Prijeđi na sadržaj

Gološkržnjaci

Ovo je članak tjedna  – {{{1}}} Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija
Gološkržnjaci
Sistematika
Koljeno:Mekušci
Razred:Puževi
Podrazred:Heterobranchia
Infrarazred:Golaći
Nadred:Nudipleura
Red:Nudibranchia
Cuvier, 1817
Podgrupe
Baze podataka

Gološkržnjaci (lat. Nudibranchia)[1] skupina su puževa koji odbacuju svoju ljušturu, takozvanu kućicu, nakon stadija ličinke.[2] Poznati su po raznobojnosti i neobičnim oblicima prema čemu su dobili i raznolika imena kao što su »zmaj«, »klaun«[3] i »morski zec«.[4] Danas je poznato oko 3000 vrsta koje pripadaju ovoj skupini,[5] a u Jadranu živi njih tridesetak.[1]

Njihov dvojni naziv dolazi od latinskoga nudus ('gol, nag') i starogrčkog βράγχια (bránkhia, 'škrge').

Skupinu se uobičajilo razgovorno nazivati morskim puževima zbog toga što pripadaju porodici mekušaca stražnjoškržnjaša (Opisthobranchia). Međutim, velik broj »morskih puževa« pripada taksonomskim skupinama koje nisu blisko srodne gološkržnjacima. Mnoge od tih drugih vrsta tzv. morskih puževa, poput nadreda Sacoglossa i porodice Aglajidae, često se stoga zabunom spominju kao gološkržnjaci.

Rasprostranjenost i obitavalište

[uredi | uredi kôd]
Vrsta iz roda Janolus, Filipini

Gološkržnjake se može pronaći u morima diljem svijeta, od Arktika do toplijih i tropskih klima pa sve do Južnog oceana i Antarktike.[5][6][7] Gotovo su isključivo morske životinje, iako je poznato da nekoliko vrsta obitava u bočatim vodama nižeg saliniteta.[8]

Kalinga ornata, pronađena na dubini od 5 m u Filipinima

Žive na praktički svim razinama, od međuplimnih zona do preko 700 metara dubine.[6] Najveća se raznolikost pronalazi u toplim, plitkim grebenima, a jedna je vrsta pronađena na dubini od skoro 2500 metara.[9]

Bentalne su životinje i može ih se pronaći u supstratu.[6] Jedini su izuzetak od toga neustonski rod Glaucus, koji plutaju naopako netom ispod površine mora, pelagijska vrsta Cephalopyge trematoides, koja pliva duž cijelog vodenog stupa,[10][11] te Phylliroe bucephalum.[12]

Anatomija

[uredi | uredi kôd]
Anatomija vrste Berghia stephanieae: usni krakovi (ot), nožice (ft), oči (e), rinofore (r) i cerata (c). Ova vrsta također ima knidosake (cn) na vršcima cerata. Mjerilo je dugo 100 μm.

Oblici tijela gološkržnjaka raznoliki su. Stražnjoškržnjaši, za razliku od drugih puževa, izvana izgledaju bilateralno simetrično iako to nisu iznutra, zbog toga što su prošli kroz sekundarnu detorziju. Kod svih su gološkržnjaka muški i ženski spolni otvori na desnoj strani tijela, što odražava njihovo nesimetrično porijeklo. Nemaju plašt (pallium). Neke vrste imaju otrovne udove (cerata) na bočnim stranama koje služe odbijanju grabežljivaca. Mnoge vrste imaju i jednostavan probavni sustav te usta s radulom.[13]

Oči su gološkržnjaka jednostavne građe te razlikuju tek svijetlo i tamu.[14] Nalaze se unutar tijela i promjer im je oko četvrtine milimetra. Sastoje se od očne leće i pet fotoreceptora.[15]

Veličina gološkržnjaka varira od 4 do 600 milimetara.[16]

Glaucus atlanticus primjer je vrste čije su cerate postavljene bočno, kao krila, umjesto na leđnoj strani.

