Boris, sin prof. dr Branislava Malagurskog i Slavice Malagurski, odrastao je u Subotici, na severu Srbije. U intervjuu za praški kulturni i politički magazin Literární noviny, Boris Malagurski je rekao da njegovo poreklo potiče iz poljskog grada Mała Góra, dodavši da se u 17. veku vojnik iz tog grada borio pod komandom Jana III. Sobjeskog protiv Turaka u bici kod Sente i nakon toga odlučio da ostane u Subotici.[7]
2005. godine je emigrirao je u Kanadu i napravio dokumentarni film o svom odlasku iz Srbije koji je nazvao The Canada Project. Film je prikazan na Radio-televiziji Srbije u okviru emisije Mire Adanje-Polak.[8] U Kanadi je Malagurski organizovao proteste protiv proglašenja nezavisnostiKosova 2008. godine i dobio je podršku kanadskog novinara Scott Taylora i irske diplomatkinje Mary Walsh u pravljenju dokumentarnog filma o ljudskim pravima na Kosovu.[9]
2009. godine, Malagurski je snimio dokumentarnifilm o Srbima koji žive na Kosovu i Metohiji i o manjku ljudskih prava koje imaju na početku 21. veka. U filmu su intervjuisani bivši kanadski general Lewis MacKenzie, bivši kanadski ambasador u Jugoslaviji James Byron Bissett, bivši zvaničnik UNMIK-a John Hawthorne i ekonomist Michel Chossudovsky.
2010. godine, Malagurski je snimio dokumentarni film "Težina lanaca" koji analizira ulogu Sjedinjenih Američkih Država, NATO-a i Evropske unije u raspadu Jugoslavije. U filmu su intervjuisani Branislav Lečić, Veran Matić, Vlade Divac, John Perkins, Lewis MacKenzie, James Byron Bissett, John Bosnitch, Michel Chossudovsky, Jadranka Reihl-Kir, Rade Aleksić, Vesna Levar i drugi. Film je prikazan u bioskopima širom Australije, Kanade, SAD i Srbije[12][13][14][15][16][17], na festivalima i na TV mrežama RT[18] i Eurochannel.[19]
2012. godine, Malagurski je ko-režirao (sa Ivanom Rajović) dokumentarni film "Pretpostavka pravde"[20] koji se bavi stradanjem francuskog navijača Brisa Tatona u Beogradu 2009. godine, kao i navodnih propusta u sudskom procesu u Srbiji koji je vođen povodom toga. Televizijska premijera filma je bila u aprilu 2013. godine u okviru emisije "Revolucija" na Happy TV u kojoj je gostovao i čovek koji je tvrdio da je svedok incidenta, ali nikada nije pozvan da svedoči pred sudom.[21]
Belgrade
Boris Malagurski intervjuiše Novaka Đokovića za film o Beogradu 2013. godine, Malagurski je snimio film "Beograd", dokumentarni film o glavnom gradu Srbije, koji je premijerno prikazan 19. oktobra 2013. godine u Sava Centru.[2] i emitovan na RTS-u 20. oktobra 2014. godine.[22] U filmu su intervjuisani mnogi poznati Beograđani, uključujući i tenisera Novaka Đokovića.
The Weight of Chains 2
2014. godine je premijerno prikazan novi dokumentarni film Malagurskog "Težina lanaca 2" u okviru Montecasino filmskog festivala u Johanezburgu, Južnoafričkoj Republici[23] U filmu su intervjuisani Noam Chomsky, Oliver Stone, Carla Del Ponte, Mlađan Dinkić, Vuk Jeremić, Ivo Josipović, Miroslav Lazanski, Slavko Kulić, Michael Parenti, R. James Woolsey i drugi.[24][25][26] Film se bavi temom posledica neoliberalnih reformi na politiku, ekonomiju, vojsku, kulturu, obrazovanje i medije na prostoru bivše Jugoslavije[23]
Od 2013. do 2015. godine[27] Malagurski je bio urednik i voditelj "Revolucije", sedmične TV emisije na Happy TV. Emisija je sadržala dokumentarne segmente i intervjue sa zvaničnicima, stranim i domaćim ekspertima, kao i običnim građanima Srbije.[4][28] Happy TV nije saopštila zvaničan razlog ukidanja emisije.[27]
Malagurski se ponekad pojavljuje kao dopisnik TV mreže RT, na kojoj govori o temama vezano za prostor Balkana.[29][30][31][32]
Oktobra 2011. godine, Malagurski je prikazao svoj film "Težina lanaca" na barikadama na Jarinju na administrativnom prelazu između Kosova i Centralne Srbije,[33] što je izjavio da je bio znak podrške Srbima koji se bore za svoja prava u pokrajini.[34]
