
Suzana Leek: Slavonski Nijemci - najmanje poznati sunarodnjaci.
Hrvatima, iji je duhovni voa bio Nijemac W., koji je bio osobni prijatelj Stjepana
Radia. On ih je ak sprijeio da izvedu svoj program u vatrogasnom domu.65 Teko
je rei koliko su te politike podjele (za i protiv reima) ujedno bile i znak gubljenja
njemakog identiteta i prihvaanja hrvatskog, ali zasigurno su bile imbenik koji je
mogao olakati taj proces.
Zakljuak
U radu se analiziraju izvjea prvih strunih putovanja njemakih studenata
(Leipzig, Freiburg) u Slavoniju (1933., 1934.). Radilo se o uobiajenoj praksi, zapoetoj
jo 1920ih, a intenziviranoj nakon dolaska nacista na vlast, kojom se studente upuivalo
na istraivaki (etnografski i dr.) rad u enklave Nijemaca izvan Njemake. Iako su mnogi
od njih nakon putovanja napisali i zanimljive strune radove, ovdje se ne bavimo tim
radovima, nego slubenim (dijelom administrativnim) izvjeima, koja su podnosili
nakon putovanja. Izvjea, naravno, govore dosta o samim studentima, tonije, njihovim
ciljevima, nainu rada, prijenosu ideja ili odnosu prema Nijemcima koje su obilazili.
No, budui da se radilo o prvom dolasku u Slavoniju, ona sadre zanimljive informacije
o prilikama u kojima ive slavonski Nijemci, koje su ovi prvi studenti prikupili kako
bi doznali gdje i na koji nain mogu nastaviti i razvijati svoj rad. (Ova tri putovanja
funkcioniraju kao svojevrstan projekt koji se razvija, a studenti su ga vidjeli i kao mogui
model za istraivanja u drugim krajevima). Iako se prikupljeni podaci odnose iskljuivo
na Nijemce (radilo se prema metodi tadanje znanosti, a to je bilo koncentriranje na
jezine otoke - Sprachinseln), oni ipak neizravno govore i o prilikama u Kraljevini
Jugoslaviji i Hrvatskoj openito. Stoga je u radu analizirana samo ova druga strana,
znai ne djelovanje studenata, nego samo ono to izvjea govore o ivotu seljatva u
Slavoniji, te o zateenom stanju nacionalne svijesti kod slavonskih Nijemaca. Izvjea
su zanimljiva i stoga to daju svojevrsnu usporednu perspektivu, a kao pogled izvana,
na svjei nain predstavljaju situaciju u podruju koje su posjetili.
Prvo su analizirani openiti dojmovi o Kraljevini Jugoslaviji (srpska dominacija,
politike napetosti, vjerska i nacionalna podjela). Iduu veliku temu ine opisi
gospodarskog poloaja Nijemaca, pri emu izvjea upozoravaju na lou gospodarsku
politiku, koja prijei razvoj i odrava privredu u velikoj mjeri autarkinom (nerazumno
veliki porezi, nepovoljni omjer cijena izmeu seljakih i drugih proizvoda ili usluga).
U izvjeima je analizirana i socijalna struktura, koja je bila vrlo jednostavna. Veina
Nijemaca bili su mali seljaci, neto obrtnika ivjelo je u posebno tekim prilikama, a
kao najvei problem vidjeli su nepostojanje inteligencije.
Istraujui razinu nacionalne svijesti, studenti su ustanovili kako je veina slavonskih
Nijemca nezainteresirani za politiku (emu je doprinijela i tadanja diktatura kralja
Aleksandra), no ipak su u nekim selima susreli i politike podjele. Osim toga, ustanovili
65
Arbeitsbericht 1933, 15-16.
133
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138
Suzana Leek: Slavonski Nijemci - najmanje poznati sunarodnjaci.
134
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138
Suzana Leek: Slavonski Nijemci - najmanje poznati sunarodnjaci.
Izvori i literatura:
Arhivski izvori:
Haus der Donauschwaben, Sindelfingen
- Arbeitsbericht Fahrtengruppe Sdost 1933, s. l. /Leipzig/ s.a. /1933./
- Arbeitsbericht Sdostgruppe 1934 der Freiburger Studentenschaft und des Bannes 113,
Freiburg s.a. /1934./
- Landdienst in Slawonien Sommer 1934. Bericht ber unseren Weg in der Volkstumsarbeit
bis zum Landdienst, den Landdienst als Arbeitsform der volksdeutschen Arbeit,
die Weiterfhrung der Dorfarbeit in Slawonien nach dem Landdienst, erstattet von
Gnther Harms, in Zusammenarbeit mit Volksbund fr das Deutschtum im Ausland,
Reichjugendfhrung und der Deutschen Studentenschaft, Peter Bhm, Bann 113 -
Freiburg/Br. Leiter des Grenzlandamtes der Freiburger Studentenschaft, s.a. /1934./
Literatura:
1. Bethke, Carl, Deutsche und ungarische Minderheiten in Kroatien und der Vojvodina 1918-1941.
Identittsentwrfe und ethnopolitische Mobilisierung, Harrassowitz-Verlag: Wiesbaden 2009.
2. Biber, Duan, Nacizem in Nemci v Jugoslaviji, Cankarjeva zaloba: Ljubljana 1966.
3. Geiger, Vladimir, Nijemci u akovu i akovtini, Hrvatski institut za povijest: Zagreb 2001.
4. Geiger, Vladimir, Osvrt na vanije radove o Nijemcima u Poegi i Poekoj kotlini, Scrinia
slavonica, sv. 9, Hrvatski institut za povijest Podrunica za povijest Slavonije, Srijema i
Baranje, Slavonski Brod, 2009., 296-307.
5. Gelt, Metka, Vpliv Kulturbunda na nemka drutva v Mariboru (1930-1939). Neobjavljen
magistarski rad, obranjen na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Mariboru 2011.
6. Grgi, Stipica, Opinske uprave u vrijeme estosijeanjske diktature, asopis za suvremenu
povijest, 45/2013., br. 1, 89-117.
7. Harvey, Elizabeth, Emissaries of Nazism: German Student Travellers in Romania and
Yugoslavia in the 1930s, sterreichische Zeitschrift fr Geschichtswissenschaften, 22/2011., br.1,
135-160.
8. Kellermann, Ingeborg, Josefsdorf ( Josipovac). Lebensbild eines deutschen Dorfes in Slawonien, u:
Emil Meynen (ur.), Das Deutschtum in Slawonien und Syrmien, Hirzel Verlag: Leipzig 1942.,
503-587. (orig. Berlin 1940.)
9. Meynen, Emil (ur.), Das Deutschtum in Slawonien und Syrmien, Hirzel Verlag: Leipzig 1942.
10. Oberkersch, Valentin, Die Deutschen in Syrmien, Slawonien, Kroatien und Bosnien. Geschichte
einer deutschen Volksgruppe in Sdosteuropa, Donauschwbische Kulturstiftung: Stuttgart 1989.
11. Rasimus, Hans, Als Fremde im Vaterlad. Der Schwbisch-Deutsche Kulturbund und die ehemalige
deutsche Volksgruppe in Jugoslawien im Spiegel der Presse, Donauschwbische Kulturstiftung:
Mnchen 2000.
12. Ritig-Beljak, Nives, Josipovac ( Josefsdorf ) drugo itanje Ingeborg Weber-Kellermann,
Godinjak Njemake narodnosne zajednice, Njemaka narodnosna zajednica: Osijek 1997.,
34-49.
13. Ritig-Beljak, Nives, Josipovac ( Josefsdorf ) davno slavonsko djelovanje Ingeborg Weber-
Kellermann, Etnoloka tribina, 21/1998., br. 28, 121-128.
14. Rdiger, Hermann (ur.), Beitrge zur Kunde des Deutschtums in Slawonien und Syrmien,
Stuttgart, 1937.
Mreni izvori:
Bewegte Jugend im stlichen Europa. Volkskundliche Perspektiven auf Ausprgungen der
Jugendbewegung seit dem ausgehenden 19. Jahrhundert (Witzenhausen, 14.16.9.2016.).
<www.hsozkult.de/event/id/termine-31404> (pristup: 19.6.2017.)
135
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138
Suzana Leek: Slavonski Nijemci - najmanje poznati sunarodnjaci.
Saetak
U radu se analiziraju izvjea prvih strunih putovanja njemakih studenata (Leipzig,
Freiburg) u Slavoniju (1933., 1934.). Radilo se o uobiajenoj praksi, zapoetoj jo 1920ih,
a intenziviranoj nakon dolaska nacista na vlast, kojom se studente upuivalo na istraivaki
(etnografski i dr.) rad u enklave Nijemaca izvan Njemake. Iako su mnogi od njih nakon
putovanja napisali i zanimljive strune radove, ovdje se ne bavimo tim radovima, nego slubenim
(dijelom administrativnim) izvjeima, koja su podnosili nakon putovanja. Izvjea, naravno,
govore dosta o samim studentima, tonije, njihovim ciljevima, nainu rada, prijenosu ideja ili
odnosu prema Nijemcima koje su obilazili. No, budui da se radilo o prvom dolasku u Slavoniju,
ona sadre zanimljive informacije o prilikama u kojima ive slavonski Nijemci, koje su ovi prvi
studenti prikupili kako bi doznali gdje i na koji nain mogu nastaviti i razvijati svoj rad. Iako
se prikupljeni podaci odnose iskljuivo na Nijemce (radilo se prema metodi tadanje znanosti,
a to je bilo koncentriranje na jezine otoke - Sprachinseln), oni ipak neizravno govore i o
prilikama u Kraljevini Jugoslaviji i Hrvatskoj openito. Stoga je u radu analizirana samo ova
druga strana, znai ono to izvjea govore o ivotu seljatva u Slavoniji, te o zateenom stanju
nacionalne svijesti kod slavonskih Nijemaca. Izvjea su zanimljiva i stoga to daju svojevrsnu
usporednu perspektivu, a kao pogled izvana, na svjei nain predstavljaju situaciju u podruju
koje su posjetili.
Prvo su analizirani openiti dojmovi o Kraljevini Jugoslaviji (srpska dominacija, politike
napetosti, vjerska i nacionalna podjela). Iduu veliku temu ine opisi gospodarskog poloaja
Nijemaca, pri emu izvjea upozoravaju na lou gospodarsku politiku, koja prijei razvoj i odrava
privredu u velikoj mjeri autarkinom (nerazumno veliki porezi, nepovoljni omjer cijena izmeu
seljakih i drugih proizvoda ili usluga). U izvjeima je analizirana i socijalna struktura, koja je
bila vrlo jednostavna. Veina Nijemaca bili su mali seljaci, neto obrtnika ivjelo je u posebno
tekim prilikama, a kao najvei problem vidjeli su nepostojanje inteligencije.
Istraujui razinu nacionalne svijesti, studenti su ustanovili kako je veina slavonskih
Nijemca nezainteresirani za politiku (emu je doprinijela i tadanja diktatura kralja Aleksandra),
no ipak su u nekim selima susreli i politike podjele. Osim toga, ustanovili su kako je Nijemce u
znaajnoj mjeri zahvatila kroatizacija (posebice mlade, koji su meusobno ee govorili hrvatski).
Uzrok tome vidjeli su u nepostojanju njemake elite, posebice inteligencije, te u problemu kola
na njemakom (nedostaje uitelja koji znaju njemaki, strah roditelja, pritisci). Potvreno je i
ono to se navodilo u historiografiji, kako gotovo da ne postoje njemake graanske udruge,
odnosno, kako je organiziranje slavonskih Nijemaca, pa i ono gospodarsko, zapoelo vrlo kasno.
Rad je potvrdio kako je u nacionalna mobilizacija slavonskih Nijemaca bila kasna i djelomina
(iza 1935.), ali i upozorio kako - barem u tom trenutku - to kojim se jezikom netko sluio ili
koju politiku opciju podravao (reimsku ili protureimsku) ne smijemo automatski protumaiti
kao pokazatelj pripadanja odreenoj naciji (bilo hrvatskoj ili njemakoj).
136
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138
Suzana Leek: Slavonski Nijemci - najmanje poznati sunarodnjaci.
Zusammenfassung
In der Arbeit werden Berichte von den ersten Fachreisen deutscher Studenten (Leipzig,
Freiburg) nach Slawonien (1933, 1934) analysiert. Es ging um eine gelufige Praxis, begonnen
noch in den zwanziger Jahren (1920) und verstrkt wurde sie nach der Machtbernahme der
Nazisten, dadurch wurden die Studenten zur Forschungsarbeit (etnografische und sonstige) in
die Enklaven der Deutschen auerhalb von Deutschland geschickt. Obwohl viele von ihnen
nach den Reisen auch interessante Facharbeiten schrieben, befassen wir uns hier nicht mit
diesen Arbeiten, sondern mit den offiziellen (teils administrativen) Berichten, die sie nach den
Reisen machten. Die Berichte sprechen, natrlich, viel ber die Studenten selbst genauer ber
deren Ziele, Arbeitsweise, Ideenbertragung oder ihr Verhltnis zu den Deutschen, die sie
besuchten. Doch, da es sich um die erste Ankunft in Slawonien ging, enthalten sie interessante
Informationen ber die Umstnde in denen die slawonishe Deutschen leben, die von diesen
Studenten gesammelt wurden, damit sie erfahren, wo und auf welche Weise sie ihre Arbeit
fortsetzen und entwickeln knnen. Obwohl sich die gesammelten Angaben ausschlielich auf
die Deutschen beziehen (es wurde gem der Methode der damaligen Wissenschaft gearbeitet
und das war Konzentration auf die Sprachinseln), sprechen sie doch indirekt auch ber die
Umstnde und Verhltnisse in dem Knigsreich Jugoslawien und Kroatien allgemein. Daher
wurde in der Arbeit nur diese andere Seite analysiert, also das was die Berichte ber das Leben
des Bauerntums in Slawonien aussagen, sowie ber den vorgefundenen Zustand des nationalen
Bewusstseins bei den slawonischen Deutschen. Die Berichte sind auch deswegen interessant,
weil sie eine Art von Vergleichsperspektive geben und als Blick von Auen stellen sie, auf eine
erfrischende Art, die Situation im besuchten Gebiet dar.
Zuerst wurden die allgemeine Eindrcke ber das Knigsreich Jugoslawien (die serbische
Dominanz, politische Spannungen sowie glaubens und nationale Aufteilung) analysiert.
Das nchste groe Thema bilden die Beschreibungen der Wirtschaftslage der Deutschen,
wobei die Berichte auf die schlechte Wirtschaftpolitik hinweisen, welche die Entwicklung
verhindert und die Wirtschaft in groem Mae autarchisch aufrechthlt (unvernnftig hohe
Steuern, ungnstiges Vehltnis der Preise zwischen der Bauern- und anderen Produkten
oder Dienstleistungen). In den Berichten wird auch die soziale Struktur, die sehr einfach war,
analysiert. Die meisten Deutschen waren Kleinbauern, einige Handwerker lebten in besonders
schlechten Verhltnissen und als grtes Problem sahen sie das Fehlen der Intellektuellen.
Die Ebene des Nationalbewustseins erforschend stellten die Studenten fest, dass die
meisten slawonischen Deutschen kein Interesse fr Politik haben (dazu trug auch die damalige
Diktatur des Knigs Alexander bei), doch sie fanden trotzdem in einigen Drfern auch politische
Aufteilungen vor. Auerdem stellten sie fest, dass die Deutschen in bedeutendem Mae von
der Kroatisation erfasst wurden (besonders die jungen, die untereinander fter Kroatisch
sprachen). Die Ursache dazu sahen sie darin, dass es keine deutsche Elite gab, insbesondere
keine Intelektuellen, sowie im Problem der Schulen in deutscher Sprache (es ist ein Mangel
an Lehrern die Deutsch knnen, die Angst der Eltern, Druckausbung). Besttigt wurde auch
137
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 121-138
Suzana Leek: Slavonski Nijemci - najmanje poznati sunarodnjaci.
was in der Historiographie mitgeteilt wurde, dass es kaum deutsche brgerliche Vereine gibt
bzw. wie die Organisierung der slawonischen Deutschen, auch die wirtschaftliche, sehr spt
begonnen hat. Die Arbeit besttigte, dass die nationale Mobilisation der slawonischen Deutschen
spt und nur zum Teil geschah (nach 1935), wies aber auch darauf hin, dass wenigsten im
Augenblick die Tatsache welcher Sprache sich wer bediene oder welche politische Option er
untersttze (fr oder gegen die regierende) nicht automatisch als Indiz fr die Angehrigkeit zu
einer bestimmten Nation (entweder zur kroatischen oder zur deutschen) gedeutet werden darf.
138
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 139-150
Marko Lovri: Mit Gott fr Kaiser und Reich: Austrijski utjecaji na razvoj hrvatske...
139
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 139-150
Marko Lovri: Mit Gott fr Kaiser und Reich: Austrijski utjecaji na razvoj hrvatske...
I. Uvod
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljee Austro-Ugarska je Monarhija bila prostor promjena
i previranja. Ne samo u politikom i drutvenom smislu, ve i po pitanju kulture.
Pitanja nacionalne emancipacije i vanjske politike mijeala su se s napretkom znanosti
i novim umjetnikim pokretima. U takvom kontekstu dvojna je carevina prihvatila
jednu tehnoloku novost film. Tijekom relativno kratkog razdoblja ovaj e se novi
medij proiriti svim krajevima Austro-Ugarske, ukljuujui i prostor hrvatskih zemalja.
Impulsi razvoja filmske kulture dolazili su iz Bea kao sredita multinacionalne drave.
Prije nego to uemo u dublju razradu ove problematike, nuno je istaknuti
nekoliko podataka o literaturi i izvorima. Literatura koja pokriva poetke filma na
hrvatskom prostoru balansira izmeu memoarskih zapisa i strunih radova. Posebno
treba istaknuti rad povjesniara Dejana Kosanovia, moda jedine osobe koja se u
svojim istraivanjima sustavno bavila poecima kinematografije na prostoru Hrvatske,
Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Crne Gore.1 Meutim, i njegov
rad ostavlja dosta prostora za daljnje teme koje bi valjalo istraiti, odnosno graditi
na temeljima koji su postavljeni. Posljednjih dvadesetak godina pojavilo se nekoliko
radova, monografija i kataloga izlobi koji obrauju razvoj kinematografije u lokalnim
sredinama, poput Zagreba, Rijeke, akovca i Slavonskog Broda.2 Naravno, nezamjenjivi
su takoer memoarski pregledi povijesti filma Ive krabala.3 to se tie izvora, tu postoji
jedna poprilina praznina. Naime, veliki broj filmova nastalih do 1918. godine do danas
nije ostao sauvan. to se odnosi i na neke od naslova koji e biti spomenuti u ovome
radu. Ovaj nedostatak prilino oteava bilo kakvo istraivanje povijesti filma u ovom
razdoblju. Novinske publikacije nezamjenjiv su izvor, a za potrebe ovoga rada koritene
su prve hrvatske publikacije u potpunosti posveene filmskome mediju bjelovarski
Kinematografski vjesnik i zagrebako Kino. Upravo preko novinskih tekstova, a gdjekad
i preko slubenih spisa zemaljske vlade ili zapisa nekih istaknutih pojedinaca skupljamo
sitne izgubljene ili nepoznate filmske tragove o pionirskom razdoblju snimanja i
prikazivanja filmova.
1
Kosanovi, Dejan, Poeci kinematografije na tlu Jugoslavije: 1896-1918, Beograd 1985; Kosanovi, Dejan, Leksikon
pionira filma i filmskih stvaralaca na tlu jugoslovenskih zemalja: 1896-1945, Beograd 2000; Kosanovi, Dejan,
Kinematografske delatnosti u Puli 1896-1918: istorijska studija, Beograd Pula 1988.
2
Leiner, Vesna Rafaeli, Daniel, Grad filma, tvornica snova, Zagreb 2014; Dubrovi, Ervin (ur.), Kinematografija
u Rijeci, Rijeka 1997; Bunjac, Branimir Talan, Andreja Radoji, Borivoj Bijeli Ljubi, Jasminka
Lajtman, Helga Oskoru, Marina, Stoljee filma u akovcu 1913.-2013.: novi prilozi poznavanju povijesti
kinematografije u akovcu, akovec 2015; Aladrovi, Katarina Zovak, Domagoj, Povijest brodskih kinematografa
(1910.-2010.), Slavonski Brod 2010.
3
krabalo, Ivo, Izmeu publike i drave: povijest hrvatske kinematografije 1896-1980, Zagreb 1984; krabalo, Ivo,
101 godina filma u Hrvatskoj 1896. - 1997.: pregled povijesti hrvatske kinematografije, Zagreb 1998; krabalo,
Ivo, Hrvatska filmska povijest ukratko (1896-2006), Zagreb 2008.
140
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 139-150
Marko Lovri: Mit Gott fr Kaiser und Reich: Austrijski utjecaji na razvoj hrvatske...
4
Bttner, Elisabeth Dewald, Christian, Das tgliche Brennen. Eine Geschichte des sterreichischen Film von den
Anfngen bis 1945, Salzburg 2002., 182; Dassanowsky, Robert von, Austrian Cinema: A History, Jefferson
London 2007., 9, 11, 15.
5
Dassanowsky, Robert von, Austrian Cinema: A History, Jefferson London 2007., 11, 19.
141
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 139-150
Marko Lovri: Mit Gott fr Kaiser und Reich: Austrijski utjecaji na razvoj hrvatske...
6
Urednitvo, Naa svrha., Kinematografski vjesnik 1, Bjelovar 1913., 1; n/a, Kratka povijest kinematografije,
Kinematografski vjesnik 1, Bjelovar 1913., 2; n/a, Gdja. Odilon, uiteljica za kino glumce, Kinematografski
vjesnik 2, Bjelovar 1913., 6 (2); n/a, Ana Christensen, Kinematografski vjesnik 2, Bjelovar 1913., 8 (4).
7
Vidi: Vrandei, Josip Trogrli, Marko (ur.), Dalmacija 1870-ih u svjetlu beke politike i istonoga pitanja,
Zadar 2007. Vidi takoer o turizmu na Jadranu: Stachel, Peter Thomsen, Martina (ur.), Zwischen Exotik
und Vertrautem: Zum Tourismus in der Habsburgermonarchie und ihren Nachfolgestaaten, Bielefeld 2014.; Rada,
Uwe, Die Adria: Wiederentdeckung eines Sehnsuchtsortes, Mnchen 2014.
142
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 139-150
Marko Lovri: Mit Gott fr Kaiser und Reich: Austrijski utjecaji na razvoj hrvatske...
postupno e poeti donositi mjere vane za razvoj turizma, poput voenja statistikih
podataka ili donoenja zakonskih odredbi i taksi.8
to se tie filma, ini se kako je u bekim vladajuim krugovima, ali i meu
hrvatskim inovnicima i poduzetnicima, postojala ideja o koritenju filmskih slika
radi promocije turizma. tovie, razmiljalo se o snimanju serijala dokumentarnih
filmova koji bi istaknuli svakojake atraktivnosti hrvatskog prostora: gradove, graevine,
obale, kupalita, ljeilita, prirodne ljepote, narodne nonje, lokalne plesove, itd. Jedan
od dravnih inovnika koji su se posebice angairali oko produkcije promotivnih
filmova bio je Gustav Gessmann, savjetnik Ministarstva javnih radova koji je ivio
u Dubrovniku. Gessmann je organizirao snimanje filmskog materijala po Dalmaciji.
Ti su filmovi prvo prikazani na bekom carskom dvoru, a zatim i po ostalim
europskim metropolama. S obzirom da tada u hrvatskim zemljama nije postojala
znaajnija snimateljska aktivnost, zadatak snimanja promotivnih filmova ostvarili
su filmai iz Bea. Meu njima su bili i ve spomenuti trio Velte-Kolm-Fleck, te
grof Sascha Kolowrat. Godine 1911. Fleck i Kolm snimaju film Die Plitwitzer Seen
(Plitvika jezera) temu koja je uvelike objedinjavala sva oekivanja i tenje koje su se
odraavale u mentalitetu s prijelaza stoljea, jer su Plitvika jezera nudile dostupnu i
blisku istraivaku pustolovinu u netaknutu prirodu, bijeg od grada i gradskog ivota,
prostor znanstvenih istraivanja, razonode i odmora. Zbog toga su Plitvika jezera,
ba poput istonojadranske obale, predmet brojnih foto-studija, albuma, privatnih
putopisa, amaterskih i profesionalnih filmova, itd. Kada je godine 1912. Kolowratov
beki studio poeo s radom, meu njegovim prvim naslovima bili su i filmovi Am
Dalmatiens herrlichen Gestaden (Na divnim obalama Dalmacije) i Das Insel Arbe (Otok
Rab). Grof Kolowrat vjerojatno je osobno snimio ove filmove, koji su kasnije putem
Pathove distribucijske mree distribuirani u inozemstvu. Sline su filmove snimale i
druge kompanije, ne nuno austrijske. Meutim, esto je zapravo bila rije o bekim
ispostavama stranih kompanija, posebice francuskih. Meu snimateljima ovih filmova
bilo je Austrijanaca, ali i pojedinaca iz drugih krajeva Austro-Ugarske. Osjeanin
Josip Halla koji je djelovao u Zagrebu ali je izuavao filmski zanat u Njemakoj te
suraivao s filmskim kompanijama Monarhije i u inozemstvu snimao je filmove za
beku ispostavu francuske kompanije clair.9
8
Pederin, Ivan, Utjecaj bekih ministarstava na razvitak turizma u Jadranskoj Hrvatskoj pred I. Svjetski rat,
Godinjak Njemake narodnosne zajednice 1998, Osijek 1998., 63-67; Vukoni, Boris, Povijest hrvatskog
turizma, Zagreb 2005., 79.
9
Kosanovi, Dejan, Poeci kinematografije na tlu Jugoslavije: 1896-1918, Beograd 1985., 155, 160-161; Kosanovi,
Dejan, Leksikon pionira filma i filmskih stvaralaca na tlu jugoslovenskih zemalja: 1896-1945, Beograd 2000., 71,
113; Kekemet, Duko, Poeci kinematografije i filma u Dalmaciji (1897-1918), Split 1969., 130.
143
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 139-150
Marko Lovri: Mit Gott fr Kaiser und Reich: Austrijski utjecaji na razvoj hrvatske...
10
Dassanowsky, Robert von, Austrian Cinema: A History, Jefferson London 2007., 20-22.
11
n/a, Neue Kino-Rundschau, 9. 6. 1917., Wien, 63.
144
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 139-150
Marko Lovri: Mit Gott fr Kaiser und Reich: Austrijski utjecaji na razvoj hrvatske...
12
Bunjac, Branimir Talan, Andreja Radoji, Borivoj Bijeli Ljubi, Jasminka Lajtman, Helga Oskoru,
Marina, Stoljee filma u akovcu 1913.-2013.: novi prilozi poznavanju povijesti kinematografije u akovcu,
akovec 2015., 26; Dassanowsky, Robert von, Austrian Cinema: A History, Jefferson London 2007., 22; n/a,
Zora zavod za posredovanje i prodaju filmova, Kino 1, Zagreb 1916., 8; n/a, Posljednji dani Sporazuma na
Galipolju, Kino 1, Zagreb 1916., 10; n/a, Visoko odlikovanje grofa Aleksandra Kolowrata, Kino 1, Zagreb
1916., 10; n/a, Zagreb, na Uskrs 1916, Kino 1, Zagreb 1916., 1; n/a, Kinematographische Rundschau, 20.
9. 1914., Wien, 21.
13
krabalo, Ivo, 101 godina filma u Hrvatskoj 1896. - 1997.: pregled povijesti hrvatske kinematografije, Zagreb
1998., 43, 45, 46-47.
145
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 139-150
Marko Lovri: Mit Gott fr Kaiser und Reich: Austrijski utjecaji na razvoj hrvatske...
V. Zakljuak
Govorei o svojevrsnoj prisutnosti i utjecaju austrijske kinematografije na hrvatskom
prostoru, treba uzeti u obzir odreene specifinosti koje su bile karakteristine za
zemlje u sastavu Austro-Ugarske Monarhije na prijelazu iz 19. u 20. stoljee. Zagreb
je, kao i mnogi gradovi Monarhije, primao kulturoloke, politike i drutvene impulse
iz dvaju sredinjica Bea i Budimpete. ini se da je beki utjecaj bio znaajniji po
pitanju filma. Be je bio germanofoni velegrad, ali je u mnogoemu zraio odreenim
kozmopolitizmom, te je funkcionirao kao masovno sjecite ljudskih sudbina arolikih
podrijetla i karaktera. U tom smislu bio je vrlo slian Parizu i Londonu, s time da
je k njemu gravitirao prostor srednje i jugoistone/istone Europe a ne iskljuivo
prostor Austro-Ugarske. Stoga nije neobino da je filmska industrija na ovome prostoru
poela bujati upravo u Beu. Brojni inozemni studiji osnivali su svoje ispostave u
Beu, posebice francuski, poput Patha, claira i Gaumonta. Be na prijelazu stoljea
rodni je grad secesije i psihoanalize, mjesto procvata znanosti i umjetnosti, ali povrh
svega i centar trendova, masovne zabave i popularne kulture te kao takav postavlja
standarde koji su drugi gradovi Monarhije nastojali barem djelomino ispuniti. Tako
da je sasvim oekivano kako e se iz Bea iriti ideje za razvoj kinematografije i filmske
kulture diljem Austro-Ugarske, pa tako i hrvatskim zemljama. Austrijska e filmska
scena presudno utjecati na hrvatsku kinematografiju sve do raspada Austro-Ugarske.
U razdoblju izmeu dva svjetska rata jedna e druga germanofona kinematografija
utjecati na razvoj hrvatskog filma njemaka.
14
n/a, Der Kinobesitzer, 18. 5. 1918., Wien, 3.
146
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 139-150
Marko Lovri: Mit Gott fr Kaiser und Reich: Austrijski utjecaji na razvoj hrvatske...
Literatura
1. n/a, Der Kinobesitzer, 18. 5. 1918., Wien, 3.
2. n/a, Kinematographische Rundschau, 20. 9. 1914., Wien, 21.
3. n/a, Neue Kino-Rundschau, 9. 6. 1917., Wien, 63.
4. n/a, Ana Christensen, Kinematografski vjesnik 2, Bjelovar 1913., 8 (4).
5. n/a, Gdja. Odilon, uiteljica za kino glumce, Kinematografski vjesnik 2, Bjelovar 1913., 6 (2).
6. n/a, Kratka povijest kinematografije, Kinematografski vjesnik 1, Bjelovar 1913., 2.
7. n/a, Posljednji dani Sporazuma na Galipolju, Kino 1, Zagreb 1916., 10.
8. n/a, Visoko odlikovanje grofa Aleksandra Kolowrata, Kino 1, Zagreb 1916., 10.
9. n/a, Zagreb, na Uskrs 1916, Kino 1, Zagreb 1916., 1.
10. n/a, Zora zavod za posredovanje i prodaju filmova, Kino 1, Zagreb 1916., 8.
11. Bunjac, Branimir Talan, Andreja Radoji, Borivoj Bijeli Ljubi, Jasminka Lajtman,
Helga Oskoru, Marina, Stoljee filma u akovcu 1913.-2013.: novi prilozi poznavanju
povijesti kinematografije u akovcu, akovec 2015.
12. Bttner, Elisabeth Dewald, Christian, Das tgliche Brennen. Eine Geschichte des sterreichischen
Film von den Anfngen bis 1945, Salzburg 2002.
13. Dassanowsky, Robert von, Austrian Cinema: A History, Jefferson London 2007.
14. Kekemet, Duko. Poeci kinematografije i filma u Dalmaciji (1897-1918), Split 1969.
15. Kosanovi, Dejan. Leksikon pionira filma i filmskih stvaralaca na tlu jugoslovenskih zemalja:
1896-1945, Beograd 2000.
16. Kosanovi, Dejan. Poeci kinematografije na tlu Jugoslavije: 1896-1918, Beograd 1985.
17. Pederin, Ivan. Utjecaj bekih ministarstava na razvitak turizma u Jadranskoj Hrvatskoj pred I.
Svjetski rat, Godinjak Njemake narodnosne zajednice 1998, Osijek 1998., 63-67.
18. krabalo, Ivo. 101 godina filma u Hrvatskoj 1896.-1997.: pregled povijesti hrvatske
kinematografije, Zagreb 1998.
19. Urednitvo, Naa svrha., Kinematografski vjesnik 1, Bjelovar 1913., 1.
20. Vrandei, Josip Trogrli, Marko (ur.), Dalmacija 1870-ih u svjetlu beke politike i istonoga
pitanja, Zadar 2007.
21. Vukoni, Boris. Povijest hrvatskog turizma, Zagreb 2005.
147
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 139-150
Marko Lovri: Mit Gott fr Kaiser und Reich: Austrijski utjecaji na razvoj hrvatske...
148
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 139-150
Marko Lovri: Mit Gott fr Kaiser und Reich: Austrijski utjecaji na razvoj hrvatske...
149
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 139-150
Marko Lovri: Mit Gott fr Kaiser und Reich: Austrijski utjecaji na razvoj hrvatske...
150
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 151-162
Anamarija Luki, Miljenko Brekalo: List Narodna obrana o pitanju jezika u gradu...
Stare one jezine granice kao da se raztegnue, ali u hatar hrvatstva. Hrvatski jezik
prodire sve snanije i uspjenije preko negdanjih granica njemake domene, i to se, na radost
moju i svih Hrvata, opaa i vidljivim vanjskim znacima. Hrvatski jezik je polagano
iztisnuo one njemake trgovake napise na Glavnom trgu i u svim glavnim ulicama, kao u
Strossmayerovoj, upanijskoj, Kapucinskoj, Deszathinoj i drugim; po prometnim se ulicama
danas uje sve vie hrvatski govoriti1
1. Uvod
Dnevni list Narodna obrana pokrenut je u Osijeku 16. studenoga 1902. godine, i to u
visokoj nakladi od 5.000 primjeraka. Zadaa ovog lista bila je buditi hrvatsku nacionalnu
svijest kod Osjeana, te ih poticati na uporabu hrvatskog jezika, kako u javnom, tako i
u privatnom ivotu.2 List je bio politiki organ Hrvatsko-srpske koalicije.3 U vrijeme
kad se na osjekoj medijskoj sceni pojavila Narodna Obrana, u gradu su ve postojala
dva dnevna lista, Die Drau: Organ fr Politik und Volkswirtschaft4 te Slavonische Presse.
Die Drau je poela izlaziti 1868. godine, sa zadaom da, nakon sklapanja Hrvatsko-
Ugarske nagodbe, potie itateljstvo na lojalnost Ugarskoj, a time i toleranciju prema
maarizaciji, koja je uslijedila. Puni je procvat list doivio u vrijeme banovanja Khuena
Hdervryja.5 List Slavonische Presse poeo je izlaziti 1885., a kao dnevni list od 1893.
godine. Ovaj list, po svom karakteru, nije bio promaarski, ali je, kao i Die Drau, bio na
njemakom jeziku,6 to ga je, ipso facto, ograniavalo u prosudbi hrvatskog stajalita o
uporabi hrvatskog jezika kao slubenog i govorenog jezika na svom podruju, osobito
podruju grada Osijeka.
Podruje grada Osijeka bilo je, naime, jezino, nacionalno (takoer i konfesionalno),
k tome jo i prostorno, izuzetno kompleksno te podlono konstantnim promjenama.
Sloenost jezinih prilika moe se naslutiti usporeujui podatke popisa stanovnitva
od 1880. do 1910. godine o materinjem jeziku Osjeana:7
1
Hrvatska misao u Osijeku, Narodna obrana (Osijek), br. 256, 9. studenog 1909., str. 1.
2
Maja Gluac, Jezina obiljeja osjeke Narodne Obrane, u: Jezik medija nekada i sada. Zbornik radova sa
znanstvenoga skupa odranoga 6. i 7. lipnja 2014. godine na Filozofskom fakultetu u Osijeku, Hrvatska sveuilina
naklada, Filozofski fakultet u Osijeku, Zagreb, Osijek, 2016., str. 24.
3
Maja Gluac, Nav. dj., str. 28.
4
Die Drau postala je dnevnik 1907. godine, a do tada je izlazila izlazio je tri puta tjedno.
5
Ban Kroly Khuen-Hdervry (1883. 1903.) nije birao sredstva za ograniavanje hrvatske samobitnosti.
Vlado Obad, Njemako novinstvo Osijeka u promicanju graanske kulture, Njemaka zajednica zemaljska
udruga podunavskih vaba u Hrvatskoj, Osijek, Osijek, 2014., str. 19.
6
Marina Vinaj, Povijest osjekih novina 1848. 1945., Muzej Slavonije Osijek 1877., Osijek, 1998., str. 22.
7
Agneza Szabo, Socijalni sastav stanovnitva, Od turskog do suvremenog Osijeka, Hrvatska akademija znanosti
i umjetnosti, Zavod za znanstveni rad : Poglavarstvo grada ; Zagreb : kolska knjiga, Osijek, 1996., 155-162,
str. 158.
152
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 151-162
Anamarija Luki, Miljenko Brekalo: List Narodna obrana o pitanju jezika u gradu...
8
Politiki program novoga kursa je zajedniki oblikovao dio hrvatskih i srpskih politiara iz banske Hrvatske
i Dalmacije poetkom 20. stoljea. Program je imao za cilj ujedinjenje hrvatskih zemalja i poboljanje njihova
dravnopravnoga poloaja unutar Austro-Ugarske Monarhije. Ugarska je strana uporno i nekanjeno krila
ve ionako ograniena prava hrvatske strane, zakljuene Nagodbom, te provodila sve agresivniju politiku
podinjavanja, pri emu je Slavonija, s gradom Osijekom, bila najizloenija. Nositelj politike novoga kursa,
koja je trebala zatititi hrvatske interese, bila je Hrvatsko-srpska koalicija, koja je ukljuivala Hrvatsku puku
naprednu stranku, Hrvatsku stranku prava i Srpsku samostalnu stranku.
9
Na jezik vlada!, Narodna obrana (Osijek), br. 12, 16. sijenja 1912., str. 1-2.
10
Agneza Szabo, Nav. dj., str. 157. Autorica ukazuje na sve vee doseljavanje hrvatskog stanovnitva u Osijek,
poglavito iz okolice, Virovitike i Srijemske upanije.
153
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 151-162
Anamarija Luki, Miljenko Brekalo: List Narodna obrana o pitanju jezika u gradu...
njegov udio postao dovoljno znaajan (preko 12%), da bi se stanovnitvo grada Osijeka
poelo osjeati ugroeno i maarizirano.11
Iz podataka dobivenih iz popisa stanovnitva, o materinjem jeziku, te o poznavanju
stranog jezika, meutim, nije mogue odrediti na kojem su jeziku Osjeani meusobno
komunicirali, koliko i u kojim prigodama je bio zastupljen koji jezik, te zato je, pored
toliko Hrvata, a i Srba, Osijek djelovao kao njemaki grad. Iz podataka se ne vidi ni
kakav je bio odnos jezinih skupina jednih prema drugoj (i treoj), koji je jezik kojoj
skupini bio prihvatljiv, a koji neprihvatljiv. Ti su jezini odnosi, meutim, bili vani za
oblikovanje nacionalnog identiteta, a posljedino i za odreivanje politikih stavova
koji su utjecali na poloaj grada Osijeka unutar banske Hrvatske, koji je bio izloen
kao laka meta Ugarskoj.
11
Na grad Osijek se vrio pritisak kako bi se otvorila maarska gimnazija, to je kod Hrvata izazivalo estok
otpor. Postojao je, takoer, i izraun, prema kojem gradsko stanovnitvo raste za 100 Maara mjeseno, to
je, radi ugarske politike prema hrvatskim krajevima, Narodna obrana smatrala planskim i invazivnim: Da
Magjari namjeravaju iz Osijeka uiniti u istinu svoj kulturni centar, to je danas svakomu jasno, koji dobro
uoi, u kolikom se broju Magjari u Osijek naseljuju., Hrvatska misao u Osijeku, Narodna obrana (Osijek),
br. 256, 9. studenog 1909., str. 1.
12
Josip Na, 90 godina osjekog elektrinog tramvaja, MH ogranak Osijek, Osijek, 2016., str. 22. 25.
13
Hrvatska misao u Osijeku, Narodna obrana (Osijek), br. 256, 9. studenog 1909., str. 1.
154
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 151-162
Anamarija Luki, Miljenko Brekalo: List Narodna obrana o pitanju jezika u gradu...
nije trebao. Donji grad je svoje trgovake veze protegnuo prema svojoj okolici, istoku,
gdje su se nalazila hrvatska i srpska sela, te su donjogradski trgovci, bilo da su domai
ili stranci, koristili hrvatski jezik.
Konverzacija u drutvenom ivotu odvijala se uglavnom na njemakom jeziku,
neovisno o materinjem jeziku ili osjeaju nacionalnosti. Osjeani su svakako, za
zajedniki ivot trebali i zajedniki jezik, a njemaki je i samim Hrvatima bio sasvim
prihvatljiv i dostatan, te su njime bolje baratali nego hrvatskim.14 U ugostiteljskim
objektima konobari su se gostima obraali uglavnom na njemakom ili na maarskom,
pa je i kavana Corzo, u kojoj su se okupljali Hrvati, imala potekou upotpuniti osoblje
meu kojim bi svatko znao hrvatski jezik.15 Narodna obrana je o ovom pomanjkanju
znanja hrvatskog jezika, te davanju prednosti njemakom, esto pristupala sarkastinim
osvrtom, konstatirajui da je na jezik njemaki, ukazujui na to da Osjeani od malih
nogu odrastaju u njemakom jezinom okruju, koje poinje njemakim pjesmicama;16
a bijeg iz Njemake u Hrvatsku na nekoliko sati Osjeanima je donosilo gostovanje
Zagrebakog kazalita (u vrijeme dok jo nije postojalo Hrvatsko narodno kazalite,
prvo osjeko kazalite, osnovano 1907.);17 jer tko ne zna njemaki, u Osijeku bi mogao
ostati gladan.18 Tome se moe dodati da ne bi mogao ni u potpunosti proitati bilo koji
broj Narodne obrane, jer list ono to citira na njemakom, nekoliko rijei ili cijeli pasus
teksta, ne prevodi jer nije bilo potrebno prevoditi. vaparenje (koritenje njemakog
jezika umjesto hrvatskog) bilo je uobiajeno i kod omladine, mada su pohaali hrvatske
kole. Njihovi uitelji i uiteljice, koji su im trebali biti uzor, i sami su vaparili,19
a uporaba njemakog nije se vezala samo uz drutveni ivot, ve i uz strogo privatni:
Narodna obrana je upozorila osjeke zarunike da se svojim zarunicama (Osjeanke ne
upotrebljavaju hrvatski20) prestanu obraati na njemakom te prijeu na hrvatski, kako
bi se na hrvatskom nastavilo komunicirati i nakon to osnuju obitelj.21 Ovo posljednje
implicite utvruje da je osjekim Hrvatima njemaki bio toliko u uhu, poput materinjeg
jezika, da su mogli birati kojim e se jezikom sluiti u svakodnevnom ivotu te da su
uglavnom birali njemaki, potpuno neoptereeni time to im je to, zapravo strani jezik.
2. 2. Hrvatski kao slubeni jezik
Mada je Hrvatsko-Ugarskom nagodbom hrvatski utvren kao slubeni jezik,
ova se odredba na podruju grada Osijeka krila upravo kao da nije postojala. Ulini
14
Isto.
15
Slavni konobari u kavani Corzo, Narodna obrana (Osijek), br. 52, 5. oujka 1903., str. 4.
16
Uzkrsni rova, Narodna obrana (Osijek), br. 84, 12. travnja 1903., str. 1-3.
17
Rova, Narodna obrana (Osijek), br. 107, 10. svibnja 1903., str. 1-2.
18
Spaciergnge rova, Narodna obrana (Osijek), br. 37, 16. veljae 1904., str. 1.
19
alabazanje po Osieku, Narodna obrana (Osijek), br.203, 2. rujna 1905., str. 3.
20
Dvije tri osjekim ljepoticama, Narodna obrana (Osijek), br. 159, 16. srpnja 1909., str. 3.
21
Hrvatski jezik u obitelji, Narodna obrana (Osijek), br. 38, 17. veljae. 1903., str. 4.
155
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 151-162
Anamarija Luki, Miljenko Brekalo: List Narodna obrana o pitanju jezika u gradu...
22
Nae stanovite, Narodna obrana (Osijek), br. 106, 7. svibnja 1904., str. 3.
23
alabazanje po Osijeku, Narodna obrana (Osijek), br. 244, 21. listopada 1905., str. 3.
24
Hrvatska komanda kod vatrogasaca, Narodna obrana (Osijek), br. 10, 14. sijenja 1904., str. 3.; Osjeki
vatrogasci i hrvatski zapovjedni jezik, Narodna obrana (Osijek), br. 106, 6. svibnja 1905., str. 2.
25
Osiek ili Osijek?, Narodna obrana (Osijek), br. 74, 27. oujka 1908., str. 2.
26
Essek in Ungarn, Narodna obrana (Osijek), br. 237, 12. listopada 1907., str. 1.
156
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 151-162
Anamarija Luki, Miljenko Brekalo: List Narodna obrana o pitanju jezika u gradu...
27
Tko ne potiva hrvatski jezik., Narodna obrana (Osijek), br. 16, 21. sijenja 1903., str. 3.
28
oles is keft u essekerskom govoru Alles ist Geschft, Sve je posao. Osjeani, Narodna obrana (Osijek),
br. 23, 28. sijenja 1905., str. 1-2.
29
Velimir Petrovi, Esekerski to je to?, Godinjak njemake narodnosne zajednice, Osijek, 1995., str. 108.
157
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 151-162
Anamarija Luki, Miljenko Brekalo: List Narodna obrana o pitanju jezika u gradu...
30
Osjekulje, , Narodna obrana (Osijek), br. 112, 17. svibnja 1913., str. 1-2.
31
Nae kole, , Narodna obrana (Osijek), br. 149, 5. srpnja 1909., str. 3.
32
Je li u Hrvatskoj opravdan pangermanizam?, , Narodna obrana (Osijek), br. 101, 5. svibnja 1914., str. 1.
33
Hrvatska zabava, Narodna obrana (Osijek), br. 28, 5. veljae 1903., str. 3. Usp. Spectator (Rudolfo Franjin
Magjer), Osiek i hrvatstvo, Klub hrvatskih knjievnika u Osieku, Osijek, 1913., str. 10.
34
Za Hrvatski dom, Narodna obrana (Osijek), br. 207, 12. rujna 1903., str. 1.
35
Marina Vinaj, Nav. dj., str. 26.
158
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 151-162
Anamarija Luki, Miljenko Brekalo: List Narodna obrana o pitanju jezika u gradu...
obrana zalagala se i za to da opi dojam o gradu Osijeku bude hrvatski, kako za njegove
stanovnike, tako i za one koji u njega dolaze. Zato 1909. godine izraava zadovoljstvo
to je u nekim gornjogradskim ulicama nestalo dvojezinih natpisa ulica, a alost to
se u svim ostalim dijelovima grada koe dvojezini natpisi.36 Uoava napredak i u tome
to su neki graani, o vlastitom troku, dali izraditi uline ploice samo na hrvatskom
jeziku, a ostalima poruuje: Dajte Osjeani, uinite rodu glas, pa odstranite sa svojih
kua onu dvojezinu sramotu i iskaite ast hrvatskom jeziku takoer vanjskim znakom.
Pokaimo se vriedni hrvatskoga imena i ponosa, pa dolje sa vabtinom!37 Narodna
obrana takoer je vrila pritisak na gradsko zastupstvo te gradsko poglavarstvo, da u
zastupstvo uu hrvatski svjesni ljudi koji govore hrvatski, te da se povede rauna kako bi
vanjsko lice Osijeka postalo hrvatsko neka se izda nalog da u Osijeku mogu postojati
samo natpisi na hrvatskom jeziku.38
Svakav grad je onakav, kakovo mu je vanjsko obiljeje, a kako je Osijek drugi grad
kraljevine Hrvatske, valja da mu i vanjsko obiljeje hrvatsko.39 Narodna obrana teila
je za tim da Osijek izgleda kao hrvatski grad, no, mada je pomak bio vidljiv (i zvuan),
u sumrak Monarhije jo je uvijek bilo potrebno puno toga izmijeniti. Zagrebaki list
Obzor, koji je i sam opisivao Osijek kao otueni grad, nastojao je objasniti i predoiti
specifinost jezinih i nacionalnih prilika u gradu Osijeku kroz analizu s kojom se
sloila i Narodna obrana: osjeko nijemstvo je u prirodnom opadanju i nije agresivno.
Oni se pohrvauju. Ispremijeani su s Hrvatima, a u Donjem gradu i sa Srbima. Novi
grad, koji je izoliran njemaki otok, i u kojem su Nijemci Nijemci, ali hrvatstvu se
ne protive. Djeca im idu u hrvatsku kolu, a njemake ma da u cijelom Novom gradu
od 1000 dua nema ni 5 Hrvata ni ne trae.40 Zakljuak Obzora, meutim, upro je
prst prema pravoj opasnosti za hrvatstvo Osijeka, a to je bio maarski element.
3. Zakljuak
Poetkom 20. stoljea u gradu Osijeku, drugom po veliini i vanosti gradu
Kraljevine Hrvatske i Slavonije, veina se stanovnitva sastojala od etiri etnike skupine,
dvije vee i dvije manje. Vee su inili njemaki doseljenici koji su se ve smatrali
starosjediocima, i iji je broj bio u opadanju; te Hrvati, ija je brojnost bila u porastu.
Manje su inili Srbi, koji su se jezino i politiki podudarali s Hrvatima; te Maari,
koji su se sustavno doseljavali u grad s izrazito agresivnim nacionalizmom. Mada
je hrvatski/srpski bio materinji jezik najveem broju Osjeana, u gradu je gotovo u
36
Napisi ulica, Narodna obrana (Osijek), br. 85, 15. travnja 1909., str. 3.
37
Nazivlje osjekih ulica, Narodna obrana (Osijek), br. 101, 5. svibnja 1909., str. 3.
38
Gradskom poglavarstvu na uvaenje, Narodna obrana (Osijek), br. 174, 28. srpnja 1907., str. 3-4.; Tko moe
da bude lan gradskoga zastupstva u Osieku?, Narodna obrana (Osijek), br. 173, 27. srpnja 1907., str. 3.
39
Osijek hrvatski grad, Narodna obrana (Osijek), br. 92, 23. travnja 1914., str. 3.
40
Nacionalistika borba u Osijeku, Obzor (Zagreb), br. 128, 10. svibnja 1914., str. 1.; Nacionalistika borba u
Osijeku, Narodna obrana (Osijek), br. 107, 12. svibnja 1914., str. 1.
159
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 151-162
Anamarija Luki, Miljenko Brekalo: List Narodna obrana o pitanju jezika u gradu...
160
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 151-162
Anamarija Luki, Miljenko Brekalo: List Narodna obrana o pitanju jezika u gradu...
161
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 151-162
Anamarija Luki, Miljenko Brekalo: List Narodna obrana o pitanju jezika u gradu...
Das Blatt Narodna obrana ber die Sprachenfrage in der Stadt Osijek
(1902 1914)
Zusammenfassung
In dieser Arbeit werden die sprachlichen Zustnde des osijeker Alltages befragt, vom
Jahr 1902, als das osijeker Tagesblatt in kroatischer Sprache Narodna obrana erschien bis
zum Beginn des Ersten Weltkrieges, als die Sprachenfrage in Hintergrund geriet. Das Blatt
Narodna obrana wurde gerade angeregt, damit es die sprachlichen Umstnde beeinflusse, die
kroatische Sprache affirmiere und die deutsche unterdrcke. Whrend der genannten Zeitspanne
wurde jedes Exemplar der Narodna obrana durchgeblttert und alle Artikel,die sich auf die
Fragen der Sprache beziehen, ausgesondert und analysiert. Die Arbeit vergleicht die Ergebnisse
der Vlkerzhlung gem der Muttersprache in der Stadt Osijek von 1880 bis 1910 mit der
gesprochenen Sprache in Situationen im stdtischen Alltag, bei offiziellen Anlsen, der Sprache,
die im Geschfts- und Gesellschaftsleben, im Handel und in der Gastwirtschaft, unter den
Kindern, den Frauen sowie im Theater das von 1907 als stdtisches aber auch kroatisches
Theater funktionierte - gebraucht wurde. Die Arbeit analysiert des weiteren die Wirkung der
Narodna obrana bei der sprachlichen Transformation, detektiert die Hindernisse bei dem
bergang zur kroatischen Sprache und erklrt die Verbindung der Sprachenfrage mit dem
nationalen Gefhl, die sehr verworen und unlogisch war. Das ist besonders sichtbar, wenn man
auch die zwei anderen gesprochenen Sprachen in dem derzeitigen Osijek beachtet, das sind
Serbisch und Ungarisch. Narodna obrana bringt alle vier Sprachen in Verbindung mit dem
Ausdruck des Nationalstolzes, mit dem politischen Kampf und, zuletzt, mit der Sorge um den
wirtschaftlichen Fortschritt der Stadt Osijek, die sich auf halbem Wege des Einflussbereiches von
Budapest bzw. Zagreb befand. Dabei bedeutete das Verbinden der serbischen mit der kroatischen
Sprache die Festigung des einheimischen, nationalen Elementes, whrend die deutsche Sprache,
laut Narodna obrana, eine Entfremdung und einen Schritt nher zur Magyarisierung bedeutete.
Doch die Osijeker nderten nur ungern ihre Gewohnheit der Beutzung der deutschen Sprache,
obwohl es immer mehr wurden, welche die kroatische Sprache als Zweitsprache benutzten.
162
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 163-188
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
Uvodno
U nizu zaboravljenih osoba njemakog ili austrijskog porijekla koje su svojim
djelovanjem obiljeile dio povijesti Istone Hrvatske nalaze se i lanovi obitelji
veleposjednika i trgovaca Pfeiffer od kojih su neki zasluili i plemike titule. Tek e
dobri poznavatelji gospodarskih prilika ovoga podruja s kraja 19. i poetka 20. stoljea
imati predodbu o znaaju kojeg je obitelj Pfeiffer imala na razvoj gospodarstva, a
posebno uzgoja stoke. No, kod starijeg stanovnitva jo uvijek je ivo sjeanje na svinje
fajferice, koje su uzgojene upravo na posjedu ove obitelji nedaleko Osijeka. Tako je
u kolektivnom pamenju ipak sauvana memorija na ovu obitelj, ija je batina gotovo
potpuno i nepravedno zaboravljena.
S obzirom da je obitelj Pfeiffer svojim posjedima pokrivala podruje Istone
Slavonije i Srijema, odnosno teritorij koji je obiljeila i povijest rumsko-retfalake
grane obitelji Pejaevi, prvi poticaj za istraivanje ove teme dao je autoricama gospodin
Ratko Rackovi (1946. 2017.), dugogodinji suradnik Zaviajnog muzeja Ruma
(Republika Srbija) i autorica ovoga rada tijekom pripreme za izlobu Likovna batina
obitelji Pejaevi (Muzej likovnih umjetnosti u Osijeku, 2013.). Njemu je bila poznata
injenica da su Pfeifferi dugi niz godina bili zakupnici pustare Vinjevci u okolici Rume.
Daljnji impuls za istraivanje ove obitelji doao je zahvaljujui informaciji gospodina
Nikole ml. baruna Adamovia, koji u svom posjedu ima umjetninu osjekog slikara
Huge Conrada von Htzendorfu iz ostavtine obitelji Pfeiffer, a koja nikada do sada
nije objavljena niti valorizirana.1
Stjecajem navedenih okolnosti pristupile smo prikupljanju dostupnih informacija
o Pfeifferovima, no kako u Hrvatskoj ne ivi nitko od lanova ove obitelji, a arhivska i
publicirana graa o njima vrlo je oskudna, u radu se taj nedostatak pokuao nadopuniti
i prikupljanjem informacija od osoba koje se sjeaju lanova ove obitelji.2 Poseban
problem kod istraivanja bila je injenica da je na prijelomu 19. i 20. stoljea u Osijeku
ivjelo nekoliko obitelji istoga prezimena, no razliitoga porijekla, pa i vjeroispovijesti
(katolici, idovi). Ovo je prezime i danas zastupljeno u popisima osjekog stanovnitva,
pa je poetkom 21. stoljea ime Pfeifer nosilo 16 osoba, dok je oblik Pfeiffer imalo 8
osoba.3
1
Autorice rada zahvaljuju g. Nikoli st. barunu Adamoviu i njegovom sinu, Nikoli ml. barunu Adamoviu koji
su omoguili uvid i snimanje umjetnine te nam proslijedili razne informacije vezane uz obitelj Pfeiffer.
2
Posebnu zahvalnost autorice rada duguju gospodinu Krsti pl. Knoblochu, ija je obitelj prije Drugoga svjetskog
rata prijateljevala s Pfeifferima u Osijeku. On nam je pruio vrijedne informacije i fotografije za potrebe ovoga
rada. Takoer zahvaljujemo kolegi Danielu Zecu iz Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku koji nam je ustupio
vane informacije i fotografije vezane za obitelji Pfeiffer, koje je dobio od njihovih nasljednika. Meu tim
materijalima nalazi se i rukopis obiteljskog stabla, koji je bitno dopunio do sada poznate biografske podatke.