Odrasle jedinke nemaju ljušturu niti poklopac (operculum, koji je u puževa s ljušturom rožnata ili koštana tvorevina koja služi zatvaranju otvora ljušture kada je tijelo povučeno u nju). Kod većine vrsta, plivajući veliger (ličinka) ima spiralnu ljušturu koju odbacuje pri metamorfozi, odrastanju u odraslu jedinku. Neke vrste ne prolaze kroz metamorfozu te je kod njih ljuštura odbačena i prije no što mladunac izađe iz jajašca.[13]

Glava gološkržnjaka pokrivena je ticalima s osjetom dodira, okusa i mirisa. Rinofore, koje su nalik na palice, osjetila su za mirise.

Životni ciklus

[uredi | uredi kôd]
Parenje vrste Nembrotha purpureolineata

Gloškržnjaci su dvospolci, što znači da imaju oba spolna organa, no ne mogu oploditi sami sebe.[17] Parenje tipično traje nekoliko minuta te uključuje udvaranje nalik plesu. Jajašca su najčešće polegnuta unutar želatinaste spirale,[18] koja se često opisno naziva vrpcom. Njihov broj varira; vrpca može sadržavati samo jedno ili dva jajašca (kod vrste Vayssierea felis), ili pak oko 25 milijuna (vrsta Aplysia fasciata[19]). Jajašca sadrže toksine iz morskih spužvi kako bi odbile grabežljivce.[20] Nakon što se slegnu, mladunci izgledaju gotovo identično odraslim jedinkama, osim što su manji. Novoslegnute jedinke također imaju manji broj cerata. Životni vijek gološkržnjaka može biti dug od nekoliko tjedana do godinu dana, ovisno o vrsti.

Prehrana i ekologija

[uredi | uredi kôd]

Sve poznate vrste gološkržnjaka su mesojedi.[17] Neke se hrane spužvama, druge (poput roda Cuthona) obrubnjacima[21] ili mahovnjacima (vrste iz skupine Phanerobranchia: Tambja, Limacia, Triopha itd.).[22] Neke vrste jedu druge puževe ili njihova jajašca (rod Favorinus),[23] a u nekim su slučajevima i kanibalističke. Prehrana raznih vrsta uključuje i plaštenjake,[24] vitičare[25] te moruzgve.[22]

Taksonomija

[uredi | uredi kôd]

Najažurnija taksonomija gološkržnjaka jest Taksonomija razreda Gastropoda Boucheta i Rocroia iz 2005. godine, koja ih kategorizira kao podskupinu nadreda Nudipleura. Gološkržnjaci se tada dijele na dvije skupine:

Galerija

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b gološkržnjaci. Pomorski leksikon. Pristupljeno 14. kolovoza 2024.
  2. ↑ Thompson, T. E. 2009. Feeding in nudibranch larvae (PDF). Journal of the Marine Biological Association of the United Kingdom. 38 (2): 239–248. doi:10.1017/S0025315400006044. S2CID 86275359
  3. ↑ Turnbull, John. 2016. The Nudibranch – Creature Feature. Nature New South Wales. 60 (3): 16–17
  4. ↑ Bronson, Wilfrid. 1935. Water People. str. ?.
  5. ↑ a b Ocean Portal. 2017. A Collage of Nudibranch Colors. Smithsonian National Museum of Natural History. Pristupljeno 17. travnja 2018.
  6. ↑ a b c Nudibranchs  Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. kolovoza 2013. (Wayback Machine), Fishermen Scuba.
  7. ↑ Ekimova, I.; T. Korshunova; D. Schepetov; T. Neretina; N. Sanamyan; A. Martynov. 2015. Integrative systematics of northern and Arctic nudibranchs of the genus Dendronotus (Mollusca, Gastropoda), with descriptions of three new species. Zoological Journal of the Linnean Society. 173 (4): e0192177. doi:10.1111/zoj.12214
  8. ↑ Korshunova, T.; K. Lundin; K. Malmberg; B. Picton; A. Martynov. 2018. First true brackish-water nudibranch mollusc provides new insights for phylogeny and biogeography and reveals paedomorphosis-driven evolution. PLOS ONE. 13 (1): e0192177. Bibcode:2018PLoSO..1392177K. doi:10.1371/journal.pone.0192177. PMC 5851531. PMID 29538398
  9. ↑ Discoveries of deep-sea biomass and biodiversity using an ROV. Monterey Bay Aquarium Research Institute. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. listopada 2013. Pristupljeno 16. listopada 2013.
  10. ↑ Steinberg, J. E. 1956. The pelagic nudibranch, Cephalopyge trematoides (Chun, 1889), in New South Wales with a note on other species in this genus. Proceedings of the Linnean Society of New South Wales. 81: 184–192
  11. ↑ G.M. Mapstone & M.N. Arai, Siphonophora (Cnidaria, Hydrozoa) of Canadian Pacific Waters, str. 33. "The best documented predators of pelagic cnidarians from the phylum Mollusca are the neustonic nudibranchs and snails [...and] the pelagic nudibranch [...]"
  12. ↑ Gosliner, T. M.; Valdes, A.; Behrens, D. W. 2015. Nudibranch and Sea Slug Identification Indo-Pacific. New World Publications. Jacksonville, Florida, SAD.
  13. ↑ a b Thompson, T. E. 1976. Biology of opisthobranch molluscs, 1, 207 pp., 21 pls. Ray Society, br. 151.
  14. ↑ Nudibranchs – National Geographic Magazine. Ngm.nationalgeographic.com. 25. travnja 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. lipnja 2008. Pristupljeno 4. srpnja 2013.
  15. ↑ CHASE, RONALD. 1. lipnja 1974. The Electrophysiology of Photoreceptors in the Nudibranch Mollusc, Tritonia Diomedia. Journal of Experimental Biology. 60 (3): 707–19. doi:10.1242/jeb.60.3.707. PMID 4847278
  16. ↑ Hexabranchus sanguineus | DORIS. doris.ffessm.fr. Pristupljeno 17. travnja 2023.
  17. ↑ a b Nudibranch. Aquaticcommunity.com. Pristupljeno 4. srpnja 2013.
  18. ↑ Klussmann-Kolb A. 2001. The Reproductive Systems of the Nudibranchia (Gastropoda, Opisthobranchia): Comparative Histology and Ultrastructure of the Nidamental Glands with Aspects of Functional Morphology. Zoologischer Anzeiger. 240 (2): 119–136. doi:10.1078/0044-5231-00011
  19. ↑ Rudman, W. B. 9. lipnja 2010. How many eggs do sea slugs lay?. The Sea Slug Forum (engleski). Pristupljeno 14. kolovoza 2024.
  20. ↑ Diving with Nudibranchs. Dive the World
  21. ↑ NC Folino. 1997. The role of prey mobility in the population ecology of the nudibranch Cuthona nana (Gastropoda: Opisthobranchia) (PDF). American Malacological Bulletin. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 25. lipnja 2012. Pristupljeno 7. ožujka 2013.
  22. ↑ a b Domínguez, M.; Troncoso, J. S.; García, F. J. 2008. The family Aeolidiidae Gray, 1827 (Gastropoda Opisthobranchia) from Brazil, with a description of a new species belonging to the genus Berghia Trinchese, 1877. Zoological Journal of the Linnean Society. 153 (2): 349–368. doi:10.1111/j.1096-3642.2008.00390.x
  23. ↑ Rudman, W.B. 19. ožujka 1999. Favorinus tsuruganus Baba & Abe, 1964. [In] Sea Slug Forum. Australian Museum
  24. ↑ Valdés, Á. 2004. Phylogeography and phyloecology of dorid nudibranchs (Mollusca, Gastropoda). Biological Journal of the Linnean Society. 83 (4): 551–559. doi:10.1111/j.1095-8312.2004.00413.x
  25. ↑ Barnes, H.; Powell, H. T. 1954. Onchidoris fusca (Müller); A Predator of Barnacles. Journal of Animal Ecology. 23 (2): 361–363. Bibcode:1954JAnEc..23..361B. doi:10.2307/1986. JSTOR 1986
  26. ↑ Family Phyllidiidae. ryanphotographic.com. Pristupljeno 7. svibnja 2023.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Gološkržnjaci&oldid=7016066"