Prijeđi na sadržaj

Tjesnačnik

Izvor: Wikipedija
Načini tvorbe
zatvornik
zapornik
slivenici
tjesnačnik
sibilant
otvornik
nazal
dotačnik
vibrant
aproksimant
likvid
samoglasnik
polusamoglasnik
lateralna tvorba
Ova stranica sadrži fonetske simbole u zapisu IPA, koji se možda neće ispravno prikazati u nekim preglednicima (browserima).
uredi

Tjesnačnik (frikativ)[1] vrsta je suglasnika koji se tvore tjeranjem zraka kroz uski kanal koji se, primjerice, tvori između jezika i zuba ili nepca. Približavanje artikulatornih organa takvo je da nastaju vrtlozi, turbulencije, koji rezultiraju šumnim glasom.

U hrvatskome standardnom jeziku frikativa je šest, a to su: z, ž, s, š, f, h. U međunarodnoj fonetskoj abecedi (IPA) složeni su tablično:

Labiodentalni Dentalni Postalveolarni Velarni
Bezvučni f s ʃ x
Zvučni z ʒ

Međunarodna fonetska abeceda poznaje širi skup tjesnačnika, primjerice sibilantni frikativi:

  • [s] bezvučni nadzubni
  • [z] zvučni nadzubni
  • [sʼ] nadzubni
  • [s̪] bezvučni zubni
  • [z̪] zvučni zubni
  • [s̺] bezvučni prednje-nadzubni
  • [z̺] zvučni prednje-nadzubni
  • [s̠] bezvučni stražnje-nadzubni
  • [z̠] zvučni stražnje-nadzubni
  • [ʃ] bezvučni stražnje-nadzubni
  • [ʒ] zvučni stražnje-nadzubni
  • [ɕ] bezvučni nadzubno-prednjonepčani
  • [ʑ] zvučni nadzubno-prednjonepčani.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Hrvatska enciklopedija S, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (pristupljeno 9. siječnja 2019.)
Nedovršeni članak Tjesnačnik koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.