3
Hrvatski prezimenik : puanstvo Republike Hrvatske na poetku 21. stoljea, sv. 3 (prir. Franjo Maleti i Petar
imunovi), Zagreb 2008., 462.
164
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 163-188
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
165
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 163-188
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
4
Pajri Franjo, Pejaevii i grad opron, Likovna batina obitelji Pejaevi : studijsko-tematska izloba : katalog
izlobe, Osijek 2013., 278-280.
166
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 163-188
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
stoljea stekle pravo graanstva te utemeljile krug vrlo uglednih i bogatih trgovaca
koji su se bavili unosnom trgovinom stokom, prvenstveno svinjama. Moe se govoriti
o pravim trgovakim dinastijama, jer su ovaj lukrativni posao razvijali kroz nekoliko
generacija, a meusobno se jaali enidbenim vezama i ortakim ugovorima. Meu
njima najistaknutije mjesto zauzimaju obitelji Pfeiffer, Baumgrtner i Bauer.5
opron je poetkom 19. stoljea razvijao trgovinu stokom u sklopu ope konjunkture
toga trita, koje je svoj vrhunac doseglo u razdoblju od 1860. do 1882., kada je broj
prodane stoke (gotovo u potpunosti svinja) dosegao oko 600.000 komada. To je opron
smjestilo na drugo mjesto u Ugarskoj, iza mjesta Kbnya (danas dio Budimpete),
u kojem se godinje prodavalo oko 3,5 miliona svinja, najvie u Europi i svijetu. S
obzirom da su nakon izbijanja rata za nezavisnost Grke (1821. 1829.) bili prekinuti
tradicionalni putovi kojima se s juga Europe dobavljala stoka, trgovci su potraili nova
podruja, meu kojima su istaknuto mjesto zauzimala trita dananje istone Hrvatske
(posebno Posavine i Srijema), Bosne, Srbije, Bugarske i Rumunjske.6 Odabir Osijeka
kao mjesta u kojem su se mogli organizirati i nadgledati trgovaki poslovi bio je
logian, s obzirom na njegovu poziciju istaknutoga prometnoga i trgovakoga vorita
iz kojega su poduzetnici lako dolazili u kontakt s potencijalnim prodavaima stoke, a
razvoju trgovine doprinosio je i razvoj eljeznike mree te organizirani plovni putovi,
prvenstveno Dravom i Dunavom. Kupljena stoka tako se dopremala u opron i onda
prodavala na trita sredinje Europe, najvie Bea i Praga. Utemeljiteljem trgovake
dinastije obitelji Pfeiffer smatra se Matthias (Matija) Pfeiffer stariji (1773. 1862.),
koji je imao vie djece od kojih su nam poznata imena jedne keri i trojice sinova. Njegov
uhodani trgovaki posao nastavili su sinovi Leopold (1804. 1868.) i Matthias (Matija)
mlai (1810. 1892.). Koliki je ugled imala obitelj Pfeiffer pokazuje i injenica da je
njihov brat Peter Pfeiffer godine 1848. obnaao dunost opronskog gradonaelnika,
a 1873. stekao i plemiku titulu s predikatom von Tja. Matija mlai nastavio je
oeve poslove u Ugarskoj, a dvojica njegovih sinova takoer su stekli plemiku titulu
s predikatom von Ikva.
Za povijest Pfeiffera u Osijeku presudna je injenica da su Leopoldovi sinovi,
odnosno polubraa iz njegova dva braka, Karl Leopold (1834. 1913.) i Felix (1836.
1897.), uspjeno nastavili oeve poslove na tritu Slavonije i Srijema te postepeno
akumulirani kapital steen trgovinom svinjama ulagali u kupovinu zemljita na ovim
podrujima. Ovo je bilo presudno za daljnji prosperitet obitelji, posebno nakon to je
krajem 19. stoljea rapidno opala trgovina svinjama u opronu, jer se glavna trnica
5
Horvth Zoltn, Wie aus Waidhofener Schweinehndlern vermgende Brger von Sopron (denburg) und
ungarische Grundbesitzer wurden, Burgenland in seiner pannonischen Umwelt (Festgabe fr August Ernst),
Eisenstadt 1984., 162-186.
6
ivakovi Kere Zlata, S tradicionalnih na nove puteve : trgovina, obrt, industrija i bankarske ustanove grada
Osijeka na prijelazu stoljea od godine 1868. do 1918. : Prilozi za gospodarsku povijest grada Osijeka, II. dio, Osijek
1999., 11.
167
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 163-188
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
preselila u Beko Novo Mjesto. Nakon uvida u dostupne biografske podatke moe se
zakljuiti da je Karl Leopold neposredno nakon vjenanja stalno boravio u Osijeku,
gdje su mu se raala djeca, a stanovao je u Donjem gradu, dok je njegov brat Felix ipak
nastavio poslovati preteno iz oprona, no njegovi su nasljednici kasnije s Osijekom
imali sve jae veze.7 U daljnjem tekstu pratit emo povijest ovih obitelji, prvenstveno
u kontekstu njihove veze s istonom Slavonijom i Srijemom.
7
Zaviajnici grada Osijeka 1901. 1946. (priredili Stjepan Sran i Vilim Mati), Osijek 2003., 617.
8
Damjanovi Dragan, Historicistike katolike grobljanske kapele u Osijeku, Anali Zavoda za znanstveni i
umjetniki rad u Osijeku 22, Osijek 2006., 155-179.
9
Gospodar : organ Hrvatsko-slavonskog gospodarskog drutva kao sredinje zadruge u Osijeku, Osijek 1913., 38.
168
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 163-188
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
priroda na iru i kukuruzi svuda goje. U najveem dielu su iste domae pasmine, i to
izvrstne, kao to su sriemska (budjanovaka) i dolnjo posavska. U dolnjoj Slavoniji su
naizvrstnije svinje u Tenju i okolici. U gornjem dielu posavine i ugarskih predjelih dre
se i pasmine podredjene vrstnoe. Racionalnim tovljenjem svinja bave se, osim njekih
veleposjednika i zakupnika, njekoja napose za veliku trgovinu uredjeno tovilita. Od
takovih osobito su spomena vriedna tovilita g. Drag. Leop. Pfeiffera u Osieku, koji
je na svojih vlastitih i zakupljenih dobrih ne samo vrlo znamenito gojenje svinjah
uredio, nego on i najirju trgovinu sa polu i puno utovljenimi svinjami tjera; njegova
tovilita ne samo da snabdiju vei dio dnevnih trita u Budimpeti i Beu, nego ova
tovilita podravaju i vrlo znatnu trgovinu u inozemstvo, osobito pako u Njemaku.
Najvea su Pfeifferova tovilita u Osieku, Rumi i Zemunu, te u Ugarskoj u Steinbruchu
i u opronu. Osim tih imade i njekoliko manjih tovilita u raznih za trgovinu zgodno
situiranih mjestih.10
U ovome je odlomku jasno istaknuto da osim zemlje u okolici Osijeka (najvie oko
Tenje) Karl Leopold ima i niz drugih posjeda, neke i u Ugarskoj, gdje su mu u poslovima
sigurno pomagali lanovi obitelji. Naravno, tovilita nisu mogla biti u gradskim
sredinama, ve u njihovoj blioj ili daljoj okolici, gdje su Pfeifferi podigli niz pustara s
raznim stambenim i gospodarskim zgradama. Na primjer, posjedi Orlovnjak i Bezenica
imali su oko 6.000 hektara oranice, a posjedi Belin dvor s Bamoinom (Ovarom) imao
je oko 1.000 hektara zemljita.11 Pfeiffer je zapadno od Rume imao u dugogodinjem
zakupu pustaru Vinjevci, koja je bila dio Odescalchijevog posjeda sa sjeditem u Iloku.
Na toj pustari lanovi obitelji Pfeiffer povremeno su boravili u prostranoj stambenoj
zgradi koja dimenzijama i kvalitetom gradnje predstavlja tzv. dvor, a u narodnom stilu
ju je projektirao Herman Boll (1845. 1926.).12 Zbog niza analogija mogue mu je
pripisati jo jedan stambeni objekt na nedalekom Odescalchijevom posjedu Ravna,
ime se moe zaokruiti znaajan opus ovoga graditelja u Srijemu.13
Osim istaknute trgovake aktivnosti, koja je bila usmjerena na otpremanje velikih
koliina svinja s podruja Slavonije i Srijema prema tritima ugarskih, austrijskih, pa
i njemakih gradova, na Pfeifferovom je gospodarstvu posebna panja bila usmjerena
na uzgoj posebne vrste crne slavonske svinje, o kojoj se ve krajem 19. stoljea pisalo
sljedee: Veih rodova sriemske krmadi ima u Slavoniji na latifundijama grofova
Jankovia, Pejaevia, Eltza i dr. Ima tu najpae liepih torova malim zadovoljne
budjanovike pleine, koja se smatra za pau najboljom. Konano moramo iztai krmad
g. Pfeiffera, gojenu u Orlovinjaku kod Osieka, koja se god. 1885. na budimpetanskoj
10
Izvjee trgovako-obrtnike komore u Osijeku () do konca godine 1881., Osijek 1882., 44-45.
11
Sran Stjepan, Doprinos slavonskih vlastelinstava od kraja 17. stoljea procesu europskih integracija, Povijesni
zbornik : godinjak za kulturu i povijesno naslijee, br. 3 (ur. Pavo ivkovi), Osijek 2008., 107-108.
12
Damjanovi Dragan, Arhitekt Herman Boll, Zagreb 2013., 632- 633.
13
Najcer Sabljak Jasminka, Likovna batina kneeva Odescalchi - od Lombardija i Rima do Iloka, Osijek 2015., 52-53.
169
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 163-188
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
izlobi poprieko svim poznavaocima vrlo svidjela. Rije je o tzv. fajferici, kako se
prema vlasniku imanja prozvala u strunim krugovima, ali i openito u narodu. Crna
slavonska svinja je autohtona hrvatska pasmina nastala krianjima jo 1860-ih na
Pfeifferovim posjedima, a bila je bolja od tadanjih pasmina prije svega u pogledu
ranozrelosti, plodnosti te u boljoj mesnatosti. Zapaena je 1873. na bekoj, a zatim i
ostalim velikim izlobama. Nekada je fajferica bila najrairenija pasmina na podruju
Slavonije, ali je s vremenom gubila na znaaju i gotovo nestala. No, s obzirom da je
crna slavonska svinja izuzetno otporna na bolesti i ima meso izvrsne kakvoe, pogodno
za preradu u tradicijske suhomesnate proizvode, suvremena se slavonska svinjogojska
proizvodnja danas opet okree prema ekstenzivnom sustavu dranja ovakvih svinja,
posebno na manjim obiteljskim gospodarstvima.14
Svoju ukljuenost u gospodarska i drutvena kretanja sredine u kojoj je ivio Karl
Leopold je potvrdio i svojim dugogodinjim lanstvom u nekoliko vanih udruenja.
Bio je utemeljiteljni lan (jedan od onih koji su financijski najvie doprinosili njegovom
radu) Slavonskog gospodarskog drutva u Osijeku, koje je zapoelo s radom 1875. godine,
a 1911. godine bilo preustrojeno u Hrvatsko-slavonsko gospodarsko drutvo kao sredinju
zadrugu u Osijeku.15 Godine 1878. bio je lan Upravnoga odbora ovoga Drutva.16 Bio
je i aktivan lan Trgovako-obrtnike komore za Slavoniju, u okviru koje je bio predsjednik
Drutva za ureenje Vuke i uspjeno izveo znaajan projekt isuivanja velike movarne
povrine uz Vuku krajem 19. stoljea. Ovu aktivnost moramo sagledavati i u svjetlu
injenice da su Pfeifferova dobra imala veliku korist od toga pothvata. Bio je i jedan od
osnivaa osjekog Union parnoga mlina. Poznata su i njegova filantropska nastojanja,
pa se primjerice navodi da su nakon odrane izlobe 1885. godine u Budimpeti braa
Pfeiffer iz Osijeka dala Gradu Osijeku svotu od 700 franaka u zlatu, koju su dobili kao
nagradu za tovljeno blago, s ciljem da se upotrijebi na uboke svrhe.17 Na znaajnoj
Gospodarskoj i umarskoj te gospodarsko-obrtnikoj izlobi u Osijeku, koja je odrana
od 20. kolovoza do 22. rujna 1889. godine, takoer je s Felixom dao znaajne novane
14
Kuhari Darija, Vinaj Marina, Margeta Vladimir, Black slavonian pig - the traces of cultural heritage in eastern
Croatia = Crna slavonska svinja - tragovi kulturne batine u istonoj Hrvatskoj, 6. meunarodni znanstveni
simpozij Gospodarstvo istone Hrvatske - vizija i razvoj, u Osijeku, 25.-27. svibnja 2017. = 6th international
scientific symposium Economy of eastern Croatia - vision and growth, Osijek, 25th - 27th May 2017, (urednica
Anka Maek Tonkovi), Osijek 2017., 80-89.
15
Slavonsko gospodarsko drutvo u Osijeku : 1875. 1900. : historiki i statistiki podaci o 25-godinjem drutvenom
radu, I. svezak (priredio Gjuro pl. Ili), Osijek 1900., VIII.
16
Slavonsko gospodarsko drutvo u Osijeku : 1875. 1900. : historiki i statistiki podaci o 25-godinjem drutvenom
radu, I. svezak (priredio Gjuro pl. Ili), Osijek 1900., 5.
17
Zapisnici Grada Osijeka : 1876. 1886. (prir. Stjepan Sran), Osijek 2006., 525.
170
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 163-188
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
18
Slavonsko gospodarsko drutvo u Osijeku : 1875. 1900. : historiki i statistiki podaci o 25-godinjem drutvenom
radu, I. svezak (priredio Gjuro pl. Ili), Osijek 1900., str. 17.
19
Sran Stjepan, Stare osjeke zaklade do 1930. godine, Glasnik Arhiva Slavonije i Baranje 8, Osijek 2005., 212.
20
Imenik dostojanstvenika, Zagreb 1914., str. 5.
21
Obad-itaroci Mladen i Bojana Bojani Obad-itaroci, Dvorci i perivoji u Slavoniji : od Zagreba do Iloka,
Zagreb 1998., 303.
22
Sran Stjepan, Doprinos slavonskih vlastelinstava od kraja 17. stoljea procesu europskih integracija, Povijesni
zbornik : godinjak za kulturu i povijesno naslijee, br.3 (ur. Pavo ivkovi), Osijek 2008., 107-108.
23
Indeks roenih Osijek III., 1810. 1923., list 105 i 108 (HR-DAOS-500, knjiga 856)
24
ivakovi-Kere Zlata, Jurkovi Jasna, Lorenz (Lovro) Jger, industrijalac i dobrotvor, DG Jahrbuch. 22,
Osijek 2015., 21-28.
25
idara Petar, Osjeke porodice Reisner Raizner, Glasnik Arhiva Slavonije i Baranje 11, Osijek 2011., 151-170.
171
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 163-188
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
26
Pretpostavku je autoricama rada iznio g. Ratko Rackovi, no treba je jo potvrditi istraivanjima.
27
Ostavina Hengl (HR DAOS 871).
28
Horvth Zoltn, Wie aus Waidhofener Schweinehndlern vermgende Brger von Sopron (denburg) und
ungarische Grundbesitzer wurden, Burgenland in seiner pannonischen Umwelt (Festgabe fr August Ernst),
Eisenstadt 1984., 182.
29
Sran Stjepan, Tvrtke u istonoj Hrvatskoj : memorandumi od sredine 19. do sredine 20. stoljea, Osijek 1998., 63.
172
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 163-188
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
30
Informacije o ovome posjedu i vili ustupio nam je povjesniar Hrvoje Pavi iz epina, koji sustavno istrauje
povijest svoga zaviaja, te mu srdano zahvaljujemo na ovim podacima.
31
Sran Stjepan, Tvrtke u istonoj Hrvatskoj : memorandumi od sredine 19. do sredine 20. stoljea, Osijek 1998., 63.
32
Ostavine, Kraljevski sudbeni stol u Osijeku (HR-DAOS-123-6-4, kut. 499)
33
Sran Stjepan, Tvrtke u istonoj Hratskoj : memorandumi od sredine 19. do sredine 20. stoljea, Osijek 1998., 63.
34
Kuen Draen, Prilog za ivotopis Dragutina Neumanna, Glasnik Arhiva Slavonije i Baranje 11, Osijek
2011., 289-305.
35
Ambru Viktor, Zgrada galerije, Galerija likovnih umjetnosti, Osijek, monografija-zbornik, Osijek, 1987.,
131-134.
173
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 163-188
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
Ottov sin Gabor (roen 1918.) trebao je nastaviti obiteljski posao, pa je zavrio i
jednu od kola poljoprivrednoga smjera, vjerojatno onu u Krievcima, koja je od 1860.
bila prvo poljoprivredno uilite na prostoru jugoistone Europe. Ottova je obitelj
pripadala najuglednijim osjekim obiteljima svoga vremena, a meu ostalima odravali
su prijateljske veze s Adamoviima (braom Ivanom Kapistranom i Antunom).36
Godine 1944., kada je ve bilo izvjesno da se ratna zbivanja pribliavaju Osijeku, Gabor
je s Ivanom Kapistranom barunom Adamoviem (1905. 1971.) dio imovine odvezao
kod sestre Marije, koja je sa suprugom ivjela u Budimpeti. No, mislei da mu se u
novonastaloj dravi nita loe ne bi trebalo dogoditi, nakon zavrenih ratnih operacija
vratio se 1945. godine u Osijek, gdje ga je UDBA uhapsila i odvela u logor u Valpovo.
Tamo je zatekao i Gitu eper, s kojom se druio jo prije rata, a koja takoer pripada
osjekoj obitelji njemakih korijena.37 Ona je kao zatvorenica radila u logoru neke
administrativne poslove. Nakon otprilike osam mjeseci u logoru Gita je organizirala
bijeg koji je uspio, jer je Gabor skoro umirao od gladi i njihov ostanak u zatvorenitvu
znaio bi sigurnu smrt za njega. Uspjeli su pobjei u Budimpetu, a zatim u Austriju
(Graz). Ivan Kapistran barun Adamovi ve je bio u emigraciji u Kolumbiji, pa im
je poslao vizu za ovu zemlju, gdje su stigli potkraj 1949. godine. Smjestili su se u
Bogoti, gdje su se kasnije i vjenali, a u emigraciji su im se pridruili i Gitini roditelji.
Zahvaljujui svome kolovanju i iskustvu u voenju obiteljskih posjeda, Gabor je postao
upravitelj jednog imanja te stekao odreeni imutak. No, obiteljski posjedi u Hrvatskoj,
kao i kua u Osijeku, u kojoj je danas smjeten Muzej likovnih umjetnosti (dalje u
tekstu MLU), oduzeti su mu i nacionalizirani. Kako sa suprugom nije imao djece,
nakon njihove smrti naslijedio ih je sin Ivana Kapistrana, Nikola barun Adamovi
stariji (roen 1936. u Osijeku). Gaborova majka Irena Pfeiffer je nakon 1945. ivjela
u Maarskoj, a nakon izbijanja revolucije 1956. godine emigrirala je u Mnchen, gdje
je i umrla. Jedini potomci Ottove obitelji su unuke njegove keri Marije udane Ertl,
Franciska i Marija, odnosno njihovi nasljednici, koji ive izvan Hrvatske.
36
Veinu podataka o Gaborovom ivotu dobili smo od Nikole baruna Adamovia starijeg, na emu mu
zahvaljujemo.
37
Zaviajnici Grada Osijeka : 1901. - 1946. (priredili Stjepan Sran i Vilim Mati), Osijek 2003., 791.
174
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 163-188
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
38
Zec Daniel, Nepoznato djelo Roberta Frangea Mihanovia u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku, Radovi
Instituta za povijest umjetnosti 33, Zagreb 2009., 241250.
39
Zec Daniel, Opaske uz neka djela Roberta Frangea Mihanovia: primjer zbirke kiparstva Muzeja likovnih umjetnosti
u Osijeku, rukopis teksta za Zbornik Zvonka Makovia, 2017.
40
KOMZA, 1948., 16/48. Arhiva muzeja Slavonije Osijek.
41
Repani-Braun Mirjana, Paulus Antonius Senser (1716. 1758.) prvi barokni slikar u Osijeku : katalog izlobe
Muzeja likovnih umjentosti u Osijeku (21. veljae 18. svibnja 2008.), Osijek 2008., 30, 112-113.
175
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 163-188
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
42
Balen Branka, Kopije iz fundusa Galerije likovnih umjetnosti, Osijek 1984., 17.
43
Najcer Sabljak Jasminka, Skriveno blago podgorakog dvorca, Osjeki zbornik 30, Osijek 2011.,159-179
176
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 163-188
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
iz zbirke obitelji Pfeiffer nije mu bio poznat.44 Od zadnjeg istraivanja prije gotovo
tridesetak godina i pokuaja sabiranja Huginih djela velik broj njegovih slika i crtea
promijenio je vlasnike, nekima se zameo trag, a neke su iz privatnih ule u muzejske
zbirke. Smatramo stoga da je pred novim generacijama povjesniara umjetnosti vaan
posao ponovnog sabiranja i revalorizacije njegovog opusa. Svako novopronaeno djelo,
kao i ovo iz ostavtine obitelji Pffeifer, predstavlja vaan segment u slaganju mozaika
lika i djela Huge Conrada von Htzendorfa.
Povijest obitelji Htzendorf, osobito oca Franje i sinova Huge i Otta, vezana
je uz osnivanje tzv. Osjeke crtake kole i njihovo djelovanje tijekom gotovo pedeset
godina na podruju Osijeka i istone Hrvatske te Srijema. Biografski podaci ovih
znaajnih umjetnika jo uvijek nisu potpuno pouzdani, pa se otvaraju mogunosti
daljnjih istraivanja i novih interpretacija te reatribucije nekih djela. Jo uvijek se
postavlja pitanje vezano uz dolazak obitelji u Slavoniju, odnosno Srijem te osobito
neistraen period od nekoliko prvih desetljea Hugovog slikarskog djelovanja, od
perioda boravka u Rumi do njegovog preuzimanja Osjeke crtake kole na elu koje je
bio od 1841. do 1869.
Dolazak njegove obitelji eko-moravskog podrijetla u Hrvatsku u mnogim se
tekstovima vee uz osobni neuspjeh oca Franje, koji nakon financijskog sloma u Brnu
dolazi u Be, a zatim na prostor Slavonije. Njihov plemiki status je neupitan, to je
vidljivo iz prezimena, arhivskih podataka, ali i signiranih djela (von Htzendorf ), pa se
moe pretpostaviti da im je upravo to bila preporuka za dolazak. Naime, autori koji su
pisali o Franji Conradu von Htzendorfu navode vanost plemike obitelji Pejaevi
za njegov dolazak u Osijek, a prije toga u Dardu, koja je bila vlastelinstvo plemike
obitelj Esterhzy, rodbinski povezana s Pejaeviima.45 Moe se pretpostaviti da je
Hugo doao ovamo u ranom djetinjstvu te je, zajedno s bratom Ottom, svoje formativne
godine proveo u Osijeku. Hugo je ve u djeakoj dobi pokazivao slikarski talent, pa je
nakon zavrene kole (preparandije) u Osijeku preuzeo mjesnu kolu crtanja u Rumi,
dok je njegov otac Franjo od 1826. godine vodio osjeku crtaku kolu. Obje kole
otvorene su u priblino istome razdoblju (poetkom 19. stoljea). Hugo je boravio u
Rumi punih osam godina, do 1835. godine. U tom je razdoblju intenzivno putovao
po Srijemu i crtao svoje prve poznate nam radove s predjelima oko Rume, manastire
Jazak, Ravanicu, Grgeteg, Beenovo, Opovo, Vrdniku kulu, Irig itd.46
44
vajcer Oto, Htzendorf, Zagreb 1982.; vajcer Oto, Osjeko slikarstvo 19. stoljea (katalog izlobe od 17. 5. do
19. 6. 1988.), Zagreb 1988.; vajcer Oto, Likovna kronika Osijeka: 1850 1969. godine, Osijek 1991.; vajcer
Oto, Osjeko slikarstvo 19. Stoljea, Godinjak njemake narodnosne zajednice, Osijek 1999., 9-98.
45
Firinger Kamilo, Franjo Konrad von Htzendorf, drugi uitelj osjeke crtake kole (1826-1841), u: Osjeki
zbornik 9/10, Osijek 1965., 133-134. vajcer Oto, Osjeko slikarstvo 19. stoljea (katalog izlobe od 17. 5. do
19. 6. 1988.), Zagreb 1988., 7
46
Crtei tuem s motivima iz Srijema pronaeni su u nekoliko muzejskih i galerijskih ustanova: Grafikoj zbirci
Nacionalne i sveuiline biblioteke u Zagrebu, Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku te Galeriji Matice
srpske u Novom Sadu.
177
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 163-188
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
O tome dijelu njegovoga opusa, odnosno ranoj fazi njegovoga stvaralatva, svjedoi
i mapa crtea (danas u MLU) koja je nastala na temelju prvih slikarskih poduka
njegovog oca Franje, bez utjecaja akademskog kolovanja. No, Hugo je ve u toj fazi
pokazao sklonost prikazima romantiarskih predjela, arhitektonskih kompleksa i osobito
ruevina znaajnih povijesnih objekata, koristei crte kao dominantno izraajno
sredstvo. Ove e karakteristike biti zastupljene i u njegovom kasnijem slikarskom
opusu, posebno u njegovoj uvenoj mapi crtea koju je izradio za poznatu izlobu u
Zagrebu 1864. godine.
Nakon Hugovog odlaska na daljnje kolovanje uiteljem rumske crtake kole
postao je njegov brat Otto, a Hugo je otputovao u Be, kako bi usavrio svoje slikarstvo.
Sastavni dio toga kolovanja bilo je i putovanje po Italiji (Firenza, Rim, ...), gdje je
upoznavao nove krajolike i prirodne fenomene koje e i nakon povratka u Slavoniju
nastaviti slikati prema tada nastalim predlocima.47
Svoja putovanja i nauk zavrio je tijekom oeve teke bolesti, a nakon njegove smrti
nastavio je voenje crtake kole u Osijeku na elu koje je bio daljnjih dvadeset i osam
godina. To je ostavilo znaajan trag u osjekom slikarstvu, posebno kroz formiranje
mlaih narataja slikara od kojih se osobito istiu njegovi uenici Adolf Waldinger i
Isidor Krnjavi.
47
vajcer Oto, Osjeko slikarstvo 19. stoljea (katalog izlobe od 17. 5. do 19.6. 1988.), Zagreb 1988., 7.
48
Fuchs Heinrich, Die stereichischen Maler des 19. Jahrhunderts, sv. 4., Be, 1974., 28
178
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 163-188
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
naslikao prema narudbi za cara Franju I. To je veliko platno (222 x 295 cm) napravio
prema predloku iz prirode, nastalom 1803. godine i predstavlja est motiv u njegovom
stvaralatvu.49 Ovo poznato djelo nastalo je prije Hugovog dolaska u Be, a istiemo ga
zbog toga to je ne samo tematski utjecalo na njegov kasniji opus, u kojem takoer esto
susreemo motiv vodopada, ve i stoga to je zanimljivo prema nainu nastanka, odnosno
ukazuje na mogunost da su neka njegova djela nastajala dugo nakon doivljenoga
primjera iz prirode.
Slikarski efekti prirodnih pojava kao to su vodopadi, odsjaji svjetla te kapljice
vode koja u padu stvara bjeliastu pjenu bili su esta inspiracija slikarima idilinih
pejsaa. Prirodni fenomeni poput planinskih vrhova, potoka, mlinova, vodenica ili malih
zavojitih gorskih putova bili su dio romantiarskog vienja prirode koju je zastupao
Hugov uitelj Schdlberger, a zatim i on osobno. Inspiraciju za nastanak slike Vodopad
Hugo je zacijelo naao u austrijskim ili talijanskim planinskim masivima, jer takvoga
pejsaa nema u Slavoniji, no s obzirom na godinu nastanka moramo pretpostaviti da
je Hugo ovo djelo naslikao prema predloku koji je morao nastati u vrijeme njegovog
inozemnoga kolovanja i proputovanja.
Slika je vertikalnog formata (87 x 75 cm s okvirom), a u prvom planu prikazuje
brzac rijeke koja se strelovito sputa niz planinski masiv u vodopad koji pada niz
stjenovite klisure. Cijeli stranji plan slike zatvoren je umovitim planinskim masivom.
Iznad rijeke se u dubini plana nalazi drveni most s malim ljudskim likovima koji
naslonjeni na ogradu mosta promatraju vodopad. On se sputa prema zelenkastom
jezeru koje zauzima cijeli donji dio prednjega plana slike, okruen zemljanim terenom,
kamenim gromadama i niskim raslinjem. Cijelom slikom dominiraju smei i zeleni
tonovi gorskoga pejsaa, s naglaenim svjetlosnim i koloristikim akcentom nijansa
bijele boje slapa. U kompozicijskom pogledu i modelaciji Hugo je dobro izveo gornji
dio slike (umoviti predjel, likovi na mostu), no u prikazu slapa i jezerca vidljiva su
slabija slikarska, kompozicijska i perspektivna rjeenja, to je razumljivo s obzirom na
relativno ranu dataciju djela u kontekstu njegovog cijeloga opusa.
Slika je osobito zanimljiva po motivu vodopada i jezera, kojeg susreemo u cijelom
njegovom opusu. Hugo ga oigledno tematizira jo za vrijeme putovanja po austrijskim
i talijanskim krajevima, a kasnije i u prikazima slavonskog zaviajnog pejsaa, posebno
onoga na Jankovcu (Papuk). Motiv jankovakog slapa i jezera nalazimo u vie verzija,
od kojih su dvije verzije slapa sauvane kao dio mape Skitzen einiger Waldszenen so wie
einiger historisch malerischen Ruinen Slavoniens (raene za izlobu u Zagrebu 1864.
godine, danas u fundusu MLU). Jo dva motiva jankovakoga slapa te dva motiva
jezera na Jankovcu s grobom Josipa pl. Jankovia u stijeni poznata su nam samo iz
reprodukcija u katalogu osjekih izlobi 1940. i 1941. godine, no nije nam poznata
njihova provenijencija, kao ni tehnika.
49
https://digital.belvedere.at/objects/2530/der-traunfall-bei-gmunden (29. 9. 2017.)
179
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 163-188
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
Motiv vodopada nalazimo u djelima Tirol i Talijanski pejsa koji se danas nalaze
u Modernoj galeriji u Zagrebu, a koja su pripisana njegovom ocu Franji Conradu von
Htzendorfu. Djela su datirana u 1839. godinu, kada se Hugo nalazi na kolovanju i
proputovanjima u inozemstvu. S obzirom na injenicu da je u tome trenutku njegov
otac ve ozbiljno bolestan, daljnja istraivanja vjerojatno e pomaknuti ovu dataciju na
ranije razdoblje, a moda i potpuno reatribuirati ova ostvarenja, odnosno smjestiti ih
u opus njegovoga sina Huge.50 Naime, uoena je velika slinost pejsaa Tirol s dvama
crteima Tivolija u Italiji koji se pripisuju Hugovom profesoru Schdlbergeru pod
nazivom Villa Mecenate u Tivoliju.51
Iako slika Vodopad iz ostavtine obitelji Pfeiffer predstavlja relativno slabiji slikarski
rad u opusu slikara Huge Conrada von Htzendorfa, ona kao dosada nepoznato
djelo predstavlja vanu kariku izmeu njegovoga inozemnoga kolovanja nakon prvih
slikarskih radova u Srijemu te kasnijega djelovanja kao uglednog osjekog likovnog
umjetnika i pedagoga.
Zakljuno
Djelovanje poduzetnike, trgovake i plemike obitelji Pfeiffer u Slavoniji
i istonom Srijemu jo uvijek je nedovoljno poznato ne samo iroj javnosti, ve i
strunjacima razliitih profila, specijaliziranim za pojedine segmente nae batine. S
obzirom na duboki trag kojeg je ova obitelj ostavila na podruju gospodarstva, trgovine,
karitativnim i raznim drutvenim organizacijama, pred nama je velika zadaa istraivanja
i rasvjetljavanja njihovoga znaajnog doprinosa, osobito u povijesti Osijeka. U ovome
su gradu lanovi obitelji Pfeiffer kroz nekoliko generacija, a intenzivno od sredine 19.
do sredine 20. stoljea, imali vano mjesto, to je i potvreno dobivanjem plemikih
titula. U radu se posebno nastojalo upozoriti na injenicu da je i obitelj Pfeiffer, poput
mnogih drugih osjekih uglednih obitelji imala i znaajnu kolekciju umjetnina, to
je razvidno iz relativno malo sauvanih djela koja su im pripadala. Drugi svjetski
rat i porae izbrisalo je tragove njihovoga postojanja, a potomci su raspreni diljem
svijeta. No, povratak jedne njihove umjetnine u Hrvatsku, pejsaa Huge Conrada von
Htzendorfa, otvorilo je potrebu studioznijega bavljenja njihovom ostavtinom, a
unijelo je i novo svjetlo u sagledavanje opusa ovoga umjetnika.
50
vajcer Oto, Osjeko slikarstvo 19. stoljea, katalog izlobe, 17. 5. 19.6. 1988., Zagreb 1988., 8.
51
https://www.dorotheum.com/auktionen/aktuelle-auktionen/kataloge/list-lots-detail/auktion/10171-
sommerauktion/lotID/7909/lot/1545701-johann-nepomuk-schodlberger.html (27.9.2017.)
180
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 163-188
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
Literatura
Ambru Viktor, Zgrada galerije, Galerija likovnih umjetnosti, Osijek, monografija-zbornik, Osijek
1987.
Balen Branka, Kopije iz fundusa Galerije likovnih umjetnosti, Osijek 1984.
Damjanovi Dragan, Historicistike katolike grobljanske kapele u Osijeku, Anali Zavoda za
znanstveni i umjetniki rad u Osijeku 22, Osijek 2006.
Damjanovi Dragan, Arhitekt Herman Boll, Zagreb 2013.
idara Petar, Osjeke porodice Reisner Raizner, Glasnik Arhiva Slavonije i Baranje 11, Osijek
2011.
Firinger Kamilo, Franjo Konrad von Htzendorf, drugi uitelj osjeke crtake kole (1826-
1841), Osjeki zbornik 9/10, Osijek 1965.
Fuchs Heinrich, Die stereichischen Maler des 19. Jahrhunderts, sv. 4., Be, 1974.
Horvth Zoltn, Wie aus Waidhofener Schweinehndlern vermgende Brger von Sopron
(denburg) und ungarische Grundbesitzer wurden, Burgenland in seiner pannonischen
Umwelt (Festgabe fr August Ernst), Eisenstadt 1984.
Gospodar : organ Hrvatsko-slavonskog gospodarskog drutva kao sredinje zadruge u Osijeku, Osijek 1913.
Hrvatski prezimenik : puanstvo Republike Hrvatske na poetku 21. stoljea, sv. 3 (prir. Franjo Maleti
i Petar . imunovi), Zagreb 2008.
Imenik dostojanstvenika, Zagreb 1914.
Izvjee trgovako-obrtnike komore u Osijeku () do konca godine 1881., Osijek 1882.
Kuhari Darija, Vinaj Marina, Margeta Vladimir, Black slavonian pig - the traces of cultural
heritage in eastern Croatia = Crna slavonska svinja - tragovi kulturne batine u istonoj
Hrvatskoj, 6. meunarodni znanstveni simpozij Gospodarstvo istone Hrvatske - vizija i razvoj,
u Osijeku, 25.-27. svibnja 2017. = 6th international scientific symposium Economy of eastern
Croatia - vision and growth, Osijek, 25th - 27th May 2017, (urednica Anka Maek Tonkovi),
Osijek 2017.
Kuen Draen, Prilog za ivotopis Dragutina Neumanna, Glasnik Arhiva Slavonije i Baranje 11,
Osijek 2011.
Markovi Zdenka, Frange Mihanovi : biografija kao kulturno-historijska slika jedne epohe hrvatske
likovne umjetnosti, Zagreb 1954.
Najcer Sabljak Jasminka, Skriveno blago podgorakog dvorca Osjeki zbornik 30. Osijek 2011.
Najcer Sabljak Jasminka, Likovna batina kneeva Odescalchi - od Lombardija i Rima do Iloka,
Osijek 2015.
Obad-itaroci Mladen i Bojani Obad-itaroci Bojana, Dvorci i perivoji u Slavoniji : od Zagreba
do Iloka, Zagreb 1998.
Pajri Franjo, Pejaevii i grad opron, Likovna batina obitelji Pejaevi : studijsko-tematska
izloba : katalog izlobe, Osijek 2013.
Repani-Braun Mirjana, Paulus Antonius Senser (1716. 1758.) prvi barokni slikar u Osijeku,
katalog izlobe Muzeja likovnih umjentosti u Osijeku (21. veljae 18. svibnja 2008.),
Osijek 2008.
Slavonsko gospodarsko drutvo u Osijeku : 1875. 1900. : historiki i statistiki podaci o 25-godinjem
drutvenom radu, I. svezak (priredio Gjuro pl. Ili), Osijek 1900.
Sran Stjepan, Tvrtke u istonoj Hrvatskoj : memorandumi od sredine 19. do sredine 20. stoljea, Osijek
1998.
Sran Stjepan, Stare osjeke zaklade do 1930. godine, Glasnik Arhiva Slavonije i Baranje 8,
Osijek 2005.
181
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 163-188
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
Sran Stjepan, Doprinos slavonskih vlastelinstava od kraja 17. stoljea procesu europskih
integracija, Povijesni zbornik : godinjak za kulturu i povijesno naslijee, br. 3 (ur. Pavo
ivkovi), Osijek 2008.
vajcer Oto, Htzendorf, Zagreb, 1982.
vajcer Oto, Osjeko slikarstvo 19. stoljea (katalog izlobe od 17. 5. do 19. 6. 1988.), Zagreb, 1988.
vajcer Oto, Likovna kronika Osijeka: 1850 1969. godine, Osijek, 1991.
vajcer Oto, Osjeko slikarstvo 19. stoljea, Godinjak njemake narodnosne zajednice, Osijek,
1999.
Zaviajnici grada Osijeka 1901. 1946. (prir. Stjepan Sran i Vilim Mati), Osijek 2003.
Zapisnici Grada Osijeka : 1876. 1886. (prir. Stjepan Sran), Osijek 2006.
Zec Daniel, Nepoznato djelo Roberta Frangea Mihanovia u Galeriji likovnih umjetnosti u
Osijeku, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 33, Zagreb 2009.
Zec Daniel, Opaske uz neka djela Roberta Frangea Mihanovia: primjer zbirke kiparstva Muzeja
likovnih umjetnosti u Osijeku, rukopis teksta za Zbornik Zvonka Makovia, 2017.
ivakovi Kere Zlata, S tradicionalnih na nove puteve : trgovina, obrt, industrija i bankarske
ustanove grada Osijeka na prijelazu stoljea od godine 1868. do 1918. : Prilozi za gospodarsku
povijest grada Osijeka, II. dio, Osijek 1999.
ivakovi-Kere Zlata, Jurkovi Jasna, Lorenz (Lovro) Jger, industrijalac i dobrotvor, DG
Jahrbuch. 22, Osijek 2015.
Arhivski izvori
Ostavina Hengl (HR DAOS 871).
Ostavine, Kraljevski sudbeni stol u Osijeku (HR-DAOS-123-6-4, kut. 499)
KOMZA, 1948., 16/48. Arhiva muzeja Slavonije Osijek
Indeks roenih Osijek III., 1810. 1923., list 105 i 108 (HR-DAOS-500, knjiga 856)
Internetski izvori:
https://digital.belvedere.at/objects/2530/der-traunfall-bei-gmunden (29. 9. 2017.)
https://www.dorotheum.com/auktionen/aktuelle-auktionen/kataloge/list-lots-detail/
auktion/10171-sommerauktion/lotID/7909/lot/1545701-johann-nepomuk-schodlberger.
html (27.9.2017.)
http://www.the-athenaeum.org/art/detail.php?ID=37201 (30. 9. 2017.)
182
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 163-188
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
Karl Leopold Pfeiffer (1834. 1913.), Felix Pfeiffer mlai (oko 1863. 1914.),
ustupio Daniel Zec preuzeto iz rada Zoltna Horvtha
183
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 163-188
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
184
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 163-188
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
Gabor pl. Pfeiffer (gore desno) sa suprugom Gitom i njenim roditeljima u Kolumbiji,
ustupio Krsto pl. Knobloch
185
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 163-188
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
186
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 163-188
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
187
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 163-188
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
188
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 189-202
Ivan Pekli: Doprinos Ljudmila Hauptmanna hrvatskoj historiografiji
Doprinos
Ljudmila Hauptmanna
hrvatskoj historiografiji
U svojem radu autor je istraio ivot i djelo Ljudmila
Hauptmanna s posebnim osvrtom na njegov doprinos
hrvatskoj historiografiji. U uvodnom dijelu rada na
temelju literature ukratko je prikazano Hauptmannovo
kolovanje i njego rad na gimnaziji austrijskom gradiu
Frstenfeldu i slovenskom gradu Ljubljani. Nakon
toga je prikazan njegov rad na Filozofskom fakultetu
u Ljubljani. Navedeni su njegovi najraniji radovi do
1920. radi kojih je i primljen na Filozofski fakultet. Na
temelju arhivske grae posebna pozornost je posveena
njegovom radu na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
i njegov doprinos razvoj historiografije. Opisano je i
njegovo djelovanje u Jugoslavenskoj akademiji znanosti
i umjetnosti ( JAZU), dananjoj Hrvatskoj akademiji
znanosti i umjetnosti (HAZU). U radu je autor proveo
analizu nekih njegovih historiografskih djela koja
se odnose na hrvatski povijest te do sada nepoznati
i neobjavljeni tekst o povijesti Zagreba. Na temelju
provedenih istraivanja u ovom je radu istaknut doprinos
Ljudmila Hauptmana hrvatskoj historiografiji.
189
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 189-202
Ivan Pekli: Doprinos Ljudmila Hauptmanna hrvatskoj historiografiji
1
Vjekoslav KLAI, Dr. Ljudmil Hauptmann, Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti za godinu
1925/26 i 1926/27. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1927) str. 137.
2
Bogo GRAFENAURER, Ob osamdetletnici Ljudmila Hauptmana, Razprave slovenske akademije znanosti
i umjetnosti 5(1966) str. 3.
3
V. KLAI, Dr. Ljudmil , n. dj., 137.
4
Ferdinand TREML, 400 Akademische Gymnazium in Graz u Bltter fr Heimatkunde Herausgegben vom
Historischen Verein fr Steiermark 47(1973), br 4., 100-105.
5
V. KLAI, Dr. Ljudmil , n. dj., 137.
6
Bogo GRAFENAURER, Ljudmil Hauptmann Ljetopis Slovenske akademije znanosti in umetnosti, 1968.
knjig. 19. (Ljubljana: Zaloila Slovenske akademije znanosti in umetnosti, 1969), 51.
7
Isto, 3.
8
V. KLAI, Dr. Ljudmil , n. dj., 137.
9
Isto.
10
B. GRAFENAURER, Ob osamdetletnici Ljudmila Hauptmana, Razprave slovenske akademije znanosti
i umjetnosti 5(1966), 4.
11
Isto, 11-15.
190
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 189-202
Ivan Pekli: Doprinos Ljudmila Hauptmanna hrvatskoj historiografiji
X , 4). ZN I, 1904, 206; 3. oc. Hoernes Moritz Dr. : Der diluviale Mensch in Europa.
Die Kulturstufen der lteren Steinzeit. Braunschweig, Verlag von Friedrich Vieweg u.
Sohn , 1903. ZN I, 1904, str. 206-207 ; 4. oc . Kossina G. : Die indogermanische Frage ,
archaeologisch beantwortet. Sonderabdruck der Zeitschrift fr Ethnologie 1902, Berlin
1903. ZN I, 1904, str. 210; 5. oc. v . Zahn , Styriaca. Gedrucktes u. Ungedrucktes zur
steier. Geschichte u. Culturgeschichte. 3. zv. Gradec, 1905. ZN II, 1905, str. 174-175;
6. oc. Pirnat Makso : Ivan Vajkhard Valvazor , slavni kranjski zgodopisec. ivljenjepis
. Koledar Drube sv. Mohorja . 1905, str. 65-72 . ZN II, 1905, str. 177-178 ; 7. oc .
Kos F. : Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku . Prva knjiga (1.501-800). V
Ljubljani 1902. Carinthia I 95, 1905, str. 177-181; 8. Die eiszeitliche Vergletscherung
der Bsensteingruppe in den Niederen Tauern (mit 1 Karte und 6 Textfiguren), von
Dr. Ludmil Hauptmann und Dr . Franz Heritsch Sitzungsberichte der Kaiserlichen
Akademie der Wissenschaft , Mathemat.-naturwissenschaftl. Kl .CXVII , 1908, str.
405-43, (Hauptmannov tekst str. 408-41 2 ter str. 420-430 , skupen tekst str. 430-
437) ; 9. Die Freileute . Carinthia I 100, 1910. str. 12-34 ;10. Das Schffentum auf
slowenischem Boden . ZHVSt 10, 1912, str. 181-207; 11. Pirchegger H., Karantanien
u. Unterpannonien zur Karolingerzeit, MIG 33, 372-319 , v ZHVSt 10, 1912,
str. 280-285 ; 12. ber den Ursprung von Erbleihen in sterreich, Steiermark und
Krnten. Forschungen zur Verfassung und Verwaltungsgeschichte d. Steiermark VIII,
1913, str. 93; 13. Politische Umwlzungen unter den Slowenen vom Ende des sechsten
Jahrhunderts bis zur Mitte des neunten . MIG 36, 1915, str. 229-287 ; 14. Die neuere
slowenische Geschichtsforschung . sterreich . Zeitschrift fr Geschichte I, 1918, str.
160-164.12 U privatnom ivotu profesora Hauptman valja istaknuti sa su mu se 7. V.
1916. rodio mu se sin Erik, a 11. V.1919. sin Ferdo.13
Redovitim profesorom imenovan je 1921., a dekanom ljubljanskog fakulteta bio
je u studijskoj godini 1924./25., a prodekan 1925./26.godine.14 U akademskoj godini
1919./20. predavao je povijest staroga vijeka.15 Od 1920. poeo je predavati opu povijest
srednjega vijeka i stariju slovensku povijest.16
12
Isto, 11-12.
13
Arhiv Rektorata zagrebakog Sveuilita (dalje ARZS), Dokument br. 1633.
14
B. GRAFENAURER, Ob osamdetletnici, n. dj., 4.
15
Zbornik Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani 1919-2009. (Ljubljana: Znanstvena zaloba Univerze v
Ljubljani,2009), 45.
16
Isto, 489.
17
Isto; ARZS, Dokument br. 3394/1926.
191
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 189-202
Ivan Pekli: Doprinos Ljudmila Hauptmanna hrvatskoj historiografiji
18
ARZS, Dokument br. 1.308/1926.
19
Isto,, Dokument br. 3335.
20
Isto, Dokument nema broja.
21
Isto, Dokument br. 1633.
22
Isto, Dokument od 6. II. 1927. nema broja
23
Isto, Dokument od 18. III. 1927. br. 1054.
24
Isto, Dokument od 14. IV. 1927.
25
Isto, Dokument od 3. III. 1930.
26
Isto, Dokument od 1. III. 1930.
27
Isto, Dokument od 7. III. 1930.
28
Isto, Dokument od 28. VII. 1930.
29
Isto, Dokument od 27. VIII. 1930.
30
Isto, Dokument od 25. IV. 1931.
31
Isto, Dokument od 15. VII. 1931.
32
Isto, Dokument od 27. II. 1932.
33
Isto, Dokument od 1. IV. 1933.
34
Isto, Dokument od 15. V. 1933.
35
Isto, Dokument od 28.VII. 1933.
192
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 189-202
Ivan Pekli: Doprinos Ljudmila Hauptmanna hrvatskoj historiografiji
193
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 189-202
Ivan Pekli: Doprinos Ljudmila Hauptmanna hrvatskoj historiografiji
kojemu je bila zadaa da javno obiljei profesore koji su se za vrijeme okupacije ponaali
nedostojno, bio je i prof. Hauptmann optuen za kolaboraciju s njemakim okupatorom.
Ja o tome nisam nita znao, a imao sam najbolje mogue miljenje o njemu kao profesoru.
Stoga sam na tome mitingu ustao i rekao da sam za vrijeme okupacije sluao njegova
predavanja i da nikada nije bilo ni najmanjeg iskazivanja simpatije za hitlerizam.
Naprotiv, profesor je u jednom svome predavanju, kad je davao pregled teoretskih
pogleda na historiografiju, veoma povoljno govorio o marksistikom historijskom
materijalizmu. Isto tako, uvijek je povoljno i nepristrano govorio o slavenskim narodima,
ukljuujui i Rusiju, a s vidnom je ogorenou isticao progone idova na poetku
kriarskih ratova. To je skup primio s panjom, a meu studentima - partizanima
povratnicima s fronte, bilo je i pojedinaca koji su me poznavali iz predratnih godina
(Mirko Peren i dr.). ivot se nastavio, a jednoga dana, uskoro zatim, dolazei na
predavanje, negdje s proljea 1948. (moda u poetku lipnja) susreo sam na hodniku
prof. Hauptmanna, i on me je pozvao u svoj kabinet. Bio je on na neki nain gord
ovjek, koji nije lako stvarao osobne kontakte s mladima. U svom kabinetu rekao mi
je da mi zahvaljuje na mome iskazu na mitingu. Bilo je to vrijeme kad ga je policija
sasluavala, a nakon mitinga to je prestalo. Bilo mi je veoma teko sluati sijeda starca
koga su detektivi poniavali, pa sam promucao da je to bila samo moja dunost, jer
nisam rekao nita to ne bi bilo istina. Nakon toga brzo sam pobjegao iz kabineta.
Naalost nedugo iza toga saznalo se da je Hauptmanna sasluavao i sveuilini Sud
asti, kojemu je predsjedao profesor umarskog fakulteta, Srbin dr. Nenadi. On je
donio odluku da se prof. Hauptmann prijevremeno umirovi, i to je onda Ministarstvo
i uinilo. Otada je njegova katedra za vie godina ostala vakantna, a ja sam sada pristao
da na njoj budem asistent jer na toj dunosti nisam morao biti podloan nikakvom
efu, nego sam mogao raditi samostalno.54
Kao redoviti profesor predavao je i opu historiju, bio je predstojnik historikog
seminara, dopisni lan JAZU, lan znanstvenog drutva za humanistike vede u
Ljubljani.55 Dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu je u akademskoj godini 1930./1931.56
i akademskoj godini 1942./43.57 i zimskom semestru akademske godine 1943./44.58
54
Miroslav BRANDT, ivot sa suvremnicima: Politike uspomene i Svjetonazor, (Zagreb: Naklada Pavii, 1996)
str. 49-50.
55
Akademike vlasti, osoblje, ustanove i red predavanja u Sveuilitu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Zagrebu,
( Zagreb: Sveuilite u Zagrebu, 1927.)
56
Univerziteske vlasti, osoblje, ustanove i red predavanja u Univerzitetu Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu, ( Zagreb:
Univerzitet u Zagrebu, 1930.)
57
Sveuiline oblasti i red predavanja u hrvatskom sveuilitu u Zagrebu (Zagreb: Rektorat hrvatskog sveuilita,
1943.
58
Isto, 1944.
194
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 189-202
Ivan Pekli: Doprinos Ljudmila Hauptmanna hrvatskoj historiografiji
Djelovanje u JAZU
Godine 1926. postao je dopisni lan JAZU u Zagrebu62, a od 1940. je dopisni
lan Akademije znanosti i umjetnosti u Ljubljani.63 Od 1935. je i dopisni lan Srpske
kraljevske akademije nauka u Beogradu.64 Od 1941. je redoviti lan JAZU-a u Razredu
poviestno-jezikoslovnom,65 te je bio imenovan u Odbor za sakupljanje i izdavanje
poviestnih, poviestno-pravnih i knjievnih spomenika.66 Takoer se nalazio u Odboru
za istraivanje hrvatskih naselja i u Odboru za orijentalnu zbirku.67 Valja istaknuti da je
Hauptman 25. sijenja 1942 prisustvovao konstituirajuoj sjednici Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti.68 Nazoio je sjednicama svojega razreda: 29. sijenja, 12. svibnja,
26. lipnja, 31. listopada 1942. godine te 19. sijenja, 20. oujka 1943. godine.69 Bio
je i sjednicama Odbora za izdavanje Knjinice za obu naobrazbu 4. srpnja i 19.
studenoga 1942., te 2. oujka i 29. travnja 1943.70 na Glavnoj sjednici HAZU-a je 4.
srpnja 1942.71, a 29. travnja 1943. na glavnoj godinjoj skuptini HAZU-a.72Glavni
tajnik Akademije izvijestio je skuptinu da je zaprimljen njegov rad Podrijetlo hrvatskog
59
Univerziteske vlasti, osobljen. dj., 1933.
60
Isto, 1935.
61
Sveuiline vlasti, osoblje, ustanove i red predavanja u Sveuilitu Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu, ( Zagreb:
Sveuilite u Zagrebu, 1938.)
62
Vjekoslav Klai, Dr. Ljudmil Hauptmann Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti za godinu
1925/26 i 1926/27. (Zagreb,1927) svezak 40., 137,138.
63
Ljudmil HAUPTMANN Ljetopis akademije znanosti in umetnosti v Ljubljani prva knjiga 1928.-1942.
(Ljubljana,1943), 166,167.
64
Isto, 166.
65
Ljetopis Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za godinu 1941/43. svezak 54. (Zagreb 1943), 8.
66
Isto, 7.
67
Isto.
68
Isto, 19.
69
Isto, 22-24.
70
Isto, 34-40.
71
Isto, 60.
72
Isto, 87.
195
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 189-202
Ivan Pekli: Doprinos Ljudmila Hauptmanna hrvatskoj historiografiji
plemstva.73 Na glavnoj skuptini HAZU-a 29. travnja 1943. izvjeteno da je taj rad
objavljen.74 U razdoblju od 7. lipnja 1940. do 12. srpnja 1941. sudjelovao je u radu
tadanjega JAZU-a.75
73
Isto, 62.
74
Isto, 87.
75
Isto, 190,191,197,198,201,202,203.
196
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 189-202
Ivan Pekli: Doprinos Ljudmila Hauptmanna hrvatskoj historiografiji
76
V. KLAI, Dva slovenska uenjaka o starijoj historiji Hrvata do 1102. godine Zbornik kralja Tomislava u spomen
tisuugodinjice hrvatskoga kraljevstva (Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1925) str. 200.
77
Objavljeno u: Mitteilungen des Instituts fr sterreichische Geschichtsforschung, Innsbruck 1915
78
Isto, 2001.
79
Isto, 2002.
80
V. KLAI, Hrvatska plemena od XI. do XVI. stoljea Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
knj.130. (Zagreb, 1897.), 15.
81
Lj. HAUPTMAN, Dolazak Hrvata u Zbornik kralja Tomislava u spomen tisuugodinjice hrvatskoga kraljevstva
(Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1925.), 127.
82
Objavljeno u: Mitteilungen des Instituts fr sterreichische Geschichtsforschung, Innsbruck 1924.
197
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 189-202
Ivan Pekli: Doprinos Ljudmila Hauptmanna hrvatskoj historiografiji
83
V. KLAI, Dva slovenska uenjaka, n. dj., 205.
84
Lj. HAUPTMAN, Die bestimmenden Krfte der kroatischen Gescischte im Zeitalter der nationalen
Herrscher Mitteilungen des Instituts fr sterreichische Geschichtsforschung, Innsbruck 1924. str. 29-30.
85
V. Klai, Dva slovenska uenjaka, n. dj., 207.
86
Lj. HAUPTMAN, Hrvatsko praplemstvo Razprave Slovenske akademije znanosti i umjetnosti (Slovenska
akademija znanosti i umjetnosti, Ljubljana 1950)
87
Nada KLAI Ljudmil Hauptman, Hrvatsko pralemstvo Rasprve SAZU I Ljubljanja 1950. Hiistorijski
zbornik 9(1956) br.1-4, str. 209-220. Napominjem da je Nada Klai u istom broju Historijskog zbornika
objavila lanak Plemstvo dvanaestero plemena Kraljevine Hrvastke, Hiistorijski zbornik 9(1956) br.1-4, str.
83-100. u kojem se takoer kritiki osvre na Hauptmanov lanak.
88
B. GRAFENAUER, Ljudmil Hauptman hrvatsko praplemstvo Zgodovinski asopis 5(1951), 374,375; Isti,
Ljudomil Hauptman. Staroslavenska druba in obred na knejem kamnu Zgodovinski asopis 8(1954),
174-176.
89
Miho BARADA Lapani Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (Jugoslavenska akademija znanosti
i umjetnosti, knjiga 300, Zagreb, 1954.), 473-535.
