Idi na sadržaj

Usmena književnost

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Usmena književnost predstavlja najstariji oblik književnoumjetničkog rada. Na različitim prostorima razvijali su se različiti rodovi usmene književnosti. Osnovna podjela usmene književnosti na rodove i vrste može izgledati ovako:

-Poezija: lirska pjesma - sevdalinke,epska pjesma: - epovi i krajišnice; epsko-lirska pjesma: - balade i romanse.[1]

-Proza: bajke, pripovijetke, priče, legende, predaje: - predaje o građevinama, grebljima, turbetima; predaje o evlijama i kerameti-sahibijama; predaje o značajnim historijskim događajima; predaje o značajnim historijskim ličnostima...

-Dramski radovi (djela)

NASTANAK NAŠE USMENE KNJIŽEVNOSTI:

-KOLEKTIVISTIČKA - ta teorija zastupa mišljenje da je naša usmena književnost plod kolektivnog(zajedničkog) stvaranja našeg naroda.

-INDIVIDUALISTIČKA - ta teorija zastupa stajalište po kojem je naša usmena književnost plod našeg(osobnog) stvaralačkog rada.

-KOMBINIRANA - ta teorija stoji između prve dvije. Istraživanja su pokazala da je naša usmena književnost nastala po principu "Najprije je bio događaj,pa oko njega je stvoren sažetak."

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Usmena književnost Bošnjaka". Arhivirano s originala, 13. 2. 2021. Pristupljeno 9. 6. 2017.