198
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 189-202
Ivan Pekli: Doprinos Ljudmila Hauptmanna hrvatskoj historiografiji
prije, nije prijepis ugovora nego najvie nezgrapan i dockan izvadak; biljeka pak pogotovo
ne odie duhom starohrvatskog doba, ve samo oligarhiskim ambicijama hrvatskih velikaa
14. stoljea, koji su sanjali o izbornom kraljevstvu.90 Nada Klai upozorava da je ve
uflaj smatrao da je Pacta conventa falsifikat. Ona tvrdi da teorija o dvanaest plemena
javlja te u 14 stoljeu tek nakon 1350. godine. Hauptmann da sumiramo zastupa
dakle dualistiki teoriju po kojoj najprije dolaze Avari i Slaveni a potom Hrvati, tj.
12. hrvatskih plemena koji su pokorili prijanje stanovnitvo te imaju privilegije i
postali tako prvo hrvatsko plemstvo(praplemstvo). Hauptman tvrdi: Hrvati pa so samo
propadniki dvanaestih plemen. Samo ti so pravi, pravi in prirodni plemii.91 Nada Klai je u
svojoj kritici odbacila i druge dokumente. tako je odbacila jedan dokument iz 14. stoljea
o jednoj sudskoj parnici izmeu cetinskih plemia i Nelipia, smatrajui da se parnica
vodi za zemlju a ne za priznavanje plemstva.92 Nada Klai tvrdi da nobilitet dvanaest
plemena ne poiva na plemtini od korijena nego na posebnim pravima, naravno oprost
od poreza koji su im dodijeljeni.93 Druga vana stvar koju je pobijala Nada Klai je
da tzv dualna teorija prema kojoj su se Hrvati doselili kasnije i bili osvajai-plemii,
a slaveni koji su se prije naselili podlonici. Nada Klai smatra niti jedan dokument
iz doba narodne dinastije nije autentian, dok je Hauptam upravo suprotno smatrao
da sigurnost za njegovu teoriju daju dokumenti prije 1102. godine.94 Svoju polemiku
Nada Klai zakljuuje Meutim rijeiti taj zadatak ne e biti lako. Svaki historiar,
koji e pristupiti rjeavanju pitanja, u kojoj se mjeri razvilo plemstvo u doba narodne
dinastije u Hrvatskoj, mora biti svjestan injenice, da odgovor na to pitanje ne smije
traiti samo u izvornom materijalu iz doba narodne dinastije, nego i u kasnijem razvoju,
ne ograniit se iskljuivo na problem postanka institucije dvanaestero plemena.95
Ovom prigodom jo u takoer istaknuti i njegovo neobjavljeno djelo Poeci
Zagreba.96 Djelo je pisano na 57 stranica te obuhvaa period od osnutka grada do 1262.
godine. Djelo je pisano sa potrebnom znanstvenom metodologijom. Na poetku svojega
rada Hauptmann je prikazao povijesne okolnosti u trinaestom stoljeu u Hrvatsko
ugarskom kraljevstvu naglaavajui potpunu feudalnu anarhiju.97 Glavan teza koju je
iznio Hauptmann o postanku hrvatskih gradova je kralj davanjem privilegija dobija
sigurne prihode, a gradovi sigurnost. Druga vana stvar kralju je bilo suzbijanje moi
90
Lj. HAUPTMAN, Porijeklo hrvatskog plemstva Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
(Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga 273, Zagreb, 1942), 104, 105.
91
Lj. HAUPTMANN Hrvatsko praplemstvo Razprave Slovenske akademije znanosti i umjetnosti (Slovenska
akademija znanosti i umjetnosti, Ljubljana 1950.), 114.
92
N. KLAI Ljudmil Hauptman, Hrvatsko pralemstvo Rasprve SAZU i Ljubljana 1950., 213.
93
Isto.
94
Isto.
95
Isto, 220.
96
Lj. HAUPTMAN, Poeci Zagreb Dravni arhiv u Zagrebu, Fond 1134. Zbirka rukopisa
97
Isto, 1-5.
199
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 189-202
Ivan Pekli: Doprinos Ljudmila Hauptmanna hrvatskoj historiografiji
98
Isto, 17.
99
M. VAB, Ljudmil Hauptman, n. dj. 461.
200
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 189-202
Ivan Pekli: Doprinos Ljudmila Hauptmanna hrvatskoj historiografiji
201
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 189-202
Ivan Pekli: Doprinos Ljudmila Hauptmanna hrvatskoj historiografiji
202
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
203
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
ivotni put
Austrougarski prijestolonaljednik Ferdinand ostao
je najvie zapamen po atentatu koji je izvren na njega
u Sarajevu 1914. godine, traginom dogaaju koji je bio
neposredni povod za Prvi svjetski rat. Meutim manje
su poznate njegove posjete Dalmaciji i Istri gdje je esto
boravio slubeno ili privatno na vojnim vjebama i odmoru.
Nadvojvoda Franz Ferdinand (Graz 18. XII. 1863.-
Sarajevo 28. VI. 1914.) od Este sin je brata cara Frane
Josipa I. nadvojvode Karla Ludwiga. Bio je zatvorene
naravi i ozbiljan to se u javnosti shvaalo na razliite
naine.1
Posvetio se vojnikoj karijeri koja je bila vrlo uspjena. Nadvojvoda Franz Ferdinand
od Austrije ESTE
Vrio je razliite vojne dunost i brzo napredovao. U
travnju 1889. prisustvovao je smotri vojske svih pukovnija beke posade u Schmelzu
koju je izvrio osobno car. Do 1890. bio je pukovnik 9. konjike pukovnije u opronu
u Maarskoj pa je te godine imenovan njenim zapovjednikom. Do poetka 1895. bio
je zapovjednik brigade u Budjejovicima kada je premjeten u Linz kao divizionar.
Tijekom 1896. dosta je bolovao zbog ega je morao prekinuti aktivnu vojniku slubu.
Ali zdravstveno stanje mu se popravilo pa je planirao na zimu idue godine poi u
Dalmaciju i preuzeti zapovjednitvo divizije.2
Brinuo se za razvitak ratne mornarice. Godine 1902. car ga je imenovao admiralom
pa je 12 godina bio na njenom elu. To je objavio admiral Hermann von Spaun u
besjedi prilikom dolaska cara u Pulu.3 Godine 1907. car
Frane Josip I. je na Ferdinanda prenio vrhovno upravljanje
vojnim vjebama, a u kolovozu 1913. postavljen je za
generalnog nadzornika svih oruanih snaga.4
Nakon samoubojstva nadvojvode Rudolfa 1889.
godine i smrti oca 1896. postao je prijestolonasljednik.
Ferdinand je nastojao provesti reforme davanjem vee
autonomije etnikim skupinama unutar Austro-ugarske
monarhije i provoditi mirnu politiku prema Balkanu.
Zalagao se za reorganizaciju carevine stvaranjem tree
federalne jedinice Hrvatskog katolikog kraljevstva koje
Admiral Hermann von Spaun
1
Vukovi, Nadvojvoda Franjo Ferdinand, SD, 8. 1914. 4.
2
* Nadvojvoda Franjo Ferdinand od Austrije Este ,SD, 2. VI. 1897. 3. i 25. X. 1890 4.
3
* Nadvojvoda Franjo Ferdinand admiral, SD, 10. IX. 1902. 2.
4
* Iz ivota Nadvojvode Franja Ferdinanda, SD, 1. VII. 1914. 2.
204
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
5
* Nadvojvoda Franjo Ferdinand d Este u Parizu, SD, 25. VI. 1890. 4.
6
* Put nad- vojvode Franje Ferdinanda oko svijeta, SD, 2. IX. 4 i 21. I. 1893. 4. - * Povratak nad-vojvode
Franje Ferdinanda, SD, 21. X. 1893. 3.
7
* Nadvojvoda Franjo Ferdinand, SD, 15. XII. 1894. 3.
8
* Nad-vojvoda Franjo Ferdinand, SD, 14. XII. 1895. 3.
9
* enidba Nad-vojvode Franja Ferdinanda, SD, 30. VI. 1900. 1.
10
* Nai dopisi, SD, 22. VI. 1892. 3.
205
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
11
* Nai dopisi, SD, 29. VI. 1892. 3.
12
* N. V. Nadvojvoda Franjo Ferdinando, SD, 22. VI. 1892. 3.
13
* Ratno brodovlje i naslidnik pristolja, Puki list, Split 1. VII. 1892. 39-40. - * Dalmatinske vijesti, SD,
22. VI. 1892. 3.
206
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
Pelikan put Kotora. Odatle je privatno otplovio preko Risna i posjetio Crkvice i 25.
lipnja stigao u Gru.14
1893.
Velike vjebe 1893. godine u Dalmaciji planirane su na dva mjesta. Za vojniku
posadu i domobranstvo iz Dubrovnika i Kotora u Herceg Novome sa zavretkom
7. rujna. Za jedinice iz Splita i Zadra u Sinju vjebe su odreene u vremenu od 22.
kolovoza do 7. rujna. Bio je prisutan namjesnik koji je 15. kolovoza ujutro otputovao
ratnim brodom Andreas Hofer iz Zadra do Splita i produio po velikoj vruini u Sinj.15
Ferdinand nije prisustvovao. Vjerojatno je za to je bio razlog njegovo putovanje oko
svijeta.
1895.
U svibnju 1895. prijestolonasljednik je doao privatno na Jadran. Stigao je preko
Rijeke. Odatle je nakon malo vremena parobrodom ugarsko-hrvatskog drutva Budapest
otputovao za Split gdje je stigao 13. svibnja. Tu se zadrao kratko. Predstavili su
mu se kotarski poglavar i naelnik. Obiao je znamenitosti grada. Posjetio u pratnji
konzervatora Bulia Arheoloki muzej. Poslije podne
odvezao se koijom u Solin i Klis. Rano uveer je otiao.
Na 14. svibnja doplovio je u Dubrovnik. Razgledao je grad
i okolicu i ubrzo nastavio za Kotor. 16
Kako je 1895. godine Ferdinand pobolijevao otiao je
u Mendel u juni Tirol na oporavak. Roditelji nadvojvoda
Karl Ludowig i nadvojvotkinja Maria Thereza Portugalska
stigli su mu u posjet 17. rujna. Svi su odsjeli u hotelu
Mendelhof. Profesor Schrtter iz Bea pozvan je u rujnu
k njemu da ga pregleda i utvrdi koliko se oporavio i
bili mogao krenuti blae june krajeve. Vjerojatno ga je
savjetovao da ode u Dalmaciju. Lijenik je bio zadovoljan Nadvojvoda Karl Ludowig
Ferdinandovim stanjem.17 otac Franza Ferdinanda.
Poetkom listopada 1895. Ferdinand je posjetio Trst. Na 7. listopada je doao
je u mjesto Mali Loinj na oporavak. Tu je boravio privatno. Smjestio se u sanatorij
dr. Vetha. Razgledao je luku i bio na tihoj misi u crkvici sv. Nikole. Zatim se ukrcao
na parobrod Ondina i izvezao se na more Odatle je proslijedio na konju do predjela
14
* N. . i k. V. Nad-vojvoda Franjo Ferdinando od Este u Dalmaciji, SD, 25. VI. 1892. 3. - * Nai
dopisi, SD, 29. VI. 1892. 3. - * Ratno brodovlje i naslidnik pristolja, Puki list, Split 1. VII. 1892. 39.
15
* Domae viesti, NL, 24. VI. 1893. 3.
16
* Prejasni priestolonasljednik, Jedinstvo, Split 14. V. 1895. 2 - * N. V. Nad-vojvoda Frano Ferdinand Este,
SD, 15. V. 1895. 2.
17
* N. V. nadvojvoda Franjo Ferdinand, u Dalmaciju ?, Jedinstvo, Split 24. IX. 1895. 3. - * Nad-vojvoda Franjo
Ferdinand, SD, 7, 21. i 25. IX. 1895. 3.
207
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
Cigala. Poslije se vratio na otok Loinj. Boravio je u Malom Loinju radi zdravlja koje
mu se poboljalo.18
Ferdinand se dobro udomaio u Malom Loinju odakle je odlazio na razna mjesta
po otoku. Na etnje po neto daljim predjelima sluio se magariem. U subotu 19.
listopadu bio je u ribolovu. U Cigalskom zaljevu unajmljen je za njega vrti gdje je pod
atorom provodio dobar dio dana. Tu je prisustvovao sputanju u more jedne teglenice
za potrebe ratne mornarice Tako mu se poboljavalo zdravstveno stanje pa se oekivalo
da e ostati na otoku Loinju jo barem 4 tjedna. Ratna mornarica mu je stavila na
raspolaganje vrlo komfornu jahtu Lilli pod zapovjednitvom kapetana Regnera von
Bleylebena i parobrod Sofiju.19
Na 29. listopada 1895. godine doao je nadvojvoda s pratnjom neslubeno brodom
ratne mornarice Gigant u Rab. Obiao je crkve i druge znamenitosti. Poto je naelnik
bio slubeno odsutan, doekao ga je na obali opinski vijenik Ante Pezel koji mu je
bio vodi i tuma. Obiao je crkve i odmorio se na Tomaevievom mostu. Zatim se
ukrcao na parni brod Sophie, koji je stigao iz Loinja i zamijenio Giganta, te krenuo
natrag. Nakon toga istim parobrodom je otplovio je iz Loinja i 3. studenog stigao u
luku na otoku Silbi. Tamo je htio ostati anoniman, ali ga je prepoznao upnik Marini,
a takoer i podest. Obiao je dio sela i crkve. U 7 sati uputio se u Mali Loinj gdje je
pozdravljen od naroda.20
Dalmatinski namjesnik David de Rhonfeld posjetio je 1895. godine slubeno
Ferdinanda na Loinju. Stigao je 6. studenog ratnim brodom Andreas Hofer. Bili su
zajedno na ruku. Nakon aenja nadvojvoda se ukrcao s namjesnikom na brod pa je
na njemu izvjeena carska zastava. Isplovili su brodom iz luke na kratki izlet i vratili se
natrag. Dok se Ferdinand iskrcavao na kopno svi brodovi, koji su se nali u luci podigli
su gala zastave, a posade koje su se popele na jarbole, pozdravili su sa hura. Nakon
doeka brod je produio za Zadar.21
Ferdinand je se jo neko vrijeme zadrao na Loinju. Na 24. studenog 1895. stigao
je u Be nadvojvoda Eugen. Bio je na prijemu kod cara, susreo se i s Ferdinandom.
Iste veeri otputovao je Eugen za Trst gdje se sutradan oko podne ukrcao u Lloydov
parobrod Habsburg i krenuo na Loinj. Odatle je 27. studenog zajedno s Ferdinandom
otputovao u Egipat.22 Ferdinand je inae esto privatno putovao. Godine 1896. bio je
u Nizzi. Tu je stigao s majkom i sestrom 10. prosinca. Istog dana poao je u Koruku.23
18
* Nad-vojvoda Franjo Ferdinand, SD, 16. X. 1895. 3.
19
* Nad- vojvoda Franjo Ferdinand, SD, 23. X. 1895. 3.
20
* Nj. Vis. nad-vojvoda Frano Ferdinand , SD, 6. XI. 1895. 2. - * S. A. arciduca Ferdinando a Selve, SD,
6. XI. 1895. 2.
21
* L Arciduca Francesco Ferdinando, SD, 13. XI. 1895. 2.
22
* Odlazak Nad-vojvoda Franje Ferdinanda i Eugena u Egipat, SD, Zadar 30. XI. 1895. 3.
23
* Nad- vojvoda Franjo Ferdinand, SD, 16. XII. 1896. 3.
208
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
209
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
glasoviti perivoj s bujnim raslinjem. Na obali ga je u dva sata poslije podne doekao Vid
Bassegli-Gozze i narod u sveanoj odjei. Zagrmjeli su muari. U trijemu nad morem
Ferdinand je imao priliku vidjeti narodno kolo. Primio je upnika Paku Radovanovia.28
Na 2. oujka ukrcao se na brod Maria Terezia. Ferdinand je stigao na mjesto
u pratnji namjesnika Davida. Pod otoiem Lokrumom odrale su se vjebe ratne
mornarice i kopnene vojske kod Kupara. Tu ga je doekao grof Caboga i radnici tvornice
opeka. Poslije podne posjetio je Rijeku Dubrovaku gdje su ga pozdravili naelnik Kii,
kolska djeca i narod. Idueg dana pregledao je pjeake vojarne u Dubrovniku, a poslije
podne obiao grad Odatle je proslijedio za Kotor.29 Na 5. oujka 1899. oprostio se od
naelnika baruna Gondole i uputio se iz Dubrovnika u pratnji upravitelja kotarskog
poglavarstva Tonia preko upe i Konavla u Herceg Novi i Meljine. Ispratilo ga
je i doekivalo u usputnim mjestima narod pod crkvenim, i dravnim zastavama te
hrvatskim trobojnicama. Tako je bilo kad je proao je ilipima, Brgatu, Obodu, Grudi,
Kuparima, pored Cavtata i drugdje.30
Idueg dana poslije podne stigao je u Herceg Novi i nastavio preko Meljina gdje se
ukrcao na ratni brod Pelikan. U Kotor gdje je prispio 6. oujka poslije podne. Pozdravili
su ga pucnjevi topova s tvrava i bojnih brodova. Obiao je tvravu Vrmac. Na 8. oujka
pregledao je utvrde na poluotoku Lutici. Naselja Rose, Stolivo i Pranj mimo koje je
prolazio su okiena. Poslije podne u Kotoru na obali bio je koncert narodne glazbe.
Ferdinand je tuda etao i razgovarao sa zapovjednikom tvrave, kotarskim poglavarom
i opinskim naelnikom. Istog dana na veer otputovao je brodom Pelikan. Pri prolasku
broda svi bojni brodovi bili su sveano osvijetljeni.31
Za uspomenu boravka u Dubrovniku Ferdinand je poslao savjetniku Josipu Toniu
svoju sliku u bogato ukraenom okviru. Takoer je to napravio i Bleiu kotarskom
poglavaru u Kotoru, a s jahte Pelikan ispred Kotora dekanu Crnici u mjestu u Konavlima
Grudi s potpisom u pozlaenom okviru. Uz to je bilo i popratno pismo njegovog
pobonika Enrika vit. Krauss-Elisloga za uspomenu boravka u Grudi.32
Nakon zvanine posjete Junoj Dalmaciji nadvojvoda je bio na Visu. Svratio i u
Split privatno. Stigao je 9. oujka 1899. Vlasti su mu pripremale sjajan doek od ega
je on odustao. Sutra ujutro etao je obalom i pola sata sjedio na obinoj klupi. Prije
odlaska pozvao je kotarskog poglavara Alexandera von Pichlera kojemu se pohvalno
izrazio o gradu i zahvalio na doeku. Obeao je ponovno doi i bolje upoznati grad.
28
* Nai dopisi, SD, 8. III. 1899. 2.
29
* Putovanje Nj. preuzvienosti g. Namjesnika, SD, 1. III. 1899. 2. - * Dolazak njegove Visosti gosp. Nad-
vojvode Frana Ferdinanda, SD, 1. i 4. III. 1899, 2. - * N. P. G. Namjesnik, Jedinstvo, Split 3. III. 1899. 2.
30
* Putovanje Njegove Visosti gosp. Nad- vojvode Frana Ferdinanda, SD, 8. III. 1899. 2. - * Nai
dopisi, SD, 11. III. 1899. 1-2.
31
* Njeg. Visost Frano Ferdinando u Boci., SD, 11. III. 1899. 2.
32
* Dar N. V. Nad-vojvode Frana Ferdinanda, SD, 15. III. 1899. 2. - * Nai Dopisi, SD, 22. III. 1899. 2.
210
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
Posebno je bio oduevljen poumljavanjem brda Marjana odakle se prua lijepi pogled
na okolicu i ureenjem putova na njemu. Iz Splita je 11. oujka otplovio u Loinj.33
Koncem iste godine nadvojvoda je opet bio na Jadranu. Na 6. studenog usidrio
se u luci Loinja ratni brod Andreas na kojemu je bio general Rhonfeld koji je doao
u slubeni posjet Ferdinandu. Bili su na ruku, a zatim brodom napravili kratki izlet
i vratili se.
1902.
Kao budui car Ferdinand je dobivao sve vee javne dunosti i poasti. U nekim
slubenim prilikama zamjenjivao je Franu Josip I. koji je ve bio u godinama. Car ga
je 1902. imenovao admiralom. To znai da se sve vie cijenio znaaj pomorstva pa je
dosta slabu i zastarjelu flotu trebalo osuvremeniti. Za posjeta Dalmaciji kontaktirao
je stalno s pokrajinskim i mjesnim duosnicima koji su se odnosili prema njemu s
dubokim potovanjem.
Ferdinand je bio u Dubrovniku ponovno 1903. godine. Stigao je poslije podne 24.
oujka parnim brodom Afrika. Pozdravljen je paljbom topova s bojnih brodova. Odsjeo
u hotelu Imperijal. Doekao ga je upravitelj kotarskog poglavarstva Kalchberg. Izvrio
je smotru bojnog brodovlja. Dok je bio u tom gradu esto je posjetio Lokrum, Rijeku,
Lapad i druga okolna mjesta. Primio je biskupa Josipa, a na 27. oujka naelnika dr.
Peru ingriju. Prije odlaska pozvao je upravitelja kotarskog poglavarstva Nassa. Poslije
podne parobrodom Wurbrand krenuo natrag put Pule. Na istom brodu otputovao je i
crnogorski kneevi Danilo sa suprugom put Trsta.34
1905.
U rujnu 1905. boravio je u Boki Kotorskoj. Pregledao je tvrave na tom podruju.
Kada je jahta Pelikan na kojoj je bio Ferdinand dola pred Pranj, istaknuto mjesto
pomoraca u prolosti, izvjeena je carska zastava. A iz Kotora preko podmarala
Marijana Vareanina poslao admiralu u mirovini Marku Eugenu Floriu, koji se
istakao u pomorskim bojevima kod otoka Helgolanda u Sjevernom moru i 1864. i
pod Visom1866. godine, pozdravni brzojav.35
U 1905. otputovao je upravitelj Dalmatinskog namjesnitva potpredsjednik Niko
Nardelli u Be. Tu ga je 12. veljae primio u audijenciju Ferdinand.36 U rujnu je opet
boravio u Dalmaciji. Pregledao je tvrave Boke Kotorske. Stigao je jahtom Dalmat i
posjetio grad.
33
* Nj. V. nadvojvoda Ferdinand, Jedinstvo, Split 10. i 14. III. 1899. 3 i 4.
34
* Njegova Visost Nadvojvoda Frano Ferdinando, SD, 28. III. 1903. 2.
35
* N. V. nadvojvoda Ferdinand, Nae Jedinstvo, Split 2. IX. 1905. 1.
36
* Upravitelj dalmatinskog Namjesnitva kod Nj. Vis. Nad-vojvode Frana Ferdinanda, SD, 15. II. 1905. 2.
211
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
1906.
Na jesen 1906. organizirane su u junoj Dalmaciji oko Dubrovnika veliki
vojni manevri uz sudjelovanje kopnene vojske i ratne mornarice. Bile su to rutinske
provjere spremnosti za izvanredne prilike. Planirano je trajanje vjebe 3 dana u kojoj
e sudjelovati 2 odjela od 11 bojnih brodova i jo jedna pojaana skupina od 6 bojnih
brodova, 1 topovnjae prvog razreda i 9 topovnjaa drugog razreda. Trebao je doi i
car koji je tom prilikom namjeravao obii i spomenik palim mornarima u boju pod
Visom. Ali se iznenada razbolio u Ischlu nakon napornih vjeba leskoj i u zadnji as
odustao.37 Stoga ga je zastupao Ferdinand.38 Nadvojvoda se s pratnjom uputio iz Bea
10. rujna naveer. Stigao je idui dan u Pulu. Tu su ga doekali poglavar generalnog
stoera Beck i admiral Montecuccoli, namjesnik i predstavnici vlasti. Pozdravio ga je
zemaljski kapetan Rizzi. Obiao je spomenik carice Elizabete. Odatle je proslijedio
jahtom Miramar put Malog Loinja u pratnji brodova Lacroma i Gdoll na kojemu
su ukrcani voditelji vjeba.39
Ferdinand je nastavio za Vis i tamo prispio 11. rujna na veer ga je sveano doekalo
mnotvo naroda, svjetovni i vjerski poglavari. Pozdravili su ga naelnik Topi i biskup
Zaninovi. Uz ostalo bio je po kii na groblju Prirovo i poloio je dva vijenca, jedan u
ime cara a drugi osobno, pred spomenik poginulim mornarima u vikom boju 1866.
godine. Nadvojvoda doprinio i 600 kruna za brodice koje su bile tu veer oteene od
nevremena. Pored toga darovao je kanoniku dr. P. Zanelliu poklonio zlatnu kolajnu s
kriem i briljantima, a keri naelnika Topia zlatnu narukvicu Istog dana ujutro putnici
su nastavili prema Dubrovnik. U Gru su stigli na veer 12. rujna.40
U Dubrovnik su doli uglednici iz Albanije pokloniti se Ferdinandu. Ve 12.
rujna stigli su Nikola Kaciorri iz Draa, Primo, Bianchi nadbiskup Draa, Mate Biba
upnik. Iz Skadra su prispjeli Miedija pomoni biskup skadarski, Pasquale Gverrini,
nadbiskup Primo Doci opat Miridita, J. Seracci biskup iz Zadrima, Marconi biskup
iz Pulatia, Ravelli rektor Isusovaki, N. Kacorri , M. Bibi, N. Ujka, aba i musliman
Bey. Iz Kotora su doli biskup Uccelini i pravoslavni vladika Jovi i drugi. Dalegaciju
crkvenih dostojanstvenika primio je Ferdinand 14. rujna.41
Na 13. rujna nadvojvoda je prispio u Gru. Vojno zapovjednitvo i kotarsko
poglavarsvo su dozvolili novinarima prisustvovati pomorskim i kopnenim vjebama.
Sutra je Franz Ferdinand doao u Dubrovnik. Doekala ga je masa svijeta iz Boke i
37
* Putovanje Njegova Velianstva u Dalmaciju obustavljeno. U Njegovu zastupstvu dolazi Nadvojvoda Frano
Ferdinand, SD, 12. IX. 1906. 2. - * Per la visita di S. A. l Arciduca Francesco Ferdinando a Zara, SD, 12.
IX. 1906. 3. - * Dolazak priestolonasljednika, NL, 13. IX. 1906. 1.
38
* Njegovo Velianstvo na vjebama bojne mornarice, SD, 4. VII. 1906. 3.
39
* Putovanje Njeg. Visosti Nadvojvode Frana Ferdinanda, SD, 12. IX. 1906. 2.
40
* N. V. Frano Ferdinando, SD, 12. IX. 1906. 2. - * Nj. V. Nadvojvoda F. Ferdinand, NJ, Split 13. IX. 1906. 2.
41
* Nj. V. Nadvojvoda Ferdinand u Dubrovniku, NJ, 13. IX. 1906. 2.
212
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
42
* Putovanje priestolonasljednika, NL, 13. i 17. IX. 1906. 3 i 1.
43
* Arbanaki prelati na sasluanju kod Nj. V. Nadvojvode Franja Ferdinanda, CH, 20. 9. 1906. 5.
44
* Gradska kronika, CH, 14. IX. 1906. 5. - * Nasljednik priestolja u Dalmaciji, HR, 15. IX. 190.6 1. - *
Nj. c. k. Visost Nadvojvoda Franjo Ferdinando u Dubrovniku, CH, 20. IX. 1906. 1.
213
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
Na 13. rujna 1906. pod zatitom eskadre neprijatelj se iskrcao kod Grua. Njihovi
vojnici su se probijale po brdima i klisurama izloeni velikim naporima po vruini
i kii. Meutim kako su branitelji imali jae kopnene snage neprijatelji su se morali
povui. Glavnim vjebama prisustvovao je i nadvojvoda. Izrazio je posebno zadovoljstvo
snagama napadaa sastavljenih iskljuivo od Dalmatinaca.
Obalna obrana imala le zadatak sprijeiti iskrcavanje neprijatelja, ali u tome nije
uspjela ve se pred njim morala povui. Na to je krenula kopnena vojska iz Herdeg
Novog i Boke kotorske da ih suzbije, ali je kasnila pa nije uspjela . U svrhu odravanja
vjebe utroeno je oko 4 milijuna kruna. Neprijateljskoj vojsci uspjelo se iskrcati se na
obali od Dubrovnika do Cavtata. Prijestolonasljednik Ferdinand izrazio je zadovoljstvo
kako je vjeba u tekim uvjetima po brdima i klisurama po kii i vruini uspjela.45
Jedna eskadra pod zapovjednitvom lukog admirala
u Puli Juliusa von Rippera vjebala je nekoliko dana u
Boki Kotorskoj i to u blokadi ratne luke Kotora.46 Na 15.
rujna rano ujutro odvezao se nadvojvoda automobilom
na manevre. Vratio se natrag i poslije podne krenuo je s
brodovima put Slanoga gdje se zadrao tri sata. Nastavio
je 16. rujna jahtom Miramar pored Pamana. Svijet
se u sveanim odijelima okupio na lukobranu i klicao
nadvojvodi na to je on odgovarao s palube.47 Istog
dana produio je za Zadar na jahti u pratnji 12. velikih
ratnih brodova. Doek je bio posebno svean. U zgradi
Namjesnitva Ferdinand je primio naelnika dr. Ziliotta,
predsjednika Zemaljskog odbora dr. Vicka Ivevia,
nadbiskupa Matiju Dvornika i vladiku dr. Nikodima
Milaa, splitskog biskupa Filipa Nakia, ibenskog biskupa
Admiral Julius von Ripper dr. Vicka Puliia Josipa Tonia dr. Ambroza Maroiia
i brojne druge uglednike. Tom prigodom Kotarsko poglavarstvo razaslalo je naredbu
o zabrani upotrebe fotografskih aparata na 15. i 16. rujna. Nekim osobama bilo je to
dozvoljeno i to na odreenim mjestima. Na kraju posjeta nadvojvoda se prekrcao u ratni
brod Erzherzog Karl pa je flota 16. rujna zaplovila prema Puli. Usput se nadvojvoda
namjeravao pristati u luku Molata odmoriti se, ali je jako jugo to osujetilo. Okupljeni
narod koji ga je ekao raziao se svojim kuama.48
45
* Vojne vjebe u junoj Dalmaciji, NL, 24. IX. 1906. 2.
46
* Vjebe nae ratne mornarice, SD, 12. IX.1906. 3.
47
* Putovanje Njeg. Visosti Nadvojvode Frana Ferdinanda, SD, 19. IX. 1906. 2.
48
* Priestolonasljednik u Zadru, NL, 17. IX. 1906. 2. - * Nj. V. Nadvojvoda Ferdinando u Zadru, SD, 19. IX.
1906. 2. - * Sua Altezza i. e r. l Arciduca Francesco Ferdinando a Zara, SD, 19. IX. 1906. 1.
214
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
49
* Admiralska zapovjed o pomorskim vjebama u junoj Dalmaciji, SD, 29. IX. 1906. 2.
50
* Blagodarnosti priestolonasljednika, NL, Zadar 17. IX. 1906. 3,
51
* Prijestolonasljednik u Dalmaciji , NL, 20. IX. 1906. 1.
52
* Putovanje Njeg. Visosti Nadvojvode Frana Ferdinanda, SD, 22. IX. 1906. 2. - * Dalmatinske vijesti, SD,
26. IX. 1906. 2.
53
* Ratne vjebe austro-ugarske mornarice, HR, 3. VIII. 1907. 3, - * Vjebe ljetne eskadre, SD, 3. VIII. 1907. 3.
54
Diana Dea, Prilog arhitekturi XIX stoljea u Splitu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 21, Split1980.
700.
215
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
pismo u kojem je naglasio kako bi bilo tetno da se radi skladita srui srednjovjekovni
spomenik. Stoga se odustalo od te namjere. Vijest je porazno djelovala posebno na
opinare, jer je grad bio u velikim novanim neprilikama pa bi gradnja bila dobar
prihod. im je to saznao naelnik je otputovao u Be da se gradnja ipak odobri.
Zainteresirao se i Ferdinand, koji je posebno cijenio trogirske spomenike, pa je njegovim
posredovanjem 1907. odabrano drugo mjesto na oblinjem otoku iovu. Trokovi
gradnje su procijenjeni na 500.000 kruna. Zemljite je bilo opinsko pa joj je drava
za to isplatila 63.000 kruna. Tim novcem se planiralo rijeiti pitanje puke kole.55
1908.
Boravei esto na Jadranu sredinom srpnja 1908. godine Ferdinand je prvi put
doao na Brijune. Tu e kasnije u vie navrata uivati u njihovim prirodnim ljepotama.
Na 8. srpnja bio je sa suprugom u Splitu. Tu se zadrao vie sati i produio u Makarsku
i Omi.56 I te godine bile su poetkom rujna vjebe ratne mornarice i to u vodama
okolo ibenika. Prisustvovao im je i zapovjednik Montecuccoli.57
1909.
Tijekom 1909. Ferdinand je sa suprugom Sofijom
putovao privatno jahtom Miramar du jadranske obale.
U njihovoj pratnji bila je Sofijina sestra grofica Chotek,
i barun Rumerskirch predstojnik nadvojvodine vojne
kancelarije. Opet je nadvojvoda bio na Brijunima.
Gosti su obili su povijesne spomenike. Tom prilikom
vlasnik otoka industrijalac Paul Kupelwieser je darovao Industrijalac Paul Kupelwieser,
nadvojvodi jedan grb iz Omia gdje je njegova obitelj vlasnik Brijuna
imala vinograde. Kada je na tom putovanju Ferdinand doao u Omi upozorio je
gradonaelnika da bi se spomenici kulture i umjetnosti trebali uvati na mjestu gdje
su nastali. Podvukao je da se obnova graevina treba provoditi u skladu s njihovim
izvornim stanjem te njihovog regionalnog obiljeja. To je smatrao temeljnim naelima
zatite kulturnog nasljea.58
Plovei du Jadrana 1909. godine Ferdinand i njegova pratnja posjetili su brojna
mjesta.59 Poslije podne 5. srpnja bili su u ibeniku. Zaustavili su se nakratko 6. srpnja
ujutro u Dubrovniku. Nadvojvoda je u duanu M. Marassia izabrao mnogo narodnih
vezova i starinskih stvari. Oko etiri sata poslije podne otplovili su put Kotora gdje
55
* Za gradnju skladita duhana u Trogiru, SD, 2. IX. 1908. 3. - * Iz pokrajine, Dan, Split 20. VIII. 1908. 2.
56
* Pokojni prijestolonasljednik i naa Dalmacija, Dan, Split 2. VII. 1914. 3.
57
* Ratno brodovlje, HR, 9. IX. 1908. 2.
58
Lenz Guttenberg Maria, Izgubljeni raj, Zagreb 2007.
59
* N. V. nadvojvoda Frano Ferdinando u Dalmaciji, SD, 7. VII. 1909. 3.
216
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
60
* Visoki gosti, CH, Dubrovnik 7. VII. 1909. 2.
61
Piplovi Stanko, Novije gradnje franjevakog samostana u Makarskoj, Kai 36-38, Split 2004-2006. 554-557.
62
* Visoki gosti, Dan, Split 8. VII. 1909. 3. - * N. V. Nadvojvoda Franjo Ferdinando i izvoenje starinskih
predmeta iz Dalmacije, SD, 10. VII. 1909. 2.
63
* Dalmatinske vijesti, SD, 10. VII. 1909. 2.
64
* N. V. Nadvojvoda Franjo Ferdinando, SD, 10. VII. 1909. 2.
217
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
65
* Nai Dopisi, SD, 18. VIII. 1909. 3.
66
* Slavlje u Trogiru, SD, 3. XII. 1910. 2. - * Zahvala Njeg. Visosti Nadvojvode Franje Ferdinanda, SD, 2.
XII. 1910. 3. - Piplovi, Stanko, Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeu, Split 1996. 99.
67
* Nai Dopisi, SD, 24. VII. 1909. 2.
68
* Nai dopisi, SD, 17. VII. 1909. 2.
218
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
69
* Naa ratna mornarica, SD, 14. IX. 1910. 3. - * Pomorske vjebe, SD, 31. VIII. 1910. 3.
70
* Povjerenstvo za Dioklecijanovu palau, HR, 9. IV. 1910. 3
71
* N. V. Nadvojvoda Franjo Ferdinand Povjerenstvu za uzdravanje Dioklecijanove palae, SD, 9. IV. 1910
2. - Piplovi Stanko, Sredinje povjerenstvo za spomenike u Beu i graditeljsko nasljee Dalmacije, Godinjak
zatite spomenika kulture Hrvatske 28, Zagreb 2004. 32.
72
Lenz Guttenberg Maria, Izgubljeni raj, Zagreb 2007. 44.
219
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
Na 12. travnja porinut je u Trstu novi bojni brod SMS Zrinyi. Pripadao je klasi
Radezki, a zapremina mu je iznosila 14.457 tona. Sveanom inu nazoili su nadvojvoda
Ferdinand, zapovjednik mornarice grof Montecuccoli, ministar rata general Franz
Schnaich, mnogi admirali i, generali, ministri domobranstva Austrije i Maarske i
predstavnici vlasti.73 Nastupom XX. stoljea pomorstvu se pridavala sve vea vanost.
Tako je 9. kolovoza 1910. godine ustanovljena u Kotoru udruga Flottenferein. Imala je
u poetku oko 100 lanova. Ferdinand je postao njenim zatitnikom pa su mu je tom
prilikom poslani izrazi zahvalnosti i privrenosti.74
1911.
Poetkom 1911. godine kruile su vijesti da je nasljednik prijestolja bolestan, ali
je to demantirano. U subotu 4. oujka stigao je na Brijune. Odreeno je da mu se stavi
na raspolaganje za vrijeme boravka na otoku jahta ratne mornarice Lacroma. Brodom
je zapovijedao kapetan linijskog broda F. Hchsmann i bio usidren u zaljevu Velikog
Brijuna. Eskadra torpednih brodova iz stalnog sastava obalne obrane dodijeljena je za
slubu sigurnosti i stacionirana je u Faanskom kanalu.75
Dana 13. oujka stigao je nadvojvoda topovnjaom ratne mornarice u Rab.
Poklonili su mu se opinski prisjednici Galzigna i Nimara. Razgledao je starine, crkve
i okolicu. Ferdinand se raspitivao za prilike na otoku pa su ga obavijestili o vodovodu,
planiranim putovima i turizmu. Bio je takoer u mjestu Loparu. Odatle je otplovio
put Brijuna. U ponedjeljak 20. oujka je s Brijunskih otoka stigao u Donji Miholjac
istonoj Slavoniji. S njim je bila supruga Sofia. Visoki putnici su bili 3 dana gosti grofa
Ladislava Mailatha koji je u tom mjestu imao prostrani dvorac sagraen 1818. godine
i ili na njegovo lovite na lov na ljuke zajedno s brojnim drugim odlinicima.76
Te godine na poziv Ferdinanda svratio je na Brijunsko otoje njemaki car
Friedrich Wilhelm II. koji je sa suprugom Augustom Viktoriom i djecom putovao
za Krf na odmor. Susreli su se vedrog sunanog dana 26. oujka kada je car doplovio
jahtom Hohenzollen koju su pratili ratni brodovi Sleipner i Knigsberg. U Faanskom
kanalu doekalo ih je preko 40 austrijskih ratnih brodova i pozdravili ih topovskom
paljbom od 21 hitaca. Eskadra je bila podijeljena u dvije divizije, prvom je zapovijedao
Franz Ferdinand, a drugom kontraadmiral grof Karl Lanjus von Wellemburg. Car
Wilhelm je naredio da se signalima zahvali i razgledao eskadre. Susreo se s ve ostarjelim
Kupelwieserom i drugim uglednicima. Razgledali su otok i zooloki vrt. Na odlasku
opet su uslijedile salve. Eskadre su se okrenule, proslijedile put Verudele i usidrile se u
pulskoj luci dok su njemaki brodovi nastavili svojim putom. S Brijuna Ferdinand je
73
* Porinue ratne ladje Zriny, HR, 16. IV. 1910. 3.
74
* Poklon Njegovu Velianstvu Nadvojvodi Fr. Ferdinandu, SD, 10. VIII. 1910. 3.
75
* Nadvojvoda Franjo Ferdinand na Brioni, SD, 8. III. 1911. 3.
76
* Njeg Visost Nadvojvoda Franjo Ferdinand u Rabu, SD, 15. III. 1911. 2. - * N. V. Nadvojvoda Franjo
Ferdinand u Donjem Miholjcu, SD, 22. III. 1911. 3. -
220
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
proslijedio put Rovinja.77 Kada je Wilhelm stigao na Krf poslao je caru Frani Josipu
brzojav i naveo da je na njega uinio izvrstan utisak pogled na austrijsko brodovlje pod
zapovjednitvom Ferdinanda.78
Neke vjebe mornarice bile su u to vrijeme pred ibenskom lukom. Poele su
27. lipnja rano ujutro. Sudjelovalo je 3. odjeljenje ljetne eskadre pod zapovjednitvom
podadmirala Schmelaa. U okolnim vodama krstarili su do 14. srpnja.79
Za kraj kolovoza te godine planirane su velike vjebe u jadranskom primorju uz
sudjelovanje kopnene vojske i flote. Odrane su na sjevernom Jadranu. U tu svrhu
stigli su u Zadar zapovjednik 16. vojnog zbora podmaral Hortstein, zapovjednik
13. vojnog zbora, general pjeatva Grba sa stoerom iz Zagreba i vie asnika iz
Bea. Osim njih dolo je i nekoliko lanova Dobrovoljnog automobilskog zbora na elu
s predsjednikom princom Alexanderom Solmsom. Oni su se svojim automobilima
stavili na raspolaganje zapovjednitvu vjeba.80 Prisustvovao je i Ferdinand kao vrhovni
zapovjednik vojske. Stigao je zajedno s nadvojvodom Friedrichom automobilom Alama
i Podpraga na Velebitu i proslijedili za Pulu. Dana 23. kolovoza tamo su ga doekali
admiral Montecuccoli, luki admiral, generali i predstavnici vlasti. Nadvojvoda se
ukrcao na ratni brod Franz Ferdinand da sudjeluje u operacijama. Uz njega je bio i
naelnik generalnog stoera general Franz Conrad von Htzendorf inae osoba od
njegovog povjerenja.81
Radilo se o vjebi desanta. Jedinice su podijeljene na dvije stranke sastavljene od
ratnih brodova. Crvena je branila obalu, a modra napadala i uspjela u noi izmeu 23.
i 24. kolovoza iskrcati neto vojske. Sukobi su u poetku bili neodluni. Ferdinand kao
voditelj pratio je flotnu vjebu s admiralskog broda. Crvena stranka na kopnu bila je
prisiljena na uzmak, ali modri zbog posebnih okolnosti nisu bili u stanju ii u potjeru.
Idueg dana nadvojvoda je naredio kraj. Branitelji su imali kopnene jedinice raznih
rodova, a pridodana im je i flotila topovnjaa. Napada se takoer sastojao od pjeakih
jedinica koje su se ukrcale u Rijeci u iznajmljene brodove i plovile pod zatitom ljetne
eskadrile ratne mornarice. Cilj im je bio iskrcati se na dalmatinsku obalu. Vjebe su
imale cilj utvrditi mogunosti obrane dijela obale samo pomou flotile torpednih
brodova i da odbiju iskrcavanje neprijatelja.82
Na 25. kolovoza Ferdinand je bio u Zadru. U drutvu namjesnika Attemsa i
konzervatora spomenika Josipa Berse obiao je arheoloki muzej sv. Donata, dugo etao
77
Maria Lenz Guttenberg, Izgubljeni raj Brijuni, Zagreb 2007. 50-51.
78
* Pozdrav c. k. Mornarice Caru Vilemu, SD, 29. III. 1911. 3. - * Car Vilim naem Csaru i Kralju, SD, 5.
IV. 1911. 3.
79
* Vjebe ratne mornarice, HR. 28. V. 1911. 3. - * Ratno brodovlje, HR, 1. i 15. VII. 1911. 2. -
80
* Vojne vjebe, SD, 23. VIII. 1911. 3.
81
* Velike vojne vjebe izmedju ibenika i Spljeta; HR, 8. IV. 1911. 2.
82
* Velike vojne kopnene i flotne vjebe u Dalmaciji, SD, 15. VII. 1911. 3.
221
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
83
* Vjebe iskrcavanja, SD, 26. VIII. 1911. 2.
84
* Nadvojvoda Frano Ferdinand na Brionima, SD, 13, III. 1912. 3.
85
* Nasljednik prijestola na Brionima, SD, 20. III. 1912. 3. - * Priestolonasljednik u Bosni, HR, 22, III, 1912. 2.
86
* Presvjetli gos. Namjesnik grof Attems, SD, 23. III. 1912. 3,
222
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
87
* Rinue lagje N. V. Tegetthof, SD, 16. III. 1912. 3. - * Gradnja naih ratnih lagja , SD, 23. III. 1912. 3. -
* Porinue ratne Lagje Tegetthoff, SD, 23. III. 1912. 2.
88
* Obala Franja Ferdinanda u Rabu, SD, 28. III. 1914. 3.
89
* Nasljednik prijestolja pri porinuu dreadnoughta, SD, 3. I. 1914. 3.
90
* Povodom pedesetoga rogjendana Nadvojvode Franje Ferdinanda, SD, 3. I. 1914. 2. - * Zahvala na
naklonistima prilikom jubileja Nasljednika prijestolja, SD, 21. I. 1914. 2.
223
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
91
* Velike vojne vjebe u Bosni i Hercegovini, SD, 24. VI. 1914. 3. - * N. P. gosp. Namjesnik grof Attems,
SD, 24. VI. 1914. 2. - * Dubrovaka gragjanska glazba u Metkoviu, SD, 29-30. VI. 1914. 3.
92
* Njegova c. i k. Visost Nadvojvoda Franjo Ferdinand, SD, 17. VI. 1914. 2. - * N. V. Nadvojvoda Franjo
Ferdinand, SD, 27. VI. 1914. 2. - * Zadnji prolazak, Nj. Vis. Nadvojvode Franja Ferdinanda preko dalmatinskog
zemljita, SD, 1. VII. 1914. 2. - * Prijestolonasljednik iz Trsta do Neretve, Dan, Split 2. VII. 1914. 2.
224
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
Hohenberg. Njihova mrtva tijela prevezena su vlakom 30. lipnja u Metkovi.93 Sve
kue bile su u crnini, a na brodovima su izvjeene zastave na pola koplja. Na stanici je
postrojena poasna kumpanija iz Mostara i odjel mornara. Na doeku su bili dravni
inovnici, asnici, sveenici obje vjere, talijanski konzularni agent, lanovi opinskog
zastupstva, mnogo svijeta i kolska djeca. Na brodu je bio osim pratnje, namjesnik
Attems. Pred brodom u nastavku puta bila je topovnjaa, a za njom namjesnikova
jahta. Pri prolasku brodova du obale rijeke ljudi su kleali. Na obali mora ekao je
Viribus unitis s kojeg je ispaljeno19 topovskih hitaca. Na njemu je ureena kapelica
iskiena zastavama. Dana 30. lipnja brodovi su proli pored Splita. Narod se okupio
na lukobranu da oda poast rtvama. Tu je bila i Narodna glazba, kaptol Stolne crkve
s biskupom A. Gjivojem, brojni asnici i dravni inovnici, zastupnici mjesnih vlasti,
lanovi Opinskog upraviteljstva, delegati Trgovake i obrtnike komore, predstavnici
drutava, dravnih i privatnih kola. U 8 sati pojavilo se 9 ratnih brodova koji su lagano
plovili pored obale. im su se pribliili kraju iz svih crkava zabrecala su zvona, a glazba
zasvirala tualjku.94 Zatim su brodovi otplovili dalje. Sprovod je pristao u Trstu i
produio vlakom u Be gdje su suprunici pokopani u dvorcu Arstettenu. U mnogim
mjestima pokrajine zavladala je alost.
Taj tragini dogaaj izazvao je nerede i javne alosti u cijeloj pokrajini. Sa svih strana
upuivani su neprestano na Namjesnitvo u Zadru od opinskih uprava i pojedinaca
brzojavi kojima se molilo da se caru izrazi sauee. Stizali su i brojni dopisi o alosti
koji su se objavljivali u novinama. Po crkvama su se sluile sveane zadunice.95
U Splitu, im se saznalo za ubojstvo, diacezanska uprava je odredila da se tri dana
na veer po svim crkvama u gradu zvonjavom oglasi alost. Splitsko-makarski biskup
dr. Antun Gjivije poslao je u ime klera i naroda carevoj Kabinetskoj kancelariji brzojav.
Sveane zadunice sluile su se u svim upskim i samostanskim crkvama grada, a u
Stolnoj crkvi pontifikalne zadunice.96 Pravai su u Splitu i Katelima organizirali
demonstracije protiv Srba. U Donjim Katelima frankovci i glazbeno drutvo Svai
priredili su sveane zadunice, a u Katel Starome drali su se govori pa je spaljena
srpska zastava. U oblinjem Suurcu takoer su prireene zadunice uz sudjelovanje
drutva Vitez sv. Jurja, Hrvatske itaonice, Hrvatskog sokola i Katolike mladei.
Spaljene su srpske zastave.97
93
* Nadvojvoda Frano Ferdinand, SD, 28. VI. 1914. 1. - * Mrtva tijela Nadvojvode i Vojvotkinje. SD, 29.-30.
VI. 1914. 1. - Juri Ivan, Sarajevska tragedija Sofije i Ferdinanda, Metkovi 2010.
94
* Prijenos mrtvih tjelesa Nadvojvode Franja Ferdinanda i vojvotkinje Hohenberg, SD, 1. VII. 1914. 3. -
* alost po Dalmaciji, SD, 4. VII. 1914. 2.
95
* alost za rtvama sarajevskog atentata N. V. Nadvojvodom Franjom Ferdinandom i Vojvotkinjom
Hohenberkom , SD, 8. VII. 1914. 2-3.
96
* alost po Dalmaciji, SD, 4. VII. 1914. 1-3. - Antn Gjivoje, P. N. upskim Uredima zdruenih biskupija
Splitske i Makarske, List Biskupije splitske i makarske V.- VI. , Split 1914. 42-43.
97
Omai Vjeko, Katela od prapovijesti do poetka XX. stoljea II, Katela 2001. 728.
225
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
Godine 1916. za vrijeme rata preminuo je car Frane Josip I. Umjesto Ferdinanda
naslijedio ga je na prijestolju neak Karlo I. sin nadvojvode Otta carevog brata. Bio je
to posljednji vladar iz dinastije Habzburgovaca. Pokuao je sklopiti mir to mu nije
uspjelo. Monarhija se raspala1818. godine.
Rasprava
U lanku se donosi pregled boravaka nadvojvode Franza Ferdinanda na istonom
priobalju Jadranskog mora. Podaci su izneseni onako kako su prikazani u mjesnim
periodskim publikacijama onoga vremena. To su u prvom redu provladina Smotra
Dalmatinska i Narodni list glasilo za interese hrvatskog naroda iz Zadra, splitski listovi
Narod, Jedinstvo glasilo Hrvatske narodne stranke, Nae Jedinstvo, Puki list, Puka
sloboda glasnik Hrvatske puke napredne stranke, Dan puko vjerski list te dubrovaka
Crvena Hrvatska i drugi. Meu njima su i pravake novine Hrvatska rie koje su izlazile
u ibeniku od 1905. godine, a bile su neto suzdrljivije.98 Svi su oni, bez obzira na
razliitu stranaku pripadnost i estoka meusobna politika sukobljavanja, slavili
Ferdinandove posjete. Opisuju oduevljene doeke u krajevima koje je nesueni car
pohodio . Narod ga je ushieno pozdravljao, a gradovi u njegovu ast bogato ukraavani
i osvjetljavani. Dravni i mjesni duosnici kao i pripadnici klera te vojske iskazivali
su podaniku odanost dinastiji bez obzira na nezadovoljstvo koje je vladalo odnosom
sredinjih vlasti u Beu prema dalekoj zaputenoj pokrajini.
To je bilo vrijeme kada su se razbuktale nacionalne svijesti u dravi sastavljenoj
od vie naroda s razliitim kulturama i vjeroispovijedima. Ferdinand je shvatio svu
sloenost takve situacije i da se vie ne moe odrati na okupu zajednica na temeljima
postojeeg politikog dualistikog ureenja u kojem su samo Maari uspjeli izboriti
vei suverenitet. Smatrao je da i slavenskim zemljama na Balkanu treba dati vei
stupanj neovisnosti u okviru Monarhije. Bio je uvjeren da dravu treba reorganizirati.
Prvi korak u tome bi bio stvaranje tree federalne jedinice u koju bi ula Hrvatska,
Dalmacija, Slovenija, Bosna i Hercegovina te Vojvodina. Naginjao je federalizmu, ali
nije imao podrku u Bekim centralistikim krugovima. Naiao je i na otpor Maara.
Ni Srbija, s obzirom na pretenzije prema Bosni, nije dobro gledala na takvo rjeenje.
Ferdinand je bio slubeno suzdrljiv u odnosu prema Maarskoj. Izmeu dva dijela
Carevine vladale su napetosti. Iz navedenog proizlazi da je Ferdinand elio preustrojiti
monarhiju. Odravao je veze i s Dalmacijom te iskazivao razumijevanje za njene potrebe.
Meutim jo je bio iv ostarjeli car konzervativnih nazora pa je vjerojatno bio donekle
ogranien u provoenju svojih politikih stavova.
Zadnjih godina Ferdinand je ee je navraao na Jadran. Tri su osnovna razloga
njegovih dolazaka u Istru, Primorje i Dalmaciju. Prvi je bio slubeni vojne naravi.
98
Novelji Breda, Novinstvo Splita od 1875. do 1918. godine, Tiskarska i izdavaka djelatnost u Splitu 1812-
1918, Split1992. 45-52.
226
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
Kratice
CH Crvena Hrvatska, Dubrovnik
HR Hrvatska Rie, ibenik
NJ Nae Jedinstvo, Split
NL Narodni list, Zadar
SD Smotra Dalmatinska, Zadar
Literatura
Balota Mate, Puna je Pula, Pula 1981.
Juri Ivan, Sarajevska tragedija, Metkovi 2010.
Grubii Slavo, ibenik kroz stoljea, ibenik 1974.
Lenz Guttemberg Maria, Izgubljeni raj Brijuni, Zagreb 2007.
Novak Grga, Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljea, Beograd 1962.
Novak Grga, Povijest Splita 3, Split 1965.
Omai Vjeko, Katela od prapovijesti do poetka XX. stoljea, Katela 2001.
Piplovi Stanko, Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeu, Split 1996.
Sterneck Freiherr Maks, Erinnerungen aus den Jahren 1847-1897, Wien 1901.
ehi Zijad, U mojoj Bosni, Sarajevo 2013.
227
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
228
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
229
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 203-230
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
230
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 231-242
Ksenofont Ilakovac, Branko Hanek: Maksimilijan Konrad (1924. 1980.), svjetski...
Maksimilijan Konrad
(1924. 1980.),
svjetski poznat elektroniar
U radu se prikazuje ivot i djelo svjetski poznatog
elektroniara Maksimilijana Konrada. Iako je
doktorirao u Engleskoj Konradov radni vijek i
sveukupna djelatnost bili su vezani uz Hrvatsku,
konkretnije: uz Institut Ruer Bokovi.
Konrad je za svoj rad dobio posebna priznanja i
nagrade. Posebnost ovog rada ogleda se u uspomeni
i sjeanju prvog autora, kao svjedoka vremena,
na Maksimilijana Konrada ime rad dobiva na
autentinosti i vjerodostojnosti.
231
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 231-242
Ksenofont Ilakovac, Branko Hanek: Maksimilijan Konrad (1924. 1980.), svjetski...
I. Uvod
Maksimilijan Konrad bio je posebno uspjean znanstvenik u podruju razvoja i
gradnje nuklearne i druge elektronike instrumentacije. Tijekom svog radnog vijeka
provedenog gotovo u cijelosti u Institutu Ruer Bokovi (IRB), vodio je izravno
ili preko svojih suradnika gradnju velikog broja istraivakih instrumenata. U IRB
gradili su se i drugi istraivaki ureaji jer u doba osnivanja IRB industrija znanstvenih
elektronikih ureaja jo nije bila razvijena u svijetu. Tako je gradnja znanstvenih ureaja,
posebno elektronikih aparata, slino aktivnostima u drugim svjetskim znanstvenim
sreditima, omoguila drugim znanstvenim grupama, kao fiziarima, kemiarima,
biolozima i drugima, originalan istraivaki rad.
Slika 1. Slika 2.
232
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 231-242
Ksenofont Ilakovac, Branko Hanek: Maksimilijan Konrad (1924. 1980.), svjetski...
233
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 231-242
Ksenofont Ilakovac, Branko Hanek: Maksimilijan Konrad (1924. 1980.), svjetski...
mlade sposobne ljude koji su bili izgledni da e se razviti u kvalitetne istraivae u tada
kod nas novim znanstvenim disciplinama: nuklearnoj fizici, elektronici, istraivanju
radioaktivnosti, radiokemiji, radiomedicini i sl. Tada je ing. Konrad bio uoen kao veoma
sposoban elektroniar, i on je postao 1950. godine jedan od prva tri stalna slubenika
IRB, kada su prve zgrade IRB jo bile u gradnji. Drugi su slubenici tada bili vanjski
suradnici, veinom nastavnici ali i drugi djelatnici Sveuilita u Zagrebu.
Jedan od prvih poslova za koji je dr. Konrad bio zaduen nakon povratka iz
Engleske (1955.) bilo je sudjelovanje u gradnji ciklotrona u IRB. On je rijeio dva
kljuna zadatka na tom ubrzivau, koji je prema projektu trebao ubrzavati deuterone
do energije 16 megaelektronvolta (MeV) i helijeve jezgre (alfa estice) do energije 32
MeV. Jedan od njegovih zadataka bila je vrlo precizna stabilizacija magnetskog polja
ciklotrona, a drugi konstrukcija, ispitivanje, putanje u rad i stabilizacija radiofrekventnog
oscilatora za visokonaponsku uzbudu ubrzavajueg polja meu elektrodama u ciklotronu
(tzv. De-ovima). To je odlino rijeio i ti su sustavi sluili cijelo vrijeme rada ciklotrona.
Dr. Konrad je bio proelnik Elektronikog odjela IRB od svog dolaska iz Engleske
1955. do 1974. godine. Taj je Odjel u vrhuncu svog djelovanja imao oko 35 suradnika,
od kojih oko 20 suradnika koji su postali djelatnici Odjela kao mladi tek diplomirani
inenjeri slabe struje (elektronike). To je bila izvanredno uspjena grupa mladih i veoma
sposobnih elektroniara koji su pored originalnih istraivanja novih elektronikih
sklopova razvijali standardne instrumente za potrebe fiziara, kemiara i biologa u
IRB i u drugim istraivakim institucijama. Njihov rad bio je preteno usmjeren prema
mjernim metodama i razvoju elektronike instrumentacije za potrebe nuklearnih
istraivanja suradnika drugih odjela u IRB. Vanost tog rada posebno se ogleda u tome
to se u ranom razdoblju razvoja Instituta nije mogla kupovati znanstvena se oprema
za nuklearna istraivanja jer se jo nije razvila industrija takvih instrumenata u svijetu.
U to doba svi svjetski istraivaki centri gradili su instrumentaciju za znanstveni rad. U
dananje vrijeme potrebe za njihovu gradnju unutar znanstvenih institucija su se uvelike
smanjile, iako mnoge znanstvene institucije i dalje grade elektroniku i drugu opremu
ako je nema na tritu. To se posebno odnosi na gradnju velikih istraivakih ureaja,
npr. akceleratora, koji su po svojim mogunostima (energiji, vrstama estica koje se
ubrzavaju, svojstvima ubrzanih snopova i drugom) najee jedinstveni u svijetu. Rad
Elektronikog odjela IRB na gradnji elektronike (a katkada i druge) instrumentacije
u poetnom razdoblju IRB je neprocjenjiv, Taj se rad ne moe ocijeniti samo na
osnovi objavljenih radova djelatnika Odjela, on je ugraen u nebrojene radove drugih
istraivaa.
Treba istai da je dr. Konrad kao proelnik Elektronikog odjela IRB vodio
razvoj pogona za gradnju nuklearne elektronike i druge znanstvene instrumentacije
svjetske kvalitete za potrebe drugih odjela IRB i za niz drugih znanstvenih institucija.
Svojim radom postavio je temelje impulsne elektronike u Hrvatskoj. Poetno je to
bila elektronika s vakuumskim cijevima. Kada su se pojavili tranzistori, odmah se je
234
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 231-242
Ksenofont Ilakovac, Branko Hanek: Maksimilijan Konrad (1924. 1980.), svjetski...
235
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 231-242
Ksenofont Ilakovac, Branko Hanek: Maksimilijan Konrad (1924. 1980.), svjetski...
236
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 231-242
Ksenofont Ilakovac, Branko Hanek: Maksimilijan Konrad (1924. 1980.), svjetski...
237
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 231-242
Ksenofont Ilakovac, Branko Hanek: Maksimilijan Konrad (1924. 1980.), svjetski...
18. M. Konrad, Monostable Circuit Triggered with Pulse Trains, Int. J. Control 3
(1966) 275.
19. M. Konrad, Triggering of Cathode or Emitter Coupled Univibrators Connected
into a Chain, Int. J. Control 3 (1966) 287.
20. I. Bri, L. Cucani, K. uljat, A. Drueta, A. Duli, F. Jovi, M. Konrad,
G. Smiljani, Tranzistorizirani analizator amplituda s feritnom memorijom,
Automatika 5--6 (1967) 261.
21. M. Konrad, Detector Pulse Shaping for High Resolution Spectroscopy, IEEE
Trans. on Nuclear Science NS-15 (1968) 268.
22. M. Konrad, Statistical. Errors of Direct Pulse Rate Ratio Measurement, Proc.
Ispra Nuclear Electronics Symposium, Brussels (1969) 349.
23. M. Konrad, A Comparison of Pulse Height Spectrometer Stabilyser Systems,
Semi-conductor Nuclear Particle Detectors and Circuits, National Academy of
Sciences, Washington DC, Publ. 1594 (1969) 731.
24. F. Jovi, M. Konrad, Functional Units of an Interface System, Proceedings of
the Fourth International Meeting on Electronics and Automation, Herceg Novi
(1969) 109.
25. M. Konrad, A Comparison of A-D Converison Methods, Proc. Fifth Int. Summer
School on Electronics and Automation, Herceg Novi (1970) 75.
26. N. Bogunovi, M. Konrad, The Realisation of Univibrators, Delays and
Differentiation Using Integrated Circuits, Proc. Fifth. Int. Summer School on
Electronic and Automation, Herceg Novi (1970) 127.
27. N. Bogunovi, F. Jovi, M. Konrad, Zapisivanje koincidentnih podataka s analogno-
digitalnih pretvaraa, Elektrotehnika 2 (1971) 81.
28. F. Jovi, M. Konrad, Generiranje vremenski programiranih pulseva u on-line
sistemima, Elektrotehnika 4 (1972) 305.
29. M. Deletis, M. Konrad, Direktni upis programa s papirnate trake u memoriju
procesnog raunala. Elektrotehnika 1 (1972) 9.
30. N. Bogunovi, F. Jovi, M. Konrad, . Posavec, Sistem za 3D registractju podataka
nuklearnih eksperimenata. Zbornik radova V. kongresa matematiara, fiziara i
astronoma Jugoslavije II (1972) 129.
31. M. Konrad, Utjecaj spojnog kabela na tonost indukcionih konduktometara,
Zbornik radova XVI. simpozija ETAN u pomorstvu (1974) 151.
32. M. Konrad, Registracija parametara mora na magnetsku traku, Zbornik radova
XVII. Simpozija ETAN u pomorstvu, Zadar (1975) 108.
33. M. Konrad, Teinske funkcije za mjerenje neutronskog toka i njegove brzine
promjene, Elektrotehnika 23 (1976) 107.
238
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 231-242
Ksenofont Ilakovac, Branko Hanek: Maksimilijan Konrad (1924. 1980.), svjetski...
239
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 231-242
Ksenofont Ilakovac, Branko Hanek: Maksimilijan Konrad (1924. 1980.), svjetski...
Zahvale
Autori se zahvaljuju mr. sc. Jadranki Lisec, Zori itnik, Petri Lukini i Jagodi
Goljaki na ljubaznoj i svesrdnoj pomoi u traenju grae o postupcima stjecanja
magisterija i doktorata povezanih s Maksimilijanom Konradom.
Literatura:
1) Godinja izvjea Instituta Ruer Bokovi za godine 1955. do 1980.
2) K. Ilakovac: Maksimilijan Konrad, Spomenica JAZU (1981).
240
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 231-242
Ksenofont Ilakovac, Branko Hanek: Maksimilijan Konrad (1924. 1980.), svjetski...
241
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 231-242
Ksenofont Ilakovac, Branko Hanek: Maksimilijan Konrad (1924. 1980.), svjetski...
242
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 243-264
Andrej Rodinis: Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima...
Odjeljenja s njemakim
jezikom u odjelima pukih
kola u kotarima Vukovar,
Vinkovci i upanja od 1929.
do 1931. godine
U radu je na temelju arhivskoga gradiva prikazan
rad osnovnih kola s odjelima s nastavnim njemakim
jezikom na podrujima kotara Vukovar, Vinkovci
i upanja u razdoblju od 1929. do 1931. godine,
u kojem su navedena podruja pripadala Drinskoj
banovini. Opisane su potekoe u osnivanju
odjeljenja s nastavom na njemakom jeziku, te brojno
stanje uenika i nastavnika/uitelja te problemi u
odravanju nastave. U posebnim prilozima doneseni
su raspoloivi podaci o uenicima njemake manjine u
pojedinim mjestima navedenih kotara.
243
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 243-264
Andrej Rodinis: Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima...
Uvodne napomene
Uvoenjem estosijeanjske diktature 1929. godine i preimenovanjem dotadanje
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Kraljevinu Jugoslaviju proglaeni su novi zakoni
o dravnoj i unutarnjoj upravi, a uskoro je izmijenjen i administrativno-teritorijalni
ustroj drave. Zakonom o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna podruja,1 opa uprava
obavljala se po banovinama, srezovima (kotarima) i opinama.
Teritorijalno je Drinska banovina sa sjeditem u Sarajevu obuhvaala zapadne
dijelove Srbije i dijelove sredinje, sjeverne i istone Bosne (bosanske srezove Bijeljina,
Brko, ajnie, Fojnica, Kladanj, Rogatica, Sarajevo, Srebrenica, Travnik, Tuzla, Visoko,
Viegrad, Vlasenica, Zenica, Zvornik i epe). Do rujna 1931. banovini su pripali i
kotari Sremska Mitrovica, id, Vinkovci, Vukovar i upanja.2
Najvia politika i opa upravna vlast u banovini bio je ban, koji je stajao na
elu banske uprave.3 Banska uprava dijelila se na odjeljenja: I. Ope; II. Upravno;
III. Poljoprivredno; IV. Prosvjetno; V. Tehniko; VI. Odjeljenje za socijalnu politiku
i narodno zdravlje; VII. Financijsko i VIII. Odjeljenje za obrt, trgovinu i industriju, a
odjeljenja na odsjeke i odjeljke.4
Glede prosvjete, u nadletvima banskih uprava bila je skrb za opi prosvjetni i
kulturni ivot u banovini. Prosvjetno odjeljenje vodilo je skrb o kolama, kulturnim
drutvima, prosvjetnim ustanovama i uope o podizanju prosvjete i kulture, a
organizacijski se dijelilo na odsjek za osnovnu nastavu i odsjek za srednju, uiteljsku,
strunu nastavu i za narodnu prosvjetu. Za raspravljanje pitanja o kolstvu djelovao je
i poseban Banovinski kolski odbor.
Prema 45. Zakona o narodnim kolama od 5. prosinca 1929. godine,5 u mjestima
u kojima su nastanjeni dravljani stranoga materinjeg jezika, moglo se otvoriti odjeljenje,
koje je moralo imati najmanje 35, a izuzetno najmanje 25 uenika. Pored toga, mogla
su se osnivati i zabavita, a uitelji su imali pravo organizirati analfabetske teajeve
na stranom jeziku. Istim zakonom ( 112.), propisan i postupak upisa. Glavni kriterij
za utvrivanje narodnosti djece bio je materinji (obiteljski) jezik, a za upis djece u
odjeljenje bila je potrebna izjava roditelja. Upis su obavljala etverolana povjerenstva,
u koja su ulazili kotarski kolski nadzornik, koji rukovodi povjerenstvom, upravitelj
kole u koju se djeca upisuju, te dva predstavnika manjine, koja bi ban odabrao iz reda
1
Slubene novine Kraljevine Jugoslavije (dalje: SNKJ), br. 233/1929.
2
Zakon o izmjenama i dopunama u Zakonu o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna podruja (SNKJ, br.
199-LXIV/1931).
3
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o unutarnjoj upravi, SNKJ, br. 240-XCIX/1929.
4
Zakon o banskoj upravi, SNKJ, br. 261-CV/1929. O organizaciji banske uprave Drinske banovine vie u
Rodinis, Andrej: Predgovor u Izvjetaji o situaciji u Drinskoj banovini, knjiga 1 (1929-1931), Graa za
prouavanje politikih, kulturnih i socijalno-ekonomskih pitanja iz prolosti Bosne i Hercegovine (XIX i XX vijek),
N. S., tom I (X), Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2009, 5-11.
5
SNKJ, br. 289/1929.
244
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 243-264
Andrej Rodinis: Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima...
6
Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje: ABH); Kraljevska banska uprava Drinske banovine (dalje: KBUDB), IV-
29553/1931; okrunica o obaveznoj nastavi u odjeljenjima s njemakim nastavnim jezikom.
7
ABH-KBUDB, IV-24621/1934.
8
Usp. ABH-KBUDB, IV-36605/1935. Na nastavne planove smo se osvrnuli, jer oni koje nalazimo u arhivskom
gradivu razlikuju se od opeg, propisanog za kolsku 1934/35. godinu, koji je objavljen u knjizi Mitra Papia
o kolstvu izmeu dva svjetska rata (Usp. Papi, Mitar: kolstvo u Bosni i Hercegovini (1918-1941), Sarajevo
1984, 48.).
9
ABH-KBUDB, IV-15707/1931.
10
ABH-KBUDB, IV-20845/31. Obje kole imale su po tri nastavnika, od kojih je u Jarmini jedan Nijemac, a
u Novom Selu dva.
245
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 243-264
Andrej Rodinis: Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima...
11
ABH-KBUDB, IV-16488/1931. U Lukavcu je kola s njemakim nastavnim jezikom osnovana pri Solwayevoj
tvornici amonijaka i sode jo 1895. godine. Posebno odjeljenje, otvoreno s poetka 1931. godine, zatvoreno je
odlukom ministra prosvjete od 4. rujna 1935. (Prosvjetni glasnik, organ Ministarstva prosvete, br. 9 (1935), str.
1007.) Pored ove kole, u naznaenom razdoblju na podruju Bosne i Hercegovine djelovale su jo i kola u
Petrovom Polju, odjeljenja u Branjevu, Bijeljini i Zavidoviima, ali veina odjeljenja djelovala je kratko, emu
je glavni razlog bio mali broj upisane djece.
12
Iz ovog razloga u Vinkovcima i Vukovaru s poetka nije otvoreno po jedno od planiranih odjeljenja. Izjave za
ostanak djece u odjeljenju s dravnim jezikom, primjerice, u upanji su dali Mijo Devald za djecu Stjepana,
Eduarda i Emu, a uro Munc Behler za djecu Anu i Karla. U Ivankovu izjave su dali Jakob Gerber, otac Josipa;
Pavao Bihari, otac Stjepana i Jakoba; Antun Bondt, otac Ane i Roze i Andrija tefan, otac Kate. Nijemci iz
Novih Jankovaca, radi terenskih prilika, umjesto u manjinsko odjeljenje u Starim Jankovcima, slali su djecu
uglavnom u dravnu kolu, i to: Adam mid sina uru; Adam Wagner djecu Adama, Magdalenu i Elizabetu;
Vilim Vagner sinove Karla i Rudolfa; Petar Klose sina Antuna i Mato Ladelajter djecu uru i Anicu.
U
arhivskim dokumentima, imena i prezimena pripadnika njemake manjine uglavnom su pisana po izgovoru,
zbog ega u nekim sluajevima nije ni mogue utvrditi kako se neka osoba doista zvala. Takvo pisanje u ovom
smo radu zadrali i u nekim sluajevima gdje bi se jasno moglo utvrditi kako se pojedina imena i prezimena
trebaju pisati.
246
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 243-264
Andrej Rodinis: Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima...
13
ABH-KBUDB, IV-18284/1931
247
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 243-264
Andrej Rodinis: Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima...
Upisano djece
Mjesto Predstavnici njemake manjine
muke enske produena nastava ukupno
Berak 29 31 5 65 Mato Rotter i Ivan tranch
Stari Jankovci 18 23 - 41 Petar umaher i Peter Martin
Lovas 56 59 11 126 Josip lafner i Andrija enc
Opatovac 15 16 3 34 Aleksandar Eple i Johan Goi
Sotin 38 40 9 87 Antun tok i Ivan Baumgartner
Tompojevci 22 10 3 35 Jakob Asperger i Adam Fuks
Tordinci 24 10 5 39 Andrija Tittjung i Petar Hegedu
Ceri 32 24 - 56 Antun Berger stariji i Jakob nur
Budui da je 1931. godine dolo je do novih administrativno-teritorijalnih izmjena,
te su hrvatski kotarevi iz Drinske banovine pripali Savskoj banovini, kolske prilike u
tim podrujima ne mogu se pratiti u arhivskom fondu Arhiva Bosne i Hercegovine,
Kraljevska banska uprava Drinske banovine.
Zakljuak
Puke kole u mjestima u kojima su djelovala odjeljenja s njemakim nastavnim
jezikom bila su mjestae u kojima je ivjelo veinsko njemako stanovnitvo. Izvori o
osnivanju, djelovanju, pa i ukidanju ovih odjeljenja predstavljaju znaajne priloge o
ivotu njemake manjine na navedenom podruju.
14
ABH-KBUDB, IV-28968/1931. Kompletan popis djece iz ovoga dokumenta donosimo u prilogu.
248
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 243-264
Andrej Rodinis: Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima...
15
Iz sposobnjaka ovdje nije unesen podatak u koji je razred dijete ilo prole godine, jer je upisano u koji
razred polazi u novoj kolskoj godini. Podaci o vjeroispovijedi djece zadrani su samo za Stare Jankovce, zbog
znaajnijih razlika. U Tordincima je samo troje djece bilo evangelike vjeroispovijedi ( Jakob Grsser, Erna
Pfann i Siegfried Stieb), a u Lovasu samo jedno (Petar Hofman), dok su sva druga djeca bila katolici, pa ti
podaci nisu upisivani u tablicama. Pri ovom upisu, izjave za pohaanje nastave na dravnom jeziku dali su u
Opatovcu Stjepan Nemet za djecu Tereziju i Franju; u Tompojevcima Marija Ernst za sina Adama; Antun
Fuks za sina Antuna; Ivan Wilhelm za ker Suzanu i Adam Fuks za sina Adama; u Berku Apolonija Licht
za ker Mariju, Josip Schaffer za ker Rozinu i Barbara Hemm za sina Josipa; u Tordincima Karlo Pfann
za ker Ernu; u Sotinu Francika Kurbatfinski za sinove Jakoba i Josipa; Josip Rogi za sina Jakoba; Marija
Keller za ker Mariju; Elizabeta Pencinger za sina Josipa i Matija Felger za ker Ivanu.
249
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 243-264
Andrej Rodinis: Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima...
250
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 243-264
Andrej Rodinis: Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima...
251
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 243-264
Andrej Rodinis: Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima...
252
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 243-264
Andrej Rodinis: Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima...
253
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 243-264
Andrej Rodinis: Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima...
254
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 243-264
Andrej Rodinis: Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima...
255
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 243-264
Andrej Rodinis: Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima...
Sotin
256
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 243-264
Andrej Rodinis: Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima...
257
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 243-264
Andrej Rodinis: Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima...
258
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 243-264
Andrej Rodinis: Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima...
Wagner, Adam 1.2.1922. Novi Jankovci evang pok. Wilim, bavar 19 III.
Tordinci
259
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 243-264
Andrej Rodinis: Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima...
260
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 243-264
Andrej Rodinis: Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima...
261
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 243-264
Andrej Rodinis: Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima...
Literatura:
Isovi, Kasim, Dravni arhiv NR Bosne i Hercegovine (Osnivanje, rad i stanje); Glasnik arhiva i
Drutva arhivskih radika, I, Sarajevo 1961, 169-185.
Papi, Mitar, kolstvo u Bosni i Hercegovini (1918-1941), Veselin Maslea, Sarajevo 1984.
Rodinis, Andrej, Izvjetaji o situaciji u Drinskoj banovini, knjiga 1 (1929-1931), Graa za
prouavanje politikih, kulturnih i socijalno-ekonomskih pitanja iz prolosti Bosne i Hercegovine
(XIX i XX vijek), N. S., tom I (X), Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2009.
262
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 243-264
Andrej Rodinis: Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima...
263
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 243-264
Andrej Rodinis: Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima...
264
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 265-282
Filip imetin egvi: Fin de Sicle Zagreb i kulturni prijelazi u Habsburkoj...
265
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 265-282
Filip imetin egvi: Fin de Sicle Zagreb i kulturni prijelazi u Habsburkoj...
Pored Pariza, Londona i Berlina jo je samo Be imao pred kraj 19. stoljea
ulogu iskonskog europskog kulturnog i intelektualnog sredita. Kao glavni grad
Austro-Ugarske Monarhije u iskonskom je smislu objedinjavao sve nacionalnosti
velikog Carstva, povezivao staro i novo u umjetnosti i kulturi, bio sredite prirodnih
i humanistikih znanosti, znanstvenih rasprava, medicine, forenzike, psihoanalize,
secesije i avangardne moderne umjetnosti, neosporni centar glazbe s velikom tradicijom,
mjesto intelektualnih polemika knjievnika, teoretiara, povjesniara, povjesniara
umjetnosti. Sve te kulturne pojave kao da se oko 1900. godine1 intenziviraju, postaju
dio fenomena prijelaza stoljea.2 Pritom se naroito istie veliki porast stanovnitva,
jer Be poetkom 19. stoljea broji 240.000 stanovnika, da bi oko 1900. preao dva
milijuna i tako postao etvrti (u nekim periodima i trei) grad Europe, od ega je
velik dio otpadao na doljake: njih 410.000 iz ekih zemalja, 140.000 iz Ugarske
(ukljuujui i Hrvatsku i Slavoniju), 37.000 iz Galicije i jo 37.000 s juga Monarhije.3
Unato, odnosno esto i upravo zbog multikulturne matrice, Be je neraskidivo povezan
i s ostalim centrima Dunavske Monarhije i Srednje Europe. Osim to je shvaan kao
komunikacijsko sredite u odnosu na druge europske i svjetske imperijalne komplekse u
smislu transfera znanja, znanosti, kulturnih i intelektualnih praksi, itd., Be je do sloma
Austro-Ugarske 1918. godine predstavljao jedan od glavnih komunikacijskih kanala
izmeu pojedinih nacija Monarhije, odnosno ire, elita, skupina i pojedinaca iz svih
krajeva. Kao formativno mjesto, Be je brojne pojedince usmjerio da u sklopu svojih
lokalnih zajednica i manjih urbanih sredita Monarhije grade vlastite kulturne mree,
bilo da se radi o bekim obrascima koji se prihvaaju ili odbijaju. Dakako posebnu
ulogu ima liberalno graanstvo, kao svojevrsno interurbano vezivno tkivo izmeu Bea,
Budimpete, Praga, Lavova, Ljubljane, Zagreba, Temivara, ernivca, dakle najoitija
toka urbane komunikacije: pritom se ne radi o pojedinim nacionalnim kulturama
Maara, eha, Poljaka ili Hrvata i Srba, ve prije svega poliglotsko ili predominantno
njemako graanstvo.4 Be je bio model prema kojemu se u drugim habsburkim
1
Kategorija Be oko 1900. emu su komplementarne i druge, primjerice Budimpeta oko 1900. ili Zagreb
oko 1900., slijedi iroko povijesno shvaanje koje je predloio William Johnston, mislei na procvat urbanog
intelektualnog i kulturnog ivota na prijelazu stoljea, odnosno dugoronije kulturne procese koji se odvijaju
izmeu 1890. ili jo 1880-ih godina i 1910-ih i ak 1920-ih godina. Vidi: William M. Johnston, Zur
Kulturgeschichte sterreichs und Ungarns 1890-1938: Auf der Suche nach verborgenen Gemeinsamkeiten (Wien-
Kln-Weimar: Bhlau Verlag, 2015.).
2
Iako je fenomen Bea na prijelazu stoljea obraen u vie razliitih monografija, ovdje se izdvajaju u
historiografskom smislu dominantni pristupi temi: Ilsa Barea, Vienna: Legend and Reality (London: Secker
& Warburg, 1966.); William M. Johnston, Austrijski duh: Intelektualna i drutvena povijest 1848.-1938. (Zagreb:
Globus, 1993.); Carl E. Schorske, Be krajem stoljea (Zagreb: Antibarbarus, 1997.).
3
Michael John, Vielfalt und Heterogenitt. Zur Migration nach Wien um 1900, u: Migration und Innovation
um 1900: Perspektiven auf das Wien der Jahrhundertwende, ur. Elisabeth Rhrlich (Wien-Kln-Weimar: Bhlau
Verlag, 2016.), 24-27.
4
Steven Beller, Geschichte sterreichs (Wien-Kln-Weimar: Bhlau Verlag, 2007.), 165. Usp. Eric J. Hobsbawm,
Fractured Times: Culture and Society in the Twentieth Century (London: Little Brown, 2013.), 89-95.
266
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 265-282
Filip imetin egvi: Fin de Sicle Zagreb i kulturni prijelazi u Habsburkoj...
5
Ulogu Zagreba u komparativnom kontekstu u novije vrijeme obrauju: Filip Tomi Mario Strecha, Zagreb
raste. Prilog poznavanju populacijskog razvoja Zagreba u drugoj polovici 19. stoljea u komparativnoj
perspektivi, Historijski zbornik 69 (2017.), 33-70. Vidi takoer: Ante Laui, Stanovnitvo Zagreba i okolice
od 1880. do 1980., Migracijske i etnike teme 3/1 (1897.), 20-22; Boena Vranje-oljan, Stanovnitvo gradova
banske Hrvatske na prijelazu stoljea: (socijalno-ekonomski sastav i vodei slojevi 1890 - 1914) (Zagreb: kolska
knjiga, 1991.).
6
O tome vidi naroito: Moritz Csky, et. al. (ur.), Kultur-Identitt-Differenz: Wien und Zentraleuropa in der
Moderne. Innsburck-Wien-Mnchen-Bozen: Studien Verlag, 2004.
7
O tome vidi: Iskra Ivelji, Kroatische Studenten und Professoren in Wien (1790-1918), u: The Entangled
Histories of Vienna, Zagreb and Budapest (18th-20th Century), ur. Iskra Ivelji (Zagreb: FF Press, 2015.), 291-
356; Iskra Ivelji, Kroatische Eliten in Wien im 19. Jahrhundert. Eine prosopographische Skizze, u: The
Entangled Histories of Vienna, Zagreb and Budapest (18th 20th Century), ur. Iskra Ivelji (Zagreb: FF Press,
2015.), 457-520.
8
Kulturni transferi najee se prouavaju u okviru meunacionalnih odnosa, dakle poredbenom metodom
kojom se analiziraju prenositelji i prelasci koji provode kulturne transformacije unutar okvira dviju ili
vie razliitih zemalja. Izvorite takvog prouavanja su njemako-francuski odnosi, iako se metoda analize
pokazala u posljednje vrijeme propulzivna, pa se u meuvremenu prouavaju najrazliitiji meudravni odnosi
putem skupina ili pojedinaca koji kulturne transfere omoguuju. Vidi primjerice: Michel Espagne-Michael
Werner, ur.,Transferts. Les relations interculturelles dans lespace franco-allemand (XVIIIe et XIXe sicle) (Paris:
Editions Recherche sur les civilisations, 1988.); Michel Espagne-Michael Werner, Deutsch-franzsischer
Kulturtransfer im 18. und 19. Jahrhundert. Zu einem neuen interdisziplinren Forschungsprogramm des
C.N.R.S., Francia 13 (1985,), 502-510; Michel Espagne - Michael Werner, La construction dune rfrence
culturelle allemande en France: Gnse et Histoire (1750-1914), Annales E.S.C. 42 (1987.), 969-992. irom
temom meuimperijalnih transfera u novije se vrijeme bavi zbornik: Volker Barth Roland Cvetkovski (ur.),
Imperial Co-operation and Transfer, 1870-1930: Empires and Encounters (London-New York: Bloomsbury
Publishing, 2015.).
267
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 265-282
Filip imetin egvi: Fin de Sicle Zagreb i kulturni prijelazi u Habsburkoj...
u Beu i Milanu. Izmeu 1838. i 1840. Kukuljevi Sakcinski boravi u Beu, a preko
njegovih dnevnikih zapisa saznajemo kako aktivno sudjeluje u kulturnom i drutvenom
ivotu, kako mu tamonji boravak pomae da se stvaraju nove slike i nove zabave.
Tako Kukuljevi predveer redovito odlazi u kazalita (Kazalite kod Josefstadta
i Hoftheater), hoda po gostionicama u predgraima, ee Praterom, ita Homera,
Petrarcu, Gundulia, prouava djela raznih povjesniara, igra karte, svakodnevno boravi
u kavanama itajui novine, ide na balove, plesove na kojima igrae traus kako
je sam pribiljeio te, naravno, posjeuje carski dvor.9 Svoje e spoznaje Kukuljevi
ugraditi u vlastito djelo i djelovanje u Zagrebu, koristit e poznanstva u Beu,10
primjenjivati steena iskustva, unosei u hrvatski politiki i kulturni ivot novosti na
podruju historiografije, arheologije i knjievnosti. Ivan Kukuljevi Sakcinski jedan je
od brojnih primjera predstavnika hrvatske elite koja neko vrijeme boravi u Beu, gdje se
uspostavljaju bitne veze te stjeu znanja i inspiracija koja se ne odnosi samo na njegovo
struno-kulturno djelovanje, ve i na prihvaanje modernih drutvenih normi i obiaja
koji su se tek postupno uvodili u Zagrebu, dok su u Beu ve predstavljali standardizirani
oblik drutvene svakodnevice i dokolice. Za hrvatske elite Be je bio centar mode,
mjesto kupovine, preuzimanja najnovijih drutvenih oblika zabave, razonode, uivanja u
velianstvenim proslavama i plesovima, koji su se potom postupno uvodili i u gradovima
Trojedne Kraljevine.11
Osim hrvatskih elita, posrednici i prenosioci kulture su bili i stranci. Jo u razdoblju
srednjeg i ranog novog vijeka strani trgovci, vojnici, predstavnici klera, itd. koji govore
njemaki naseljavaju hrvatsko podruje. Naroito jaki valovi doseljavanja zahvaaju
Banat, Baranju, Slavoniju i Srijem u 18. i 19. stoljeu.12 Ponekad povezani s tim valovima
seoba, a ponekad i neovisno od njih, pojedinci ili skupine obino vezane uz odreenu
profesiju, poput uitelja, znanstvenika, obrtnika, itd. tijekom itavog 19. stoljea svojim
prelascima i djelovanjem na razliitim destinacijama aktivno posreduju izmeu centara
drave i sredita periferije, povezujui vlastita iskustva i znanja sa specifinom situacijom
na koju nailaze.13 Pritom je izuzetno vaan multikulturalni i heterogen kontekst urbanih
9
NSK, R 6924, Dnevnik Ivana Kukuljevia Sakcinskog 1838.-1840.. O Kukuljeviu vidi takoer: Tihomil
Matrovi (ur.), Zbornik o Ivanu Kukuljeviu Sakcinskom (Zagreb: Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu,
2011.); Ivana Mance, Zrcalo naroda. Ivan Kukuljevi Sakcinski: povijest umjetnosti i politika (Zagreb: Institut
za povijest umjetnosti, 2012.).
10
Vidi: Rudolf Preinerstorfer, Ivan Kukuljevi Sakcinskis Archivforschungen in Wien, u: Zbornik o Ivanu
Kukuljeviu Sakcinskom, ur. Tihomil Matrovi (Zagreb: Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, 2011.), 472-481.
11
Iskra Ivelji: Kroatische Eliten in Wien im 19. Jahrhundert. Eine prosopographische Skizze, u: The Entangled
Histories of Vienna, Zagreb and Budapest (18th 20th Century), ur. Iskra Ivelji (Zagreb: FF Press, 2015.),
458-468.
12
O Nijemcima u Hrvatskoj vidi Vladimir Geiger, Nijemci u Hrvatskoj, Migracijske teme 7 (1991.), 319-334
i druge radove istog autora.
13
Vidi: Michel Espagne, Die Rolle der Mittler im Kulturtransfer, u: Kulturtransfer im Epochenumbruch, ur.
Hans-Jrgen Lsebrink Rolf Reichardt (Leipzig: Leipziger Universittsverlag, 1997.), 309-329.
268
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 265-282
Filip imetin egvi: Fin de Sicle Zagreb i kulturni prijelazi u Habsburkoj...
14
Moritz Csky, Das Gedchtnis der Stdte: kulturelle Verflechtungen: Wien und die urbanen Milieus in Zentraleuropa
(Wien-Kln-Weimar: Bhlau Verlag, 2010.), 69-75; 89-128.
15
Pieter Judson, The Habsburg Empire: A New History (Cambridge-London: The Belknap Press of Harvard
University Press, 2016.), 103-104.
269
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 265-282
Filip imetin egvi: Fin de Sicle Zagreb i kulturni prijelazi u Habsburkoj...
16
Jan Surman, Imperiale go-betweeners. Jzef Dietl und Tom Garrigue Masaryk zwischen Imperium,
Wissenschaft und Nationalpolitik., u: Eliten im Vielvlkerreich/Elites and Empire, ur. Tim Buchen Malte
Rolf (Berlin/Boston: De Gruyter; Mnchen: Oldenbourg, 2015.), 314-321.
270
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 265-282
Filip imetin egvi: Fin de Sicle Zagreb i kulturni prijelazi u Habsburkoj...
njemaki izraaj, itd. dakako pod uvjetom da su eljeli igrati istaknutiju ulogu u
bekom drutvu i kulturnoj eliti.17
No, tendencija dravnih ili dinastikih stipendija bila je i znanje, nauku i
obrazovanost iz centra prenositi prema periferiji Monarhije. Educirani pojedinci sa ireg
srednjoeuropskog austrijskog, ekog ili njemakog podneblja, u literaturi 19. stoljea
prozivani kao iskonski donositelji kulture i kulturni nosioci (dakle Kulturbringer
i/ili Kulturtrger18) Monarhije, esto su se nali pozvani njemaku kulturnu misiju
iriti na slavensko podruje Hrvatske i Slavonije koje je unato razvojnoj politici
bana Maurania i kasnijih reima jo u drugoj polovici 19. stoljea promatrano kao
egzotini, daleki kraj koji se tek u novije vrijeme oslobodio dugotrajne osmanske
opasnosti i koji eka svoj preporod.
Iako su po stopi unutranje mobilnosti, dakle regionalnih i zemaljskih migracija
unutar granica Habsburke Monarhije, Hrvatska i Slavonija (neto vea stopa
useljenitva u odnosu na Hrvatsku) inile, skupa s Bukovinom, Galicijom i Erdeljom,
najmanje mobilne zemlje, ipak je mobilnost meu obrazovanim elitama bila velika:
naroito vano sredite privlaenja takvih pojedinaca ili skupina bio je grad Zagreb,
ne samo kao politiki centar, ve i iskonsko obrazovno, umjetniko i kulturno sredite
koje postaje u drugoj polovici 19. stoljea.19 Mladi umjetnici i intelektualci putem
razliitih su fondova financijski podupirani: Be, Prag, Graz ili neki drugi sveuilini
gradovi trebali su im pruati visoko obrazovanje, a drava je potom naroito ohrabrivala
prelaske u manje krajeve, to je mladim intelektualcima, umjetnicima i kulturnjacima
moglo odgovarati zbog manje kompetitivnosti, odnosno mnogo vee prilike da se
domognu dobrog poloaja, istaknu svojim radom ili dobiju kakav vaan angaman.20
Tako pisac, novinar i glumac Heinrich Moritz Penn (1838.-1918.), koji se rodio u
Ljubljani, studira i radi kao novinar isprva u Grazu, nastavlja karijeru u Beu, vraa se
potom u Ljubljanu, putuje po Njemakoj i Balkanu, a potom neko vrijeme kao glumac
radi u nacionalnom kazalitu u Zagrebu, da bi ga urnalistika karijera odvela potom
u Trst, Lavov, Jablonec, Budimpetu, Brno, ponovno Be itd. Neke je pojedince vojna
sluba i karijera odvela u Trojednu Kraljevinu gdje su se trajno nastanili, s time da su
17
Moritz Csky, Das Gedchtnis der Stdte: kulturelle Verflechtungen: Wien und die urbanen Milieus in Zentraleuropa
(Wien-Kln-Weimar: Bhlau Verlag, 2010.), 273-344.
18
Albrecht von Roon, Grundzge der Erd- Vlker- und Staatenkunde, sv. 3 (Berlin: Verlag von Duncker und
Humblot, 1845.), vidi npr. 414 do 421.
19
Annemarie Steidl, Ein ewiges Hin und Her. Kontinentale, transatlantische und lokale Migrationsrouten
in der Sptphase der Habsburgermonarchie, sterreichische Zeitschrift fr Geschichtswissenschaften 19/1
(2008.), 19, grafika 2, 20. Vidi takoer: Renate Banik-Schweitzer, Der Prozess der Urbanisierung, u:
Die Habsburgermonarchie 1848-1918, sv. IX/1, ur. Helmut Rumpler Peter Urbanitsch (Wien: Verlag der
sterreichischen Akademie der Wissenschaften, 2010.), 193-196.
20
Hartmut Krones, Wanderung und Kulturaustasch im Habsburgerreich und im sdostdeutschen Raum, u:
Wanderungen und Kulturaustausch im stlichen Mitteleuropa: Forschungen zum ausgehenden Mittelalter und zur
jngeren Neuzeit, sv. 1, ur. Hans-Werner Rautenberg (Mnchen: R. Oldenbourg Verlag, 2006.), 353.
271
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 265-282
Filip imetin egvi: Fin de Sicle Zagreb i kulturni prijelazi u Habsburkoj...
272
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 265-282
Filip imetin egvi: Fin de Sicle Zagreb i kulturni prijelazi u Habsburkoj...
273
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 265-282
Filip imetin egvi: Fin de Sicle Zagreb i kulturni prijelazi u Habsburkoj...
postaju na putu do uspjeha u Beu, Njemakoj ili drugdje, a nekima je Zagreb ostao
trajno mjesto boravka i ivljenja. Dobar primjer takvog karijernog prelaenja je Johann
(Ivan) Hbl (1827.-1883.), roen u moravskom selu ichlnek, obrazovan u tehnikim
naukama u Beu, karijeru je zapoeo 1860. godine u Rakovcu kao ravnatelj male realke
gdje se pokazao kao strog, ali radini pedagog i organizator. Govorio je slabo hrvatski,
to je znalo izazivati probleme, ali je njegova organizacija, kao i injenica da je radio
dalje na svojem strunom osposobljavanju u Beu, ostala zapaena, pa je 1867. godine
postao ravnatelj kole u St. Pltenu te kasnije Kremsu gdje je i umro.26 Neki su svoje
obrazovanje zapoeli u Hrvatskoj i Slavoniji, ali su kasnije ostvarili veliku karijeru i
nikada se nisu vratili u rodni kraj. Tako je primjerice Ilma von Murska odnosno Ema
Pucser/Pukec (1834.-1889.), koja se rodila u Ogulinu, glazbeno obrazovanje zapoela
u Zagrebu pa potom u Grazu, da bi preko Bekog konzervatorija postupno kao operna
pjevaica stekla svjetsku slavu nastupajui diljem Europe, Sjedinjenih Drava, Australije
i Novog Zelanda. I idovski glazbenik i skladatelj Hermann Leopoldi (1888.-1959.),
roeni Beanin, zapoeo je karijeru svirajui varijete u zagrebakim barovima, da bi
kasnije postao uspjean skladatelj i izvoa bekih pjesama (Wienerlieder) diljem Europe
i Sjedinjenih Drava.
S druge strane su pojedinci poput Singera ili Schlesingera kao organizatori
i pokretai trajno ostali u Zagrebu. Njemake obitelji koje su se ranije skrasile na
podruju Trojedne Kraljevine pritom su svoje potomke esto slale na naobrazbu u Graz,
Be, Innsburck ili druge njemake gradove. Tako primjerice Rudolf Vimer (1863.-
1933.), teolog i pisac, porijeklom Austrijanac roen u Bjelovaru, studira i kasnije stjee
doktorat u Beu, ali se potom vraa i u Zagreb gdje e ostvariti istaknutu sveuilinu
karijeru. Isto tako e slikar Adolf Waldinger (1843.-1904.), iz imune osjeke obitelji,
obrazovanje stei u rodnom gradu, da bi ga 1862. godine nastavio u Beu u sklopu
tamonje umjetnike akademije i prakse u ateljeima.27 Franz (Franjo) Hanaman (1878.-
1941.), rodom iz Drenovca kod upanje, istaknuti inenjer i kemiar, obrazovanje i
strunu afirmaciju e stei u Beu i Berlinu, a u Hrvatsku e se vratiti tek po svretku
Prvog svjetskog rata.
Osim kolovanih prosvjetnih kadrova, umjetnika i znanstvenika, radilo se pritom
uglavnom o trgovcima i poduzetnicima koji su u Zagrebu ili nekom drugom hrvatskom
gradu vidjeli mogunost razvijanja obrta, trgovake mree, itd. Dolazei uglavnom iz
ekih zemalja i austrijskih predjela, dakle bogatijih krajeva Habsburke Monarhije, oni
su sa sobom dovodili najrazliitije inovacijske prakse koje su u Beu, Pragu ili drugim
europskim centrima ve bile ustaljene. To se ne odnosi samo primjerice na organizaciju
institucija, zavoda ili privatnih poduzea, ve i na svakodnevne mode, atrakcije, razonode
26
Antun Cuvaj, Graa za povijest kolstva Kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas, sv. IV:
Od 31. prosinca 1851. do 20. listopada 1860. (Zagreb: Tisak Kr. zemaljske tiskare, 1910.), 342-343.
27
O Adolfu Waldingeru vidi kod: Matko Pei, Adolf Waldinger: uz obljetnicu smrti, ovjek i prostor 2/31
(1955.), 7; Grgo Gamulin, Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz XIX. u XX. stoljee (Zagreb: Naprijed, 1995.).
274
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 265-282
Filip imetin egvi: Fin de Sicle Zagreb i kulturni prijelazi u Habsburkoj...
ili obiaje koji se uvode u zagrebaki ivot oko 1900. godine: kavane, razne atrakcije i
masovna okupljanja, umjetnike izlobe, izlobe izuma i inovacija, fotografija, litografija,
pokretnih slika, filmske projekcije, itd.
Takozvani importirani kadrovi su naroito povezani s razdobljem hrvatskog
utemeljiteljskog perioda, dakle takoreenom Grnderzeitu u vrijeme bana Ivana
Maurania (ban 1873.-1880.) u sklopu kojeg i sam grad Zagreb izrasta u pravo
hrvatsko sredite,28 ali i kasnije, tijekom banovanja Krolyja Khuen-Hdervryja
(1883.-1903.), kada se veina pokrenutih zavoda i institucija osuvremenjuje i u
institucionalnom smislu nadograuje ili profesionalno utemeljuje. Znanje i iskustvo u
organizacijskom smislu, emu se uglavnom pridodavao i razvoj tehnika obuke, strune
terminologije i ostali drugih aspekata, uvodili su kadrovi porijeklom iz austrijskih i
ekih zemalja na podruju Hrvatske i Slavonije, omoguujui razvoj najrazliitijih
kulturnih, intelektualnih, umjetnikih i tehnikih djelatnosti. Svojim su znanjem ili
steenom vjetinom esto i u financijskom smislu bili u stanju uspostaviti funkcionalna
kulturna drutva, udruge ili zemaljske institucije. Iako na prijelazu stoljea import-
kadrovi jo uvijek predstavljaju hrvatska nunost, javlja se ba vezano uz bana Khuena
i potreba da se razvijaju vlastiti mladi educirani kadrovi, to iz iskonske potrebe, to
iz politikih razloga.29
Meutim, hrvatska i slavonska gradska sredita pribliavaju se bekim ili austrijskim
drutveno-kulturnim strujanjima na prijelazu stoljea i pomou nekih drugih oblika
posrednitva. Poetkom 20. stoljea priljev stanovnitva iz Cislajtanije opada: dok je
1880. godine jo skoro 24% stanovnitva dolazilo iz austrijskih zemalja, ve 1900. njih
je 17% ,odnosno 1910. svega oko 13%. U samom gradu Zagrebu opada i postotak
onih koji njemaki jezik koriste kao materinji, od 9,20% iz 1880. godine do svega 5,30
u 1910. godini.30 Meutim stabilni porast njemake manjine u Hrvatskoj i Slavoniji
oko 1900. godine, zabiljeen porastom iteljstva koje je oznaavalo njemaki jezik
kao materinski od 83.139 iz 1888. godine do njih 134.00 godine 1900. odnosno
132.150 deset godina kasnije znaio je da je njemaki jezik i dalje bio uglavnom
prisutan u svim urbanim sreditima Hrvatske i naroito Slavonije oko 1900. godine.31
Neka novija kulturoloka istraivanja upozoravaju na podatke koji su dosada bili slabo
poznati ili nedovoljno u povijesnom smislu kontekstualizirani: u analizi prevodilake i
izdavake djelatnosti Zagreb se doista namee kao urbani centar posrednitva izmeu
njemake i slavenske, dakle hrvatske, srpske, slovenske i bosanskohercegovake
kulture sve do kraja 19., odnosno na poetku 20. stoljea. Od 1880-ih godina sve je
28
O tome vidi naroito: Mirjana Gross, Poeci moderne Hrvatske (Zagreb: Globus, 1985.).
29
Vidi: Tomo Mareti, Kako sam postao sveuilini profesor, Jugoslavenska njiva VII/4 (1923.), 184.
30
Agneza Szabo, Regionalno porijeklo i socijalna struktura stanovnitva grada Zagreba izmeu 1880-1910.
godine, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 17 (1984.), 103.
31
Rudolf Signjar, Statistiki atlas Kraljevine Hrvatske i Slavonije: 1875.-1918. (Zagreb: Kr. Zem. Tiskara, 1915.), 8
275
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 265-282
Filip imetin egvi: Fin de Sicle Zagreb i kulturni prijelazi u Habsburkoj...
vie prijevoda s hrvatskog ili srpskog na njemaki i obratno. Zagreb postaje na taj
nain mjesto s najvie izdanih prijevoda u Habsburkoj Monarhiji nakon Bea, kako
monografija tako i naroito mnogo prevedenih lanaka iz dnevnog tiska: s neto manje
od 19% ukupne izdavake djelatnosti prevoenih tekstova i djela, Zagreb nadilazi i
Budimpetu (oko 11%), Prag (oko 4%), Osijek (oko 4%), Innsbruck (oko 2%) i ostale
gradove.32 Takva izdavaka produkcija prije svega ponovno ukazuje na ulogu Zagreba
kao urbanog sredita habsburke periferije, bitne udaljene postaje koja je posredovala
izmeu europskog jugoistoka, Balkana, i europske sredine, predstavljajui poveznicu
slavenske i njemake kulture. Uz to, na taj se nain dodatno povezivalo u urbanom
smislu autohtono zagrebako njemako stanovnitvo, doljaci s njemakog govornog
podruja koji su okupirali drutvene i javno istaknute funkcije te druga heterogena
gradska sredita Habsburke Monarhije s izraenijim njemakim elementom.
Osim toga, knjigotiskarske radionice i tiskare u hrvatskim gradovima postaju
prostor ireg djelovanja ili suradnje slogara, litografa, knjigovea, novinskih urednika
i novinara koji su mahom idovskog, austrijskog ili njemakog porijekla. idovski
tiskar Leopold (Lavoslav) Hartman (1812.-1881.) iz Transilvanije je poslovnim
prilikama dospio u Zagreb, gdje je u partnerstvu s Vilimom Schwarzom i Ignatzem
Granitzem vodio tiskaru i knjiaru.33 S druge strane kod Carla (Dragutina) Albrechta
(1824.-1887.) koji od poetka 1850-ih godina djeluje u Zagrebu nakon preseljenja iz
Varadina, odnosno u suradnji s njegovom zagrebakom tiskarom, rade i drugi Nijemci
i Austrijanci, poput Juliusa Hhna (1830.-1896.), Huga Gerbersa (1845.-?) ili Carla
(Dragutina) Lihla (1848.-1900.).34 Potonji Lihl je pritom drugi narataj obitelji koja
ivi u Hrvatskoj, budui da je njegov otac kao lijenik djelovao do rane smrti u Severinu,
ali je prije povratka u Hrvatsku kao slogar radio u Trstu, Budimpeti, po Austriji (Beu)
i Njemakoj (Mnchen, Leipzig, Stuttgart, Gotha), da bi se potom vratio u Zagreb
gdje je do smrti obnaao brojne funkcije u novinskim redakcijama (Narodne novine,
Agramer Zeitung), tiskarama i drugim institucijama.35
Interesantno je istaknuti da je Zagreb s ukupno dvadesetak razliitih izdavaa,
nakladnika izdanja koja su prevedena, takoer drao tree mjesto u Dunavskoj
Monarhiji po ukupnom broju, iz Bea i Budimpete, to dovoljno govori o irini i
rasponu kulturnih transfera koji su se u Zagrebu odvijali kroz prevodilaku djelatnost.36
32
Michaela Wolf, Die vielsprachige Seele Kakaniens: bersetzen und Dolmetschen in der Habsburgermonarchie 1848
bis 1918 (Wien-Kln-Weimar: Bhlau Verlag, 2012.), 253.
33
Vidi: Miroslava Despot, Zagrebaki knjiar Lavoslav Hartman, Jevrejski almanah (1955./56.), 71-85.
34
O razvoju knjiarstva i tiskarstva u Hrvatskoj vidi: Vjekoslav Klai, Knjiarstvo u Hrvata (Zagreb: tisak i
nakl. knjiare St. Kugli, 1922.); Stjepan Platzer, Izum i razvoj tamparstva u Hrvata, Grafika revija 9/10
(1930.), 151-164.
35
Agramer Zeitung, 13. II. 1903.
36
Michaela Wolf, Die vielsprachige Seele Kakaniens: bersetzen und Dolmetschen in der Habsburgermonarchie 1848
bis 1918 (Wien-Kln-Weimar: Bhlau Verlag, 2012.), 254-255.
276
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 265-282
Filip imetin egvi: Fin de Sicle Zagreb i kulturni prijelazi u Habsburkoj...
Kljunu ulogu u tom smislu imala je svakako dnevna novina Agramer Zeitung, popularna
Agramerica. Taj je njemaki list osnovan 1826. godine u Zagrebu te sve do 1912.
godine izlazi redovito, pod snanim pokriem i podrkom Zemaljske vlade nije
ni udo da je u imaginariju mranog i negativnog hrvatskog 19. stoljea Miroslava
Krlee i popularna Agramerica nala svoje mjesto, kudei razinu novinarstva, nain
izvjetavanja i politiku opredijeljenost novine.37 Meutim, Krleine kritike na stranu, ta
je novina od velike vanosti, jer je predstavljala kontaktnu toku Zagreba i drugih centara
Monarhije. Pod glavnim urednikom Antonom Schlesingerom (1853.-1896.), kako je
ve spomenuto, nekadanjim lanom redakcije beke novine Wanderer koji je redakturu
novine preuzeo 1879., a izdavanje 1883. godine, novina zauzima otvoreni proreimski
stav, ali se istovremeno modernizira u skladu s drugim srednjoeuropskim novinama
veih urbanih centara, pa postupno uvodi opsenije kazaline kritike, knjievne osvrte,
prikaze razliitih predstava itd. Kulturna elita Zagreba e se meutim radije okupljati
oko druge njemake novine u Zagrebu, Agramer Tagblatta, koji izlazi od 1885. pa sve
do u meuratno razdoblje, i za kojeg piu Izidor Krnjavi, Hugo Badali, Franjo Ksaver
Kuha, Andrija Mohorovii, kasnije Branko Gavella i mnogi drugi istaknuti pojedinci.
Takvi primjeri ukazuju i potvruju, vie od dvojne uloge istovremene (monarhijske)
periferije i (hrvatskog) sredita, autohtonu urbanu komunikacijsku logiku Zagreba.
Socijalna struktura zagrebakog stanovnitva, tradicije koje se batine s poetka 19.
stoljea i ranije, zatim urbane individualne razvojne logike, na koju utjeu sve razine
politike (gradska, zemaljska, dravna), ali i gospodarski trendovi te kultura, ine bitan
kontekst unutar kojeg pojedinci ili skupine, esto poticani i od strane dinastije Habsburg
ili habsburkog dravnog okvira, svojim prijelazima uspostavljaju nove kulturne i
intelektualne prakse, na taj nain trajno obogaujui kulturni, znanstveni, intelektualni
i svakodnevni ivot Zagreba.
37
Vidi: Miroslav Krlea, 99 varijacija (Beograd: Duga, 1972.).
277
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 265-282
Filip imetin egvi: Fin de Sicle Zagreb i kulturni prijelazi u Habsburkoj...
II. Literatura
Banik-Schweitzer, Renate. Der Prozess der Urbanisierung, u: Die Habsburgermonarchie 1848-
1918, sv. IX/1, ur. Helmut Rumpler Peter Urbanitsch. Wien: Verlag der sterreichischen
Akademie der Wissenschaften, 2010.: 185-232.
Barea, Ilsa. Vienna: Legend and Reality. London : Secker & Warburg, 1966.
Barth, Volker i Roland Cvetkovski, ur. Imperial Co-operation and Transfer, 1870-1930: Empires and
Encounters. London-New York: Bloomsbury Publishing, 2015.
Beller, Steven. Geschichte sterreichs. Wien-Kln-Weimar: Bhlau Verlag, 2007.
Car, Milka. Odrazi i sjene. Njemaki dramski repertoar u Hrvatskom narodnom kazalitu u Zagrebu do
1939. godine. Zagreb: Leykam international, 2011.
Csky, Moritz i Astrid Kury i Ulrich Tragatschnig. Kultur-Identitt-Differenz: Wien und
Zentraleuropa in der Moderne. Innsburck-Wien-Mnchen-Bozen: Studien Verlag, 2004.
Csky, Moritz. Das Gedchtnis der Stdte: kulturelle Verflechtungen: Wien und die urbanen Milieus in
Zentraleuropa. Wien-Kln-Weimar: Bhlau Verlag, 2010.
Cuvaj, Antun. Graa za povijest kolstva Kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena
do danas, sv. IV: Od 31. prosinca 1851. do 20. listopada 1860. Zagreb: Tisak Kr. zemaljske
tiskare, 1910.
Cuvaj, Antun. Graa za povijest kolstva Kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do
danas, sv. V: Od 20. listopada 1860. do 20. travnja 1868. Zagreb: Tisak Kr. zemaljske tiskare,
1910.
Damjanovi, Dragan. Arhitekt Herman Boll. Zagreb: Leykam International, 2013.
Despot, Miroslava. Zagrebaki knjiar Lavoslav Hartman, Jevrejski almanah (1955./56.): 71-85.
Dobroni, Lelja. Bartol Felbinger i zagrebaki graditelji njegova doba. Zagreb: Drutvo historiara
umjetnosti Hrvatske, 1971.
Espagne Michel i Michael Werner, Deutsch-franzsischer Kulturtransfer im 18. und 19.
Jahrhundert. Zu einem neuen interdisziplinren Forschungsprogramm des C.N.R.S.,
Francia 13 (1985.): 502-510.
Espagne Michel i Michael Werner, La construction dune rfrence culturelle allemande en
France: Gnse et Histoire (1750-1914), Annales E.S.C. 42 (1987.): 969-992.
Espagne Michel i Michael Werner, ur.Transferts. Les relations interculturelles dans lespace franco-
allemand (XVIIIe et XIXe sicle). Paris: Editions Recherche sur les civilisations, 1988.
Espagne, Michel. Die Rolle der Mittler im Kulturtransfer, u: Kulturtransfer im Epochenumbruch,
ur. Hans-Jrgen Lsebrink Rolf Reichardt. Leipzig: Leipziger Universittsverlag, 1997.:
309-329.
Gamulin, Grgo. Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz XIX. u XX. stoljee. Zagreb: Naprijed, 1995.
Geiger, Vladimir. Nijemci u Hrvatskoj, Migracijske teme 7 (1991.): 319-334.
Gross, Mirjana. Poeci moderne Hrvatske. Zagreb: Globus, 1985.
278
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 265-282
Filip imetin egvi: Fin de Sicle Zagreb i kulturni prijelazi u Habsburkoj...
Hobsbawm, Eric J. Fractured Times: Culture and Society in the Twentieth Century. London: Little
Brown, 2013.
Ivelji, Iskra. Kroatische Studenten und Professoren in Wien (1790-1918), u: The Entangled
Histories of Vienna, Zagreb and Budapest (18th-20th Century), ur. Iskra Ivelji. Zagreb: FF
Press, 2015.: 291-356.
Ivelji, Iskra. Kroatische Eliten in Wien im 19. Jahrhundert. Eine prosopographische Skizze, u:
The Entangled Histories of Vienna, Zagreb and Budapest (18th 20th Century), ur. Iskra Ivelji.
Zagreb: FF Press, 2015.: 457-520.
John, Michael. Vielfalt und Heterogenitt. Zur Migration nach Wien um 1900, u: Migration
und Innovation um 1900: Perspektiven auf das Wien der Jahrhundertwende, ur. Elisabeth
Rhrlich. Wien-Kln-Weimar: Bhlau Verlag, 2016.: 23-64.
Johnston, William M. Austrijski duh: Intelektualna i drutvena povijest 1848.-1938. Zagreb:
Globus, 1993.
Johnston, William M. Zur Kulturgeschichte sterreichs und Ungarns 1890-1938: Auf der Suche nach
verborgenen Gemeinsamkeiten. Wien-Kln-Weimar: Bhlau Verlag, 2015.
Judson, Pieter M. The Habsburg Empire: A New History. Cambridge-London: The Belknap Press of
Harvard University Press, 2016.
Klai, Vjekoslav. Knjiarstvo u Hrvata. Zagreb: tisak i nakl. knjiare St. Kugli, 1922.
Krlea, Miroslav. 99 varijacija. Beograd: Duga, 1972.
Krones, Hartmut. Wanderung und Kulturaustasch im Habsburgerreich und im sdostdeutschen
Raum, u: Wanderungen und Kulturaustausch im stlichen Mitteleuropa: Forschungen zum
ausgehenden Mittelalter und zur jngeren Neuzeit, sv. 1, ur. Hans-Werner Rautenberg.
Mnchen: R. Oldenbourg Verlag, 2006.: 339-360.
Kutsch, K. J. i Leo Riemens, Groes Sngerlexikon, sv. 1. Mnchen: K. G. Saur, 2003.
Laui, Ante. Stanovnitvo Zagreba i okolice od 1880. do 1980.. Migracijske i etnike teme 3/1
(1897.), 19-29.
Mance, Ivana. Zrcalo naroda. Ivan Kukuljevi Sakcinski: povijest umjetnosti i politika. Zagreb:
Institut za povijest umjetnosti, 2012.
Mareti, Tomo. Kako sam postao sveuilini profesor, Jugoslavenska njiva VII/4 (1923.): 183-184.
Matrovi, Tihomil, ur. Zbornik o Ivanu Kukuljeviu Sakcinskom. Zagreb: Hrvatski studiji
Sveuilita u Zagrebu, 2011.
Pei, Matko. Adolf Waldinger: uz obljetnicu smrti, ovjek i prostor 2/31 (1955.), 7.
Platzer, Stjepan. Izum i razvoj tamparstva u Hrvata, Grafika revija 9/10 (1930.): 151-164.
Preinerstorfer, Rudolf. Ivan Kukuljevi Sakcinskis Archivforschungen in Wien, u: Zbornik o
Ivanu Kukuljeviu Sakcinskom, ur. Tihomil Matrovi. Zagreb: Hrvatski studiji Sveuilita u
Zagrebu, 2011.: 472-481.
Roon, Albrecht von. Grundzge der Erd- Vlker- und Staatenkunde, sv. 3. Berlin: Verlag von
Duncker und Humblot, 1845.
Schorske, Carl E. Be krajem stoljea. Zagreb: Antibarbarus, 1997.
Stani, Mirjana. Verschttete Literatur: die deutschsprachige Dichtung auf dem Gebiet des ehemaligen
Jugoslawien von 1800 bis 1945. Wien-Kln-Weimar: Bhlau Verlag, 2013.
Steidl, Annemarie. Ein ewiges Hin und Her. Kontinentale, transatlantische und lokale
Migrationsrouten in der Sptphase der Habsburgermonarchie, sterreichische Zeitschrift fr
Geschichtswissenschaften 19/1 (2008.): 15-42.
Surman, Jan. Imperiale go-betweeners. Jzef Dietl und Tom Garrigue Masaryk zwischen
Imperium, Wissenschaft und Nationalpolitik., u: Eliten im Vielvlkerreich/Elites and Empire,
ur. Tim Buchen Malte Rolf. Berlin/Boston: De Gruyter; Mnchen: Oldenbourg, 2015.:
314-321.
279
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 265-282
Filip imetin egvi: Fin de Sicle Zagreb i kulturni prijelazi u Habsburkoj...
Szabo, Agneza. Regionalno porijeklo i socijalna struktura stanovnitva grada Zagreba izmeu
1880-1910. godine, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 17 (1984.): 101-120.
Tomi, Filip i Mario Strecha, Zagreb raste. Prilog poznavanju populacijskog razvoja Zagreba u
drugoj polovici 19. stoljea u komparativnoj perspektivi, Historijski zbornik 69 (2017.): 33-70.
Vierhaus, Rudolf, ur. Deutsche Biographische Enzyklopdie (DBE), sv. 1, sv. 2, sv. 6., sv. 8, sv. 10.
Mnchen: K. G. Saur, 2005-2008.
Vranje-oljan, Boena. Stanovnitvo gradova banske Hrvatske na prijelazu stoljea: (socijalno -
ekonomski sastav i vodei slojevi 1890 - 1914). Zagreb:kolska knjiga, 1991.
Wolf, Michaela. Die vielsprachige Seele Kakaniens: bersetzen und Dolmetschen in der
Habsburgermonarchie 1848 bis 1918. Wien-Kln-Weimar: Bhlau Verlag, 2012.
280
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 265-282
Filip imetin egvi: Fin de Sicle Zagreb i kulturni prijelazi u Habsburkoj...
281
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 265-282
Filip imetin egvi: Fin de Sicle Zagreb i kulturni prijelazi u Habsburkoj...
282
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 283-290
Ivan osi Bukvin: Leopold (Seibl) Sajbl
283
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 283-290
Ivan osi Bukvin: Leopold (Seibl) Sajbl
1
Arhiv Zaviajnog muzeja Stjepan Gruber u upanji, spis br. 46703/1889-ZV-UO; spis br. 12/1911/Kotarsko
poglavarstvo upanja; Obrtnika udruenja i razvoj obrtnitva upanjske Posavine (Katalog izlobe). Zaviajni
muzej Stjepan Gruber: upanja 1995.
2
Pismohrana Matinog ureda Drenovci. Matice, roenih, vjenanih i umrlih upe Drenovci.
3
Arhiv Zaviajnog muzeja Stjepan Gruber u upanji, Popis obrtnika i tvornikih poduzea, Drenovci, 1.9. 1909.
4
Dravni Arhiv Osijek, Fond 28. Kotar upanja 1869.-1941.(Sada Dravni Arhiv Vukovar)
284
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 283-290
Ivan osi Bukvin: Leopold (Seibl) Sajbl
285
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 283-290
Ivan osi Bukvin: Leopold (Seibl) Sajbl
11
Kazivanje Jasne Seibl, Vinkovci. Leopold Sajbl kao asniki namjesnik
12 zrakoplovstva NDH 1942.,
Kazivanje Jasne Seibl, Vinkovci.
13
s oznakom mornarice na prsima.
Isto.
14
Opaska autora.
15
Bojno zrakoplovstvo. Zagreb, 1943., str.XXIV.
16
Kazivanje Jasne Seibl, Vinkovci.
17
Ivica osi Bukvin, Vrbanja IV., Vrbanja 2000., str. 278.
286
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 283-290
Ivan osi Bukvin: Leopold (Seibl) Sajbl
18
Autorova zbirka, orginala i preslika novinskih.
19
Kazivanje, Jasne Seibl, Vinkovci.
287
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 283-290
Ivan osi Bukvin: Leopold (Seibl) Sajbl
Izvori i literatura:
Arhivski izvori:
Arhiv Zaviajnog muzeja Stjepan Gruber u upanji
Pismohrana Matinog ureda Drenovci
- matice, roenih, vjenanih i umrlih upe Drenovci
Dravni Arhiv Vukovar,
- fond Kotar upanja 1869.-1941.
upa Drenovci (pismohrana)
- Stanje dua upe Drenovci.
Usmeno kazivanje
Kaziva: Jasna udana Seibl, ro.1946, Vinkovci.
Literatura:
Bojno zrakoplovstvo, Zagreb 1943.
osi Bukvin, Ivica, Vrbanja IV, Vrbanja 2000.
Obrtnika udruenja i razvoj obrtnitva upanjske Posavine (Katalog izlobe), upanja 1995.
288
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 283-290
Ivan osi Bukvin: Leopold (Seibl) Sajbl
289
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 283-290
Ivan osi Bukvin: Leopold (Seibl) Sajbl
290
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 291-302
Smiljana Lazi-Marinkovi: Gustav Baldauf, ravnatelj Obrtne kole i Graevno...
Biografski podaci
Gustav Baldauf sin je tokarskog obrtnika evangelike vjere Gustava Baldaufa
[starijeg] roenoga 1844. godine u gradu Pozsony [Poun/Bratislava], a preminuloga
u Osijeku 1932. godine.Majka Gustava Baldaufa [mlaeg] bila je Marija Baldauf,
roena Hazenai u Osijeku 1855. godine i preminula u rodnom gradu 1940. godine.
U njihovom je braku roeno estoro djece. Sva su djeca rimokatolike vjere i uivaju
zaviajno pravo u gradu Osijeku, po ocu na temelju odluke Gradskog poglavarstva u
Osijeku od 11. svibnja 1891. godine1.
Gustav Baldauf [mlai] roen je u Osijeku 1878. godine. Osnovnu i srednju
kolu polazio je u Osijeku, studirao je na Politehnici [Meegyetem] u Budimpeti i
diplomirao 1899. godine kada postaje inenjer graevinarstva. Ve od 1899. godine
djelovao je kao inenjerski pristav [pripravnik] upanije u Ogulinu, zatim kao kotarski
inenjer u Suaku2 te kao kraljevski nadininir u graevnom odsjeku kr. hrv. slav.
dalm. zemaljske vlade3 u Zagrebu. Djelujui u struci napisao je u Vijestima Drutva
ininira i arhitekta izvjetaje o projektima i izvedbama Novi Lomost u Ogulinu i sistem
Hennebique4 (1901.), Nakapnica u Banju kod Kraljevice (1907.), a u Samoborskom listu
lanak Pitanje vodovoda (1911.).5
Godine 1914. imenovan je ravnateljem Obrtne kole i s njom spojene Graevno-
strune kole te njoj pridijeljena internata i Muzeja za umjetnost i obrt. Neposredno
nakon nastupa na posao ravnatelja morao se boriti za opstanak kole i muzeja jer su vei
dio zgrade zauzeli Crveni kri i bolnica Crvenog kria. Tijekom tog ratnog razdoblja
ravnateljeva je aktivnost usmjerena na odranje statusa kole i muzeja. Nastojao je za
kolu zadrati barem nekoliko prostorija u vlastitoj zgradi stoga se angairao da se u
Obrtnoj koli ustroji ortopedski zavod, a u vezi s njime i kola za naobrazbu invalida u
obrtima. Nakon zavretka Prvoga svjetskoga rata bavio se pitanjima tehnike nastave i
1
Zaviajnici grada Osijeka 1901. 1946., ur. Stjepan Sran / Vilim Mati, Osijek, 2003., 58.
2
Leksikografski zavod Miroslav Krlea (dalje: LZMK), Hrvatski biografski leksikon, Baldauf, Gustav, http://
enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=53613 (pristup: 26. 01. 2016.)
3
Hrvatski kolski muzej (dalje: HM), inv. br. 3153, Osobne vijesti - br. 23.722., Slubeni glasnik kr. hrv. slav.
dalm. zemaljske vlade, odjela za bogotovlje i nastavu [32] (dalje: Slubeni glasnik), (Zagreb 1914.), Komad [br.]
X., 3. X. 1914., 311.
4
Francois Hennebique bio je francuski inenjer koji je napravio veliki doprinos graevinskoj industriji; osmislio
je nain jaanja betona. Ovaj je sustav dizajniran da izdri zatezne sile protiv kojih je obian beton slab.
https://translate.google.hr/translate?hl=hr&sl=en&u=https://aehistory.wordpress.com/1892/10/05/1892-
hennebique-method-of-reinforced-concrete/&prev=search (pristup: 26. 08. 2017.)
5
LZMK, Hrvatski biografski leksikon, Baldauf, Gustav, http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=53613
(pristup: 26. 01. 2016.)
292
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 291-302
Smiljana Lazi-Marinkovi: Gustav Baldauf, ravnatelj Obrtne kole i Graevno...
6
Naziv: Drutvo inenjera i arhitekata u Zagrebu. (...) Povijest: Drutvo je osnovano 1878. pod nazivom Klub
ininirah i arhitektah. Izmjenom pravilnika 1884. mijenja naziv u Drutvo ininira i arhitekata u Zagrebu,
da bi 1894. naziv bio promijenjen u Drutvo ininira i arhitekata Hrvatske i Slavonije. Godine 1906. mijenja
naziv u Hrvatsko drutvo inenjera i arhitekata. Nakon osnivanja zajednike drave Kraljevine SHS 1919.
nosi naziv Udruenje jugoslavenskih inenjera i arhitekata, Sekcija Zagreb. (...) Djelatnost: Svrha osnivanja
bila je ujedinjenje tehnike inteligencije u Hrvatskoj i Slavoniji u korist unapreenja strukovnog rada. Cilj
Drutva bio je tititi i poboljavati ekonomsko stanje, socijalni poloaj, radne uvjete, ugled i ast inenjera.
(...) Drutvo se brinulo o strunoj izobrazbi inenjera, pomonog osoblja i radnika. http://arhinet.arhiv.hr/
details.aspx?ItemId=3_8071 (pristup: 26. 08. 2017.)
7
Godine 1918. osnovana je Tehnika visoka kola u Zagrebu, u kojoj je 1919. zapoela nastava u
etiri odsjeka. Ona je 1926. kao Tehniki fakultet ula u sastav Sveuilita u Zagrebu. (Sveuilite
u Zagrebu, Povijest Sveuilita, Razdoblje nakon Prvog svjetskog rata) http://www.unizg.hr/o-
sveucilistu/sveuciliste-jucer-danas-sutra/povijest-sveucilista/ (pristup: 26. 08. 2017.)
8
Hrvatski inenjerski savez (dalje: HIS): Svi predsjednici HIS-a, http://his-hr.hr/his/blog/2012/04/13/svi-
predsjednici-his-a/ (pristup: 26. 08. 2017.)
9
Naziv: Graevinska direkcija Ministarstva graevina Kraljevine SHS (...) Povijest: Uredbom o ustrojstvu
Ministarstva graevina, odnosno ukazom ministra od 25. lipnja 1919. godine, stvorena je najvia graevinska
vlast na cjelokupnom teritoriju Kraljevine SHS. (...) Naredbom bana od 17. svibnja 1920. br. VIII-2050 oglaeno
je da Graevna direkcija u Zagrebu poinje djelovati 1. lipnja 1920. Graevinska direkcija Zagreb djelovala
je do uspostave Savske banovine, kada je 7. studenoga 1929. njezine poslove preuzelo Odjeljenje za trgovinu,
obrt i industriju Savske banovine. (...) Djelatnost: Direkcija je provodila graevinsku upravu na teritoriju
Hrvatske, Slavonije i Meimurja i bila je najvia graevinska oblast na svojem teritoriju. (...) Unutarnji ustroj:
Graevinskom direkcijom upravljao je direktor koji je bio odgovoran za sve poslove. Postavljao je, unapreivao,
otputao i kanjavao osoblje svoga podruja, te odobravao dopuste. Brinuo se za izdatke i materijalne potrebe
preko raunovodstva Ministarstva. Traio je otvaranje kredita (do sto tisua dinara) i izdavao naloge za isplatu.
http://arhinet.arhiv.hr/details.aspx?ItemId=3_8416 (pristup: 26. 08. 2017.)
10
LZMK, Hrvatski biografski leksikon, Baldauf, Gustav, http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=53613
(pristup: 26. 01. 2016.)
293
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 291-302
Smiljana Lazi-Marinkovi: Gustav Baldauf, ravnatelj Obrtne kole i Graevno...
11
HM, Osobne vijesti - br. 23.722., Slubeni glasnik [32] (Zagreb 1914.), Komad [br.] X., 3. X. 1914., 311.
12
HM, Naredba kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, odjela za bogotovlje i nastavu, od 21. rujna 1914. br.
24.669, Slubeni glasnik [32] (Zagreb), Komad [br.] X., 3. X. 1914., 305.
13
Zrinka Tatomir, 111 godina nae kole, Od Obrtne kole do kola primijenjene umjetnosti i dizajna (dalje: 111
godina nae kole), kola primijenjene umjetnosti i dizajna , Zagreb 1993., 39.
14
Tatomir, 111 godina nae kole, 34.-35.
15
U Izvjee o radu Upravnog odbora priuvne bolnice br. 10 Drutva Crvenog kria u Zagrebu, za razdoblje
od poetka rata do konca g. 1916. podastrtog predsjednitvu Drutva Crvenog kria u Zagrebu stoji: U prvi
mah uredio je upravni odbor dvije bolnice, prvu u zgradi obrtne kole sa 200 postelja, (...). Bolnica u zgradi
obrtne kole primila je prve ranjenike dne 25. kolovoza 1914.,. (Zdravko idovec, Hrvatski Crveni kri,125
godina u slubi humanosti, povijesni pregled (Zagreb 2003.), 44.)
294
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 291-302
Smiljana Lazi-Marinkovi: Gustav Baldauf, ravnatelj Obrtne kole i Graevno...
16
Muzej za umjetnost i obrt (dalje MUO), inv. br. 1280, A. Ustrojni tatut graevno strune kole spojene
sa kr. zemaljskom obrtnom kolom izdan naredbom kr. zemaljske vlade odjela za bogotovlje i nastavu, od
15. kolovoza 1897. br. 13.433, a promjenjen naredbom od 23. srpnja 1908. br. 29.147., Izvjetaj Graevno-
strune kole spojene sa kralj. zem. obrtnom kolom u Zagrebu, koncem kolske godine 1915.-1916. (dalje: Izvjetaj
Graevno-strune kole 1915.-1916.) (Zagreb 1916.), 3.
17
MUO, G. Uiteljski zbor, Izvjetaj Graevno-strune kole 1915.-1916. (Zagreb 1916.), 61.
18
Mira Kolar Dimitrijevi, Zagreb, stogodinjica obrtne kole. Fragmenti iz kronike, Kaj 15 (Zagreb 1982.),
br. 3, 87-88.
19
Obrtna kola u Zagrebu, Jutarnji list 4 (Zagreb), br. 982, 6. I. 1915., 4.
295
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 291-302
Smiljana Lazi-Marinkovi: Gustav Baldauf, ravnatelj Obrtne kole i Graevno...
strune kole spojene s kr. zemaljskom obrtnom kolom u Zagrebu.20 Prema novoj
naunoj osnovi u koli se ue 22 predmeta rasporeena kroz etiri godine, 40 sati tjedno
u I. i II. razredima i 42 sata tjedno u III. i IV. razredima.21
U Izvjetaju Graevno-strune kole iz 1915./1916. godine napisano je: U zgradi
kr. zemalj. obrtne i graditeljske kole nalazi se jo sveudilj bolnica drutva Crvenoga
kria. Poradi toga bila je Graditeljska kola i ove kolske godine 1915./16. smjetena
izvan vlastite zgrade i to u I. polugoditu u unajmljenom stanu u Vodnikovoj ulici
br. 1, a u II. polugoditu u novoj zgradi zemalj. sirotita na Josipovcu. I na jednom i
na drugom mjestu tekla je obuka nesmetano [...].22 Isti Izvjetaj donosi i vijest da
je kola za graevno-obrtne poslovoe tada bila zatvorena. Poradi vanrednih prilika
bila je kolske godine 1915./16. kola za graevno-obrtne poslovoe zatvorena.
Malone svi polaznici ove kole obavljaju vojniku odnosno puko-ustaku slubu.
Ravnateljstvo e svojedobno putem javnih glasila objaviti poetak kolske godine i rok
upisa. Ravnateljstvo kr. zemalj. obrtne kole i s njom spojene graevne strune kole.
U Zagrebu, dne 27. lipnja 1916. Baldauf, ravnatelj.23
Ravnatelj Baldauf nastojao je za Obrtnu kolu zadrati barem nekoliko prostorija u
vlastitoj zgradi stoga se osobno angairao u osnivanju Zemaljskoga odbora za lijeenje i
naobrazbu hrvatsko-slavonskih ratnih invalida u Zagrebu. Predloio je da se u Obrtnoj
koli ustroji ortopedski zavod, a u vezi s njime i kola za naobrazbu invalida u obrtima,
to je i prihvaeno. U Lienikom viestniku dr. Miroslav akovi24 izvjeuje da se na
lijenikim sastancima tijekom prosinca 1914. godine intenzivno raspravljalo o skrbi
za ratne invalide i osnivanju odbora za lijeenje i naobrazbu hrvatsko-slavonskih
20
Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljska vlada, odio za bogotovlje i nastavu, nalazi propisati novu naunu osnovu za
Graditeljsku kolu i podjedno izvan snage staviti naunu osnovu propisanu naredbom od 23. lipnja 1908. broj
11.908. (HM, Naredba kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, odjela za bogotovlje i nastavu, od 31. prosinca
1
915., br. 24.284, Slubeni glasnik [34] (Zagreb), Komad [br.] II., 29. II. 1916.), 53.); Naredba se nalazi i u
Izvjetaju Graevno-strune kole: 18. Naredbom od 31. prosinca 1915. br. 24.284 se propisuje nova nauna
osnova za Graditeljsku kolu, (MUO, E. Vaniji otpisi i naredbe kr. zemaljske vlade, odjela za bogotovlje
i nastavu., Izvjetaj Graevno-strune kole 1915.-1916. (Zagreb 1916.), 58.)
21
HM, Pregled uevnih sati za pojedine predmete i razrede, Slubeni glasnik [34] (Zagreb), Komad [br.] II., 29.
II. 1916., 76; Pregled uevnih sati za pojedine predmete i razrede nalazi se i u Izvjetaju Graevno-strune
kole, (MUO, A. Ustrojni tatut graevno strune kole. Pregled uevnih sati, Izvjetaj Graevno-strune
kole 1915.-1916. (Zagreb 1916.), 3-8.)
22
MUO, F. Ljetopis zavoda, Izvjetaj Graevno-strune kole 1915.-1916. (Zagreb 1916.), 59.
23
MUO, P. kola za graevno-obrtne poslovoe, Izvjetaj Graevno-strune kole 1915.-1916. (Zagreb 1916.), 83.
24
Miroslav pl. akovi-Vrhovinski (Zagreb, 28. rujna 1865. 29. lipnja 1930., Zagreb), hrvatski kirurg, profesor,
rendgenolog, pisac. Studij u Beu zavrio je 1895. i po povratku u Zagreb dobiva zaposlenje u Bolnici milosrdnih
sestara, gdje je proveo svoj itav radni vijek. Od 1905. do 1914. vri dunost primariusa, a od 1914. do 1928. efa
odjela kirurgije. U sijenju 1917. objavljuje lanak u Lijenikom vjesniku u kojem trai osnutak Medicinskog
fakulteta pri Sveuilitu u Zagrebu. Ve krajem iste godine odlukom hrvatskog Sabora poinje upis studenata
i odravanje nastave. Poetkom 1918. izabran je za prvog dekana fakulteta. Niz godina obavljao je dunost
glavnog urednika Lijenikog vjesnika. Knjievne uratke objavljuje pod pseudonimom Ladislav Ladanjski.
https://library.foi.hr/m3/mda1.php?B=1&H=&A=0000013425&mgr=1&O=1, (pristup 19. 09. 2016.)
296
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 291-302
Smiljana Lazi-Marinkovi: Gustav Baldauf, ravnatelj Obrtne kole i Graevno...
25
Skrb za ratne nemonike, Lieniki viestnik 37 (1915.) (Zagreb), br. 3, 63., https://library.foi.hr/m3/pregled.
aspx?z=100&zad=&sql=SDCCDC(C9C5(DDDD3-DDD-SSDD63&od=&do=&B=1&vrsta=&grupa=&
H=METELGRAD&X=S01101, (pristup 19. 09. 2016.); Skuptine i kongresi, Lieniki viestnik 37 (1915.)
(Zagreb), br. 9, 192.-193., https://library.foi.hr/m3/pregled.aspx?z=100&zad=&sql=SDCCDC(C9C5(DD
DD9-DDD-SSDC92&od=&do=&B=1&vrsta=&grupa=&H=METELGRAD&X=S01101, (pristup 19.
09. 2016.)
26
[akovi], Skrb za ratne invalide, Lieniki viestnik 37 (1915.) (Zagreb), br. 4, 82., https://library.foi.hr/m3/
pregled.aspx?z=100&zad=&sql=SDCCDC(C9C5(DDDD4-DDD-SSDD82&od=&do=&B=1&vrsta=&gr
upa=&H=METELGRAD&X=S01101, (pristup 19. 09. 2016.)
27
[akovi], Skrb za ratne invalide, Lieniki viestnik 37 (1915.) (Zagreb), br. 5, 103. https://library.foi.hr/
m3/pregled.aspx?z=100&sql=SDCCDC(C9C5(DDDD5-DDD-SSDCD3&B=1&C=&vrsta=&grupa=&
H=METELGRAD&X=S01101&oo=, (pristup 19. 09. 2016.)
297
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 291-302
Smiljana Lazi-Marinkovi: Gustav Baldauf, ravnatelj Obrtne kole i Graevno...
iscrpne vijesti o upisima u Obrtnu kolu i razlozima zato upisa nije bilo u protekloj
godini, pa kae: Zbog ratnih dogaaja i upotrebe zgrade obrtne kole u Zagrebu i
internata uz tu kolu u bolnike svrhe, ostao je taj zavod, kao to je poznato, zatvoren
u kolskoj godini 1914./1915. kolske godine 1915./16. otvara se obrtna kola u novoj
zgradi zemaljskoga sirotita na Josipovcu u Zagrebu, u kojoj su privremeno ureene
uionice i radionice. [...]. Upisivanje u obrtnu kolu biti e od 5. do 8. sienja 1916. [...]
u uredu zavodskoga ravnateljstva (nova zgrada zemaljskog sirotita na Josipovcu).28
Nastava je poela 10. sijenja 1916. godine za nauk bravarstva, klesarstva, stolarstva i
dekorativnog slikarstva. Odaziv je bio porazan. U sva etiri razreda upisuje se svega 13
uenika. U kolu se uglavnom upisuju siromani uenici. Stipendijama su esto rjeavani
socijalni sluajevi, pa se na taj nain u Obrtnu kolu upisuju slabi i nemotivirani uenici.
Ravnatelj Baldauf se kod Kraljevske zemaljske vlade zalagao da kod podjeljivanja
stipendija [...] nema biti mjerodavno samo veliko siromatvo moliteljevo ve da bi i na
to trebalo misliti da li postoje preduvjeti za budui razvitak dotinika kao obrtnika.29
U Objavi za kolsku godinu 1916.-1917., ravnatelj Baldauf pie: Da se siromanijim
mladiima olakoti polazak zemalj. obrtne kole, ustrojene su mnoge stipendije, potpore
i besplatna mjesta u internatu. (...). Ukupan broj uenika obrtne kole, ne nadmauje
150, pa se vidi, da je broj stipendija toliki, da na svaka 3 uenika otpada barem jedan
stipendista30
U sirotitu na Josipovcu kola je radila u nemoguim uvjetima. Nastava se nije
mogla odvijati zbog nedostatka potrebnih prostorija i radionica, koje su u sirotitu bile
improvizirane. Uz nedostatak kolskog prostora, rat i izostanak uenika, ambicije su
ravnatelja bile da i pored svih nedaa, odri neku razinu kole. Od Odjela za bogotovlje
i nastavu traio je i dobio sitne pogodnosti za uenike. Traio je [primjerice] zastore
za june prozore zgrade sirotita, s obrazloenjem da risanje i svaki rad u izravnom
sunanom svjetlu ne samo da nije mogu, ve je i za oi upravo opasan.31 Nastava je na
Josipovcu odravana samo kolske godine 1915./1916. i to od 10. sijenja do kraja srpnja.
U novoj kolskoj godini 1916./1917. Obrtna kola je ponovo u sjevernom dijelu svoje
zgrade budui da je taj dio Drutvo Crvenog kria ispraznio. Zgrada je bila opustoena,
inventar nestao, a zbirke unitene. Mnogo se truda ulagalo da kolske radionice dou
u ono stanje u kojem su bile prije rata. Te je kolske godine broj nastavnih sati snien
na 48 sati tjedno32 umjesto ranijih 54 sata. Obrazloenje ravnatelja je da u kolu vie
28
Upisivanje u Obrtnu kolu, Jutarnji list 4 (Zagreb), br. 1346, 19. XII. 1915., 4.
29
DAZ, fond 135, Opi spisi, 57/1916; Tatomir, 111 godina nae kole, 36.
30
HM, Inv. br. 502, Stipendije i potpore, Kr. zemalj. obrtna kola u Zagrebu, Objava za kolsku godini 1916.-
1917. (Zagreb 1916.), 6-7.
31
DAZ, fond 135, Opi spisi, 148/1916; Tatomir, 111 godina nae kole, 36.
32
HM, Naredba kr. hrv.-slav.-dalm. zem. vlade, odjela za bogotovlje i nastavu od 26. sijenja 1917. br. 29.663
ex 1916., kojom se mijenja broj obunih sati naune osnove za odjel za naunike (egrte) kr. zemaljske obrtne
kole u Zagrebu, propisane naredbom od 17. prosinca 1915. br. 30.584 ex 1914., Slubeni glasnik [35] (Zagreb),
Komad [br.] I., 26. I. 1917., 7-8.
298
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 291-302
Smiljana Lazi-Marinkovi: Gustav Baldauf, ravnatelj Obrtne kole i Graevno...
ne dolaze krepki momci ve slabani djeaci koji ne mogu izdrati dnevnu nastavu
od 9 sati te su na veernjim satovima posve iznemogli i smalaksali33.
Internat te godine nije bio otvoren nego su se uenici morali sami pobrinuti za
stan, opskrbu i odijevanje.34 Drutvo Crvenog kria do kraja rata ostalo je u junom
dijelu zgrade, u prostorijama internata, a za potrebe internata ureeni su gornji katovi
poprenog krila zgrade. Po zavretku rata juno krilo zgrade ustupljeno je tek osnovanoj
Visokoj tehnikoj koli dok je sjeverno krilo zauzela Srednja tehnika kola koja se
razvila iz Graevne strune kole. Sredinji dio zgrade u proelju obuhvaao je prostorije
Muzeja za umjetnost i obrt koji se ve 1916. osamostalio. Tek u preostali dio zgrade
bila je smjetena Obrtna kola. Tako je kola ostala bez vlastite zgrade, bez potrebnih
zbirki, bez ureenih radionica, stisnuta u nekoliko prostorija.35
Zakljuak
Cilj rada je otkrivanje i produbljivanje spoznaja o Gustavu Baldaufu, inenjeru
graevinarstva iz Osijeka, koji je u prijelomnom razdoblju Prvoga svjetskog rata
ivio i radio u Zagrebu i odigrao presudnu ulogu u opstanku Obrtne kole i s njom
spojene Graevno-strune kole i Muzeja za umjetnost i obrt. Opsena je Baldaufova
drutveno-kulturna i pedagoka djelatnost. Po zavretku rata bavio se pitanjima tehnike
nastave. Bio je lan Odbora Drutva inenjera i arhitekata za naunu osnovu Vie
tehnike kole [od 1926. Tehnikog fakulteta] u Zagrebu. Godine 1919. predsjednik
je zagrebake sekcije Udruenja jugoslavenskih inenjera i arhitekata. Iste godine
imenovan je direktorom Graevinske direkcije u Zagrebu [1918]. Gustav Baldauf
preminuo je u Zagrebu 1924., u 46. godini ivota.36
Na temelju izvorne arhivske i novinske grae te znanstvene i strune literature,
u radu su naznaene neposredne i dalekosene posljedice koje je Veliki rat imao za
Gustava Baldaufa, inenjera graevinarstva i ravnatelja Obrtne kole, kolskog internata
i Muzeja za umjetnost i obrt te Graevno-strune kole u Zagrebu. Neposredno nakon
nastupa na posao ravnatelja morao se boriti za opstanak kole i muzeja jer su vei dio
zgrade zauzeli Crveni kri i bolnica Crvenog kria. U tijeku rata ravnateljeva je aktivnost
usmjerena na odranje statusa kole i muzeja.
33
Kolar Dimitrijevi, Fragmenti iz kronike, 90.
34
HM, Stipendije i potpore, Objava za kolsku godini 1916.-1917. (Zagreb 1916.), 6.
35
Danas, 135 godina nakon osnivanja kraljevske i zemaljske Obrtne kole, njena nasljednica kola primijenjene
umjetnosti i dizajna smjetena je u sjevernom krilu glavne zgrade i dvorinim zgradama.
36
Smrt Gustava Baldaufa 1924. godine nije zabiljeena u kolskim arhivima. Vjerojatno je pokopan u medijskoj
tiini, a gdje se nalazi njegovo grobno mjesto/grobnica nije mi poznato. To bi trebala biti dodatna tema za
istraivanje.
299
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 291-302
Smiljana Lazi-Marinkovi: Gustav Baldauf, ravnatelj Obrtne kole i Graevno...
300
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 291-302
Smiljana Lazi-Marinkovi: Gustav Baldauf, ravnatelj Obrtne kole i Graevno...
301
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 291-302
Smiljana Lazi-Marinkovi: Gustav Baldauf, ravnatelj Obrtne kole i Graevno...
302
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 303-314
Darko Mrkonji: Vitez slavonske ravni (literarna interpretacija batine habsburkog...
Uvod
Cilj je rada, na primjeru romana Vitez slavonske ravni1 i drugih knjievnih djela,
sagledati mogunosti upotrebe literarnih djela u predstavljanju turistikog odredita, u
usporedbi s drugim nainima predstavljanja koji su dio turistiko-razvojnih projekata
u Osijeku i Osjeko-baranjskoj upaniji, a koji se ne mogu uvrstiti u odrivi turizam.
Radnja romana Marije Juri Zagorke2 smjetena je fiktivno u vrijeme carice Marije
Terezije (1717. 1870.)3, no vrlo realistino, prema sadrajnoj analizi, ak i topografski
precizno, u urbane i ruralne prostore Slavonije. Napeto pratei dramatinu borbu
mladog tajanstvenog plemia i njegove hrabre druine protiv razbojnikih bandi, koje
tada haraju Slavonijom, te dirljive ljubavne zaplete, itatelj upoznaje brojna mjesta u
osjekoj Tvri, Gornjem i Donjem Gradu, okolna sela, te dvorce u epinu, Iloku, Retfali
i Valpovu, kao i nain ivota plemstva i puka onoga doba. Duh toga vremena osjea se
i danas, na mjestima koja jo uvijek postoje i u velikom broju sluajeva mogue ih je
posjetiti i razgledati. U tome su osobito ivopisni prikazi turistiki atraktivnih tvravskih
ulica i nekadanjih vrlo brojnih gostionica. Zagorkinom se romanu, kao osnovica za
razvitak literarnog, odnosno knjievnog turizma, svakako mogu pribrojiti i jednako
ivotni opisi Osijeka i Slavonije, Vilme Vukeli4, Roda Rode5, te suvremenih autora
poput Zlate ivakovi-Kere6. Na temelju takve literature mogue je stoga izgraditi
dobru, dirljivu, napetu pa i zavodljivu7, a u isto vrijeme autentinu turistiku priu, te
ostvariti svojevrsni afektivni spoj8 s turistikim odreditem.
Opisani pristup razvitku kulturnog turizma postavlja se nasuprot generikim
atrakcijama i krivotvorenoj povijesti, koje, kao jedan od globalizacijskih procesa,
paradigmu turizma, kao putovanja na eljeno mjesto, pretvaraju u putovanja na ne-
mjesta9, negirajui identitet i ivu kulturu odredita. Komparativni je primjer projekt
Tematski park Sulejmana Velianstvenog u Dardi10 koji se planira urediti u blizini
mjesta na kojem se pretpostavlja da je zavravao tzv. Sulejmanov (osmanlijski) most,
iako za tu injenicu postoji tek vjerojatnost, ali ne postoje nikakvi vidljivi tragovi. to je
jo vanije, na irem prostoru regije ne postoje tragovi nematerijalne kulture, odnosno
to povijesno razdoblje nema kontinuiteta i doticaja s lokalnom populacijom i njihovim
1
Juri, Marija - Zagorka. Vitez slavonske ravni, August Cesarec, serijal Jadranka, Zagreb 1987
2
Isto.
3
Hrvatska enciklopedija, http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=38929
4
Mrkonji, Darko. Kulturno nasljee Nijemaca i Austrijanaca, DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 257-270
5
Vlado Obad. Slavonska knjievnost na njemakom jeziku, akovec, 1989.
6
ivakovi-Kere, Zlata. Svatice iz Staroga Osijeka, Hrvatski institut za povijest, Studio HS, Osijek 2016.
7
Filip Breton. Izmanipulisana re. Biblioteka Multimedia, Clio 2000. str. 75.-76.
8
Isto. str. 83.
9
Auge, Marc. Non-Places, Verso, LOndon - New York 1995, str. 77-78
10
Latinovi, Vesna. Nova turistika ruta koja povezuje Hrvatsku i Maarsku, Glas Slavonije, 28.10.2016.
304
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 303-314
Darko Mrkonji: Vitez slavonske ravni (literarna interpretacija batine habsburkog...
nainom ivota i obiajima11. Dakle, stvara se novi turistiki proizvod u obliku mjesta, tj.
Augeovog ne-mjesta, nepovezanog s lokalnim identitetom, popisanog, klasificiranog,
zabranjenog, promoviranog kao mjesta sjeanja, pripisanog ogranienom prostoru12, ili
eksteritorijalnog prostora, kako ga opisuje Tomislav ola, kojem lokalna ekonomija
prua tek jedva neto vie od zraka i vode...13. Na taj se nain razvija turistika ponuda
koja se danas promatra kao upitna u pogledu uinaka na lokalnu ekonomiju i drutvo14
pa tako i na kulturnu batinu.
Knjievni turizam
Uvodno navedene primjere potrebno je sagledati u kontekstu posebnih oblika
turizma kojima se nastoje izbjei oni negativni uinci koji se danas openito pripisuju
konvencionalnom turizmu, uvaavajui injenicu da i turisti tee odgovornom pristupu
turizmu15. Pri tome treba imati na umu i injenicu da je stavljanje kulturne batine u
funkciju turizma i vid njezina odranja pa u nekim sluajevima ona moe upravo ovisiti
o ponudi posjetiteljima odnosno stavljanju u turistiku funkciju16.
Predmetni knjievni turizam javlja se kao oblik kulturnog turizma u kojem putnici
posjetitelji trae mjesta opisana u romanima, bilo da se radi o povijesnim ili manje
povijesnim djelima, putopisima i autobiografijama ili samo mjestima u kojima je
autor ili glavni junak romana roen ili sahranjen. Najkrae, prema I. Smithu, to je
oblik turizma koji se temelji na mjestima i dogaajima povezanim s nekim piscem ili
njegovom djelom17. Takav je oblik turizma, prema naem miljenju, mogue razviti na
temelju navedenog Zagorkina romana.
11
BIT Hrvatska, Osvrt na lanke u Glasu Slavonije, Nova tematska turistika ruta Zrinski Sulejman i Skup o
EU projektu tematski put Zrinski Sulejman, od 29.kolovoza i 01.rujna 2016., BIT Hrvatska, pismohrana,
Osijek 02.rujna 2016.
12
Auge, Marc, Non-Places, Verso, LOndon - New York 1995, str. 77-78
13
Tomislav ola, Javno pamenje, Zagreb, 2014. str. 133.
14
I. Spilanis / H. Vayanni, Sustainable Tourism. Utopia or Necessity?, Coastal Mass Tourism, Bramwell, B.,
Clevedon UK, Cromvell Press, 2004., 270
15
UNESCO, http://www.unesco.org/education/tlsf/mods/theme_c/mod16.html
16
David Throsby, The Economics of Cultural Policy, New York, 2010., 153.
17
Yvonne Smith, Literary Tourism as a Developing Genre, University of Pretoria , Pretoria, 2012., 1.
18
Juri, Marija - Zagorka. Vitez slavonske ravni, August Cesarec, serijal Jadranka, Zagreb 1987.
19
Hrvatska enciklopedija. Marija Terezija, hrvatsko-ugarska kraljica i rimsko-njemaka carica (Be, 13. V. 1717
Be, 29. XI. 1780). http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=38929 (01.10.2017)
20
Carica se u tekstu navodi 77 puta, no nigdje pod imenom.
305
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 303-314
Darko Mrkonji: Vitez slavonske ravni (literarna interpretacija batine habsburkog...
se strane, iako je prostorno odreenje vrlo precizno, na osnovu vie pokazatelja moe
uoiti da je romanom obuhvaeno znatno ire povijesno razdoblje.
Na primjer, u romanu se detaljno opisuje Dvorac Pejaev, u Osijeku, odnosno
dogaanja u njemu, a on je dovren tek na poetku 19. st.21. Sam se poetak gradnje,
prema dostupnim izvorima, smjeta u posljednju deceniju 18. st., vjerojatno 1796.,
dakle nakon razdoblja Marije Terezije.
Jednako je i s pojedinim elementima same radnje romana, koji se mogu jasno
povezati sa stvarnim dogaajima, ali koji su se zbili u nekom drugom, kasnijem
razdoblju, blie vremenu autoriina ivota (1873. 1957.)22, a o kojima je autorica
imala vie relevantnih izvora. Primjer je za to sluaj hapenja Mihaela Romania
i njegove razbojnike bande, te njihovog kasnijeg suenja i pogubljenja o kojem
podrobno izvjetavaju brojne novine iz 1857. i 1859. godine23, obraen u kratkom
lanku Maria Tadia24, a koji se u brojnim detaljima poklapa sa dogodovtinama
vezanim uz Zagorkinog lika, razbojnikog harambau Varnicu25. Dogaaj s Mihaelom
Romaniem zabiljeen je i u narodnoj pjesmi koju je zapisao Franjo Kuha26, a u kojoj
se opisuje odnos razbojnika sa svojom majkom27, koji se u odluujuim injenicama
poklapa s odnosom razbojnika Varnice i njegove majke, a koji Zagorka opisuje u svom
romanu28. Takoer, injenica da je pria o razbojnikoj bandi Mihaela Romania prela
u narodnu predaju, te da izvjea o dogaajima nalazimo i u austrijskom tisku29, poklapa
se sa Zagorkinim opisom Varniine bande koja je, prema romanu, bila strah i trepet za
21
Obad itaroci, Mladen, Bojana Bojani Obad itaroci. Dvorci i perivoji u Slavoniji, itaroci, Zagreb 1998.
str. 270
22
Hrvatska enciklopedija. Juri, Marija - Zagorka, hrvatska novinarka i knjievnica (Negovec kraj Vrbovca, 2. III.
1873 Zagreb, 30. XI. 1957). http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=29566 (01.10.2017)
23
Die Presse 6.1.1857, Fremden-Blatt 22.2.1857., Fremden-Blatt 25.8.1859., Carsko-kr. slubene Narodne
novine 26. kolovoza 1859. g. /br. 193./str. 1.,Carsko-kr. slubene Narodne novine 30. kolovoza 1859. g. /br.
197./str. 1.,Morgen-Post 1.9.1859., Fremden-Blatt 2.9.1859.,Carsko-kr. slubene Narodne novine 27. rujan
1859. g. str. 1., Klagenfurter Zeitung 30.9.1859 (izvatke iz novina prikupio Mario Tadi)
24
Tadi, Mario 30 March 2016, Pljakaka druina Mihaila Romania, (Prema izvorima: Die Presse 6.1.1857,
Fremden-Blatt 22.2.1857., Fremden-Blatt 25.8.1859., Carsko-kr. slubene Narodne novine 26. kolovoza
1859. g. /br. 193./str. 1.,Carsko-kr. slubene Narodne novine 30. kolovoza 1859. g. /br. 197./str. 1.,Morgen-
Post 1.9.1859., Fremden-Blatt 2.9.1859.,Carsko-kr. slubene Narodne novine 27. rujan 1859. g. str. 1.,
Klagenfurter Zeitung 30.9.1859 Njemako novinstvo Osijeka u promicanju graanske kulture, (Mia
Romani Oskar Frimmel) Vlado Obad 2014. g. str. 224) 30 March 2016. https://www.facebook.com/
groups/552628308148972/permalink/980145108730621/ (01.10.2017.)
25
Juri, Marija - Zagorka. Vitez slavonske ravni, August Cesarec, serijal Jadranka, Zagreb 1987. 9.-332.
26
Hrvatska enciklopedija. Kuha, Franjo Ksaver (njem. Franz Xaver Koch), hrvatski glazbeni pisac i povjesniar,
melograf, folklorist, etnomuzikolog i skladatelj (Osijek, 20. XI. 1834 Zagreb, 18. VI. 1911). http://www.
enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=34445 (01.10.2017)
27
Iz Kuhaeve zbirke tekstova: Romani Mijo, razbojniki harambaa (Iz Osijeka u Slavoniji 1859). (Izvadak iz
zbirke zahvaljujui Mariu Tadiu)
28
Juri, Marija - Zagorka. Vitez slavonske ravni, August Cesarec, serijal Jadranka, Zagreb 1987. 85.-134
29
Die Presse 6.1.1857, Fremden-Blatt 22.2.1857., Fremden-Blatt 25.8.1859., 1.,Morgen-Post 1.9.1859.,
Fremden-Blatt 2.9.1859., Klagenfurter Zeitung 30.9.1859 (izvatke iz novina prikupio Mario Tadi)
306
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 303-314
Darko Mrkonji: Vitez slavonske ravni (literarna interpretacija batine habsburkog...
30
sterreichische Nationalbibliothek, Fremden-Blatt, 22. Februar 1857. str. 3-4 http://anno.onb.ac.at/pdfs/
ONB_fdb_18570222.pdf (01.10.2017.)
31
Pojedini se toponimi u romanu vrlo uestalo spominju pa i po vie od 100 puta. Tako se navode: Tvrava
(Tvra) 182 x, Valpovo 132 x, Retfala 112 x, Dvorac i obitelj Adamovi (epinski) 51 x, Krma Zlatnom
volu 40 x, Drava 39 x, epin 37 x, Donja i Gornja varo (Donji i Gornji grad Osijek) 23 x, Dvorac i obitelj
Pejaevi 18x, Vinkovci 18 x, Bijelo Brdo 17 x, Vodena vrata (Tvra) 16 x, Obitelj i Dvorac Prandau 13 x,
akovo 11 x, Franjevaki samostan u Tvri 10 x, Crkva Sv. Mihajla (Mihovila) u Tvri 7 x, Ilok 4 x, Tenje,
Vukovarska cesta, Sarva, Vladimirovci, Dunav i dr.
307
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 303-314
Darko Mrkonji: Vitez slavonske ravni (literarna interpretacija batine habsburkog...
onoga doba. Na taj se nain radnja kognitivno povezuje sa stvarnim prostorima koje e
itatelj-turist eljeti posjetiti. Opisana mjesta i graevine jo uvijek postoje i u najveem
broju mogue ih je i danas posjetiti i razgledati. Osobito su ivopisni prikazi Tvre i
njezinih ulica te zgrada i nekadanjih vrlo brojnih gostionica.
Primjerice, na kui u Franjevakoj ulici br. 3 nalazila se krma K zlatnom volu, koja
se u romanu spominje ak 40 puta i vrlo je detaljno opisana, a i danas su vidljivi natpisi
iz kasnijeg razdoblja koji svjedoe da je zgrada do 20. st. bila restoran. Dapae, prema
dokumentaciji Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture, kuu je mogue vratiti
u prvobitnu funkciju, odnosno: ukoliko je u prezentaciji Tvre potrebno koritenje
lokala, mogue je lokal u prizemlju privesti ovoj namjeni32. Takoer, Dvorac obitelji
Prandau u Valpovu, koji se spominju 13, odnosno 132 puta mogue je posjetiti kao i
Muzej Valpovtine koji je u njemu smjeten itd.
Uz to je potrebno istaknuti da je, prema istraivanju provedenom meu studentima
osjekog Sveuilita33 2015. godine, povijesno razdoblje Austro-Ugarske Monarhije
ocijenjeno kao najzanimljivije za domae i strane posjetitelje Istone Hrvatske, a
osjeka je Tvra ocijenjena kao najprivlanija spomenika batina odnosno turistiki
lokalitet. Dakle, radnja Zagorkina romana prostorno i vremenski obuhvaa turistiki
najatraktivniju batinu Slavonije, to ga ini iznimno upotrebljivim za predmetnu
namjenu.
32
Kralik, Branimir, Konzervatorska sanacija, rekonstrukcija, nova namjena, Konzervatorski odjel u Osijeku,
Dosije kulturnog dobra br. 345-7.
33
Studenti osjekoga sveuilita, za istraivanje o znaaju kulturne i prirodne batine i infrastrukture za privlaenje
turista, od kojeg su ovdje izdvojeni podaci relevantni za predmetnu temu, odabrani su ciljano kao iznadprosjeno
obrazovana i iznadprosjeno informirana skupina, koja ujedno predstavlja i indikator dolazeih trendova, kako
poslovnih tako i potroakih osobito u domeni kulturnog turizma.
34
Auge, Marc. Non-Places, Verso, LOndon - New York 1995, str. 77-78
35
Latinovi, Vesna. Nova turistika ruta koja povezuje Hrvatsku i Maarsku, Glas Slavonije, 28.10.2016.
308
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 303-314
Darko Mrkonji: Vitez slavonske ravni (literarna interpretacija batine habsburkog...
36
Mrkonji, Darko. Osmanlijsko razdoblje nema kontinuiteta u osjekoj povijesti i kulturi. Glas Slavonije 23.sijenja
2014. str 33.
37
Auge, Marc, Non-Places, Verso, LOndon - New York 1995, str. 77-78
38
Tomislav ola, Javno pamenje, Zagreb, 2014. str. 133.
39
I. Spilanis / H. Vayanni, Sustainable Tourism. Utopia or Necessity?, Coastal Mass Tourism, Bramwell, B.,
Clevedon UK, Cromvell Press, 2004., 270
40
Latinovi, Vesna. Sulejmanov most mogao bi postati turistiki brend Osijeka. Glas Slavonije od 13.sijenja
2014. http://www.glas-slavonije.hr/222315/3/Sulejmanov-most-mogao-bi-postati-turisticki-brend-Osijeka
(09.01.2017.)
41
Celing, D., Smrtnu kaznu je predloio narod, a erijat ne uvodimo. Glas Slavonije 29.08.2016. http://www.
glas-slavonije.hr/310669/1/Smrtnu-kaznu-je-predlozio-narod-a-serijat-ne-uvodimo (09.01.2017.)
42
Mrkonji, Darko. Osmanlijsko razdoblje nema kontinuiteta u osjekoj povijesti i kulturi. Glas Slavonije
23.sijenja 2014. str 33.
309
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 303-314
Darko Mrkonji: Vitez slavonske ravni (literarna interpretacija batine habsburkog...
doli iz Bosne sa okcima, nakon 1687., nego da bi bili ostatak osmanlijskog razdoblja
i njegov kulturni kontinuitet, s obzirom na to da na podruju nema zabiljeene
osmanlijske nematerijalne batine43. Radi toga nema ni razloga tom razdoblju u prikazu
osjeke povijesti davati ni manji ni vei znaaj od prethodnog razdoblja od 7. do 16.
stoljea Osmanlijsko razdoblje moglo bi se smatrati i razdobljem svojevrsnog kulturnog
diskontinuiteta istone Hrvatske jer se, primjerice, visoko kolstvo i tiskara u Osijeku
pojavljuju tek u 18. st., nakon izgona Osmanlija.
Navedenom se u prilog moe dodati da su, upravo suprotno nastojanju da se dokae
postojanje osmanlijske tradicije, gotovo dva naredna stoljea bila obiljeena obranom
od Osmanlija, to je utjecalo na sve segmente, kulturnog i gospodarskog razvitka te da
je u kontekstu razvoja turizma potreban ujednaen i argumentiran pristup u odnosu
na povijesni znaaj, postojanje povijesne grae i materijalnih ostataka44.
Kvalifikaciji da se u predmetnom primjeru projekta tematskog parka, prema
Augeovoj definiciji, radi o ne-mjestu u ovom se sluaju moe navezati i opservacija
Hajrudina Hromadia, kako to saima Jelena Zlatar45, da se prvenstveno radi o
mjestima koja se bave prodajom. Iako je ta funkcija dijelom prikrivena injenicom da je
u prvom planu prodaja simboline vrijednosti, jasno je da se radi o produktima turske
kulturne industrije, iji su ekonomski uinci mjerljivi, kako je to i dokumentirano u
lanku Suzane Peran46, te su povezani i sa eljom Turske da postane lider u regiji na
politikome, gospodarskom i kulturnom podruju. Funkcija prodaje, iako je to u ovom
kontekstu od manjeg znaaja, oituje se i u injenici da se u lanku iz Glasa Slavonije
od 20. kolovoza 2016. o Tarda-festu, festivalu koji se odrava na mjestu planiranog
Tematskog parka na kojem se predstavljaju pojedini aspekti turske i otomanske kulture
i civilizacije, te se izmeu ostaloga promiu i putovanja u Tursku: U posjeti sam
Turskoj gdje ii, to vidjeti?, te se odravaju radionice izrade turskih suvenira47.
Dakle, iz navedenoga je jasno da predmetni Tematski park, kao generiki sadraj,
nema doticaja s lokalnim stanovnitvom i ekonomijom. Umjesto toga ima bitna obiljeja
trnog centra koji se na prvom mjestu bavi plasiranjem uvoznih koncepta i inozemnih
odredita, umjesto lokalnih namirnica i recepata, te vrijednosti doivljaja kojeg sobom
43
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Nematerijalna kulturna batina, Lista zatienih kulturnih dobara.
(stanje na dan 27.kolovoza 2016.)
44
Mrkonji, Darko. Veliki osjeki most, ili neootomanski dernek. Izlaganje sa Znanstvenog skupa Mediji i medijska
kultura - europski realiteti, Osijek 4. 5. svibnja 2017.
45
Zlatar, Jelena. Prikaz knjige: Hajrudin Hromadi: Konzumerizam. Potreba, ivotni stil, ideologija. Zagreb,
Naklada Jesenski i Turk, 2008., 110 str.. Sociologija i prostor, 47 (2009) 184 (2): 212214
46
Suzana Peran. Sapunice, telenovele i slika obitelji. Nova prisutnost 10 (2012) 3, 443-457
47
Celing, D., Predavanje i festival posveeni Turskoj. Glas Slavonije 20.08.2016. http://www.glas-slavonije.
hr/310015/3/Predavanje-i-festival-posveceni-Turskoj (09.01.2017.)
310
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 303-314
Darko Mrkonji: Vitez slavonske ravni (literarna interpretacija batine habsburkog...
nose48. Ili, kako bi to izrazio poznati teoretiar David Throsby, radi se ponekad o
nedostatku znanja, a uvijek nedostatka ukusa49 onih koji su zadueni za razvitak turizma.
Zakljuak
Uvidom u znatan broj predmeta spomenike batine i toponima s podruja
Slavonije, opisanih u Zagorkinom romanu, nasuprot gotovo potpunom odsustvu
spomenike batine iz osmanlijskog razdoblja, te injenici da potonji uglavnom nisu
u funkciji i nisu na prometnim turistikim pravcima, moe se zakljuiti da ne pruaju
objektivnu podlogu za razvijanje turistike rute.
Stvaranje generikih sadraja, temeljenih na izmiljenoj tradiciji i nepostojeoj
spomenikoj batini, koju bi trebalo ponovo sagraditi, a u konkretnom sluaju tematskog
parka Sulejmana I (velianstvenog) i izmisliti, zahtijevaju znatna dodatna ulaganja.
Pri tome, osim to se u bilanci rashoda i prihoda pojavljuje manja ili nikakva razlika, a
na makroekonomskom planu i izvjestan gubitak, ni ulaganja ni takav turizam openito
nemaju uinak istovremenog ouvanja postojee batine, to je jedna od njegovih
moguih korisnih funkcija. Upravo suprotno, takav turizam ima erozivno djelovanje
na kulturni prostor, to je uvijek u promiljanju turizma potrebno imati na umu kao
eksternaliju.
Nasuprot tome, upravo nam Zagorkin roman prua mogunost razvijanja korisne
tematske rute jer se referira na postojea mjesta i povijest lokalnog stanovnitva, sauvanu
u kulturi, predaji, a najvanije u sustavu vrijednosti, tradiciji i ivim obiajima, a to
se u gospodarskom kontekstu moe sagledati i kao ve postojea, razvijena specifina
turistika ponuda. Dakle, takva se ponuda temelji na ve gotovom proizvodu, koji ne
zahtijeva osobita ulaganja i za koju postoje neogranieni resursi u samoj (neiscrpnoj)
kulturnoj batini koja se kroz ovakve oblike turizma, kakav je knjievni, dodatno
osnauje.
48
ivakovi-Kere, Zlata i Darko Mrkonji, Interpretacija batine u turizmu kao imbenik ouvanja identiteta i
posebnosti podruja. Kultura, drutvo, identitet europski realiteti, Zbornik radova, Odjel za kulturologiju,
Osijek-Zagreb, 2014., 611.
49
Throsby, David. The Economics of Cultural Policy, New York, 2010. str.151.-152.
311
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 303-314
Darko Mrkonji: Vitez slavonske ravni (literarna interpretacija batine habsburkog...
312
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 303-314
Darko Mrkonji: Vitez slavonske ravni (literarna interpretacija batine habsburkog...
313
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 303-314
Darko Mrkonji: Vitez slavonske ravni (literarna interpretacija batine habsburkog...
314
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 315-328
Mirela Mller: Povezanost multimedija na razvoj kompetencija inozemnih studenata...
Povezanost multimedija
na razvoj kompetencija
inozemnih studenata
njemakog jezika
Ovaj rad sadrajno se usmjerava na statistiki prikaz navike inozemnih
studenata njemakog jezika vezane uz rad na raunalu; o svrsi koritenja
obrazovnih tehnologija u procesu permanentnog obrazovanja uz sklopu
cjeloivotnog uenja, te o studentskoj percepciji multimedijalnog uenja
s obzirom na klasinu nastavu. Istraivanje je imalo za cilj pripremiti
studente uz pomou novih tehnologija za konkurentno struno trite rada
u Njemakoj, povezati sve razine permanentnog obrazovanja: od razvoja
studentskog struno-praktinog rada, smislenog povezivanja svoje struke sa
srodnim disciplinama, sudjelovanja na struno-znanstvenim simpozijima sve
do samostalnog zaposlenja nakon zavretka studija. Ispitano je 160 studenata
njemakog jezika diplomskog studija triju njemakih sveuilita (Mainz,
Heidelberg i Mannheim). Istraivanje je provedeno u periodu od 16. oujka
do 19. lipnja 2017. Rezultati istraivanja su pokazali da oni studenti koji
posjeduju iskustvo s uenjem putem multimedija imaju i pozitivniji stav prema
njemu; da veina studenata bi prihvatila mogunost usvajanja nastavnih
sadraja putem multimedije jer smatraju da utjee na razvoj kompetencija za
permanentno obrazovanje te da je lake pronai radno mjesto u tritu rada.
Takoer, rezultati istraivanja upuuju na zakljuak da je nastavna tehnologija
djelotvorna pomo u pojedinim razinama razvoja kompetencija permanentnog
obrazovanja: a) analizi struno-znanstvenih tekstova, b) praenju inovativnih
izvora i istraivanja, c) motivaciji za daljna struno-znanstvena napredovanja
iz struke, d) razvoj individualnih istraivanja iz EU-ostalih zemalja i e)
motivacija za EU-stipendije te f ) pronalaska radnog mjesta u svijetu rada.
315
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 315-328
Mirela Mller: Povezanost multimedija na razvoj kompetencija inozemnih studenata...
1. Einleitung
Die Entwicklung zur Informationsgesellschaft stellt einen tiefgreifenden Einschnitt
in die Arbeitswelt und die berufliche Situation der Beschftigten dar. Einerseits ist
fast jede Berufsgruppe Betroffene dieser Entwicklung, da das System traditioneller
Berufsstrukturen und Arbeitsteilung verndert wird. Andererseits stellt sich aber auch
die Frage nach dem Beitrag, den jede Berufsgruppe zu dieser Entwicklung leisten soll
oder kann. Die Manahmen zur Realisierung der Informationsgesellschaft bauen zwar
auf gegebenen beruflichen Strukturen, Qualifikationen und Aufgabenverteilungen
auf. Die Beschftigten aber mit ihren Kompetenzen und ihrer Fhigkeit, diese
Strukturen zu berwinden, sind der entscheidende Motor dieser Entwicklung und
die wichtigste Ressource zur Gestaltung der Zukunft (Boes; Baukrowitz, 1995).
In der Informationsgesellschaft avanciert das lebensbegleitende Lernen zu einer
Schlsselkompetenz, die zunehmend auch Wissen ber die Nutzung der digitalen
Medien erfordert. Lerngegenstande lassen sich beispielweise per Internet erschlieen,
immer mehr neue Berufe verlangen Kenntnisse im Umgang mit den digitalen
Medien. Heute sollen allgeimene Zusammenhnge zwischen Medienentwicklung
und Sozialisation erforscht werden. Insbesondere wurde der gesellschaftliche Wandel
und damit verbunden der Wandel intergenerationeller Etneicklungsmuster in den
Mittelpunkt gestellt. Noch vor wenigen Jahrzenten war die Medienkritik stark an den
Universitten mit dem Konzept einer Reizberflutung verbunden gewesen (Moser,
2006; 2007; 2015). Vor allem die Flle der Infromationen, die durch das Online-
Internet ausgestrahlt wurden, schien jenen Generationen, dia allein mit Print-Medien
aufgwachsen waren, zu eine Quintessenz dieser Auffasung, schutzlos den stndig auf
sie einprasselnden Reizen ausgeliefert. Hochschulen, die wesentlich unflexibler auf
neue Strmungen regieren konnten, weil sie an Lehr- und Bildungsplne gebunden
sind, ignorierten ber lange Zeit medienpdagogische Themen. Zwar gab esvereinzelte
Vorreiter, jedoch blieb Medieblidung und Forschung der Digitalen Kompetenzen
lange Zeit abhangig vom Engagmenet und Wissenspotenzial einzelner Lehrkrfte
(Toli, 2015). Man sollte eine neue Visionen des neuen Lernens darstellen. Aber es
bleibt immer dieFrage, ob der Bildungsytem sich diesen neuen Anforedrungen stellt,
ohne die Selbstbestimmung des Einzelnen zu vernachlssigen und botmig fr die
Anforderungen der Globalisierung auszubilden. Fr die Entwicklung von Lernvisionen
halte sich das Lernverstndnis des Konstruktivismus fr weitreichender, das Bedeutet
die neuen digitalen Kompetenz immer weiter erlernen. Nicht der Lehrende, sondern
der Lernende steht im Mittelpunk der multimediendidaktischen Bemhungen. Das
neue digitale lernen ist ein selbstgeuerter und sozialer Prozess. Digitale Kompetenz
ist eine Kulturtechnik. Digitale Kompetenz ist im 21. Jahrhundert ebenso wie
Lesen, Schreiben und Rechnen eine Kulturtechnik, die fr ein selbstbestimmtes
Leben, berufliches Wirken und gesellschaftliche Teilhabe unabdingbar ist. Es ist daher
unsere gemeinsame Pflicht, sie den Menschen auch mit auf den Lebensweg zu geben
(Aushauer, 2004).
316
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 315-328
Mirela Mller: Povezanost multimedija na razvoj kompetencija inozemnih studenata...
1
https://www.bmbf.de/de/digitale-kompetenz-ist-eine-kulturtechnik-4265.html
2
https://www.europass-info.de/zielgruppen/bewerberinnen/kompetenzen-beurteilen/
317
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 315-328
Mirela Mller: Povezanost multimedija na razvoj kompetencija inozemnih studenata...
(QUELLE, https://www.europass-info.de/zielgruppen/bewerberinnen/kompetenzen-beurteilen/)
318
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 315-328
Mirela Mller: Povezanost multimedija na razvoj kompetencija inozemnih studenata...
2. Methodology
Ziel dieser Forschung war es, die Studierenden fr einen wettbewerbsorientierten
Berufsmarkt in Deutschland und weltweit vorzubereiten und alle Ebenen der
permanenten Studienkompetenz(en) zu verknpfen. Vor diesem Hintegrzng stellten
sich folgende grundlegenden Nebenziele: 1. Die Gewohnheiten der Studierenden im
Zusammenhang mit Computerarbeit und die Nutzung des Internets zu untersuchen
; 2. die Haltung der Studierenden ber den Einsatz von Bildungs-Technologien im
Rahmen der stndigen Ausbildung zu erforschen, einschlielich des lebenslangen
Lernens zu untesuchen; und 3. Das Untersuchen, wie die Studenten Multimedia-
Lernprozess- im Gegensatz zur Fronatlunterrichtsunterricht wahrnehmen.
Der Hautziel der Arbeit war es, die Studierenden fr einen wettbewerbsorientierten
Berufsmarkt in Deutschland und in den anderen EU- Lnder vorzubereiten, um alle
permanenten Ebenen zu verknpfen: alltgliche berufliche Praxis, demonstrative
Vortrge, professionelle pdagogischen Praktiken und verschiedene Formen des
professionellen lebenslangen Lernens zu etwickeln, besonders auf der Ebene von
Seminare, Vortrgen, Workshops, internationale Symposien usw.
2.1. Methode
160 Studierende der Deutschschulabschluss sind in drei deutschen Universitten
gefragt ( Johannes Gutenberg-Universitt Mainz: Leitung: Institut fr Medienpdagogik,
Heidelberg: Richtung: Sprachenwissenschaft (Mann): Mannheim: Leitung: Medien-
und Kommunikationswissenschaft. Die Forschung wurde im Schuljahr 2016/2017
durchgefhrt und zwar in der Zeitraum vom 16. Mrz bis 19. Juni 2017. Fr das
Forschungsinstrument wurde der erste Teil des Fragebogens verwendet, um die
Eintellung von Studenten zu untersuchen was dem neuen multimedialen Lernen
und der multimedialen Verknpfung mit der Entwicklung von Kompetenzen fr die
stndige Ausbildung im Rahmen des Vollzeit-Lernens angeht. Bei der Verarbeitung
der Daten wurden beschreibende und inferentielle Statistiken verwendet, genauer die
Methode zur Berechnung des Frequenz-, Prozentsatzes, Hi-Quadrat (2) -Tests und
des Koeffizienten der Korrelation (Cramers V (c) Koeffizient).
2.2. Foschungsergebnisse
Im Folgenden werden spezifische Ergebnisse des Studenten dargestellt.
Tabele 1. Daten der Untersuchung: Geschlecht, Ort- Universtt, Studienjahr 2016/2017
Studeinjahr,
Stadt Total Geschlecht % SD M
M&Arts
Mannheim 1i2 47 Female 29,37% 0.677 0.71
Mainz 1i2 51 95 59,37% 1.511 0.54
Heidelberg 1i2 62 Male 38,78% 0.484 0.86
Total N=160 160 Studenten 64 100,00%
319
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 315-328
Mirela Mller: Povezanost multimedija na razvoj kompetencija inozemnih studenata...
320
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 315-328
Mirela Mller: Povezanost multimedija na razvoj kompetencija inozemnih studenata...
Die Tabelle 3. zeigt die statistische Daten, dass die Studenten positive Meinung
ber Multimedia (im Gegensatz zum klassischen Unterricht) haben, weil sie Zeit
sparen (M= 3,451, p = 0,000). Die Studenten sind der Meinung dass Untericht mit
Multimedia mehr interessanter (MD= 2.532., p = 0,000) ist, bessere qualitt hat
(MD=1.563, p = 0,000 ), verstndlicher ist (MD= 3.264, p = 0.028) und efectiver
ist (MD 3.61, p = 0.000) im Vergleich zu frontalen, klassischen Vorlesungen. Der
Anspruch des Unterrichts mit dem Einsatz von Multimedia ist anspruchsvoller als
der frontale Unterricht. Das negative Vorzeichen ist auch in den Aussagen zu sehen,
dass die klassische Lehre dynamischer ist (T = -2,62, p = 0,023) und efectiver (T =
-2,06; p = 0,041) als Multimedia-Unterricht, was bedeutet, dass die Studenten wieder
dem Vorteil der multimedialen Lehre geben als der klassischen Art des Lehrprozesses,
sog. es wird mehr wahrgenommen. Angesichts der Tatsache, dass das Zeichen T-Test
negativ ist, sehen die Studenten das Multimedia-Unterricht als ein bzw. sog. neuer
Factor des lernmittel aber nicht als Ersatz fr den Lehrer.
Tabelle 4. Signifikante statistische Unterschiede: klassisches Lehren und Lernen mit
Multimedia aufgrund der Universitten (aritmetic Mean und T-test)
Town (arithmetic mean)
Variable F test (p value)
Mannheim Mainz Heidelberg
Time-saving 3.76 3.79 3.93 0.359 (0.699)
Interesting 4.17 4.13 3.98 0.457 (0.634)
High-quality 3.48 3.44 3.12 1.610 (0.204)
Understandable 3.38 3.18 3.02 1.436 (0.242)
Demanding 3.02 2.74 2.62 2.281 (0.107)
Easy-going 3.63 3.85 3.38 2.770 (0.067)
Dynamic 2.68 2.87 2.76 0.291 (0.748)
Effective 2.80 2.90 2.68 0.394 (0.675)
321
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 315-328
Mirela Mller: Povezanost multimedija na razvoj kompetencija inozemnih studenata...
zu betrachten und zu betreuen, knnen wir daraus schlieen, dass aus diesen Grnden
diese Lehre positiv untersttzt und wahrgenommen wird. Es gibt keinen statistische
signifikanten Unterschiede im Geschlecht (p> 0,05). Es gibt statistisch signifikante
Unterschiede in arithmetischen Umgebungen (F = 3,93, p = 0,022 <0,05) fr die Art
der Universitt. Die Daten zeigen an, dass der Einsatz von Multimedia ist nutzlos
(Universitt inMannheim Werte M=1.08, Mainz M=1.10 und Heidelberg M=0.71).
Mit anderen Worten: Studenten aus Heidelberg sind der Meinung, dass die Lehre
mit Multimedia nicht nutzlos ist; sondern ganz im Gegenteil.
Tabelle 5. Die Zahl der Studierenden im Hinblick auf den Zweck der Verwendung von
Multimedia als Teil des lebenslangen Lernens
Verwendungszweck Multimedia Studentenzahl M SD %
Empfangen und Versenden von E-Mails 36 2.451 0.541 22,50%
Forschung und Webkommunikation 68 1.592 0.315 42,50%
Sammeln von Informationen im
Zusammenhang mit Lehrttigkeiten 39 0.523 0.741 24,37%
(studentische Arbeit)
Sammeln von anderen Informationen 17 2.351 0.341 10,62%
Total 160 100%
Die Tabelle 5. Zeigt die statistischeen Daten dass 42,50% (M=1.592, SD=0.315)
Studenten die Multimedia benuztezn zur Forschung und Webkommunikation und
24,50% (M=0.523, SD=0.741) Studenten fr das sammeln von Informationen im
Zusammenhang mit Lehkrften, sog. fr die studentische Arbeit. Am wenigsten ist
der Zweck fur Multimedia fr das Sammeln anderen Infromationen die nicht, aber
direkt mit dem Studium verbunden sind und auch eben mit dem Arbeitsmarkt (10,62%,
M=2.351, SD=0.341).
Tabelle 5.1. Studentendaten ber Bedeutung des Multimediales Lernen frs Arbetsmarkt
Variable 1 2 3 4 5 N=ukupno x *df *p
Um die Verwirklichung
der Beschftigung in 22 18 41 29 50 N=160 14,236 4 0.001
der Welt der Arbeit zu (13,75%) (11,25%) (25,62%) (18,12%) (31,25%) 100%
erleichtern
Erffnung und /
oder Beitritt zu 19 27 46 34 (21,25 34 N=160 27,412 3 0.055
unternehmerischen (11,87%) (16,87%) (28,75%) %) (21,25%) 100%
Institutionen
Fr die einfache
Nutzung von Bildungs- 29
Technologien und 24 31 14 62 N=160
(15,00%) (19,37%) (8,75%) (18,12%) 19,236 2 0,012
Software durch die (38,75%) 100%
37,50%,
Entwicklung der digitalen
Wirtschaft
17 29 33 26 55 N=160
Fr Weiterbildung 24,152 2 0,011
(10,62%) (18,12%) (20,62%) (16,25%) (34,37%) 100%
322
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 315-328
Mirela Mller: Povezanost multimedija na razvoj kompetencija inozemnih studenata...
323
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 315-328
Mirela Mller: Povezanost multimedija na razvoj kompetencija inozemnih studenata...
es keine Signifikante Korrelation zwischen der Zufriedenheit und dem Niveau der
digitalen Kompetenz bei mnnlichen Gender-Studenten sind, whrend die Studentinen
das multimedialen Lernen mehr mit Zufriedenheit und Vertrauen auf die Bildungs-
Technologie korrelierten (r = 0,43, p .05). Eine statistisch Signifikante Korrelation
wurde erreicht, wo die Studenten, die Multimedia als Hilfsmittel bei der Lsung von
studentischen Aufgaben verwenden, oft eine kombinierte Klassenzimmerunterricht
bevorzugen. Insofern man sich auf das angegebene Signifikanz und Korrelationsniveau
beschrnkt, konnten wiederum ausschliesclich positive Zusammenhnge erkannt werden.
Tabelle 7. Datenanzeige der Datenanalyse der Unterschiede in den Einstellungen in
Bezug auf einige Kompetenzen im Zusammenhang mit der permanenten Bildung und
Nutzung von Multimedia
Variable t Variable der Kompetenz- P
Computerkenntnisse 2,256 Analyse von professionell-wissenschaftlichen Texten 0,02
der Erfolg der Internet-Nutzung 3,012 Verfolgung innovativer Quellen und Forschungen < 0,01
Motivation fr weitere berufliche und
hufiger Zugang zum Internet 5,144 0,01
wissenschaftliche Weiterentwicklung im Beruf
Entwicklung indiv. Forschung aus den EU-anderen
der Internet-Zugangspunkt 2,535 0,01
Lndern
der Zweck der Nutzung des Internets 0,928 Motivation fr EU-Stipendien 0,43
324
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 315-328
Mirela Mller: Povezanost multimedija na razvoj kompetencija inozemnih studenata...
Literatur
Andreas Boes, Andrea Baukrowitz, Bernd Eckhardt Herausforderung Informationsgesellschaft
Die Aus- und Weiterbildung von IT-Fachkrften vor einer konzeptionellen
Neuorientierung (1995), : Institut fr Arbeitsmarkt- und Berufsforschung der Bundesanstalt
fr Arbeit (IAB)
Ashauer, G. (2004). Handbuch des audio-visuellen Lehrens und Lernens. Deutscher
Sparkassenverlag: Stuttgart. Adomeit, K. (1997). Hochschulreform und was nun?- Berichte-
Glossen Perspektiven. Ullstein Buch: Berlin.
Aufenanger, S. (2004). Medienpdagogik und Medienkompetenz: Eine Bestandsaufnahme. In:
Enquete-Kommission Zukunft der Medien in Wirtschaft und Gesellschaft. Deutschlands
Weg in die Informationsgesellschaft. Deutscher Bundestag (Hrsg.), Medienkompetenz im
Informationszeitalter. Bonn, 1522.
Hug, T. (2007). Aufwachsen im Medienzeitalter. berlegungen zu den vernderten
Aufgabenbereichen und Zustndigkeiten der Medienpdagogik. In: Schmidt Siegfried,
J. (Hrsg.), Lernen in Zeiten des Internet: Grundlagen, Probleme, Perspektiven. Bozen:
Pdagogisches Institut fr die deutsche Sprachgruppe, 139155.
Moser,H. (2015), Die Medienpdagogik und der zweite Strukturwandel der ffentlichkeit.
In: Heinz Moser et al. (Hrsg.), Jahrbuch Medienpdagogik 7.: Medeien, Pdagogik, Politik.
Wiesbaden: VS Verlag fr Sozialwissenschaften, 2350.
Moser, H. (2006): Standards fr die Medienbildung. Schweizer Erfahrungen mit der Entwicklung
von Standards. Computer+Unterricht, 63, 1618.
Moser, H. (2007). Standards in der Medienbildung. ein Standardmodell aus der Schweiz.
Computer+Unterricht, 63, 4955.
Prensky, M. (2001). Digital Natives, Digital Immigrants. On the Horizon. MCB University Press,
Vol. 9 No. 5, October
Toli, M. (2015). Digital society and Learner Identity: Saarbrucken. Academic Publishing
GmbH&C.
Internet:
https://www.europass-info.de/zielgruppen/bewerberinnen/kompetenzen-beurteilen/)
https://www.europass-info.de/zielgruppen/bewerberinnen/kompetenzen-beurteilen/
325
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 315-328
Mirela Mller: Povezanost multimedija na razvoj kompetencija inozemnih studenata...
326
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 315-328
Mirela Mller: Povezanost multimedija na razvoj kompetencija inozemnih studenata...
327
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 315-328
Mirela Mller: Povezanost multimedija na razvoj kompetencija inozemnih studenata...
328
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 329-336
Erwin Trischler: Franjo Folk znaajan donator Muzeju Slavonije
329
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 329-336
Erwin Trischler: Franjo Folk znaajan donator Muzeju Slavonije
O obitelji Folk
Michael Folk: djed Franje Folka
Michael Volck1 je roen 12. sijenja 1759. u Mellrichstadtu (gradiu u blizini
tromee dananjih njemakih zemalja Bavarske, Hessena i Tringije) u Donjoj
Franakoj (sjeverna Bavarska), koji se tokom 60. godina 18. stoljea s roditeljima
doselio u Iloku (Illocska, Illuts), filijala upe Lu2
na posjede grofa Eszterhazija. U to isto vrijeme su
se 30 obitelji iz Mellrichstadta takoer doselili u
u Baranju (junu Maarsku), i to u mjesta Iloku,
Lu i druga oblinja mjesta.
Po zanimanju je bio kolar; napravio je klupe u
crkvi sv. Marije Magdalene u Luu koje se i danas
tamo nalaze. Michael Folk je u prvom braku s
Gertrudom Merk (*Petlovac, 1778. - 7. 1. 1821 u
Iloki) imao 12 djece (od kojih su 9 umrla kao mala
djeca), a u drugom braku s Katarinom Tischmacher
(*Petlovac, 1796. - 28. 3.1850. u emincu) troje
Rodna kua Michaela Volcka djece3. Franjo Ksaver Folk, je najmlae dijete iz
u Mellrichstadtu toga drugoga braka.
Franjo Ksaver Folk
Franjo Ksaver Folk, otac donatora
Franje Folka, roen je 30. travnja 1828.
u selu Iloka kao najmlae dijete
Michaela i Katarine Folk. U Iloki je
polazio puku kolu. Kada je imao 9
godina otac Michael je preminuo od
tuberkuloze. Sa 18 godina, tonije u
prosincu 1846., odlazi u Osijek i u
Donjem gradu je izuio zanat i potom
se zaposlio. Oenio se 30. listopada
1855. s Elizabetom Schnenberger4
Franjo i Elizabeta Folk iz Bilja.
1
Nakon dolaska u Baranju (tada junu Maarsku) prezime Volck se pie Folk.
2
Dananja hrvatsko-maarska granica prolazi izmeu sela Iloka (na maarskoj strani) i sela Lua (na hrvatskoj
strani); mjesta su udaljena manje od km.
3
Anna (*29.4.1822, 29.4.1822), Anna (*13.7.1823, 21.8.1884 u emincu), Johann (*23.7.1825., 14.11.1869.
u Retfali), Franz Xaver (*30.4.1828, 16.1.1905. u Osijeku, Donji grad)
4
Roena 26. 11. 1839. u Bilju (juna Maarska tada), a preminula 4. 9. 1907. u Oravi.
330
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 329-336
Erwin Trischler: Franjo Folk znaajan donator Muzeju Slavonije
ivjeli su u Donjem gradu i ve 30. oujka 1861. Franjo Ksaver Folk postaje
zaviajnik grada Osijeka. U braku su imali estero djece od kojih samo troje ostalo na
ivotu, i to:
Franjo, *30. 9. 1859.,
Matija5, *16. 6.1860. i
Terezija6, *15.10.1869.
Godine 1855. se zapoljava kao mornar u parobradskom poduzeu Erste k.k.
priv. Donau-Dampfschiffarts-Gesellschaft (DDSG)7. Kasnije postaje kormilar.
Plovio je decenijama Donavom od Regensburga do Crnoga mora i Dravom do
Bara i poznavao sve gradove i mjesta uzdu Dunava. Umirovljen je 1890. godine, sa
znaajnom mirovinom, nakon 34 godine rada kao kormilar 1. razreda. Dobra mirovina
i upoznavanje brojnih gradova diljem Austro-Ugarske Monarhije, kao i inozemnih
mjesta vrlo vjerovatno su utjecali na sina Franju da se odlui za oficirsku karijeru.
te godine unaprijeen u in porunika11. Iduih deset godina ivi i slui u Zadru gdje
5
Mlinarski je majstor, kasnije (nakon uvoenja paromlina) trgovac u Osijeku. eni se 19. 5. 1885. u Karavukovu s
Marie Kobetits (*17.9.1865. u Karavukovu). U braku imaju jednoga sina, Franju Folka (*16. 5. 1886. u Osijeku)
na kojega Franjo, stariji brat Matije, utjee da nakon 4. razreda Realne gimnazije isto postane oficir. Franjo
Folk je kasnije u 20-tim godinama 20. stoljea napisao Kroniku obitelji Folk na temlju vlastitih istraivanja.
6
Udaje se u Oravu i kasnije ivi s obitelji u Budimpeti.
7
Erste k.k. priv. Donau-Dampfschiffartsgesellschaft je osnovano 13.3.1829. u Beu i bilo je u 1880.-tim godinama
najvee parobrodarsko poduzee na unutranjim vodama na svijetu. Oko 1880. je poduzee posjedovalo oko
200 parobroda. Vidi: https://de.wikipedia.org/wiki/Erste_Donau-Dampfschiffahrts-Gesellschaft
8
22. Primorska pjeaka pukovnija se je od 1881. nazivala 22. Dalmatinsko-primorska pjeaka pukovnija sa
tabom u Zadru, od 1885. se nazivala 22. Dalmatinska pjeaka pukovnija sa tabom u Zadru.
9
Kais. knigl. Militr-Schematismus fr 1880., Wien, December 1879., 291
10
Kais. knigl. Militr-Schematismus fr 1881., Wien, December 1880., 295
11
Kais. knigl. Militr-Schematismus fr 1882., Wien, December 1881., 299
331
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 329-336
Erwin Trischler: Franjo Folk znaajan donator Muzeju Slavonije
12
Schematismus fr das kaiserliche und knigliche Heer und fr die kaiserliche und knigliche Kriegsmarine
fr 1906., Wien, Dezember 1906., 234
13
Kriegsmedaille, bronzene Jubilumsmedaille fr die bewaffnete Macht, Militrdienstzeichen 3. Klasse fr
Offiziere
14
Schematismus fr das kaiserliche und knigliche Heer und fr die kaiserliche und knigliche Kriegsmarine
fr 1907., Wien, Dezember 1906., 460
15
Schematismus fr das kaiserliche und knigliche Heer und fr die kaiserliche und knigliche Kriegsmarine
fr 1910., Wien, Dezember 1909., 466
332
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 329-336
Erwin Trischler: Franjo Folk znaajan donator Muzeju Slavonije
Darovane skulpture16,17
U Zadru je 1894. Franjo Folk susreo i upoznao Emerika Hilda, koji je 1893. jo
sluio kao vojno-inenjerski knjigovoa 2. razreda u Krakovu18 i od 1894. je premjeten
sa slubom u Zadar. Poto je Franjo Folk za vrijeme slube stalno odravao vezu sa
roditeljima u Osijeku saznao je preko lanka u Narodnim novinama o donaciji votivne
stele Pedi-Hor-pa-Khereda 1895. Bettine Krausz dananjem Muzeju Slavonije. Koncem
19. stoljea nije postojalo ogranienje u trgovini sa staroegipatskim skulpturama, tako
da je Franjo Folk kupio vjerovatno u Dubrovniku navedene skulpture. To je dovelo i
Emerika Hilda da osjekom muzeju pokloni 1898. meu ostalima i fajansne amulete
s prikazima patuljka Pataikosa i boga Besa19.
U prosincu 1896. je Franjo Folk premjeten iz Zadra u Esztergom (Gran) i prolazei
kroz Osijek je 4. prosinca 1896. poklonio skulpture dananjem Muzeju Slavonije.
Skulptura boga Ozirisa
Oziris je bog zagrobnog
svijeta, plodnosti i vegetacije.
Kao bog drugoga svijeta bio je
prikazivan s prekrienim rukama u
mumificiranom obliju.
Skulpura je relativno mala
(visina 17 cm, duina 3,9 cm, irina
1,9 cm) i izraena je od smee gline.
Fizionomija lica jasno je naznaena.
Na glavi Ozirisa je kruna Gornjega
Egipta s nojevim perima. Oziris
je prikazan u stojeem poloaju, s
rukama uz tijelo koje su prekriene
na prsima. Obuen je na dugu
pripijenu haljinu na kojoj se, u
donjem dijelu, nalaze hijeroglifski
znakovi s kartuom faraona Ramzesa
II. iz 19. dinastije Novoga kraljevstva
koji je vladao 1279.-1212. g. pr. Kr. s
krunom Gornjeg Egipta.
16
Autor se zahvaljuje Muzeju Slavonije za dozvolu objavljivanja fotografija boga Ozirisa i boginje Neftis i posebno
gospoi Marini Kova, vioj kustosici Muzeja Slavonije, za pomo oko pripreme ovoda rada.
17
Marina Kova, Katalog izlobe Ulaznica za drugi svijet, Muzej Slavonije, Osijek 2013, vidi detaljan opis str. 47
18
Schematismus fr das kaiserliche und knigliche Heer und fr die kaiserliche und knigliche Kriegs-Marine
fr 1893., Wien, Jnner 1893., 1078
19
Marina Kova: Katalog izlobe Ulaznica za drugi svijet, Muzej Slavonije, Osijek 2013, 19
333
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 329-336
Erwin Trischler: Franjo Folk znaajan donator Muzeju Slavonije
20
Dananji Muzej Slavonije je osnovan 17.2.1877. kao Muzej slobodnog i kraljevskog grada Osijeka
21
Marina Kova, Katalog izlobe Ulaznica za drugi svijet, Muzej Slavonije, Osijek 2013, 15-16
334
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 329-336
Erwin Trischler: Franjo Folk znaajan donator Muzeju Slavonije
335
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 329-336
Erwin Trischler: Franjo Folk znaajan donator Muzeju Slavonije
336
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 337-342
Zoran Janjetovi: Graa o Folksdojerima u fondovima BIA-e u Arhivu Srbije
Graa o Folksdojerima
u fondovima BIA-e
u Arhivu Srbije
Rad daje kratzak prikaz sadraja fondova Arhiva
Srbije u Beogradu koje je Bezbednosno-informativna
agencija predala pre nekoliko godina a koji se tiu
Folksdojera u Vojvodini, ali i drugim delovima
Jugoslavije.
337
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 337-342
Zoran Janjetovi: Graa o Folksdojerima u fondovima BIA-e u Arhivu Srbije
338
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 337-342
Zoran Janjetovi: Graa o Folksdojerima u fondovima BIA-e u Arhivu Srbije
inili samo mali deo stanovnitva, pa o njima zaviajne knjige nikad nisu ni nastale.
tavie, nema nikakvih naznaka da su pisci elaborata koristili i one zaviajne knjige
koje su ve postojale u doba nastanka elaborata.
Moda jedno od najvrednijih saznanja koje prua graa o kojoj je re, je dokaz
koliko je kolektivno kanjavanje Folksdojera bilo nepravedno. Nije potrebno dokazivati
da je princip kolektivne krivice neprihvatljiv, ali graa koju je BIA ustupila Arhivu
Srbije jasno pokazuje da su komunistike vlasti potpuno svesno donele paualnu odluku
o bezobzirnom kanjavanju cele nacionalne manjine iako su njihovi sosptveni istrani
organi otkrili pojedinane krivce, kao i stepen njihove krivice, odnosno utvrdili za koje
osobe je postojala osnovana sumnja da su tokom rata neto skrivile. Jasno je da su istrani
organi takoe bili pod uticajem ideologije, utisaka iz upravo okonanog brutalnog rata
i da su se u traganju za krivcima rukovodili koliko stvarnom eljom za kanjavanjem
krivaca, toliko i osvetom i politikim ciljevima vlasti (tj. eljom za obraunavanjem sa
ideolokim i klasnim neprijateljem), te da bi neki njihovi nalazi sigurno bili oboreni
pred potenim sudom. Velikoj veini Folksdojera nije bila pruena prilika da se brane
makar pred komunistikim sudom ve su kolektivno proglaeni za krivce. Meutim, neki
Folksdojeri jesu bili izvedeni pred sudove novih vlasti i osueni, a graa BIA-e sadri i
dokumente iz kojih se to vidi. Ona, ipak ne sadri i sudske spise, odnosno, iz pojedinih
personalnih dosijea se vide krivina dela zbog kojih su neka lica osuena, kao i duina
kazne, ali se ne moe rekonstruisati istrani i sudski postupak. Iz dokumentacije BIA
se vidi i da je velik deo osumnjienih napustio Jugoslaviju pre uspostavljanja nove vlasti,
to je kanjavanje nedunih Nemaca koji su ostali u zaviaju uinilo jo nepravednijim.
Pored toga, u nekim od fascikli se mogu nai i spiskovi Folksdojerskih funkcionera,
aktivista i pripadnika okupacionog aparata koji su streljani prilikom preuzimanja vlasti
od strane komunista.
I dok su saznanja do kojih su dolazili istraitelji nala veliku primenu u
komunistikoj istoriografiji o predratnoj i ratnoj aktivnosti Folksdojera (ak i kad
za pisanje istoriografskih radova nisu korieni konkretno dokumenti o kojima ovde
govorimo), o njihovoj sudbini nakon rasputanja logora je kod nas malo pisano. Pri tom
i ono to je objavljeno na tu temu, pisano je uglavnom na osnovu iskaza savremenika a
ne na osnovu arhivskih dokumenata. Dokumenti BIA-e po prvi put omoguavaju da se,
makar stidljivo, zaviri iza kulisa politike jugoslovenskih komunista prema nacionalnim
manjinama, pa i prema Nemcima. Ovo se pre svega odnosi na ocene jugoslovenske
tajne policije koje su se ticale dravljanske pouzdanosti i moralno-politike podobnosti
pripadnika nacionalnih manjina. Graa o tome je izuzetno nepotpuna i nikako ne
moe posluiti za celovito sagledavanje poloaja nacionalnih manjina, a pogotovo ne
nemake. Ona je, meutim, dovoljno bogata da omogui izvlaenje nekih zakljuaka,
ili bar da slui kao indikator socijalnog sastava, profesionalne strukture, raspoloenja
i stavova Folksdojera koje je UDB-a drala pod nadzorom.
339
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 337-342
Zoran Janjetovi: Graa o Folksdojerima u fondovima BIA-e u Arhivu Srbije
340
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 337-342
Zoran Janjetovi: Graa o Folksdojerima u fondovima BIA-e u Arhivu Srbije
341
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 337-342
Zoran Janjetovi: Graa o Folksdojerima u fondovima BIA-e u Arhivu Srbije
342
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 343-354
Marija Karbi: Neka svjedoanstva suvremenika o opsadi i padu Sigeta na njemakom...
Neka svjedoanstva
suvremenika o opsadi i padu
Sigeta na njemakom jeziku
Rad se bavi tekstovima o opsadi i padu Sigeta 1566.
na njemakom jeziku, nastalim neposredno ili u
prvim desetljeima nakon samih dogaaja. Osim
o izvjeu o padu Sigeta iz rujna 1566., govori
se i o prijevodima na njemaki jezik rnkovih
uspomena na opsadu i pad Sigeta. Posebno pritom
treba istaknuti da je otac autora jednog od njemakih
prijevoda, Reichardta Sorsche, bio sudionik obrane,
to nam pokazuje da uz Hrvate i Maare meu
braniteljima Sigeta nalazimo i Nijemce.
343
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 343-354
Marija Karbi: Neka svjedoanstva suvremenika o opsadi i padu Sigeta na njemakom...
1
Operacije oko Sigeta zapoele su sredinom lipnja, a sam direktni napad poetkom kolovoza 1566. godine.
Nakon pada nove i stare varoi, u trenutku kada vie nije bilo mogue dalje braniti ni utvrdu, branitelji su krenuli
u posljednji juri. Pritom su uglavnom svi poginuli, a Siget je pao u ruke Osmanlija 7. rujna 1566. godine. O
navedenim dogaajima vie vidi u: Hammer-Purgstall Joseph von, Geschichte des Osmanischen Reiches 2, Pest
1834., 308-324; Mesi Matija, ivot Nikole Zrinjskoga Sigetskog junaka, Zagreb 1866., 219-295; Klai Vjekoslav,
Povijest Hrvata 5, Zagreb 1980., 261-264. O obitelji Zrinskih, a napose o Nikoli vidi, npr.: Jurkovi Ivan,
Nikola Stariji i Nikola Sigetski, Povijest obitelji Zrinski. Zbornik, ur. Zoran Ladi i uro Vidmarovi, Zagreb
2007., 11-19; Plffy Gza, Verschiedene Loyalitten in einer Familie. Das kroatisch-ungarische Geschlecht
Zrinski/Zrnyi in der supranationalen Aristokratie der Habsburgermonarchie im 16. und 17. Jahrhundert,
Militia et Litterae. Die beiden Nikolaus Zrnyi und Europa, ur. Wilhelm Khlmann, Gbor Tsks i Sndor
Bene, Tbingen 2009., 11-32; Isti, A szigetvri Zrnyi Mikls a Magyar Kirlysg s a Habsburg Monarchia
arisztokrcijban, Zrnyi Mikls lete s rksge. A 2008. november 7-8-n Zrnyi Mikls szletsnek 500.
vfordulja alkalmbol Szigetvron rendezett konferencia eladsainak szerkesztett szvege, ur. Zoltn Varga,
Szigetvr 2010., 28-48; Varga Szabolcs, Leonidasz a vgvidken. Zrnyi Mikls (1508-1566), Pcs Budapest
2016.; englesko izdanje: Varga Szabolcs, Europes Leonidas: Mikls Zrnyi, Defender of Szigetvr (1508-1566),
Budapest 2016.
2
Odjek ovih dogaaja u knjievnosti privlaio je i privlai veliku panju znanstvenika razliitih profila, te je
knjievnim djelima inspiriranim sigetskom epopejom posveena obimna literatura. S obzirom na temu kojom
se bavim nije je mogue, a ni potrebno ovdje iscrpno prikazati. Spomenut u samo neke primjere kao ilustraciju.
Hrvatskim djelima iz 16. i 17. stoljea bavio se, npr., u svom radu Kolumbi Nikica, Sigetska epopeja od
manirizma do kasnog baroka, Sigetska epopeja od Karnarutia do Vitezovia (1584-1684). Zbornik radova sa
znanstvenog kolokvija u povodu 400. obljetnice izdanja Vazetja Sigeta grada Brne Karnarutia (Venecija 1584) i
300. obljetnice izdanja Odiljenja sigetskog Pavla Vitezovia (Linz 1684) / Senj i Zadar, 26. i 27. studenog 1984.,
ur. Nikica Kolumbi, Zadar 1986., 1-14. Primjer rada koji se poglavito bavi kasnijim razdobljem poklanjajui
pritom veu panju upravo njemakoj knjievnosti rad je Klmna Kovcsa Literarische Bearbeitungen der
Belagerung von Szigetvr und ihre Quellen, Wissenschaftliche Beitrge der Kroly-Eszterhzy-Hochschule.
Germanistische Studien 8, Eger 2011., 9-20, a niz rezultata novijih istraivanja donosi nam zbornik Militia
et Litterae. Die beiden Nikolaus Zrnyi und Europa, ur. Wilhelm Khlmann, Gbor Tsks i Sndor Bene,
Tbingen 2009.
3
Matthias Zndt (Nrnberg, 1498. - 1571. ili 1586.) radio je portrete, alegorije iz Biblije, gradove. O Zndtu
vidi: Bryan Michael, Dictionary of Painters and Engravers, Biographical and Critical, novo proireno izdanje, ur.
Walter Armstrong i Robert Edmund Graves, sv. 2. L-Z, London 1889., 751; Campbell Gordon, The Oxford
Dictionary of Renaissance, Oxford 2003.
344
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 343-354
Marija Karbi: Neka svjedoanstva suvremenika o opsadi i padu Sigeta na njemakom...
4
Jedan primjerak grafike koja prikazuje Zrinskog uva se danas u Grafikoj zbirci NSK, sign. GZGS 1688 zin
1 K1. Radi se vjerojatno o najstarijem sauvanom portretu Zrinskog. Usp. Schneider Artur, O nekim manje
poznatim portretima Nikole Zrinskog, Narodna starina 2, br. 5 (2), Zagreb 1923., 161.
5
Ovu grafiku objavio je Varga, Europes Leonidas, 339. Jedan primjerak danas se uva u Maarskom narodnom
muzeju u Maarskoj povijesnoj galeriji (Magyar Nemzeti Mzeum, Magyar Trtnelmi Kpcsarnok) u
Budimpeti pod sign. T.3885. Usp. Varga, Europes Leonidas, 298.
6
Vie o preivjelim braniteljima vidi u: Kidri France, Obsega Sigeta v sodobnem hrvakem opisu, asopis
za zgodovino in narodopisje 9, Maribor 1912., 89-92.
7
Izvjee je prvo objavljeno u: Weber Karl von (prir.), Aus vier Jahrhunderten. Mittheilungen aus dem Haupt-
Staatsarchive zu Dresden, sv. 1, Leipzig 1857., 1-10; Barabs Samu (prir.), Codex epistolaris et diplomaticus comitis
Nicolai de Zrinio. Zrinyi Mikls levelek s okiratok, sv. 2, Monumenta Hungariae historica Diplomataria, sv.
30, Budapest 1899.,501-507.
8
Usp. i Mesi, ivot Nikole Zrinjskoga, 219-220.
9
O Budininom prijevodu bit e vie rijei malo kasnije.
345
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 343-354
Marija Karbi: Neka svjedoanstva suvremenika o opsadi i padu Sigeta na njemakom...
10
Ovdje bih samo napomenula da osim spomenutih njemakih izdanja postoji i talijansko izdanje iz 1570.
Historia di Zigeth ispugnata da Suliman re de Turchi, lanno 1566. Nuovamente mandata in luce. Con privilegio.
In Venetia, Apressso Bolognino Zaltieri 1570., koje takoer predstavlja prijevod Budinina prijevoda originalnog
teksta na latinski. Usp. Kidri, Obsega Sigeta, 47-48; Kosi Ivan, Uvod u [sigetsku kroniku] Franje rnka,
Nikola ubi Zrinski i Sigetska bitka u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu. U povodu 450. obljetnice,
ur. Ivan Kosi, Zagreb 2016., 37.
11
O ovim izdanjima vidi Kidri, Obsega Sigeta, 45-47.
12
Samuel Budina studirao je na sveuilitima u Tbingenu i Padovi, a u vrijeme kada je prijevod objavljen bio je
uitelj sinova Hansa Auersperga. Usp. Kidri, Obsega Sigeta, 42; vidi i: Zvonar Ivan, Sigetska tragedija u
oima jednog komornika i jednog vojnika (U povodu 450. obljetnice opsade i pada Sigeta), Kaj. asopis za
knjievnost, umjetnost i kulturu 49, Zagreb 2016., br. 5-6, 59.
13
Usp. Kosi, Uvod u [sigetsku kroniku], 35. Kidri, pak, smatra da autor nije Budina, jer da prevodilac dri
autora latinskog teksta oevicem. Kidri smatra da je njemaki prijevod naruio Stainhofer. Usp. Kidri,
Obsega Sigeta, 47.
346
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 343-354
Marija Karbi: Neka svjedoanstva suvremenika o opsadi i padu Sigeta na njemakom...
14
O okolnostima nastanka Budinina prijevoda, kao i samom djelu vidi: Kidri, Obsega Sigeta, 42-45. O
Budininom prijevodu vidi i: Zvonar, Sigetska tragedija, 59-60. Za vie izdanja Budinina djela vidi: Kosi,
Uvod u [sigetsku kroniku], 34.
15
Usp. Kosi, Uvod u [sigetsku kroniku], 33. U literaturi sreemo i miljenje da je autor Berta Gerczy, takoer
jedan od rijetkih preivjelih branitelja (Novali uro, Grof Bartol Baboneg pisac Povesti Sigeta grada,
Kaj. asopis za kulturu i prosvjetu 4, Zagreb 1971., br. 9, 89-95), no ono je u historiografiji odbaeno. Usp.
Zvonar, Sigetska tragedija, 69-71.
16
Spis je napisan ikavskom akavtinom, a dugo vremena je bio poznat samo preko spomenutih prijevoda.
Glagoljski rukopis spisa Podsjedanje i osvajanje Sigeta pronaao je Anton Kaspert u arhivu kneza Karla
Auersperga u Losensteinleitenu (Kosi, Uvod u [sigetsku kroniku], 38). O rnkovu djelu vidi: Kidri, Obsega
Sigeta, 49, 72-97; Kosi, Uvod u [sigetsku kroniku], 33, Zvonar, Sigetska tragedija, 62 i dalje. Latininu
transkripciju glagoljskog teksta objavio je Kidri, Obsega Sigeta, 50-72. Novo izdanje teksta objavio je Stjepan
Ivi, koji zastupa miljenje da je glagoljski rukopis prijepis rukopisa pisanog latinskim pismom. Usp. Ivi
Stjepan, Podsjedae i osvojee Sigeta u glagoskom prijepisu hrvatskoga opisa iz g. 1566. ili 1567., Starine
36, Zagreb 1918., 390-429, sama transkripcija objavljena je na stranicama 420-429. Za kasnija izdanja vidi:
Kosi, Uvod u [sigetsku kroniku], 38; Zvonar, Sigetska tragedija, 62-63. U novije vrijeme tezu, po mom
miljenju nedovoljno utemeljenu, da Ferenac rnko, koga naziva Ferenc ili Ferenec ernko, nije bio Hrvat ve
Ukrajinac te da je jezik kojim je pisao kajkavtina varadinsko-akovekog kulturnog kruga, dok je akavski
i glagoljicom pisao kasniji prepisiva, iznosi Ivan Zvonar (Isti, Sigetska tragedija, 57, 67).
17
O tome vidi i Kidri, Obsega Sigeta, 48-49.
18
Usp. Kidri, Obsega Sigeta, 48.
19
Raki Franjo, ivot Nikole Zrinjskoga, sigetskoga junaka. Nacrtao M. Mesi. Trokom Matice ilirske. U
Zagrebu 1866. Str. 298. XC., Knjievnik. asopis za jezik i poviest hrvatsku i srbsku i prirodne znanost 3,
Zagreb 1866., 692-696.
347
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 343-354
Marija Karbi: Neka svjedoanstva suvremenika o opsadi i padu Sigeta na njemakom...
20
Barabs, Codex epistolaris, 493-501.
21
Barabs, Codex epistolaris, 489, 491.
22
Kidri, Obsega Sigeta, 49.
23
Barabs, Codex epistolaris, 489-493.
24
O adresatu posveti vidi: Kidri, Obsega Sigeta, 49, Barabs, Codex epistolaris, 492.
25
Kidri, Obsega Sigeta, 89-90.
26
Barabs, Codex epistolaris, 491.
27
... seittemall ich noch vor dreissig jharen solich plechlein zu villmahlen in versamblung ritterlichen leth in meines
vatters hausz zu vorlesen, weitters daruon zu conuersieren, hochwierdig zu rhemen, und ohne scheich auch offt
diesen rittershldt zubewainen gehordt und gesehen (Barabs, Codex epistolaris, 492). Cijela posveta objavljena
je na stranicama 489-492.
348
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 343-354
Marija Karbi: Neka svjedoanstva suvremenika o opsadi i padu Sigeta na njemakom...
Zugs oder Kriegs, so im jhar M.D.LXV. und M.D.LXVI.28 Druga je tiskana kod S.
Henripetara u zadnjim godinama 16. stoljea, tonije 1596. Nosila je naslov Hoffhaltung
des Trckhischen Keysers, a autor joj je Nicolaus Hniger.29
Opsada i pad Sigeta, koji su, kako smo vidjeli, pobudili ivi interes suvremenika,
prolaskom vremena nisu izgubili na privlanoj snazi. Postali su neizostavan dio
nacionalnih narativa Hrvata i Maara, a njihov odjek u stoljeima koja su slijedila
nalazimo i u knjievnostima drugih naroda, napose Nijemaca i Austrijanaca. No, to je
tema za neku drugu priliku.
28
O autoru vidi: Bellomi Paola, Alfonso de Ulloa, Christian-Muslim Relations 1500 - 1900, sv. 6, ur. David
Thomas, Leiden 2014., s. v. Alfonso de Ulloa, http://referenceworks.brillonline.com/entries/christian-muslim-
relations-ii/alfonso-de-ulloa-COM_26564, pristupljeno 30. rujna 2017.
29
O Hnigeru vidi: Albert Peter P., Nikolaus Hniger von Knigshofen, ein badischer Pfarrer und Schriftsteller
des 16. Jahrhunderts, Zeitschrift fr die Geschichte des Oberrheins, n. s. 39, Karlsruhe 1926., 219-286.
349
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 343-354
Marija Karbi: Neka svjedoanstva suvremenika o opsadi i padu Sigeta na njemakom...
Vrela i literatura:
Albert Peter P., 1926., Nikolaus Hniger von Knigshofen, ein badischer Pfarrer und
Schriftsteller des 16. Jahrhunderts, Zeitschrift fr die Geschichte des Oberrheins, n. s. 39,
Badische Historische Kommission, Karlsruhe, 219-286.
Barabs Samu (prir.), 1899., Codex epistolaris et diplomaticus comitis Nicolai de Zrinio. Zrinyi Mikls
levelek s okiratok, sv. 2, Monumenta Hungariae historica Diplomataria, sv. 30, Magyar
Tudomnyos Akadmia, Budapest.
Bellomi Paola, 2014., Alfonso de Ulloa, Christian-Muslim Relations 1500 - 1900, sv. 6, ur. David
Thomas, Brill, Leiden, on-line izdanje.
Bryan Michael, 1889., Dictionary of Painters and Engravers, Biographical and Critical, novo
proireno izdanje, ur. Walter Armstrong i Robert Edmund Graves, sv. 2. L-Z, George Bell
and sons, London.
Campbell Gordon, 2003., The Oxford Dictionary of Renaissance, Oxford University Press, Oxford.
Hammer-Purgstall Joseph von, 1834., Geschichte des Osmanischen Reiches 2, Hartleben, Pest.
Historia di Zigeth ispugnata da Suliman re de Turchi, lanno 1566. Nuovamente mandata in luce. Con
privilegio, 1570., Bolognino Zaltieri, Venetia.
Historia Sigethi, totius Sclavoniae fortissimi propugnaculi, quod a Solymanno Turcarum imperatore
nuper captum Christianisque ereptum est, ex Croatico sermone in Latinum conversa per M.
Samuelem Budinam Labacensem. Cum gratia et Privilegio Caes. Maiest. etc. Viennae Austriacae
ex Officina Caspari Stainhoferi, 1568., Caspar Stainhofer, Vienna.
Histori von Eroberung der ansehlichen Vesten Sigeth, welche der Trkisch Kaiser Solimanus im Jar 1566
den 7. Septembris eingenomen. Erstlich von einem ansehlichen des Herrn Graven von Serin selign
diener in Crabatischer Sprach beschriben, und den, so auch mit und bei gewesen, in Lateinisch, jetzt
aber dem gmainen man und sunst meniglich zu gefallen in Teutsch transferiert, 1568., Caspar
Stainhofer, Wien.
History Von Eroberung der ansehnlichsten Vesten Sigeth Welche der Trkisch Kaiser Solymanus, im Jahr
1566. den 7. Septembris eingenommen, Erstlichen von einem ansehenlichen de Herrn Graffen von
Serin seligen Diener, in Crabatischer Sprach beschriben, vnd von denen so auch mit vnd beygewesen
in Lateinisch. Jetz aber meniglich vnd sonderlich allen Hohen Potentaten, zu einer Christlichen
warnung vnd Nachgedenken, wie die, diser zeit hoch beschwerliche schwebende innerliche Krieg,
abgeschnitten, zu Frieden vnd ainigkeit gebracht werden, Vnnd disem erschrklichen mchtigen
Wtterich dem Trgken knfftig, desto mehr vorstand vnd abbruch geschehen mge, Ins Teutsch
Transferiert, 1568., Hans Zimmermann, Augsburg.
Hniger Nicolaus, 1596., Hoffhaltung des Trckhischen Keysers, S. Henripetri, Basel.
Ivi Stjepan, 1918., Podsjedae i osvojee Sigeta u glagoskom prijepisu hrvatskoga opisa iz g.
1566. ili 1567., Starine 36, JAZU, Zagreb, 390-429.
Jurkovi Ivan, 2007., Nikola Stariji i Nikola Sigetski, Povijest obitelji Zrinski. Zbornik, ur. Zoran
Ladi i uro Vidmarovi, Matica hrvatska, Zagreb, 11-19.
Kidri France, 1912., Obsega Sigeta v sodobnem hrvakem opisu, asopis za zgodovino in
narodopisje 9, Zgodovinsko drutvo v Mariboru, Maribor, 42-97.
Klai Vjekoslav, 1980., Povijest Hrvata 5, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb.
Kolumbi Nikica, 1986., Sigetska epopeja od manirizma do kasnog baroka, Sigetska epopeja od
Karnarutia do Vitezovia (1584-1684). Zbornik radova sa znanstvenog kolokvija u povodu
400. obljetnice izdanja Vazetja Sigeta grada Brne Karnarutia (Venecija 1584) i 300. obljetnice
izdanja Odiljenja sigetskog Pavla Vitezovia (Linz 1684) / Senj i Zadar, 26. i 27. studenog
1984., ur. Nikica Kolumbi, Hrvatsko filoloko drutvo Zadar - RO Narodni list Zadar,
OOUR Novinsko-izdavaka aktivnost, Zadar, 1-14.
350
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 343-354
Marija Karbi: Neka svjedoanstva suvremenika o opsadi i padu Sigeta na njemakom...
Kosi Ivan, 2016., Uvod u [sigetsku kroniku] Franje rnka, Nikola ubi Zrinski i Sigetska
bitka u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu. U povodu 450. obljetnice, ur. Ivan Kosi,
Nacionalna i sveuilina knjinica u Zagrebu, Zagreb, 33-41.
Kovcs Klmn, 2011., Literarische Bearbeitungen der Belagerung von Szigetvr und ihre
Quellen, Wissenschaftliche Beitrge der Kroly-Eszterhzy-Hochschule. Germanistische Studien
8, Kroly-Eszterhzy-Hochschule, Eger, 9-20.
Mesi Matija, 1866., ivot Nikole Zrinjskoga Sigetskog junaka, Matica ilirska, Zagreb.
Militia et Litterae. Die beiden Nikolaus Zrnyi und Europa, 2009., ur. Wilhelm Khlmann, Gbor
Tsks i Sndor Bene, Max Niemeyer Verlag, Tbingen.
Novali uro, 1971., Grof Bartol Baboneg pisac Povesti Sigeta grada , Kaj. asopis za kulturu
i prosvjetu 4, Anela Vokaun Dokmanovi et. al., Zagreb, br. 9, 89-95.
Plffy Gza, 2009., Verschiedene Loyalitten in einer Familie. Das kroatisch-ungarische
Geschlecht Zrinski/Zrnyi in der supranationalen Aristokratie der Habsburgermonarchie
im 16. und 17. Jahrhundert, Militia et Litterae. Die beiden Nikolaus Zrnyi und Europa, in ur.
Wilhelm Khlmann, Gbor Tsks i Sndor Bene, Max Niemeyer Verlag, Tbingen, 11-32.
Plffy Gza, 2010., A szigetvri Zrnyi Mikls a Magyar Kirlysg s a Habsburg Monarchia
arisztokrcijban, Zrnyi Mikls lete s rksge. A 2008. november 7-8-n Zrnyi Mikls
szletsnek 500. vfordulja alkalmbol Szigetvron rendezett konferencia eladsainak
szerkesztett szvege, ur. Zoltn Varga, Szigetvri Vrbarti Kr, Szigetvr, 28-48.
Raki Franjo, 1866., ivot Nikole Zrinjskoga, sigetskoga junaka. Nacrtao M. Mesi. Trokom
Matice ilirske. U Zagrebu 1866. Str. 298. XC., Knjievnik. asopis za jezik i poviest hrvatsku
i srbsku i prirodne znanost 3, Franjo Raki, Vatroslav Jagi i Josip Torbar, Zagreb, 590-596.
Schneider Artur, 1923., O nekim manje poznatim portretima Nikole Zrinskog, Narodna starina
2, br. 5 (2), Josip Matasovi, Zagreb, 161-164.
krivani Gavro, 1957., Turski pohod na Siget 1566., Vesnik Vojnog muzeja Jugoslovenske narodne
armije 4, Vojni muzej Jugoslovenske narodne armije, Beograd, 185-214.
Ulloa Alfons, 1578., Beschreibung des letzten Ungerischen Zugs oder Kriegs, so im jhar M.D.LXV. und
M.D.LXVI, S. Henripetri, Basel.
Varga Szabolcs, 2016., Leonidasz a vgvidken. Zrnyi Mikls (1508-1566). Kronosz Kiad -
Magyar Trtnelmi Trsulat, Pcs Budapest; englesko izdanje: Varga Szabolcs, 2016.,
Europes Leonidas: Mikls Zrnyi, Defender of Szigetvr (1508-1566), Research Centre for the
Humanities, Hungarian Academy of Sciences, Budapest.
Weber Karl von (prir.), 1857., Aus vier Jahrhunderten. Mittheilungen aus dem Haupt-Staatsarchive
zu Dresden, sv. 1, Bernhard Tauchnitz, Leipzig.
Zvonar Ivan, 2016., Sigetska tragedija u oima jednog komornika i jednog vojnika (U povodu
450. obljetnice opsade i pada Sigeta), Kaj. asopis za knjievnost, umjetnost i kulturu 49,
Kajkavsko spravie, Zagreb, br. 5-6, 57-81.
351
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 343-354
Marija Karbi: Neka svjedoanstva suvremenika o opsadi i padu Sigeta na njemakom...
... und die laidige Zeittung pracht, das Zigeth von den Veinden erobert.
Neka svjedoanstva suvremenika o opsadi i padu Sigeta
na njemakom jeziku
Saetak
U radu se nastoje prikazati neka svjedoanstva suvremenika o opsadi i padu Sigeta na
njemakom jeziku, odnosno spise na njemakom jeziku koji govore o tim dogaajima, a nastali
su neposredno ili u prvim desetljeima nakon pada Sigeta. Na prvom mjestu ovdje se treba
spomenuti izvjee upueno iz tabora carske vojske u Gyru saskom knezu Augustu, koje sadri
svjedoanstvo jednog od preivjelih branitelja, koga su Osmanlije pustile iz zarobljenitva kako
bi odnio vijest o padu Sigeta carskoj vojsci. Osim ovoga izvjea sauvano nam je i vie prijevoda
na njemaki spisa o opsadi i padu Sigeta Ferenca rnka. U sluaju njemakog prijevoda pod
naslovom Histori von Eroberung der ansehlichen Vesten Sigeth koji je 1568. objavljen u dva izdanja,
u Beu i Augsburgu, radi se zapravo o prijevodu latinskog prijevoda hrvatskog originala, koji je
izradio Samuel Budina i koji je bio objavljen iste godine u Beu. Na Budinin prijevod oslanja se
i tek djelomino sauvana (za razdoblje 7.-9. rujna 1566.) njemaka kronika. No, u njoj nalazimo
opisane i dogaaje koje ne nalazimo kod Budine. Prijevod naslovljen Belegerung der vhestung
Sigeth, koji je devedesetih godina 16. stoljea izradio Reichardt Sorscha, napravljen je direktno
iz hrvatskog originala. Zanimljivo je da je Sorschin otac bio sam sudionika obrane, to nam
pokazuje da uz Hrvate i Maare meu braniteljima Sigeta nalazimo i Nijemce.
352
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 343-354
Marija Karbi: Neka svjedoanstva suvremenika o opsadi i padu Sigeta na njemakom...
... und die laidige Zeittung pracht, das Zigeth von den Veinden erobert.
Einige Zeugnisse der Zeitgenossen ber die Belagerung und den Fall
von Sziget in deutscher Sprache
Zusammenfassung
In der Arbeit werden einige Zeugnisse der Zeitgenossen ber die Besatzung und den
Fall von Sziget in deutscher Sprache dargestellt, bzw. Dokumente in deutscher Sprache, die
ber diese Ereignisse sprechen und die unmittelbar nach dem Falle von Sziget oder in den
ersten Jahrzehnten danach entstanden. An erster Stelle soll hier der Bericht, entsandt aus dem
Lager des kaiserlichen Heeres Gyr an den schsischen Frst August, erwhnt werden, der das
Zeugniss eines der berlebten beinhaltet, den die Osmanen aus der Gefangenschaft entlieen,
damit er dem kaiserlichen Heere die Nachricht ber den Fall von Sziget berbringe. Auer
diesem Bericht wurden uns auch mehrere bersetzungen ins Deutsche der Dokumente ber
die Besatzung und den Fall von Sziget von Ferenc rnko erhalten. Im Falle der deutschen
bersetzung unter dem Titel Histori von Eroberung der ansehlichen Vesten Sigeth, die 1568 in
zwei Auflagen verffentlicht wurde, in Wien und in Augsburg, handelt es sich eigentlich um die
bersetzung der lateinischen bersetzung des kroatischen Originales, das von Samuel Budina
verfasst und in demselben Jahr in Wien verffentlicht wurde. An Budinas bersetzung hlt
sich auch die nur teilweise erhaltene (fr die Zeitspanne des 7-9 September 1566) deutsche
Chronik. Doch darin finden wir auch beschriebene Ereignisse, die bei Budina nicht vorhanden
sind. Die bersetzung mit dem Titel Belegerung der vhestung Sigeth, in den neunziger Jahren
des 16. Jahrhundertes von Reichardt Sorscha gefertigt, wurde direkt aus dem kroatischen
Original gemacht. Interessant ist, dass Sorschas Vater selbst Teilnehmer der Verteidigung war,
was bezeugt, dass auer den Kroaten und Ungaren unter den Verteidigern von Sziget auch
Deutsche zu finden waren.
353
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 343-354
Marija Karbi: Neka svjedoanstva suvremenika o opsadi i padu Sigeta na njemakom...
354
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370
Eduard Lackovi: Kapelica sv. Roka u Valpovu
355
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370
Eduard Lackovi: Kapelica sv. Roka u Valpovu
Uvod
Slavoniju su tijekom 18. stoljea zahvatile dvije velike epidemije kuge 1739. i
1795. godine. Uzrokovale su smrt nekoliko tisua ljudi to je, prema dananjim okvirima,
predstavljalo veliku tragediju. Za razliku od one iz 1739. godine epidemija kuge iz
1795. (koju je prema nagaanjima u Srijem prenio izbjeglica iz Bosne) uspjeno je
zaustavljena te se nije proirila na ue podruje Slavonije.1
Crna se smrt, u crkvenim razmiljanjima, esto povezivala s Bojom voljom te
ju se tumailo kao kaznu za ljudske grijehe. U to vrijeme velikih kunih poasti, vjera
je imala enorman znaaj te je ljudima davala snagu, osobito onu duhovnu. Budui da
su u to vrijeme crkve bile zatvarane, sveenici su hrabro odravali mise na otvorenom
i altruistino prilazili oboljelima dijelei im sakramente, premda su i mnogi od njih
stradali od zaraze. U svoj toj ljudskoj izbezumljenosti i strahu, bilo je i onih koji su
spas u vjeri ponekad traili u iracionalnim rjeenjima; seljaci su tako umjesto ienja
okuenih kua, to su im preporuivali ondanji lijenici, radije pozivali sveenike da
ih pokrope svetom vodicom i na taj nain otjeraju kuni otrov. S druge strane,
bilo je i onih koji su u tim tekim vremenima gubili vjeru u Boga i sveenike pa su u
nekim selima u okolici Poege, kako je zabiljeeno u jednom izvjetaju zagrebakom
biskupu 1739. godine, mladii i djevojke skidali sa sebe odjeu te plugom zaoravali oko
sela krug koji je predstavljao simboliku zatitu od kuge.2 Naravno, Crkva je na takva
rjeenja reagirala vrlo estoko i s velikom zabrinutou.
Za vrijeme dvije velike epidemije kuge u Slavoniji, posebno se tovao sv. Rok,
zatitnik od kune epidemije, gube, rana, kolere, invalida, kirurga, od bolesti ivotinja,
osobito pasa.3 U umjetnosti, sv. Rok se esto prikazuje u svojoj hodoasnikoj odjei
sa nazupenom koljkom, torbom, tapom i tikvicom, podiui svoju halju i pokazujui
ranu na svome bedru. esto se vidi u drutvu svoga vjernog psa.4
Nakon prestanka epidemije kuge u Vukovaru 1740. godine podignuta je zavjetna
kapela sv. Roka, a iste godine tome su svecu podignuli kapelu i graani osjekog
Gornjeg grada.5 Nakon druge velike epidemije kuge u Poegi je sagraena zavjetna
kapela sv. Roka 1796., a iste godine zavjetna kapelica posveena tome svecu sagraena
je i u Valpovu koju je dao podii barun Josef Ignatz Hilleprand von Prandau. Oko
same gradnje kapelice sv. Roka u Valpovu, postoji kontroverza koju pronalazimo u
knjizi: Kanonske vizitacije, Knjiga III. valpovako-miholjako podruje (1730.-1830.),
1
Skenderovi, Robert. 2009. Epidemije kuge 1739. i 1795. U Slavonija, Baranja i Srijem, vrela europske
civilizacije, prvi svezak, ur: Vesna Kusin, Branka ulc, 307-313. Zagreb: Galerija Klovievi dvori
2
Isto.
3
Isto.
4
urik, Vilko. 1995. Kapelica sv. Rok U Valpovaka upa, ur: Dragutin Slovaek, 52-53. Valpovo: Matica
hrvatska, ogranak Valpovo
5
Isto.
356
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370
Eduard Lackovi: Kapelica sv. Roka u Valpovu
357
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370
Eduard Lackovi: Kapelica sv. Roka u Valpovu
dvorjana pokapani i mjetani Valpova moe se saznati iz dvorske Matice umrlih koja
je voena ve od 1727. sve do 1776. godine kada prestaje evidentiranje koje prelazi u
upne Matice te na katastarskim kartama iz 1857. i 1863. godine.8
U vrijeme kada je u Slavoniji i Srijemu vladala
velika epidemija kuge Josef Ignatz, sin prvog vlasnika
valpovakog vlastelinstva baruna Petra II. Hillepranda
von Prandaua, dao je 1796. podii zavjetnu kapelicu
sv. Roka kako bi se preko ovoga sveca i samoga Boga,
izmolilo ouvanje i zatita grada Valpova i valpovakog
vlastelinstva. O tome svjedoi i izvorni latinski tekst koji
je uklesan na spomen-ploi u sredini proelja kapelice,
iznad ulaznih vrata:
Slika 3. Latinski tekst o izgradnji
(1796.) i obnovi (1860.) kapelice Prijevod latinskog teksta na hrvatski jezik, uklesan
sv. Roka u Valpovu je na spomen-ploi desno od ulaza u kapelicu:
Prema Kanonskim vizitacijama iz 1829. godine na
starom groblju uz grad, kapelica sv. Roka ispovjednika
izgraena je od vrstog materijala. Pod svodom je
poploena opekom, ima samo jedan oltar i 4 svijenjaka,
od kojih su 2 bakrena, dok se sve ostalo donosi iz matice.
Ima drveni toranj i u njemu se nalazi blagoslovljeno
zvono, teko 60 funti9, izliveno u Grazu 1738. godine,
Slika 4. Prijevod latinskog teksta
koje je ovamo preneseno iz vlastelinske kapele. Do ove
o izgradnji kapelice 1796. kapele ide procesija na 3. dan prosnih dana (utorak) i
na hrvatski jezik na blagdan svetog Roka (16. kolovoza).10
358
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370
Eduard Lackovi: Kapelica sv. Roka u Valpovu
359
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370
Eduard Lackovi: Kapelica sv. Roka u Valpovu
Kripta
Odmah kod ulaznih vrata kapelice
nalazi se otvor sa stubitem koji vodi u
kriptu koja je gotovo istih dimenzija kao i
sama kapelica. Otvor se prekriva masivnim
drvenim vratima, kako bi se nesmetano
moglo ulaziti u kapelicu, a kada bi se htjelo
u kriptu, vrata su se dizala. Interijer kripte je,
kao i kapelica, podijeljen na brod i svetite, a
u svetitu se nalazi i izvorna oltarna menza. Slika 8. Interijer kripte Pogled prema izlazu
Boni su zidovi kripte ritmizirani polustubovima koji nose pojasnice koje su paralelne s bonim
zidom i na koje nalijeu krino-bavasti svodovi. Svetite kripte je presvoeno plitkim
kupolastim svodom koji poiva na etverokutnoj osnovi.15 U zidove kripte, horizontalno su
urezana udubljenja u kojima se nalaze ljesovi valpovakih vlastelina (barunske obitelji
Prandau i grofovske obitelji Normann), a
udubljenja su zatvorena crnim mramornim
ploama s uklesanim imenima pokojnika.
Na ukupno 17 ploa mogu se iitati
tekstovi pisani latinskim, maarskim i
hrvatskim jezikom.
Mjesto u kripti za suprugu posljednjeg
valpovakog grofa Rudolfa I. Normanna
Ehrenfelkog, groficu Julijanu Normann
Ehrenfelku ro. Vest, ostalo je prazno.
Naime, nakon smrti supruga 1942. godine
i odlaska sina Rudolfa II. Konstantina
s obitelji u Austriju, Julijana ostaje u
Slika 9. Nadgrobni spomenik grofice Julijane
dvorcu Prandau-Normann kao posljednji
Normann Ehrenfelke i sina Rudolfa II. predstavnik grofovske obitelji sve do 1945.
Konstantina u Austriji (MV-2350)
14
Stani, Damir. 1998. Zaboravljeni jubilej 200 godina kapelice sv. Roka na Zelenom brijegu U Valpovaki
godinjak br. 3, ur: Stjepan Najman, 111-120. Valpovo: Ogranak Matice hrvatske Valpovo
15
Arhiv rimokatolike upe Valpovo (Arhitektonski podatci su preuzeti iz novijeg rjeenja Ministarstva kulture o
dodijeli svojstva kulturnog dobra kapelici sv. Roka u Valpovu u Ulici J.J. Strossmayera, na k.. 309, k. Valpovo.
Klasa: UP-I-612-08/04-01/332, Urbroj: 532-10-1/8( JB)-04-2, Zagreb, 23. rujna 2004.)
360
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370
Eduard Lackovi: Kapelica sv. Roka u Valpovu
Slika 11. Grob Karla grofa Normanna Slika 12. Grob Ivane Flore pl.
Ehrenfelkog Radivojevi ro. barunice Hilleprand
von Prandau
16
Pauak, Mirjana. 2015. Valpovaki vlastelini Julijana Normann Ehrenfelka (1868.-1959.) U Katalog
izlobe Tiskana ostavtina valpovakih vlastelina, ur: Mirjana Pauak, 4-7. Valpovo: Ustanova za kulturne
djelatnosti Ante Evetovi Miroljub Valpovo
361
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370
Eduard Lackovi: Kapelica sv. Roka u Valpovu
362
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370
Eduard Lackovi: Kapelica sv. Roka u Valpovu
Slika 14. Kapelica sv. Roka prije obnove (2006.) Slika 15. Kapelica sv. Roka
prije obnove - Pogled sa
zadnje strane (2006.)
Slika 19. Svetite kapelice sv. Roka Slika 20. Interijer kapelice sv. Roka
nakon obnove nakon obnove - Pogled sa svetita
363
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370
Eduard Lackovi: Kapelica sv. Roka u Valpovu
Slika 21. Prethodna najava obiljeavanja Slika 22. Pozivnica s programom obiljeavanja
Dana progona i otvaranja Memorijalnog Dana progona i otvaranja Memorijalnog
centra Podunavskih vaba u Hrvatskoj centra Podunavskih vaba u Hrvatskoj
U Memorijalnom centru su prikazane injenice o naseljavanju Podunavskih vaba
u Hrvatskoj od kraja 17. stoljea, njihov razvitak do 1945. godine te njihov tragian kraj i
praktiki nestanak iz Hrvatske nakon Drugog svjetskog rata kada su oni nepravedno od
22
Isto.
364
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370
Eduard Lackovi: Kapelica sv. Roka u Valpovu
Zakljuak
Kapelica sv. Roka u Valpovu jedinstveni je primjer sakralnog i grobnikog
graditeljstva na ovim prostorima. Ova isprva kasnobarokna kapelica, podignuta na
Zelenom brijegu u Valpovu u vrijeme kada je Slavoniju zahvatila druga velika
epidemija kuge (1795. godine), sluila je kao utoite stanovnitvu koji su se zavjetovali
sv. Roku i samome Bogu te se molili za ouvanje i zatitu grada Valpova i valpovakog
vlastelinstva. Prvom velikom obnovom 1860. godine, od strane baruna Gustava
Hillepranda von Prandaua, kapelica postaje obiteljska grobnica valpovakih vlastelina
- baruna Hilleprand von Prandau. Podzidavanjem kripte u kojoj se danas nalazi 17
23
Trischler, Renata, Puncer, Milko. 2008. Kapela sv. Roka u Valpovu Budui memorijalni centar Podunavskih
vaba u Hrvatskoj U Valpovaki godinjak br. 13, ur: Stjepan Najman, 114-124. Valpovo: Ogranak Matice
hrvatske Valpovo i Arhiv rimokatolike upe Valpovo
24
Arhiv rimokatolike upe Valpovo
25
Slubene internetske stranice Njemake narodnosne zajednice-Zemaljske udruge Podunavskih vaba u
Hrvatskoj, Osijek. Spomenici. http://deutsche-gemeinschaft.eu/memorijalni-centar-podunavskih-svaba-
u-hrvatskoj/ (22. srpnja 2016. godine)
365
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370
Eduard Lackovi: Kapelica sv. Roka u Valpovu
366
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370
Eduard Lackovi: Kapelica sv. Roka u Valpovu
Literatura
1. urik, Vilko. 1995. Kapelica sv. Rok U Valpovaka upa, ur: Dragutin Slovaek, 52-53.
Valpovo: Matica hrvatska, ogranak Valpovo
2. Enciklopedija likovnih umjetnosti, svezak 4, ur: Slavko Eatui, Andre Mohorovii, Mirko
eper, 648. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1966.
3. Najman, Stjepan, Miloevi, Dragan. 2007. Stara valpovaka groblja U Valpovaki godinjak
br. 12, ur: Stjepan Najman, 96-109. Valpovo: Ogranak Matice hrvatske Valpovo
4. Pauak, Mirjana. 2015. Valpovaki vlastelini Julijana Normann Ehrenfelka (1868.-1959.)
U Katalog izlobe Tiskana ostavtina valpovakih vlastelina, ur: Mirjana Pauak, 4-7.
Valpovo: Ustanova za kulturne djelatnosti Ante Evetovi Miroljub Valpovo
5. Skenderovi, Robert. 2009. Epidemije kuge 1739. i 1795. U Slavonija, Baranja i Srijem, vrela
europske civilizacije, prvi svezak, ur: Vesna Kusin, Branka ulc, 307-313. Zagreb: Galerija
Klovievi dvori
6. Sran, Stjepan. 2005. Kanonske vizitacije, Knjiga III. valpovako-miholjako podruje (1730.-
1830.), ur: Stjepan Sran, 61., 513., 527. Osijek: Dravni arhiv, akovo: Biskupija akovaka
i Srijemska
7. Stani, Damir. 1998. Zaboravljeni jubilej 200 godina kapelice sv. Roka na Zelenom brijegu
U Valpovaki godinjak br. 3, ur: Stjepan Najman, 111-120. Valpovo: Ogranak Matice
hrvatske Valpovo
8. Trischler, Renata, Puncer, Milko. 2008. Kapela sv. Roka u Valpovu Budui memorijalni centar
Podunavskih vaba u Hrvatskoj U Valpovaki godinjak br. 13, ur: Stjepan Najman, 114-
124. Valpovo: Ogranak Matice hrvatske Valpovo i Arhiv rimokatolike upe Valpovo
Ostali izvori:
1. Arhiv rimokatolike upe Valpovo
2. Slubene internetske stranice Njemake zajednice-Zemaljske udruge Podunavskih vaba u
Hrvatskoj, Osijek. Spomenici. http://deutsche-gemeinschaft.eu/memorijalni-centar-
podunavskih-svaba-u-hrvatskoj/ (14. rujan 2017. godine)
367
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370
Eduard Lackovi: Kapelica sv. Roka u Valpovu
368
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370
Eduard Lackovi: Kapelica sv. Roka u Valpovu
369
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370
Eduard Lackovi: Kapelica sv. Roka u Valpovu
370
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 371-380
Mihael Sui: Naselje Velikovci primjer demografske promjene i sudbine Folksdojera
371
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 371-380
Mihael Sui: Naselje Velikovci primjer demografske promjene i sudbine Folksdojera
Uvod
Prouavajui povijest prve polovice 20. stoljea dananjih Valpovtine i Miholjtine
moemo istaknuti pojedina naselja koja su doivjela velike demografske i gospodarske
promjene uzrokovane irim politikim i drugim procesima. Jedno je od tih naselja i
Velikovci.
Uzimajui u obzir veliku koliinu literature, a naroito neobjavljenih pisanih i
drugih povijesnih izvora vezanih uz demografske promjene i sudbine Folksdojera
u Velikovcima lanak je napisan u obliku okvirnog uvida u povijest velikovakih
Folksdojera. Cilj je priloga u prvom redu upoznati javnost s okvirnim demografskim,
drutvenim i politikim procesima koji su utjecali na razvoj jednog slavonskog naselja.
Prema tome, nameu se neka pitanja na koja e se okvirno pokuati dati odgovor. U
prvom redu koje su bile dobne skupine nekadanjih Velikovanki i Velikovana koji
su ivjeli u slavonskoj ravnici do sredine 1940-ih godina. Takoer i je li njihova sudbina
dio smiljenog plana od strane nove komunistike vlasti.
1
Hrvatski dravni arhiv (HDA), Kartografska zbirka, Ichonographia districtus Valpoviensis cum suis pagis
appertinentys et limitibus; Valenti Mirko, ur., Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljea Virovitika
upanija ( sv. 6. ), Zagreb 2002, 194-195 i sekcija 24; The Second Military Survey (1806-1869), pristup 27.
kolovoza 2017., http://mapire.eu/en/map/secondsurvey/?layers=osm%2C5%2C42&bbox=1203423.87183
52532%2C5310329.2280948255%2C2844679.7431745576%2C6636053.0466729235; Jeli Tomislav, ur.,
kolski atlas, 2. izd. Zagreb 2003, 34-35.
372
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 371-380
Mihael Sui: Naselje Velikovci primjer demografske promjene i sudbine Folksdojera
magistrale koji povezuje Osijek s Valpovom i Donjim Miholjcem nakon kojega se spaja
kod Slatine s drugim krakom magistrale koji spaja Osijek s Naicama, Orahovicom i
Slatinom. Taj je kopneni put bio vaan za gospodarski razvoj naselja prema kojemu je
isto bilo i orijentirano kako moemo vidjeti na zemljovidima.
2
Valenti Mirko, ur., Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljea Virovitika upanija ( sv. 6. ), Zagreb
2002, sekcija 24.
373
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 371-380
Mihael Sui: Naselje Velikovci primjer demografske promjene i sudbine Folksdojera
3
Karaman Igor, Valpovako vlastelinstvo: ekonomsko-historijska analiza, Zagreb 1962., V. i 28; Mauran Ive,
Valpovo: sedam stoljea znakovite prolosti, Valpovo 2004., 81.
4
Gaea Nikola, Agrarna reforma i kolonizacija u Jugoslaviji 1945.-1948, Novi Sad 1948., 209; Geiger Vladimir,
Nestanak Folksdojera, Zagreb 1997., 23.
5
Mirni Josip, Nemci u Bakoj u Drugom svetskom ratu, Novi Sad 1974., 26-27.
6
Janjetovi Zoran, Logorisanje vojvoanskih Nemaca od novembra 1944. do juna 1945. godine, Tokovi istorije
4, Beograd 1997., 163.
374
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 371-380
Mihael Sui: Naselje Velikovci primjer demografske promjene i sudbine Folksdojera
7
Geiger Vladimir, Nestanak Folksdojera, Zagreb 1997., 27; Geiger Vladimir, Logori za Folkdojere u Hrvatskoj
nakon Drugog svjetskog rata 1945.-1947., asopis za suvremenu povijest 38, Zagreb 2006, 1085; Sui
Mihael, Sudbina jugoslavenskih Folksdojera-splet nesretnih okolnosti ili plan, Essehist: asopis studenata
povijesti i drugih drutveno-humanistikih znanosti 7, Osijek 2016., 106.
8
Slubeni list Demokratske Federativne Jugoslavije, br. 2., 1945., 13.
9
Slubeni list Demokratske Federativne Jugoslavije, br. 56., 1945., 509.
10
Sienkiewicz Witold i Hryciuk Grzegorz, Wysiedlenia, wypdzenia i ucieczki 19391959: atlas ziem Polski: Polacy,
ydzi, Niemcy, Ukraicy, Warsaw 2008., 187; Spieler Silke, Vertreibung und Vertreibungsverbrechen 19451948.,
Bonn 1989., 40; Haar Ingo, Straty zwiazane z wypedzeniami: stan bada, problemy, perspektywy, Polski
Przegld Dyplomatyczny 5, Warszawa 2007., 17; Sui Mihael, Sudbina jugoslavenskih Folksdojera-splet
nesretnih okolnosti ili plan, Essehist: asopis studenata povijesti i drugih drutveno-humanistikih znanosti 7,
Osijek 2016., 107.
375
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 371-380
Mihael Sui: Naselje Velikovci primjer demografske promjene i sudbine Folksdojera
11
Geiger Vladimir, ur., Radni logor Valpovo 1945.-1946., Osijek 1999., 9-16.
12
Isto, 130, 131.
376
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 371-380
Mihael Sui: Naselje Velikovci primjer demografske promjene i sudbine Folksdojera
djece koja nijesu sposobna za rad i to sam razpodijelio na gore navedene ciglane. Budui
da ostali broj radnika jo do danas nije prispio ovdje, ovime molim gornji naslov da
uurba za potranjom istih radnika. Tijekom istog mjeseca proelnik Stjepan Nemet
za istu ciglanu nekadanjeg naselja s veinskim folksdojerskim stanovnitvom trai
hranu za 11 slobodnih i 17 logorskih radnika.13
Na osnovi popisa upuenih na vanjski rad iz Radnog logora Valpovo 1945. i 1946.
godine moemo vidjeti i da su pojedinci rodom iz Velikovaca radili i druge poslove koji
nisu ukljuivali niti rad na polju niti rad u ciglani. Tako je Julija roena 1912. godine
iz Velikovaca bila 7. travnja 1946. izuzeta na rad kod izuzimatelja Logorske milicije.
Za neke se navodi samo da su slani na vanjski rad, ali ne i gdje. To je sluaj kod Lize
(roene 1932.), Roze (roene 1935.) i Terezije (roene 1912.) Faj iz Velikovaca. Za
prve je dvije napisano da su djeca, a za posljednju da je kuanica. Slian je sluaj bio
i kod dvojice ima Gajera iz Velikovaca. Uz obojicu ne pie gdje su radili, ali pie da
su radnici.14
Takoer su kao i svi ostali i velikovanski Folksdojeri umirali od razliitih bolesti.
U prvom redu od tifusa, dizenterije, ali i od iznemoglosti od loih uvjeta ivota, a na
koje je utjecao i rad na navedenim poljoprivrednim dobrima ili u ciglanama. Tako je
19. oujka 1946. godine umrla u prostoru logora Valpovo Terezija Aman, roena 1897.
godine u Velikovcima. Komanda je radnog logora napomenula da je potonja umrla
od kljenuti srca, odnosno miine slabosti srca. Sahranjena je u roku jednog dana na
valpovakom groblju. Za neke se koji su umrli kao logorai valpovakog logora ne zna,
nije zapisano gdje su pokopani. Moemo navesti sluajeve Ivana Hetiha (roen 1861.)
koji je roen u Apatinu, a ivio je u Velikovcima i Kate Gajer (roena 1878.). Oboje su
umrli u listopadu 1945. godine.15 Velikovanke i Velikovani koji su izdrali teak i
mukotrpan jednogodinji logoraki ivot putani su iz logora tijekom travnja i svibnja
1946. godine. Jedna je od primjera i Terezija Aman, roena 1926. godine. Njezinu je
otpusnicu u ime uprave logora potpisao drug Globonik. Istog je dana, 29. travnja
otputena i Kata Aman koja je roena 1939. godine. Obje su morale: otputovati u
mjesto Velikovci i javiti se narodnim vlastima.16
Zakljuak
Na osnovi svega navedenoga moemo doi do nekih okvirnih teza koje e se
moi tijekom daljnjih istraivanja produbljivati uz koritenje arhivske grae. Takoer
ne smijemo izostaviti niti usmena izlaganja sudionika dogaaja iz 1930-ih i 1940-ih
godina. U prikupljanju e potonjih veliku ulogu odigrati i metode oralne povijesti.
13
Isto, 33, 35.
14
Isto, 207, 217.
15
Isto, 270, 271.
16
Isto, 120,121.
377
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 371-380
Mihael Sui: Naselje Velikovci primjer demografske promjene i sudbine Folksdojera
378
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 371-380
Mihael Sui: Naselje Velikovci primjer demografske promjene i sudbine Folksdojera
BIBLIOGRAFIJA
Gaea, Nikola. Agrarna reforma i kolonizacija u Jugoslaviji 1945. 1948. Novi Sad: Matica srpska,
1984.
Geiger, Vladimir. Logori za Folkdojere u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata 1945.- 1947.
asopis za suvremenu povijest 38, Zagreb, 2006: 1081-1100.
Geiger, Vladimir. Nestanak Folksdojera. Zagreb: Nova stvarnost, 1997.
Geiger, Vladimir. Radni logor Valpovo 1945.-1946. Osijek: Njemaka narodnosna zajednica
Zemaljska udruga Podunavskih vaba u Hrvatskoj, 1999.
Haar, Ingo. Straty zwiazane z wypedzeniami: stan bada, problemy, perspektywy. Polski Przegld
Dyplomatyczny 5, Warszawa, 2007: 11-26.
Hrvatski dravni arhiv (HDA), Kartografska zbirka, Ichonographia districtus Valpoviensis cum suis
pagis appertinentys et limitibus
Janjetovi, Zoran. Logorisanje vojvoanskih Nemaca od novembra 1944. do juna 1945. godine.
Tokovi istorije 4, Beograd, 1997: 151-164.
Jeli, Tomislav. ur., kolski atlas, 2. izd. Zagreb: Alfa, 2003.
Karaman, Igor. Valpovako vlastelinstvo: ekonomsko-historijska analiza. Zagreb: JAZU, 1962.
Mauran, Ive. Valpovo: sedam stoljea znakovite prolosti. Valpovo: Ogranak Matice hrvatske
Valpovo, 2004.
Mirni, Josip. Nemci u Bakoj u Drugom svetskom ratu. Novi Sad: Prosveta, 1974.
Sienkiewicz, Witold i Grzegorz Hryciuk. Wysiedlenia, wypdzenia i ucieczki 19391959: atlas ziem
Polski: Polacy, ydzi, Niemcy, Ukraicy. Warsaw: Demart, 2008.
Slubeni list Demokratske Federativne Jugoslavije, br. 2. 1945.
Slubeni list Demokratske Federativne Jugoslavije, br. 56. 1945.
Spieler, Silke. Vertreibung und Vertreibungsverbrechen 19451948. Bonn: Kulturstiftung der
deutschen Vertriebenen, 1989.
Sui, Mihael. Sudbina jugoslavenskih Folksdojera-splet nesretnih okolnosti ili plan, Essehist:
asopis studenata povijesti i drugih drutveno-humanistikih znanosti 7, Osijek, 2016: 105-110.
The Second Military Survey (1806-1869). Pristup 27. kolovoza 2017., http://mapire.eu/en/map/se
condsurvey/?layers=osm%2C5%2C42&bbox=1203423.8718352532%2C5310329.22809482
55%2C2844679.7431745576%2C6636053.0466729235.
Valenti, Mirko, ur. Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljea Virovitika upanija ( sv. 6.
), Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2002.
379
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 371-380
Mihael Sui: Naselje Velikovci primjer demografske promjene i sudbine Folksdojera
380
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 381-386
Branislav Milii, Jelena ervenjak Kmoniek: Novogodinji koncert Bekih...
381
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 381-386
Branislav Milii, Jelena ervenjak Kmoniek: Novogodinji koncert Bekih...
Uvodne napomene
Povod pisanju rada je obiteljska tradicija gledanja Novogodinjeg koncerta Bekih
filharmoniara, a povezana je s prigodnim potanskim markama Republike Austrije
koja u Muzeju Slavonije potjee iz osobne zbirke osjekog trgovca i filatelista Ivana
Miliia (1922.-2012.). Literatura o filateliji kao (moguoj) muzejskoj grai vrlo je
malobrojna kada s radi o literaturi ili lancima na hrvatskom jeziku. Ovim radom se
zapravo nastojalo prikazati potansku marku kao muzejski predmet i njezinu obrada
kao muzejskog predmeta unutar jedne teme.
1
Zbog relativno malog broja izvora podaci za Novogodinji koncert preuzeti sa stranica:
Dr. Clemens Hellsberg, The History of the New Years Concert, (osobni prijevod BM) dostupno na: https://www.
wienerphilharmoniker.at/new-years-concert/history, https://hr.wikipedia.org/wiki/Novogodi%C5%A1nji_
koncert_Be%C4%8Dkih_filharmoni%C4%8Dara
382
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 381-386
Branislav Milii, Jelena ervenjak Kmoniek: Novogodinji koncert Bekih...
383
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 381-386
Branislav Milii, Jelena ervenjak Kmoniek: Novogodinji koncert Bekih...
384
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 381-386
Branislav Milii, Jelena ervenjak Kmoniek: Novogodinji koncert Bekih...
385
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 381-386
Branislav Milii, Jelena ervenjak Kmoniek: Novogodinji koncert Bekih...
386
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 387-398
Nika Nezirovi: Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski amac)
Nijemci i Austrijanci
u Bosanskoj Posavini
(Osvrt na Bosanski amac)
387
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 387-398
Nika Nezirovi: Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski amac)
O doseljenim obiteljima
Kao i u drugim krajevima nekadanje Austro-Ugarske Monarhije tako su i u
Bosni i Hercegovini ivjeli Nijemci i Austrijanci kao najmlaa kolonizacijska skupina
u jugoistonoj Evropi.1
Pored tragova u srednjem vijeku o nazonosti stanovnika njemakog porijekla,
najznaajnije razdoblje njihovog naseljavanja u Bosni i Hercegovini je od 1878. pa do
1941. godine.
Tu su, kao i u Bosanski amac, grad na uu rijeke Bosne u Savu, doselili najvie
iz june Maarske (Bake i Banata), te leske, Saksonije, Galicije, Austrije i drugih
podruja. Veliko znaenje u tome imao je vrhbosanski nadbiskup Josip tadler koji je za
potrebe njihove kolonizacije u okolici Bosanskog amca kupio jedan oblinji spahiluk.2
Istodobno je i Austro-Ugarska Monarhija od bosanskih begova i aga otkupljivala
zemljite u zlatu i osnivala njemake kolonije, dajui svakom od doseljenika po 50
dunuma i novanu pomo za izgradnju kue, tale, upe, bunara i slino.
Ti su naseljenici bili osnova austrijske politike njihova doseljavanja s namjerom da
se ti gospodarski, ali i u drugim segmentima ivota zaostali krajevi uzdignu na jednu
viu razinu i da se u Bosnu i Hercegovinu donese jedan novi razvijeni drutveni sustav.
U Bosanskoj Posavini su osnovali i oko 20 sela, kao i bosanske njemake kolonije,
uglavnom u Bosanskoj Posavini. Radi se o slobodnim neerarskim njemakim kolonijama
i erarskim njemakim kolonijama.3
Cjelovite statistike o pridolim Nijemcima i Austrijancima u amcu nema. Postoje
necjeloviti podaci budui da su popisi voeni prema razliitim kriterijima. Tako su to
ili popisi prema vjeroispovijedi, pokrajini odakle dolaze i slino, tako da se u njima ne
navodi pripadnost njemakom ili austrijskom kulturnom krugu. Jedini pokazatelj je
jezik kojim su se stanovnici sluili.
Od amakih njemakih i austrijanskih porodica i pojedinaca pominju se: Altgajer
(Andrija, koji je bio uitelj u amcu inae bliski roak Branimira Altgajera (voe
njemake narodnosne skupine u NDH) na iji je nagovor preao u Osijek), Balog
(ugostitelji-pivari, Franjo i Roza, porijeklom iz Austrije, roditelji uvene pozorine
glumice prvakinje HNK u Osijeku Mice Balog-Gavrilovi), Bandl (tefan Bandl,
porijeklom iz sjeverne Austrije, ef rijene agencije, 1860-1921, koji je imao brojno
1
Vladimir Geiger, Skica za povijest Nijemaca i Austrijanaca u Bosni i Hercegovini s posebnim osvrtom na
njihovu sudbinu tijekom Drugog svjetskog rata i u porau., Hercegovina, asopis za kulturno i povijesno
naslijee, god. XXVI, br. 1 (26), Filozofski fakultet Sveuilita u Mostaru Studij povijesti i Hrvatski institut
za povijest, Zagreb, Mostar, 2015. str. 266.
2
Srpski sion, Sremski Karlovci, god. XII, br. 7 od 17. 2. 1902., str. 110.
3
Ivan Balta Njemake kolonije u bosanskoj Posavini krajem 19. stoljea, Godinjak Njemake narodnosne
zajednice VGD Jahrbuch 2004. Urednici: Renata Triler, Nikola Mak, Osijek, 2004. str. 212-215.
388
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 387-398
Nika Nezirovi: Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski amac)
4
o ijem je krinom putu istraivao i pisao dr. sci. Vladimir Geiger.
5
Mate Rupi, Vladimir Geiger, Branko Ostajmer. lanak, Uhienja i likvidacije u selima kotara Donji Andrijevci
novim vlastima nepoudnih osoba pred izbore za Ustavotvornu skuptinu 1945. godine. SP br. 1. Zagreb
2014. 79-100. str. 85.
6
Trgovac A. Findler iz amca u Bosni je prijavio trgovakog putnika Johana Gautiera iz Rudolfsheima za
otuenje iznosa od 220 florina iz kase ovog trgovca. Putnik je uhapen. Izvor: Deutsches Volksblatt, Wien br.
1626 od 13. 7. 1893., str. 6.
389
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 387-398
Nika Nezirovi: Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski amac)
7
Hof- und Staats- Handbuch der sterreichisch-Ungarisch Monarchie fr das Jahr 1908., Wien, 1908., str. 1148.
8
Na katolikom groblju u amcu postoji jedan spomenik na kome pie: Anna Dellin koja je tragino poginula
9. 12. 1909. u 5. godini ivota. Prema sjeanju graana djevojica je pala sa lepa u Savu. Vodena struja ju je
odnijela pod lep gdje se udavila. Njena majka se zvala Adela Dellin koja se nalazila u periodu od 27. 8. do 3.
9. 1912. u banji pored Graza. Tu je zavedena u spisak Kurliste kao Baummeistergattin in Bosnisch amac.
Izvor: Grazer Tagblatt br. 289 od 19. 10. 1912., str. 11.
9
Esad Tihi, Bosanski amac kroz historiju, od postanka naselja do zavretka Drugog svjetskog rata, Sarajevo, 2005.
str. 87.
10
Esad Tihi, Bosanski amac kroz historiju, od postanka naselja do zavretka Drugog svjetskog rata, Sarajevo, 2005.
str. 163.
11
Esad Tihi, Bosanski amac kroz historiju, od postanka naselja do zavretka Drugog svjetskog rata, Sarajevo, 2005.
str. 98.
12
Adresar Kraljevine SHS Beograd 1929. Naklada Jugoslovensko Rudolf Mosse a.d. Beograd-Zagreb. str. 7-8.
13
Adresar Kraljevine SHS Beograd 1929. Naklada Jugoslovensko Rudolf Mosse a.d. Beograd-Zagreb. str. 7-8.
14
Adresar Kraljevine SHS Beograd 1929. Naklada Jugoslovensko Rudolf Mosse a.d. Beograd-Zagreb. str. 7-8.
15
U Popisu maturanata poeke gimnazije od 1901. do 1939., navodi se da je uenik od 1902./1903. bio Rudolf
Lobenwein i da je isti maturirao 1908.
16
Vreme, Beograd, br. 4461od 12. 6. 1934., str. 10.
390
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 387-398
Nika Nezirovi: Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski amac)
Walentin Wolf koji je bio vrlo struan. Tu funkciju je obavljao sve do 1937. godine.17
Brandsajner Terezija roena 15. 10. 1902. godine u Apatinu, domaica, koja je vjenana
2. 3. 1937. za Sali Sulju roenog 1898. godine porijeklom iz Gradaca. Oni su ivjeli
u amcu. Dok je na adresi Vojvode Miia 10 u amcu stanovala Nemet Viktorija
nezakonita ena Sulejmanovi Age (1893.) piljara iz Bos. amca. Poslije Drugog
svjetskog rata u amcu su kao ljekari - zarobljenici radili: dr. ic (Schitz), a potom
takoer njemaki zarobljenik, oficir dr. Georg Kahel iz Karlsruea. Ostao je ovdje do
1950-tih godina, ivio je u Filipovia kui u Slavonskom amcu. U narodu zvani dr.
vabo. U Bos. amcu se negdje moe nai podatak da je ivjela izvjesna Erlich Paula i
pomen Erlichove pustare. Svakako da je bilo i uitelja koji su imali njemaka prezimena
i imena i to: Ema Halwaks, Ljudevit pl. Mller, Katarina Masz, Elza Knig, njen mu
Emil Knig je bio posljednji austrougarski upravitelj kotarske ispostave Bos. amac u
periodu 1916-1918. godine.
Obiljeje ivljenja
amaki Nijemci i Austrijanci su imali raznovrstan i bogat drutveni ivot koji
se ogledao u pismenosti, radinosti, tedljivosti i predanosti radu. Ukljueni su u rad
skoro svih poznatih drutava u gradu ope drutvenog znaaja: Dobrovoljno vatrogasno
drutvo, Lovako drutvo, tamburaka, pjevaka, kulturna, vojnika, sportska ili pak
cehovska drutva. Donijeli su u Bosanski amac novi nain odjevanja, ivljenja i pogleda
na svijet ak i novosti u kulinarstvu. U to doba je nastao ak i jedan valcer pod nazivom
Veseli amanin koji je izvoen na zabavama ali ije su partiture danas izgubljene.
Djecu su odgajali u njemakom duhu ali i potovanju drugih. Osnivane su i
njemake kole posebno u njemakim kolonijama. Nijemci su imali i svoje udruenje
osnovano 1909. godine u Bosni i Hercegovini.
U gradu amcu veinom su se zapoljavali kao dravni slubenici: geometri,
putari, umari, veterinari, lijenici, brodari, potari, uitelji i drugi. Naravno da je bilo
i trgovaca, zanatlija, posjednika i slino.
Prema popisu stanovnika Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca iz 1921. godine
na podruju Kotarske ispostave Bosanski amac 35 osoba govorilo je njemakim
jezikom. Isti podatak navodi sljedei popis Kraljevine Jugoslavije iz 1931. godine.18
17
On je ivio u Slavonskom amcu. Kao upraviteljica imanja porodice plemenitih Phillipovi de Freudenberg
iz Slavonskog amca pominje se izvjesna frau Wolf. To imanje se nalazilo dijelom na bosanskoj strani pored
naselja Kadar i Vrbovac. Njihov sin je bio prof. dr. sc. Anelko Wolf roen u Slavonskom amcu 1922 Zagreb
2007. ugledni epidemiolog i dermatovenerolog. Bio je i zamjenik direktora Medicinskog fakulteta u Rijeci.
18
Slubeni popisi stanovnitva za 1921. godinu i 1931. godinu.
391
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 387-398
Nika Nezirovi: Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski amac)
19
Vladimir Geiger, Skica za povijest Nijemaca i Austrijanaca u Bosni i Hercegovini s posebnim osvrtom na
njihovu sudbinu tijekom Drugog svjetskog rata i u porau., Hercegovina, asopis za kulturno i povijesno
naslijee, god. XXVI, br. 1 (26), Filozofski fakultet Sveuilita u Mostaru Studij povijesti i Hrvatski institut
za povijest, Zagreb, Mostar, 2015., str. 271.
20
Vladimir Geiger, lanak Sudbina Bosansko-hercegovakih Nijemaca (II)., Politiki zatvorenik, Zagreb, travanj/
svibanj/lipanj, 2015. br. 262-263. 25. Preuzeto iz: Hrvatski dravni arhiv. Zagreb, Ministarstvo vanjskih poslova
Nezavisne Drave Hrvatske, kut. 3. Utanaenje izmeu vlade NDH i Njemake vlade o selidbi pripadnika
njemake narodnosti sa stanovitih podruja NDH u Njemaki Reich od 30. rujna 1942.
392
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 387-398
Nika Nezirovi: Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski amac)
21
Vladimir Geiger, Branko Kranjev, Radni logor ipovac-Naice 1945.-1946. , Naice, 2015. str. 166.
22
Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Fond Zemaljska komisija za utvrivanje ratnih zloina okupatora i
njihovih pomagaa (ZKRZ) za Bosnu i Hercegovinu, Inv. br. 59, rb. 67, kut. 6. Zahvaljujui ljubaznosti dr.
sc. Vladimira Geigera iz Zagreba.
23
Poslat autoru ljubaznou dr. sci. Vladimira Geigera iz Zagreba.
393
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 387-398
Nika Nezirovi: Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski amac)
Franjo koji je jedno vrijeme iza okupacije boravio u amcu, da bi 1944. godine otiao
u Njemaku, nije se vratio te se sada tamo i nalazi. Brandvajner Franjo, zemljoradnik,
slabog imovnog stanja, koji se nalazi na slobodi i sada ivi u selu Tiina pored Bos.
amca. On nije odveden u logor iz razloga to se nije niim ogrijeio o NOV, te
imenovani nije ni bio lan Kulturbunda niti se uopte isticao kao Nijemac, te se isti
nije ogrijeio o na narodni pokret.24
Pratei te podatke i u potonjim desetljeima uoava se da je 1991. na podruju
opine Bosanski amac ivjelo 10 Nijemaca (prema naciji), a prema njemakom jeziku
koji su uzeli kao maternji njih 25.25
Slika iz lova u Bos. amcu, s lijeva na desno sjede: Anto Duji (gradonaelnik i veleposjednik),
Petar pl. Philipovi (veleposjednik i trgovac iz Slavonskog amca) i Franjo Hanamann (izumitelj
i univerzitetski profesor). Ljubaznou unuke Ante Dujia, Jasne Despot iz Sarajeva.
24
Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Fond Zemaljska komisija za utvrivanje ratnih zloina okupatora i
njihovih pomagaa (ZKRZ) za Bosnu i Hercegovinu, Inv. br. 59, rb. 67, kut. 6. Zahvaljujui ljubaznosti dr.
sc. Vladimira Geigera iz Zagreba.
25
Zvanini popis stanovnitva za 1991. godinu.
394
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 387-398
Nika Nezirovi: Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski amac)
Zakljuak
Nijemci i Austrijanci u periodu svoga ivljenja u Bosanskom amcu od 1878.
godine pa sve do zavretka Drugog svjetskog rata su donijeli novi nain ivota u jednu
orijentalnu sredinu. Sa drugaijim pogledima na ivot, rad, sa svojom pismenou,
radinou i upornou uzdigli su ovu malu varoicu u rang zvanino proglaenog 1885.
godine naseljenog gradskog mjesta. Kao i u drugim krajevima zemlje teko su doivjeli
propast Austro-Ugarskog Carstva meutim konslidovali su svoje redove okrenuvi se
svojim poslovima i vjeri, sa dolaskom nacista na vlast ipak nisu svi podlegli nacistikoj
propagandi nego su zadrali dobre i bliske ljudske odnose sa drugim narodima i vjerama
koji su ivjeli u malom Bosanskom amcu. Na poetku rata ukljueni u redove vojske
i drugih formacija, te u rad Kulturbunda koji gasi svoj rad u amcu sa njihovim
iseljavanjem prvo u Poljsku tokom rata, da bi pak oni koji su preostali po zavretka
rata doivjeli istu sudbinu kao i u drugim mjestima i nali su se pod udarom kolektivne
krivnje za rat i stradanja. Proavi skoro sve logore koje su nove vlasti formirale za njih
ovi amaki Nijemci i Austrijanci su se nali uglavnom u dijelovima dananje Hrvatske
i veih gradova te i u drugim zemljama gdje i danas ive njihovi potomci.
395
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 387-398
Nika Nezirovi: Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski amac)
Arhivski fondovi:
Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Fond Zemaljska komisija za utvrivanje
ratnih zloina okupatora i njihovih pomagaa (ZKRZ) za Bosnu i Hercegovinu. Inv.
br. 59, rb. 67, kut. 6. Zahvaljujui ljubaznosti dr. sc. Vladimira Geigera iz Zagreba.
Privatna arhiva autora.
Literatura:
Adresar Kraljevine SHS, Beograd 1929. Naklada Jugoslovensko Rudolf Mosse a.d. Beograd-
Zagreb.
Balta Ivan, Njemake kolonije u bosanskoj Posavini krajem 19. stoljea, Godinjak Njemake
narodnosne zajednice VGD Jahrbuch 2004. Urednici: Renata Triler, Nikola Mak, Osijek, 2004.
Deutsches Volksblatt, Wien, br. 1626 od 13. srpnja 1893.
Geiger Vladimir Skica za povijest Nijemaca i Austrijanaca u Bosni i Hercegovini s posebnim
osvrtom na njihovu sudbinu tijekom Drugog svjetskog rata i u porau., Hercegovina, asopis
za kulturno i povijesno naslijee, god. XXVI, br.1 (26), Filozofski fakultet Sveuilita u
Mostaru Studij povijesti i Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Mostar, 2015.
Geiger Vladimir, lanak Sudbina Bosansko-hercegovakih Nijemaca (II), Politiki zatvorenik,
Zagreb, travanj/svibanj/lipanj, 2015.
Geiger Vladimir, Kranjev Branko, Radni logor ipovac-Naice 1945.-1946. , Naice, 2015.
Grazer Tagblatt, Graz, br. 289 od 19. listopada 1912.
Hof-und Staats-Handbuch der sterreichish-Ungarisch Monarchie fr das Jahr 1908., Wien, 1908.
Popis stanovnitva, 31. sijenja 1921., Opta dravna statistika, Beograd, knjiga I.
Popis stanovnitva, 31. oujka 1931. Opta dravna statistika, Beograd, knjiga II. 1938.
Popis stanovnitva za 1991. godinu
Rupi Mate, Geiger Vladimir, Ostajmer Branko. lanak Uhienja i likvidacije u selima kotara
Donji Andrijevci novim vlastima nepoudnih osoba pred izbore za Ustavotvornu skuptinu
1945. godine, SP, br. 1, Zagreb, 2014.
Srpski sion, Sremski Karlovci, god. XII, br. 7 od 17. veljae 1902.
Tihi Esad, Bosanski amac kroz historiju, od postanka naselja do zavretka Drugog svjetskog rata ,
Sarajevo, 2005.
Vreme, Beograd, br. 4461 od 12. lipnja 1934.
396
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 387-398
Nika Nezirovi: Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski amac)
397
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 387-398
Nika Nezirovi: Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski amac)
398
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 399-408
Ludwig Bauer: Roman DOBA MJEDI Slobodana najdera i knjievna produktivnost...
399
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 399-408
Ludwig Bauer: Roman DOBA MJEDI Slobodana najdera i knjievna produktivnost...
Roman Doba mjedi Slobodana najdera u kratko je vrijeme dobio cijeli niz
knjievnih nagrada u Hrvatskoj i u susjedstvu, a vrlo brzo preveden je i objavljen u
Njemakoj to unaprijed ukazuje i na knjievnu izvrsnost toga romana. Slobodan
najder zreo je pisac koji je svoj talent i spisateljsku visoku vrijednost pokazao u
razliitim oblicima knjievnoga stvaranja od dramskog izraza preko esejistike do proze,
i uspjeh koji je postigao romanom Doba mjedi ne bi smio biti iznenaenje. Tom uspjehu
svakako je, dakle, na prvome mjestu pridonijelo knjievno majstorstvo autora, ali ne bi
trebalo zanemariti ni relevantnost knjievne grae koju roman obrauje. U sreditu je
romana lik Podunavskog vabe, a fabula je dobrim dijelom fokusirana na zbivanja u
Drugom svjetskom ratu kada vjetrometina traginih povijesnih zbivanja tog junaka/
antijunaka baca po ratitima istone Europe, dijelom u zloglasnoj uniformi SS-a koju
mora nositi nezavisno od vlastite afilijacije i izbora. Autor tog svoga knjievnog junaka,
a predloak je biografija autorova oca, stavlja i u iri povijesni kontekst u uvodnom
se dijelu romana prikazuju na saet, duhovit i gotovo dramski intoniran nain, glavne
crte povijesti Podunavskih vaba na ovim prostorima, posebice njihov dolazak, ali i
prilagodba novoj sredini.
O produktivnosti knjievne grae moe se raspravljati s razliitih aspekata, ali
nedvojbeno je da znaajno utjee na poetiku, kao i na recepciju knjievnoga djela. U
tom pogledu posebno su znaajne ratne teme koje a priori privlae znaajniju itateljsku
panju pa su i recepcijski markantnije. U poetikom smislu takva vrsta grae namee
dinaminiji prozni izraz to se i opet ogleda u recepcijskoj razini. Primjeri takve grae
susreu se u prozama Mihaila olohova, Isaka Babelja, Guyja de Maupassanta, Antona
Pavlovia ehova ili suvremenoga hrvatskog pisca Miljenka Jergovia. Nesumnjiva
privlanost takve tematike koja se kod ovakvih majstora knjievnosti i adekvatno ogleda
u obradi znatno pridonosi ugledu tih knjievnih oblika. Pritom je nekom hipotetikom
ocjenjivau ili kritiaru teko odrediti koliko je za privlanost takvih djela pa i njihovu
literarnu valjanost presudno majstorstvo autora, a koliko neporecivi magnetizam
knjievne grae. Je li olohov doista tako neprikosnoven majstor ratne proze ili je
i tema ono to znaajno utjee na finalni knjievni produkt gotovo je nemogue
razluiti. Tako postavljeno pitanje moe se smatrati i sekundarnim knjievno djelo
nakon realizacije egzistira neovisno u odnosu na autora pa je za doivljaj toga djela, ali
ak i za njegovu objektivnu knjievnu vrijednost, ako takva postoji, put do ostvarenja
odreene razine kvalitete. U svakom sluaju autorima koji se s uspjehom prihvaaju
tako privlane tematike ne moemo negirati i priznanje za izbor efektne grae.
Izbor grae knjievnoga djela moe imati i dalekosenije kulturoloke ili socijalne
posljedice. Da bi bilo jasnije na to time aludiram, spomenut u djela Mati Maksima
Gorkog i Germinal Emilea Zole. U irem kontekstu ta su djela imala funkciju analize i
isticanja drutvene nepravde i, u veoj ili manjoj mjeri, svojevrsne mobilizacije na borbu
protiv te nepravde. Moe se smatrati da je injenica to su gimnazijalci u Jugoslaviji
prije Drugoga svjetskog rata mogli dospjeti u zatvor ako bi se kod njih naao primjerak
400
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 399-408
Ludwig Bauer: Roman DOBA MJEDI Slobodana najdera i knjievna produktivnost...
401
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 399-408
Ludwig Bauer: Roman DOBA MJEDI Slobodana najdera i knjievna produktivnost...
svoj radni vijek petnaestak godina poslije rata uope nije imala predodbe o tome kako
su u Hrvatskoj znaajan postotak stanovnitva nekada predstavljali Podunavski vabe i
potomci Nijemaca i Austrijanaca. O tome su neto znali oni doseljenici u Slavoniju i u
Srijem koji su stigli s juga i uselili se u kue koje su njihovi vlasnici uglavnom prisilno
napustili posljednjih dana Drugoga svjetskog rata ili neposredno nakon njega. Nitko
nije spominjao i uglavnom nije ni znao da je jedna od prvih uredbi nove Jugoslavije
bila ona koja je svoje graane njemakoga i austrijskog podrijetla liila dravljanstva,
proglaavajui ih suradnicima okupatora.
Naravno, preostali pripadnici, ili bolje rezidualni pripadnici njemake i austrijske
manjine poneto su vie i tonije znali o sudbini etnikoga korpusa iz kojega su potekli,
ali su podjednako dobro znali da je o tome pametnije utjeti, nerado su se ili nimalo
poistovjeivali sa suradnicima okupatora, a o toj navodnoj ulozi suradnika okupatora znali
su vrlo malo. Uvjeti za nacionalnu identifikaciju s precima bili su nepostojei. Ovo
posljednje promijenilo se dakle, ili se poelo mijenjati devedesetih godina dvadesetog
stoljea s intenzivnijim buenjem nacionalizma i nacionalnih mitova u posljednjim
danima jugoslavenske multietnike zajednice.
Godine 1990. godine u Sarajevu1 je objavljen moj roman Kratka kronika porodice
Weber, a objavljivanje toga romana openito se smatra poetkom irega kulturnog
interesa za sudbinu Nijemaca i Austrijanaca u novijoj hrvatskoj povijesti. Buenjem toga
kulturnog interesa smatramo i utemeljenje simpozija Nijemci i Austrijanci u hrvatskom
kulturnom krugu, to je uslijedilo neposredno nakon objavljivanja moje knjige, a koji je
kasnije postao tradicionalni, kao jedan od najznaajnijih oblika kulturnog djelovanja
njemake i austrijske manjine u Hrvatskoj.
Iako je Kratka kronika porodice Weber, a u neto promijenjenom drutveno-
politikom i kulturnom kontekstu otvorila vrata beletristikoj obradi uvjetno reeno
naih njemakih tema, trebalo je proi dosta vremena od pojave toga romana da se ta
vrsta grae ponovno realizira u obliku romana. Vitalnost teme djelomino je potvrena
drugim izdanjem Kratke kronike porodice Weber, u Zagrebu 2001., to je pobudilo
zanimanje za nepoznatu temu, ali i podjednako skrivena od oiju javnosti autora koji
je bio prisiljen objavljivati u Sarajevu.
Tek 2008. godine u Osijeku je objavljen sljedei roman s podunavskovapskom
tematikom Sretni Martin Tome ivka. O vanosti kulturnog doprinosa izdavanjem
takvog romana govori injenica da ga je Njemaka zajednica iz Osijeka objavila
dvojezino, i na hrvatskom i na njemakom jeziku.
Godine 2009. objavljen je roman Ivane ojat Kui Unterstadt. Roman je dobio
povoljne kritike, a jo povoljnije ocijenjena je dramatizacija toga romana koja je odnijela
1
Roman nije mogao biti objavljen u Hrvatskoj jer ga je u rukopisu pratio glas antikomunistike proze. Roman
je 1991. godine dobio nagradu Svjetlosti za roman godine.
402
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 399-408
Ludwig Bauer: Roman DOBA MJEDI Slobodana najdera i knjievna produktivnost...
2
Sintagma preuzeta iz prikaza Lidije Duji Knjievna summa donauvapskih tema: Ludwig Bauer, Zaviaj,
zaborav objavljenog u Godinjaku Njemake zajednice (2011: 167-176).
403
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 399-408
Ludwig Bauer: Roman DOBA MJEDI Slobodana najdera i knjievna produktivnost...
Popularni Miljenko Jergovi objavio je 2013. godine opsean roman Rod, roman
biografskog karaktera koji se gradi na sudbini porodice njemakoga podrijetla.
Imajui u vidu Jergovievu spomenutu popularnost i ugled sasvim je razumljivo to je
roman doekan s velikom panjom. Ponovno su uslijedili valovi zanimanja za povijest
Podunavskih vaba i uope Nijemaca i Austrijanaca kao sudionika hrvatske povijesti
i civilizacije. Ponovno je s uenjem u javnosti otkriveno da je nekada u Hrvatskoj
ivjela brojna njemaka i austrijska manjina i da ostaci te manjine jo uvijek postoje.
S obzirom na to da je Jergovi jedan od najprevoenijih suvremenih hrvatskih pisaca
nije neobino da je roman ubrzo preveden na njemaki, a ini se da je i ondje pobudio
slino uenje i obnavljanje svijesti o prognanoj njemakoj manjini, iako je najvei broj
pripadnika te manjine dospio poslije rata upravo u Njemaku.
Najvei uspjeh romana koji se temelji na podunavskovapskoj grai postigao
je roman Slobodana najdera Doba mjedi koji je objavljen 2015. godine i ubrzo je
dobio ak pet knjievnih nagrada, a gotovo je odmah i preveden na njemaki, to se
logiki nadovezuje i na dotini broj nagrada i na prethodnu afirmiranost najderovu na
njemakom govornom podruju. najderov uspjeni roman, koji je zapravo
i svojom pojavom i uspjehom povod ovom razmatranju, fabulativno se
odvija na dvije razine. Prva je razina posveena dolasku dijela
Podunavskih vaba na prostore Hrvatske. Ta razina ispriana je u maniri legende
u kojoj se mijea stvarno i fantastino, a takvo je pripovijedanje u funkciji toga da
otpoetka plansko preseljavanje Nijemaca u podruja uz Dunav koja su opustjela nakon
protjerivanja Turaka itatelji doive kao svojevrsno prokletstvo. Vrlo svjesno agitator
preseljenja oslikan je kao mitoloki avao. Obeanja koja su Nijemci dobivali pokazat
e se nakon dolaska u tobonju obeanu zemlju lanima. Kao to je to u poslovici bilo
odavno saeto, prvu generaciju ekala je smrt, drugu nevolja, a trea se tek mogla najesti
vlastita kruha; na njemakom krilatica glasi: Tod Not Brot. najder biljei kako su
pri ulasku laa, tzv. ulmskih kutija s njemakim migrantima u Austriju predstavnici
austrijskih vlasti unitavali njihove protestantske biblije i bacali ih u Dunav. Na taj
su nain doseljenici bili oznaeni kao budue rtve i kao svojevrsno roblje. Druga
razina fabule povezana je s biografijom ure najdera, u stvarnosti autorova oca. Ta
je biografija s jedne strane utemeljena na stvarnim injenicama to je i prilino jasno
objanjeno, ali je s druge strane i izrazito simbolina. Za simbolian smisao biografske
prie znaajno je da se junak romana sasvim asimilirao u sredinu u kojoj se rodio, on
je tipian Slavonac, zapravo tipian bekrija iz hrvatskoga lokalnog folklora. On ne
dri previe do svoga njemakog podrijetla, iako ga se ne odrie, on ne govori i gotovo
uope ne zna njemaki, njemu nacizam nije nimalo blizak, nego je naprotiv suprotan
njegovim ivotnim nazorima. Ipak, nakon njemake okupacije u Drugom svjetskom
ratu, njega proglaavaju Nijemcem i mobiliziraju u SS. Tu nije bilo nikakva izbora.
najder u romanu naprosto je igraka surove povijesti. Ta druga, u veoj mjeri faktika
pria fokusirana je na najderovu sudbinu u ratnim godinama, uglavnom na podruju
404
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 399-408
Ludwig Bauer: Roman DOBA MJEDI Slobodana najdera i knjievna produktivnost...
405
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 399-408
Ludwig Bauer: Roman DOBA MJEDI Slobodana najdera i knjievna produktivnost...
406
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 399-408
Ludwig Bauer: Roman DOBA MJEDI Slobodana najdera i knjievna produktivnost...
izrazito vapskom i do tada tabu temom3, bio sam svjestan karaktera, potencijala i
naboja grae koju sam elio uobliiti u knjievnu istinu. Moj angaman bio je svjestan
i programiran. Kratka kronika porodice Weber, uza sve ambicije da bude valjana knjievna
struktura koja e publici pruiti itateljski uitak, angairano je eljela promovirati
knjievnu istinu koja pobija onu zlokobnu jednadbu NIJEMAC = NACIST = RATNI
ZLOINAC. Opsenim romanom Zaviaj, zaborav elio sam afirmirati knjievnu
istinu koja govori o tri znaajne spoznajne cjeline, ili shvaanja to se spominju u
gornjem tekstu kao imperativi koji pak proistjeu iz koritenja, odnosno knjievne
obrade podunavskovapske grae u najirem smislu te rijei.
Na ovome mjestu ne mogu se upustiti u analizu vrijednog doprinosa koji su cijelom
ovom tematskom kompleksu dala djela Tome ivka, Ivane ojat i Miljenka Jergovia.
Ovaj tekst potaknut je prvenstveno pojavom najnovijeg romana u toma nizu Doba
mjedi. Mogu sa zadovoljstvom konstatirati da je svojom sugestivnou i blistavom
obradom grae Slobodan najder dao velik doprinos afirmiranju onih knjievnih i
objektivnih istina koje tematski krug namee. Moda je najrjeitije od svih nas opisao
dovoenje njemakih naseljenika na prijevaru i bez sustavne brige o njima u dijelove
Podunavlja koje je Eugen Savojski oistio od Turaka. Posredno, ali vrlo uvjerljivo
razobliena je i la o profaistikom uvjerenju i djelovanja potomaka tih rtvovanih
doseljenika. Nije se uklopilo u koncept romana prikazivanje njemakog doprinosa
hrvatskoj civilizaciji i kulturi, ali ako imamo na umu da i autor romana Slobodanu
najder nosi u sebi barem neto od poslovinih vrlina njemakih predaka a pritom ne
ciljam na krv ili na genetiku nego na vrline poput odgovornosti, ustrajnosti, dosljednosti
koja se prenosi primjerom na nove generacije onda smijemo i ovo knjievno djelu
smatrati takvim prvorazrednim doprinosom.
3
Zbog te injenice meu pripadnicima njemake i austrijske manjine, a prihvatio je to i poneki kritiar, o nizu
romana sa srodnom tematikom kolokvijalno se govori kao o Bauerovom anru.
407
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 399-408
Ludwig Bauer: Roman DOBA MJEDI Slobodana najdera i knjievna produktivnost...
408
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 409-424
Dina Markovi: Heineovo novelistiko domiljanje Pria iz Zlatnog vola
Heineovo novelistiko
domiljanje
Pria iz Zlatnog vola
Koristei se znanstvenim itanjem i uporitem u
znanosti o knjievnosti rodova, vrsta i njezinoj
literaturi, autorica pronalazi da je Heineovo prianje
Pria iz Zlatnoga vola, suvremeno novelistiko
domiljanje. Premda oblikotvorje svoga prianja
Heine popularno oslovljuje priom, znanstvena terija
suvremene knjievnosti novelu i noveliranje zorno
razlikuje od prie i prianja tipinim, novelistiki
naglim kompozicijskim obratom sadraja radnje
koji uvijek zavrava iznenaujuom poantom.
Istraivanje pokazuje da je upravo novelistiko
domiljanje najpogodniji lutajui sadraj i oblik 64
novele u novelistikom ciklusu Pria iz Zlatnoga
vola, iji sadraj ima iroko metonimijsko znaenje,
kako u opisivanju unutrnjega grada Tvre, tako i
dijelovima osjeke gradske cjeline; Gornjega i Donjega
grada s esekerskim sudbinama i njezinom povijeu
18. i 19. stoljea.
409
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 409-424
Dina Markovi: Heineovo novelistiko domiljanje Pria iz Zlatnog vola
Uvod
Uvodni dio ovoga rada promie Heineov1 predgovor knjizi Prie iz Zlatnog vola2
u kojemu hrvatski pisac Ervin Heine upuuje itatelje svojim skitnjama po starim
osjekim ulicama i vremenima; svojoj opservaciji o dvjesto godina jednog imena
koje se spominje u Zapisniku opine Osijek Tvra ve 1745. godine u kontinuitetu
kao zum Goldenen Ochsen ili K Zlatnom volu; svratitu koje je njemu, kao piscu,
najpogodnije odmorite. (2:5) Heine najpogodnijim lutajuim sadrajima iz povijesti
i novinskih izvjea o starom Esseggu, ali asocijativnim iskricama i o novom Gornjem
i Donjem gradu Osijeku, prvenstveno i najee promatrajui i domiljajui osjeki
unutarnji grad; urbanu Tvru njezine ulice, trg, kazalite, apotekarnicu, javnu kuu N,
svratita, gostionice i najuestalije piui o svratitu K Zaltnom volu kao sredinjem
i glavnom mjestu radnje i izvoritu urnebesnih zbivanja; svratitu ije ime dominira
naslovom knjige, uokvirujui izunutra 64 novele .
Naslovnim sintagmatskim dijelom rijei prie pripovjeda, figurativnom
slobodom, zamjenjuje rije novele kojima oblikuje svoje novelistiko domiljanje.
Knjievnoznanstvenom metodom autorica obrazlae i primjerima potkrepljuje
razlikovnost prie od novele i prianje od noveliranja. Veini je itatelja novelu teko
razlikovati od nekih jednostavnih oblika3 kao to je pria pa ju i pisac pojednostavljuje
rasprostranjenom upotrebom sintagme prianje prie, premda je pria podreen
pojam noveli analogijom prianja naprama noveliranju budui su oblikotvorno pria i
prianje krai od novele i noveliranja jer novela i noveliranje fabulativno kompozicijskim
tijekom u svom treem i zavrnom dijelu naglo skrauje radnju koja se bitno razlikuju
od prie i prianja svojim poantiranjem kojim novela i noveliranje postiu nagli
kompozicijskosadrajni obrat, istiui itatelju neto iznenaujue novo i neoekivano.
1
Ervin Heine je roen 19. travnja 1952. u Osijeku gdje je zavrio osnovnu i srednju kolu. Politologiju je
studirao i diplomirao u Zagrebu pa se je zatim zaposlio u Osijeku i radio nekoliko godina kao profesor na
CUO Braa Ribar . Na Radio Baranji radi 1993. te od 1994. kao vanjski suradnik dnevnih novina Glas
Slavonije, objavljujui veinu svojih pria. Izdavaka kua Pan liber 1996. objavljuje mu knjigu Prie iz povijesti
srednjoeuropskoga Osijeka, a 1997. Njemaka narodonosna zajednica/Zemaljska udruga Podunavskih vaba u
Hrvatskoj, objavljuje njegovu knjigu Prie iz Zlatnoga vola. Najkoncizniju misao o njegovu stvaralakom radu,
kao hrvatskom politologu Ervinu Heineu koji je povijesno literarno i publicistiki osvijestio srednjoeuropsku
kulturu grada Osijeka, napisao je i ocijenio Anelko Milardovi 1996. u svom nakladnikom pogovoru knjizi
Prie iz povijesti srednjoeuropskoga Osijeka, na 179.-181. stranici. Heine je zadnje desetljee svoga ivota
ostao bez stalnoga posla i financijske sigurnosti, razbolio se je i umro nezbrinut i zaboravljen. Brino se je
starao o svojoj majci koja je ivjela u starkom domu od ije je mirovine ivio dok je bila iva. Gradski su ga
slubenici nali, ve due vrijeme, mrtvoga u svojoj bijednoj dvorinoj sobici bez grijanja, u Donjem gradu,
te prema izjavi, gradske slubenice, gospoe Ljerke Hedl i zahvaljujui njezinoj inicijativi, Grad ga je Osijek
dostojanstveno ispratio na vjeni poinak i podmirio sve trokove. Nitko od nadlenih ne zna gdje se nalaze
izvornici njegovih rukopisa kao i njegovi zadnji knjievni rukopisi. Nitko ne zna tko je, tijekom smrtnoga
uvida i pripreme za sprovedbeni pokop, pokupio ostavtinu u njegovu stanu i kod koga se sada nalazi.
2
Ervin Heine, Prie iz Zlatnoga vola, Njemaka narodnosna zajednica. Zemaljska udruga Podunavskih vaba
u Hrvatskoj, Osijek, 1997.
3
Milivoj Solar, Teorija knjievnosti, kolska knjiga, Zagreb, 1977.164.
410
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 409-424
Dina Markovi: Heineovo novelistiko domiljanje Pria iz Zlatnog vola
Razradba
Premda u svima 64-ima novelama postoji nagli kompozicijskonovelistiki obrat,
ime se pria rezlikuje od novele, slijede odabrani primjeri u kojima je najoitije
novelistiko uporite i uzor Heineova domiljanja.
2.1. Otresita Margareta.4
Susretu Margarete i Filipa u Sakuntale parku, u Gornjem gradu Osijeka, Heine
pripisuje ljubav na prvi pogled, pokazujui trenutak Filipove zbunjenosti i njegovo
nerazumno bacanje ika u Margaretinu neobino plavu i meku kosu ... satkanu
od pahuljastoga pamuka. Da bi postigao razlog naglom kompozicijskom obratu
Margaretina post traumatska odsijecanja kose Heine sudbonosno povezuje odluku
s iznenaujuom poantom. (4:219.-212.) Primjer svjedoi da pria i novela biraju
slobodno svoju temu irokoga podruja ljudskih sudbina, dogaaje i zapaanja o
ivotnim prilikama, ali novela uobiajeno donosi samo dobro omeeni isjeak poput
Margaretine lijepe kose kao uobiajeni vremenski trenutak iz svakodnevlja koji itetelja
uvodi u samo sredite zbivanja.
2.2. utljiva Ema5
Emina ivotna lokacija tragino vodi izvan zidina unutarnjega grada Tvre sve do
mosta na Dravi i rijekom Dravom do stare vodenice. Dok lijepa Ema T. samoubojstveno
u lepravoj vjenanici skae i pada s mosta* u Dravu, vodeniar Franjo H. uspijeva
spasiti nesretnu enu i osigurati joj, od napasnih znatieljnika, miran tromjeseni
oporavak na svojoj vodenici. itatelj ne doznaje to se zbivalo u tromjesenom oporavku.
Znatieljnicima, meu koje je Heine uvrstio i itatelje, Franjo pria ono to novela kao
novus novelus ili novina mora domisliti, naglo zaokrenuvi fabularni tijek :Tek nakon
deset godina, kada je Ema T umrla Franjo je ispriao Eminu sudbinu i razloge njezine
utljivosti u vodenici, u kojoj je rodila dvoje djece i s Franjom izgradila obiteljski
dom. (5:175.177.)
Upravo proznu kratkou kako prie tako i novele teko je razlikovati pa obje
moraju svojim osobitim nainom pripovijedanja odrediti razlikovnost u komponiranju
radnje kako sadrajno, tako i kompzicijski razliitom fabulom svojih pripovjednih
zavretaka. U prvom primjeru sredinja fabula o kosi dostie svoj kulminacijsi tijek u
odsijecanju kose kao realistinom detalju - isjeku neijega ivota na nain da se naglo
skrauje i obre tijek u novi i sudbonosno iznenaujui zavretak. Na krabuljem plesu
u Gradskom vrtu Filip se odjenuo u Caricu Mariju Tereziju samo zato da bi na glavu
stavio dugaku periku njene plave kose koju je zapamtio u Sekuntala parku . Slijedi
4
Otresita Margareta, Prie iz Zlatnoga vola, str. 209. 212.
5
utljiva Ema, Prie iz Zlatnoga vola, kolska knjiga, str. 175. -177.
* Most je mitsko mjesto i klju za razumijevanje nesvjesnosti u samoubojstvenom ritualno-mitskom uzletu
kao okrilatjele i poletjele s visina pri emu je sudbonosna toka i sjecite skoka povezana s nebom gdje se tka
njezina sudbina i gdje e se njezina dua ritualno-mitolokim proienjem u vodi uzdignuti iz smrti u ivot.
411
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 409-424
Dina Markovi: Heineovo novelistiko domiljanje Pria iz Zlatnog vola
412
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 409-424
Dina Markovi: Heineovo novelistiko domiljanje Pria iz Zlatnog vola
7
Fridrich Wilhelm von Taube Slavonija i Srijem, 1777./1778., Osijek, Dravni arhiv u Osijeku, 2012. str.
153.-159.
413
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 409-424
Dina Markovi: Heineovo novelistiko domiljanje Pria iz Zlatnog vola
414
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 409-424
Dina Markovi: Heineovo novelistiko domiljanje Pria iz Zlatnog vola
11
Vlado Obad, Njemake putujue drine na pozornici osjekog kazalita, u: Krleini dani u Osijeku 2007., 100
godina Hrvatskog narodnog kazalita u Osijeku/Povijest, teorija, praksa hrvatska dramska knjievnost i
kazalite. Zagreb Osijek, Zavod za povijest hrvatske knjievnosti, kazalita i glazbe HAZU; Odsjek za
povijest hrvatskog kazalita; Hrvatsko narodno kazalite u Osijeku; Filozofski fakultet Osijek, 2008. str. 30.-5.
415
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 409-424
Dina Markovi: Heineovo novelistiko domiljanje Pria iz Zlatnog vola
12
Kamilo Firinger, Prvih 85 godina osjekog kazalita; Osjeko kazalite u prvoj polovici 19. stoljea/Spomen
knjiga o pedesetoj godinjici narodnog kazalita u Osijeku, Osijek, 1957.
416
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 409-424
Dina Markovi: Heineovo novelistiko domiljanje Pria iz Zlatnog vola
417
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 409-424
Dina Markovi: Heineovo novelistiko domiljanje Pria iz Zlatnog vola
stari su Esekeri mogli ponekada gledati predstavu putujuih druina ili u svatitima ili
i u konjskom tramvaju u sajamskim danima kada su glumci iz Hrvatskoga sokola
u tramvaju ismijavali glavonje iz dravne vlasti pa isti nisu mogli izbjei batini
tajne policije (2:98.-101.) Konjski je tramvaj razlog kompozicijskom obratu kada je
kondukter na brzinu pokupio nekoliko deka u donjogradskim tramvajskim talama
... radi napadalog, pravog sibirskoga snijega (2:137) Heineov razlog humoristina
stila Nespretnih okolnosti s kojima se je preljubnik Karlo B., u svratitu K Zlatnom
volu, borio piui i itajui ljubavno pismo uz pomo duebrinih prijatelja. Heineov
humorizam osvaja i simbolino naslovljenom novelom Kue N u Tvri koju pisac
niti locira, niti, opisuje, niti imenuje pravim imenom nego u nju dovodi maskiranog
mladia Augusta P. Gusta da prvi put, poput starijeg brata, bude u drutvu bijele
ene. S odmjerenom dozom humora itatelj prati preplaenoga, promrzloga i pripitoga
Gusta koji prikuplja snagu u Zlatnom volu uz duebrinikoga, besposliara Pepe,
koji Gustinom ispijanju aja preporua treu rundu mornarskoga pia od kojega
se Gusta jedva dri na nogama i kao takav ulazi u kuu N i pada u obzirni zagrljaj
iskusne ene od koje je odmah htio pobjei, ali nije jer mu Heine novelistiki domilja
sudbonosni zaokret kojim je maskirami valer odmah zaspao u krevetu ene, a ona
je odluila da ionako ne eli noas vie raditi pa je Gusta ujutro u urbi izletio iz
kue N samo poljubivi neobino njean i bijeli ten. ( 2:20.-2.) Na istom je trgu
u Tvri, Heine novelistiki domislio zanimljivu sudbinu ljekarniku Erihu i njegovoj
jedinoj ljekarnici u Tvri ne odreujui joj lokaciju nego je dopustio itateljevoj mati
naslutiti pomou sklopljenih rijei na jednom kraju Tvre jer njegovoj ljekrnici
prijeti konkurencija nove ljekarne na drugom kraju Tvre i to s mladom i lijepom
apotekaricom Anom N. koja je nedvojbeno stigla iz Praga i koja je pedesetogodinjem
Erihu postala opasna ugroza . I u ovoj noveli raspoloeni duebrinici ekaju u
Zlatnom volu sredinjem i prometno najfrekventnijem mjestu, kako u Tvri, tako
i u Priama iz Zlatnoga vola, u kojemu se kroje i pretresaju sve informacije pa tako i
oko tajanstveno i zagonetno uporne samoe Ane N o kojoj stari Esekeri nisu uspjeli
nita doznati osim to su zakljuili da se s njom drue tamne, neastive sile. Kada
je Erih odluio ispitati stvar jedne je nedjelje ujutro otiao Ani N objasnivi joj da
je vrijeme da ode, a ona se je tomu razveselila. U Heineovu domiljnju zatim slijedi
znalaki fabularnonovelistiki zaokret vrlo struno kompozicijsko preusmjeravanje
novim, okantnim sadrajem koji je Heine tako presloio da je Anu i Eriha odveo u
Anin dom, u praki bordel inae njezino radno mjesto otkuda je dola u osjeku
Tvru pa se je Erih, nakon svoje borbe s neastivim i zalugom Heineova humoristina
stila, sretno vratio svom poslu u preostalu, jedinu ljekarnicu u Tvri. (2 : 20.-2.)
Zanimljivo je napomenuti da, o tom istom, nekad zvanom Glavnom trgu, nema
niti jednog Heineovog novelistikoga domiljanja o sudbinama, gore opisanog lokaliteta
Biskupskoga djeakoga sjemenita ili bilo kojega sjemenita isusovakoga reda, posebice
franjevakoga u kojima je bilo jako arite kulture i obrazovanja, premda pod udarom
418
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 409-424
Dina Markovi: Heineovo novelistiko domiljanje Pria iz Zlatnog vola
jozefinske reforme i carske odluke 1783. godine i unato njoj, mnogi su sjemenitarci,
studenti i profesori bezbrojno puta i dalje prolazili Trgom svetoga Trojstva, iz dvaju i
prema dvama smjerovama u trgove pred svojim sjemeninim rezidencijskim zgradama
i kolama, uvajui brino svoje, od javnosti nedostupno skrivene sudbine do kojih
nije mogao ili nije htio moi dosegnuti domiljajni humoristini um Ervina Heinea
koji se je bio, preteito, usmjerio urbanim posjetiteljima sredinjice arinoga izvorita
svojih Pria iz Zlatnoga vola; gostionici i svratitu K Zlatnom volu to je i naglasio
naslovom svoje knjige.
3.3. K Zlatnom su volu
Najvie su dolazili i odsjedali u Dozefovom svratitu K Zlatnom volu razni
gosti i glumci putujuih glumita, najee svakodnevno stari Esekeri, srednjeg stalea
koji su raspravljali o najnovijim dogaajima u gradu Trojednoga kraljevstva. Ponekad
su umniji ljudi imali pravi razlog razgovarati o, primjerice, nastanku fotoaparata i o
dugogodinjim naporima koji su stvorili mogunost izrade fotografija i o portretima
jednog od najstarijih esekerskih fotografa g. Knitela (2:91.-94.) esto bi ljudi, poput
Wilima N. dolazili ispijati jutarnju kavu (2:48.) Mnogi su besposliari dolazili
nadmudrivati se, prepirati i svaati. Bilo je i pripitih ena poput razoarane Karoline
koja je ve prijepodne gucnula rakije (2:38). I preljubnici su se skrivali u svratitu.
Okupljali bi se i oni koji su sve o svemu i svakomu htjeli doznati, posebice o onom to
ne bi trebali da znaju. ( 2:34.) U Zlatnom volu plesao se je na momakim veerima
bearac sve do jutra. (2:107) Najvie su dolazili ljubitelji dramske umjetnosti plitkih
depova. Gledali su predstave amarterskih dramskih druina koje bi se zatekle u
svratitu i iji bi glumci imali rezervirana sjedita u etverokutnom stamtischu u kojem
su se krojile sudbine, otkrivali i potvrivali talenti, predviale se glumake karijere i
ogovarale ili klevetale nedostupne i nedostine osobnosti.
Zato je, primjerice Karlo B. trei dan doao u Zlatni vol bez svoje njenije
polovice i kako je svoje razloge pismom opravdavao sa skupinom duebrinika oko
sebe nagnutih nad otvorenim pismom odgovor je dao Heineov domiljajni, aljivi i
armantni stil . (2:135.-138.) Zato inspektor Lagani, kljuna lanana veza u kompoziciji
svi 64 novelistikih domiljanja, esto razmilja, trai odgovore i razrjeava kriminalne
probleme starih Esekera, ba za stolom u Zlatnom volu ( 2:62,162) domislio je
samo sveznajui autor svojih novela, Ervin Heine uvijek iznenadivi neoekivanim
novelistikim zavretkom koji se temelje na dvama konstruktivnim metodama; prvo
na unutarnjem povezivanju novele sa zanimljivim zgodama iz esekerskoga ivota i
iznenaujue promjenljivim ljudskim sudbinama, koje Heine sve povezuje, najee u
najpoznatijem svratitu gostionice unutarnjeg grada Tvre K Zlatnom volu i drugom
metodom vanjskoga uokviravanja Heine ciklizira ezdesetetiri, sadrajno, razliite
novele u jedinstvenu cjelinu vremena i prostora osjekoga urbanoga milieua; u esto
oslovljenoj prostornoj sredini svratita i gostionice K Zlatnom volu.
419
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 409-424
Dina Markovi: Heineovo novelistiko domiljanje Pria iz Zlatnog vola
Zakljuak
Ii, hodati prostorima unutarnjega grada Tvre, Gornjim i Donjim gradom
Osijeka; njezinom povijeu, zapisima i novinskim izvjeima o starom Eseku, znailo
je Heineu, kao piscu, ivjeti ivot u domiljanju, u doticanju i oivljavanju davno usnulih
Esekera i dogaaja iz njihovih ivota. Fakciji povijesne i novinske grae Heine domilja
fikciju te nerazdvojivo ispreplie prolost iz promatrakoga rakursa sadanjosti u
metonimiji suivota i zajednitva, u solidarnosti prolosti sa sadanjosti i obrnuto budui
je autor Ervin Heine ugradio svoj duhovno domiljajui udjel o suivotu s ljudima to
bijahu zauvijek napustili svoj Osijek, svoje zanimljive ili nezanimljive ivote i omiljena
esekerska mjesta poput Glavnog trga i na njemu najstarijeg kazalita, apotekarnice,
kue N, gostionica i svratita i u unutarnjem gradu tvre najposjeenije svratite K
Zaltnom volu u kojem su, novelistikom domiljenosti pisca, svi oivjeli i nadili tu
prostorno-vremensku razdvojenost i zauvijek ostali u domiljenom knjievnom ivotu.
Taj Heineov iskorak iz sebe samoga i zakoraaj prema dalekim ljudima esekerske
prolosti pieva rodnoga grada znak su Heineove neuvjetovane privrenosti Osijeku
u kojem, i itatelji, sudjeluju u imaginarnom oivljavanju njezine povijesti, putujui
njezinim urbanim krajolikom i recepcijski komunicirajui s odabranim predhodnicima
novelistikoga svijeta Heineovih Pria iz Zlatnog vola.
Literatura
Firinger Kamilo, Prvih 85 godina osjekog kazalita; Osjeko kazalite u prvoj polovici 19. stoljea /
Spomen - knjiga o pedesetoj godinjici narodnog kazalita u Osijeku, Osijek, 1957.
Heine Ervin, Prie iz Zlatnoga vola, Njemaka narodnosna zajednica, Zemaljska udruga
podunavskih vaba u Hrvatskoj, Osijek, 1997.
Mutnjakovi Andrija, Vesentinov grad; u knjizi: Helena Sabli Tomi, U osjekom Nutarnjem
gradu, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni i umjetniki rad u
Osijeku, Zagreb Osijek, 2017.
Obad Vlado, Njemake putujue druine na pozornici osjekog kazalita, u: Krleini dani u Osijeku
2007., 100 godina Hrvatskog narodnog kazalita u Osijeku/Povijest, teorija praksa hrvatska
dramska knjievnost i kazalite, Zagreb Osijek, Zavod za povijest hrvatske knjievnosti,
kazalita i glazbe, HAZU; Odsjek za povijest hrvatskoga kazalita, Hrvatsko narodno
kazalite u Osijeku; Filozofski fakultet, Osijek, 2008.
Solar Milivoj, Teorija knjievnosti, kolska knjiga, zagreb, 1977.
Taube von Friedrich Wilhelm, Slavonija i Srijem 1777./1778. Osijek, Dravni arhiv u Osijeku,
2012.
420
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 409-424
Dina Markovi: Heineovo novelistiko domiljanje Pria iz Zlatnog vola
421
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 409-424
Dina Markovi: Heineovo novelistiko domiljanje Pria iz Zlatnog vola
422
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 409-424
Dina Markovi: Heineovo novelistiko domiljanje Pria iz Zlatnog vola
politischen Umstnden und die Grokpfe im Dreifaltigen Knigsreich auslachend und Prgel
von der Geheimpolizei verdienend, der sie nicht ausweichen konnten. Paralel damit rasten auf
den Steinstraen Pferde mit Kutschen, in denen die hheren Stnde fuhren, leicht und erdacht,
zusammen mit dem Autoren der Geschichten aus dem goldenen Ochsen, in novelistischen
Erdenken nicht nur die rumlichen sondern auch die zeitlichen Grenzen berfliegend, da fr
Heine die Zeit ein Weg ohne Richtung ist, auf dem er sich hin und her bewegt; in lngs und
quer gestellten Schnittpunkten.
423
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 409-424
Dina Markovi: Heineovo novelistiko domiljanje Pria iz Zlatnog vola
424
PRILOZI
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 427-432
Branko Hanek, Ivo Soljai: Korisno drutveno djelovanje Mattes ing. Hermana
427
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 427-432
Branko Hanek, Ivo Soljai: Korisno drutveno djelovanje Mattes ing. Hermana
ivotopis
Rodio se u Osijeku. Otac mu je bio ing. Josip Mattes, vii
savjetnik dravnih eljeznica i docent Tehnikog fakulteta
Sveuilita u Zagrebu, a majka mu je Marija Mattes roena
timac. Imao je brata Leona Mattesa.
Vii teajni ispit na prvoj realnoj gimnaziji u Zagrebu
poloio je 25.6.1928.. Nakon toga polazio je Visoku tehniku
kolu u Darmstadtu (Njemaka) te poloio pripremni
diplomski ispit (Diplom vorprfung). Nakon toga nastavio je
sudij na strojarsko-inenjerskom odsjeku Tehnikog fakulteta
Sl.1. Herman Mattes Sveuilita u Zagrebu. dana 20.3.1933. Jo dok su brat Leon
i on studirali preminuo im je otac ing. Josip Mattes dne 13. svibnja 1936. godine.
Otac Josip je od k. g. 1923./24. pa sve do smrti bio honorarni nastavnik za predmet
Lokomotive na bivoj Tehnikoj visokoj koli i kasnije Tehnikom fakultetu Sveuilita
u Zagrebu. Istovremeno je bio zaposlen kao stalni slubenik dravnih eljeznica. Dana
31.3. 1939. poloio je Herman Mattes diplomske ispite na strojarsko-inenjerskom
odsjeku, elektrotehnikom smjeru
Tehnikog fakulteta Sveuilita
u Zagrebu. Na temelju toga
podijeljen mu je naslov inenjer
(Sl.3). Godine 1951. poeo je,
uz pomo drugih strunjaka,
raditi na osnivanju Instituta za
elektroprivredu tako da se smatra
jednim od osnivaa te radne
organizacije. I nakon odlaska u
mirovinu, 1965. godine, bio je
radno i drutveno aktivan sve
do iznenadne smrti.. Umro je u
Zagrebu 2. veljae 1976., a smrt
428
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 427-432
Branko Hanek, Ivo Soljai: Korisno drutveno djelovanje Mattes ing. Hermana
Kretanje u slubi
Od 8.5.1939. do 15.7.1941. radio je kod Zagrebakog elektrinog tramvaja u
svojstvu inenjera konstruktora u elektro-odjelu. Od 3.3.1942. do 19.5.1945. prekinuo je
svoju djelatnost zbog ratnih zbivanja. Od 9.7.1945. do 31.7.1945. radio je u elektrinoj
centrali u Zagrebu u svojstvu ravnatelja. Od 1.8.1946. do 7.3.1947. boravio je, po nalogu
Predsjednitva Vlade FNRJ na strunoj specijalizaciji u Francuskoj i SAD. Nakon
povratka u zemlju od 31.7.1947. do 1.3.1949. radio je u Ministarstvu elektroprivrede
FNRJ, gdje je dao znatni struni doprinos. Za njegovo daljnje unapreivanje bilo je
vrlo korisno vrijeme provedeno u Berlinu (1948. osam mjeseci). Od 1.3.1949. do
14.6.1949. radio je kao Struni suradnik u institutu elektrogospodarstva u Ljubljani. Od
15.6.1949. do 1.3.1951. radio je u svojstvu naelnika u Saveznoj planskoj komisiji, to
je bilo znaajno za unapreenje elektroenergetskog snabdjevanja drave. Kao istaknuti
strunjak postavljen je 2.3.1951. na dunost direktora Uprave za gradnju instituta za
fiziku gdje je ostao do 1.4.1952. Od 2.4.1952. do 31.8.1953. radio je kao tehniki
direktor Instituta za fiziku Ruer Bokovi Jugoslavenske akademije znanosti i
umjetnosti (dalje:JAZU) iz kojeg se razvio suvremeni Institut Ruer Bokovi. Na
vlastitu molbu, zbog elje da to vie doprinese razvoju elektroprivrede, premjeten je iz
Instituta za fiziku Ruer Bokovi u novoosnovani Institut za elektroprivredu. Ovaj
premjetaj malo emo detaljnije opisati. U svojstvu direktora Uprave za gradnju Instituta
za fiziku JAZU preveden je Mattes dana 12.5. 1952. iz zvanja vieg industrijskog
ininjera, kao slubenik Predsjednitva Vlade NR Hrvatske u zvanje vieg referenta u
VI. plaeni razred. Predsjednitvo JAZU je na svojoj sjednici 15.I.1953. unaprijedilo
Mattesa, slubenika JAZU, u zvanje savjetnika V. plaenog razreda s obrazloenjem
da se za poloaj administrativnog i tehnikog direktora Instituta za fiziku JAZU trai
naroita sposobnost s kojom Mattes raspolae i vrlo uspjeno rjeava sloene poslove.
Ipak komisija Vlade NR Hrvatske za personalne poslove, nije, dopisom br. 286. 1953.
od 3. veljae 1953., bila suglasna s prijedlogom da se Mattes unaprijedi u takvo zvanje i
u taj plaevni razred. Dana 17. lipnja 1953. Mattes pie molbu za premjetaj u Institut
za elektroprivredu u Zagrebu s obrazloenjem da eli raditi u svojoj struci u kojoj se
usavravao. Stoga moli svoje razrjeenje dunosti tehnikog direktora. Dana 6.7.1953.
pokrenut je postupak za premjetanje ing. Hermana Mattesa iz Akademijina instituta
za fiziku u Institut za elektroprivredu. JAZU je rjeenjem br. 4029/1953 od 10.7.1953.
premjestila Mattesa u Institut za elektroprivredu u istom zvanju i istom plaenom
razredu. Na temelju rjeenja o premjetaju direktor Instituta za elektroprivredu donio
je rjeenje da se Mattes preuzima na slubu u institut za elektroprivredu te se postavlja
za vrioca dunosti efa elektroenergetskog odjeljenja istoga Instituta. Tako je Mattes
bio u istom zvanju, ali sa 33% veom mjesenom plaom. To rjeenje vrijedilo je od
429
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 427-432
Branko Hanek, Ivo Soljai: Korisno drutveno djelovanje Mattes ing. Hermana
31.9.1953. godine. elja za rad u struci i osjeaj da e biti drutveno korisniji poslije
premjetaja bili su za njega presudni. Od 1.9.1953. Herman Mattes radio je na Institutu
za elektroprivredu gdje je bio vrioc dunosti efa elektroenergetskog odjeljenja. Uskoro
je Mattes postao i prvim direktorom Instituta za elektroprivredu. Za njegovo vrijeme,
pod njegovim rukovodstvom, Institut je mnogo pridonio intenzivnoj izgradnji i naglom
razvoju hrvatske elektroprivrede. Osim operativnog djelovanja razvijen je i studijski rad
radi pravilnog usmjerenja i perspektivnog razvoja elektroprivrede. Po tome je Institut
postao prepoznatljiv ne samo u zemlji ve i kod znanstvenih i strunih ustanova u
inozemstvu. Umirovljen je dana 31. 5. 1965. kao dugogodinji direktor toga Instituta.
Sl. 4. Slika unutranjosti korica Biltena... iji je glavni i odgovorni urednik bio Herman Mattes
430
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 427-432
Branko Hanek, Ivo Soljai: Korisno drutveno djelovanje Mattes ing. Hermana
Literatura:
Arhivska graa pri knjinici Arhitektonskog, Graevinskog i Geodetskog fakulteta Sveuilita u
Zagrebu;
Osobni dosje Hermana Mattesa, Kadrovska sluba HAZU;
In memoriam: Herman Mattes, Energija, god. 25 (1976), br. 34, str. 130;
B. Markovi: In memoriam: Herman Mattes, Elektroprivreda, 1976., br. 34, str. 182;
Autori se zahvaljuju gospoi Zori itnik, zaposlenici Sredinje knjinice Fakulteta elektrotehnike
i raunarstva na Sveuilitu u Zagrebu, na ljubaznoj i svesrdnoj pomoi u traenju grae o
Hermanu Mattesu.
431
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 427-432
Branko Hanek, Ivo Soljai: Korisno drutveno djelovanje Mattes ing. Hermana
Saetak
Ing. Herman Mates ima vrlo velikih zasluga u prvim poslijeratnim godinama za ustroj i
razvoj znanosti posebno fizike i ektroinenjerstva. Bio je prvi direktor Uprave za gradnju instituta
za fiziku zatim tehniki direktor Instituta za fiziku Ruer Bokovi Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti ( JAZU) iz kojeg se razvio suvremeni Institut Ruer Bokovi. Na vlastiti
zahtjev premjeten je u Institut za elektroprivredu gdje je Mattes postao i prvim direktorom
Instituta. Pod njegovim rukovodstvom, Institut je mnogo pridonio intenzivnoj izgradnji i naglom
razvoju hrvatske elektroprivrede.
Vrlo su velike zasluge i u njegovu drutvenom djelovanju, bio je predsjednik Saveza inenjera
i tehniara, a posebno istiemo da je bio i jedan od osnivaa i prvi predsjednik nogometnog kluba
Dinamo. Mnogo je radio i u izdavakoj djelatnosti. Izmeu ostalog bio je glavni i odgovorni
urednik Biltena dokumentacija inostrane strune literature.
432
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 433-436
Stjepan Najman: Darko Kopf mornar, sporta i jo poneto
433
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 433-436
Stjepan Najman: Darko Kopf mornar, sporta i jo poneto
Roen 13. lipnja 1944. u staroj valpovakoj obitelji iji su preci, najvjerojatnije, doli
jo u vrijeme poetka Valpovakog vlastelinstva na poziv baruna Antuna Petra Prandaua.
Taj dobroudni dvometra ostao je u sjeanjima starih Valpovana po nastupu
u, tada popularnoj a danas legendarnoj, TV-emisiji Jadranski susreti. Nastupao je za
ekipu Lovrana u najatraktivnijoj disciplini potezanja konopca. Godine 1973. Lovran,
sa Darkom u ekipi, postaje pobjednik Jadranskih susreta u toj disciplini. Iste godine
ekipa Lovrana, ponovno sa Darkom, nastupa u Metkoviu na natjecanju Prva smotra
jadranskih konopaa i u finalu osvaja drugo mjestu izgubivi od domaina. Zanimljivo
je to se ovo natjecanje odigralo na Darkov roendan 13. lipnja.
Odmah se namee pitanje kako se jedan Valpovanin, Slavonac, tih godina naao
u ekipi konopaa, mjesta u Kvarneru!?
Kako je ivot, obino, nepredvidiv pokazalo se to i u Darkovom sluaju. Naime,
Darko je od malena elio biti moreplovac, no otac je smatrao da je sigurnije zavriti
poljoprivrednu kolu. U srcu Slavonije to bi trebalo znaiti, moda ne lagodan, ali
siguran ivot. Tako je Darko se upisao u poljoprivrednu kolu u Poreu. Tu pohaa
dva razreda te nakon pauze od godine dana u Poegi zavrava srednju poljoprivrednu
kolu. Nakon toga jo ui i za preciznog mehaniara. Pomalo i nemirna duha odlazi
trbuhm za kruhom u Lovran.
Darkov ivot kao da je dio dobrog akcijskog filma. Naime, dolaskom u Lovran
radio je, izmeu ostalog, kao izbaciva u nonim barovima. Ipak, dobiva posao u trgovini
kone galanterije u Lovranu u kojoj radi vie godina.
434
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 433-436
Stjepan Najman: Darko Kopf mornar, sporta i jo poneto
Nakon nastupa u ekipi konopaa Darko ipak dolazi u situaciju ostvariti svoj
djeaki san - ploviti. Plovio je za novoosnovanu njemaku tvrtku iz Hamburga na
mjestu strojara uglavnom po europskim morima.
U Valpovu je od ranih omladinskih dana bio poznat pod nadimkom Gelender to
nije neobino s obzirom na njegovu visini od dva metra i korpulentnost.
Kako je potekao iz sportske obitelji i sam se bavio sportom. Mama Ljerka je
bila odlina odbojkaica i sa ekipom Drutva za tjelesni odgoj Partizan bila prvakinja
Jugoslavije 1956. godine, a sestra Dunja odlina atletiarka (petoboj) kojoj je trenerica
bila Milka Babovi. Darko je zapamen kao lan rukometnog kluba Jovalija Valpovo u
sezonama 1965. 1967. U vrijeme boravka u Lovranu igrao je za tamonji rukometni klub.
Sredinom osamdesetih godina prolog stoljea Darko se vraa konopcu. Ovaj puta
u Slavoniji nastupao za ekipu Valpova na Olimpijadi starih sportova u Broancima
u disciplini potezanje konopca. Naravno, vrlo uspjeno. Tadanje novine su javljale
kako je ekipa Valpova bez konkurencije. Ekipa, koju je okupio, je trenirala kod njega
u dvoritu; nisu imali sparing partnera pa su konopac povezali za stablo vinje. Koliko
su bili snani govori injenica da su stablo vinje iupali iz korijena.
Pored sporta u mladim je danima nastupao na priredbama sa tadanjim orkestrima
Valpovtine. Svirao je berdu i pjevao. Veina repertoara su mu bile pjesma Toma Jonesa.
Tih osamdesetih godina jedno je vrijeme radio u struci za koju se u mladosti
kolovao poljoprivredi. U plasteniku Kombinata Valpovo uzgajao je povre. No,
doao je rat i sve je uniteno.
Umro je 29. rujna 2014. godine u osjekoj bolnici i pokopan na valpovakom
groblju.
435
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 433-436
Stjepan Najman: Darko Kopf mornar, sporta i jo poneto
436
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 437-442
Zlatko Bender: Prikaz Godine kulture 2016.
Prikaz
Godine kulture 2016.
(Osvrt na austrijsko bosansko-
hercegovake kulturne veze)
437
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 437-442
Zlatko Bender: Prikaz Godine kulture 2016.
Tijek dogaanja
Program obiljeavanja Godine kulture poeo je 26. sijenja 2016. godine
prezentacijom kataloga izlobe naslovljene Prostor, oblik, dodir iz fondusa Muzeja
suvremene umjetnosti Republike Srpske u Banja Luci. Izloba je bila prilagoena i
slijepim i slabovidnim osobama nastojei tako pratiti suvremene muzeoloke standarde
i profesionalne izazove. Stoga je uz izlobeni katalog namijenjen opoj javnosti izloba
imala i tekstove postavljene na zidovima izlobenog prostora napisane na Brajevom
pismu. Budui da je ta izloba, u Godini kulture, potaknula stoljetne veze Bosne i
Hercegovine s Austrijom ambasada / veleposlanstvo navedene republike je financirala
tiskanje toga kataloga.
To dakako nije bilo udno budui da je nazonost Austro-Ugarske Monarhije na
ovim prostorima od Bosansko-hercegovakog ustanka1875. godine, odnosno tonije
njene upravne vlasti od 1878. godine. Jo snaniji austrijski utjecaj slijedio je u razdoblju
Aneksijske krize i nazonost K. und K. Monarhije do zavretka Prvoga svjetskoga rata,
tj. propasti navedene Monarhije.
438
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 437-442
Zlatko Bender: Prikaz Godine kulture 2016.
Godini kulture Austrije Bosne i Hercegovine tijekom 2016. publici naih dviju
zemalja omoguimo bolje meusobno razumijevanje na suvremenim temeljima. Bit e
mi drago, ako i vi budete sudjelovali u razliitim dogaajima i prigodama koje se nude.
439
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 437-442
Zlatko Bender: Prikaz Godine kulture 2016.
440
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 437-442
Zlatko Bender: Prikaz Godine kulture 2016.
441
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 437-442
Zlatko Bender: Prikaz Godine kulture 2016.
Saetak
U radu autor u kratkim crtama opisuje Godinu kulture vezanu uz oivljavanje
i razvijanje stoljetnih veza Bosne i Hercegovine i Austrije. Rad je jedna vrsta opisa
tijeka dogaanja u 2016. godini vezanih uz navedenu Godinu kulture i jedna je vrsta
osvrta na austrijsko-bosanskohercegovake kulturne veze.
442
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 443-448
Vesna Schmee: Osueni bez krivice
Jedna izreka kae: Bolje je osloboditi 100 krivih nego kazniti jednog nevinog.
Dobro je poznato ta se dogodilo sa Nemcima u jesen 1944.god.
Na silu su proterani i iseljeni iz svojih kua,na silu odvojeni od svojih njiva I
oranica, na silu su napustili svoje susede i prijatelje. Nisu se oseali krivima,ali veina
je to uinila jer nova vlast su, novi zakoni.
Neki nisu otili,smatrali su da nema potrebe,nisu se niim ogreili. To je bila greka,
stradali su , njihove kosti su rasute po mnogim stratitima,za koje se i danas ne zna.
Oni koji su otili,mislili su da je to samo privremeno stanje,euforija, vratie se.
Nikad se nisu vratili. Sve ono to nisu mogli poneti ostalo je negde zakopano. Ostavljeno
da ivot ponovo ivi kada se vrate.
Ne moe se porediti Isusov krini put do mesta na kom e ga razapeti, ali ovaj put
je slian golgoti. Patnja,glad,bolest,smrt bile su propratni deo ovog puta.
ta se dogodilo onima koji su ostali? ene, deca,stari i nemoni (neduan narod)
smeteni su u logore za likvidaciju po Vojvodini i Hrvatskoj prisiljeni na teak fiziki
rad, izgladnjavani,preputeni tekim bolestima bez adekvatne zdravstvene nege. Do
zatvaranja logora veliki broj je preminuo. Preiveli su kasnije otili u Austriju ili
Nemaku.
Novembra 1944. godine, krvoprolie dogodilo se u Rumi (13.400 stanovnika od
kojih 6.050 Nemaca) Tokom mnogih noi brojni Nemci brutalno su ubijeni, najpre u
Hrvatskom domu a kasnije u Rauovoj ciglani.
443
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 443-448
Vesna Schmee: Osueni bez krivice
444
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 443-448
Vesna Schmee: Osueni bez krivice
Jedan mladi iz Rume je takoe bio ustreljen u vrat, ali nije umro, nego se samo
onesvestio. Poto su ubice napustile scenu, on se osvestio i kako je bio u gornjem redu
mrtvih, uspeo je da se oslobodi. Uprkos rani, uspelo mu je da pobegne u kukuruzite i
da se probije do maarske granice.1
60 godina je prolo i onda u jesen svog ivota skupili su hrabrost da dou i posete
svoju postojbinu,I svoj zaviaj kao poslednji oprotaj od onog ivota kojeg su imali
nekad.
rtva nema naciju i veru, rtva je rtva.
Ovo je pria o ljudima koji su priveli i koje sam lino upoznala, koji su mi ispriali
fragmente tih nemilih godina,golgotu I posledice koje su trajno ostale u njihovom
ivotu.
Dom nije mesto, dom je oseaj!
O fizikom izlino je govoriti,psihika bol je ostala trajna. Tema ove prie:osuda
bez krivice,ivi sa tim.
1
Arbeitskreis Dokumentation: Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Vol
I-IV, Izdava: Donauschwbische Kulturstiftung, Mnchen, 1991. 1995., skraeno: LW I...
Arbeitskreis Dokumentation, Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944 1948. Die Stationen
eines Vlkermordes. Izdava: Donauschwbische Kulturtiftung Mnhen, 3. izdanje 2000, skraeno: VDJ.
Schieder, Theodor et al.,: Dokumentation der Vertreibung der Deutschen in Jugoslawien; Izdava: Bundesministerium
fr Vertriebene, Flchtlinge und Kriegsbeschdigte, Bonn, 1961. Skraeno: Dok. V. Identini reprinti:
Deutscher Taschenbuchverlag (dtv. reprint 3274), Mnhen 1984. i Weltbild-Verlag, Augsburg 1994.
445
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 443-448
Vesna Schmee: Osueni bez krivice
446
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 443-448
Vesna Schmee: Osueni bez krivice
447
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 443-448
Vesna Schmee: Osueni bez krivice
448
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 449-450
In memoriam: Darko Varga
U jeku najtoplijega ljeta 2017. godine u Gradu na Dravi odjeknula je tuna vijest
kako nas je iznenada napustio dugogodinji sudionik naih znanstvenih simpozija
Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu, Darko Varga.
Otiao je u aru istraivanja i pisanja, gotovo opsesivno posveen jo jednom u nizu
velikih projekata koji su ga okupirali posljednjih desetak godina. Ostala je nedovrena
monografija o osjekom elektrinom tramvaju na kojoj je, kao i na svakom dotadanjem
projektu, iskrenom strau amatera-povjesniara radio bez prestanka gotovo godinu dana,
zanemarujui svoje zdravlje. Upravo s temom Gradonaelnik Osijeka dr. Vjekoslav
Hengl i osjeki elektrini tramvaj proizalom iz istraivanja za tu monografiju,
sudjelovao je 2016. godine na naem Simpoziju.
Od Angsterovih orgulja u Baranji, preko doprinosa Slavonaca sudjelovanjem na
Svjetskoj izlobi u Parizu, preko malo poznatih podataka iz obiteljske prolosti Adama
Zrinskog sve do obitelji Mitterpacher iz Bilja i njemakih utjecaja na organizaciju
osjeke konjske eljezenice sve su to teme kojima se maksimalno posveivao, radovao
svakom novom dokumentu i otkriu i iz tog, gotovo djejeg oduevljenja svoje lanke za
ovaj Jahrbuch pisao nairoko i nadugako i na muke ponekad stavljao recenzenta i
urednicu. Znao je esto, alei se na vlastiti raun, za sebe rei kako kopa po dokumentima
i arhivima poput terijera. Radovao se to je i sam, svojim doprinosom rasvjetljavao
doprinos Nijemaca i Austrijanaca hrvatskom civilizacijskom krugu, ponajvie u Baranji
koju je promovirao kao multikulturnu sredinu razumijevajui sve njezine skrivene tajne
i komplicirane povijesne i politike odnose.
Darko Varga je uvijek bio spreman na prijateljsko druenje i ugodan razgovor, a
ovim naim skupovima zasigurno e nedostajati njegova pozitivna energija.
Poivao u miru.
Renata Trischler
449
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 449-450
In memoriam: Darko Varga
450
UPUTE AUTORIMA
asopis GODINJAK NJEMAKE ZAJEDNICE DG JAHRBUCH
(ISSN 1849-8159), kojega publicira Njemaka zajednica Zemaljska udruga
Podunavskih vaba u Hrvatskoj, Osijek objavljuje istraivanja iz povijesti njemako-
austrijske nacionalne manjine u Hrvatskoj i susjednim dravama. lanci se objavljuju
na hrvatskom ili, iznimno, na njemakom jeziku. Objavljuju se radovi koji nisu tiskani
u drugim asopisima, niti predani u tisak. Izvodi, saeci, sinopsisi, magistarski radovi,
disertacije te izlaganja na znanstvenim i strunim skupovima ne smatraju se objavljenim
radovima. U dodatku asopisa mogu se objaviti prikazi knjiga ili njihove recenzije, krai
prijevodi, osvrti i vijesti iz podruja koje obuhvaa asopis.
Radovi se alju u Urednitvo asopisa elektronikim oblikom (e-mail: rtrisler@
gmail.com), a moraju zadovoljiti sljedee tehnike propozicije:
Maksimalni obujam rada (ukljuujui tablice, grafikone, slike i sheme) je
25 stranica A-4 formata (prored 1,5), saetka disertacije 2 stranice, saetka
magistarskog rada 1 stranica, pregleda knjige 1 stranica (prored 1).
Tekst mora biti pisati u Microsoft Word for Windows, verzija 6.0 ili via, Font
Times New Roman. Sve margine su 2,5 cm.
Cijeli rad treba pisati veliinom slova 12, osim naslova rada (14), naslova i
sadraja tablica (10) te saetaka (10). Naslov rada i poglavlja treba pisati velikim
podebljanim slovima.
Grafikoni, slike i sheme trebaju biti isti, pregledni i snimljeni u Winword
obliku te editirani kao integralni dio rada tj. u tekstu gdje dolaze. U naslovima
i tablicama ne smiju se nalaziti fusnote.
Poetak odlomka (pasusa) u tekstu ne treba uvlaiti. Odlomke treba razdijeliti
tipkom ENTER. Treba koristiti automatsku numeraciju stranica (pozicija dolje
desno).
Puna imena i prezimena autora, sa zvanjima, e-mail adresom kontakt autora
i adresama ustanova u kojima rade (veliina slova 10, kurziv) stavljaju se na
vrhu prve stranice lijevo. U sluaju da rad zahtijeva pisanje fusnota, poeljno je
koristiti automatske fusnote veliine slova 10.
Citirani autori u radu ne smiju biti podebljani niti pisani velikim slovima.
Primjer citiranja: Bezina Petar, Samostani klarisa u Hrvatskoj, Sveta Klara Asika
i nae vrijeme, Zbornik Kai 26, Split 1994., 269-294.
Ukoliko se radi o zasebnoj knjizi onda je npr.: Cuvaj Antun, Graa za povijest
kolstva kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas, sv. I., Zagreb
1910.
Radove e recenzirati najmanje 1 recenzent iz odgovarajueg podruja. Autori mogu
predloiti recenzenta za svoj lanak, a ukoliko to ne uine, odredit e ga Urednitvo.
Recenzenti obavljaju kategorizaciju radova: izvorni znanstveni lanak, pregledni
znanstveni lanak, prethodno priopenje, izlaganje na znanstvenom skupu, struni
lanak. Rad moe biti objavljen i bez recenzije u dijelu asopisa Prilozi sa Znanstvenog
skupa. Svi radovi dobivaju UDK klasifikacijski broj (rad se kategorizira prema
odreenim podrujima).
Radovi u pravilu sadre:
NASLOV: treba biti to krai, informativan, pisan velikim tiskanim (podebljanim)
slovima, font 14.
APSTRAKT: navode se podaci o nainu istraivanja, koritenoj metodologiji i
postignutim rezultatima. Abstrakt treba biti napisan kurzivom (font 10). Optimalna
duina je oko 100 rijei. Uz abstrakt, rad treba sadravati kljune rijei bitne zbog
ukljuivanja u informacijske sustave, a koje treba pisati podebljanim slovima u kurzivu
(font 10).
UVOD: izlae se ideja i cilj provedenih istraivanja, a moe se dati vrlo selektivan
osvrt na literaturu, ako nema posebnog poglavlja Pregled literature.
RASPRAVA: u pravilu sadrava opis metodologije primijenjene u istraivanju
za lanak te donosi bit lanka.
ZAKLJUAK: sadri sintezu istraivanja i rezultata. Pri njegovom pisanju vana
je postupnost u izlaganju.
LITERATURA: popis literature se donosi na kraju rada, a pie se abecednim
redom s rednim brojem ispred prvog autora, s punim podacima (autori, godina, naziv
reference, izdava, mjesto izdavanja, stranice). Autore ne pisati velikim slovima.
SAETAK: Kratak sadraj s najvanijim zakljucima pie se na kraju lanka na
hrvatskom jeziku, opsega do jedne kartice. Pie se na posebnom listu, a Urednitvo
prevodi saetak na njemaki jezik.
Zadnju verziju rada, ispravljenu prema primjedbama recenzenata, treba poslati
Urednitvu e-mailom. Rukopisi radova se ne vraaju.