Juna 2012. godine, Malagurski je učestvovao u protestu ispred zgrade Radio-televizije Srbije na kojem se zahtevao kraj "organizovanog medijskog mraka" u Srbiji i emitovanje filma "Težina lanaca" na javnom servisu Srbije.[35] Pred više stotina demonstranata, Malagurski je rekao da je Aleksandar Tijanić, tadašnji generalni direktor RTS-a, njemu rekao da iako je "Težina lanaca" dobio pozitivnu ocenu, ne može da se prikaže na RTS-u zato što je prethodno prikazan na Happy TV. Malagurski je tvrdio da su prikazani samo segmenti iz filma, ne i ceo film, što je potkrepio potvrdom iz Happy TV.[36]
Toni Ti, u veb magazinu Brightest Young Things napisao je da film "Težina lanaca" načinje mnogo tema o kojima javnost možda nije obaveštena, ali da se koristi sarkastičnim tonom, isuviše amaterskim za tako ozbiljnu tematiku.[47] Vladislav Panov u magazinu Pečat tvrdi da je film "Težina lanaca" vrlo uverljiv i da je Malagurski otkrio prave uzroke raspada Jugoslavije, uperivši prst na Vašington, velike američke korporacije i domaće grupacije poput G17 plus.[48] Istoričar Predrag J. Marković rekao je da je film veoma važan i da govori jezikom koji je razumljiv ljudima na zapadu, te da autor predstavlja kompleksan problem, uspešno se distancirajući od domaćih aktera.[49]Konstantin Kilibarda smatra da Malagurski pokušava da minimizira ulogu srpskih lidera u raspadu Jugoslavije.[50] Prema Emilu Živadinoviću, u filmu "Težina lanaca" Malagurski pokušava da revidira ulogu Srbije u ratovima 1990-ih godina, ubeđujući gledaoce da su Jugoslaviju rasturile moćne kompanije, dok im se Srbija na čelu sa Miloševićem suprotstavljala.[51] Film je naišao na negativnu kritiku i kod Zijada Burgića zbog davanja prostora negatorima genocida u Srebrenici, poput Srđe Trifkovića.[52]
Prema Dariju Hajriću i Milici Jovanović, Malagurski u filmu "Pretpostavka pravde" dovodi u pitanje presudu po kojoj je Bris Taton ubijen i tvrdi da je reč o nesrećnom ishodu tuče među fudbalskim navijačima, uz prizivanje stranog faktora i antisrpskih interesa. Oni smatraju da se osnovna premisa filma temelji na odbrani Tatonovih ubica tokom suđenja i kasnijih žalbi, prema kojoj je proces trpeo "ogroman pritisak" iz inostranstva zbog kojeg su istraga, tok suđenja i konačne presude protiv 14 navijača Partizana bili "nepravični".[53][54]
Dubravka Lakić u kritici "Težine lanaca 2" koja je objavljena u Politici, piše da "nije neophodno da se sa Malagurskim ideološki složite da biste uočili kako je on nesporno napravio punokrvan i za naše kinematografske uslove nenadmašan dokumentarni film. Uzbudljiv i dinamičan."[55]
Tokom snimanja svoje emisije "Revolucija" za srbijansku Happy TV Boris Malagurski je intervjuisao Vesnu Kostić iz kancelarije Svetske banke u Beogradu. Nakon emitovanja, Vesna Kostić je napisala žalbu Udruženju novinara Srbije, tvrdeći da je Malagurski falsifikovao razgovor sa njom. Prema njenim rečima, Malagurski je njen odgovor na jedno pitanje "nalepio" kao odgovor na sasvim drugo pitanje. Kostić je u svom pismu UNS-u ocenila da je reč o "svesnom falsifikatu" i povredi novinskog etičkog kodeksa.[56] Malagurski je odbacio optužbe uz tvrdnju da nije ništa falsifikovao, već da je Kostić ili zaboravila kako je odgovarala na pitanja ili je imala loše namere. Takođe joj je ponudio da pokaže nemontiran materijal iz intervjua da dokaže da je u pravu, na šta Kostić nije odgovorila.[57]
U martu 2014. godine trojica mladića su pred Višim sudom u Beogradu osuđena na kazne od po godinu dana zatvora, tri godine uslovno, po krivičnoj prijavi Borisa Malagurskog za navodne pretnje koje su pisali na zatvorenom delu internet foruma, reagujući na njegov film Pretpostavka pravde kojim se osporava sudska presuda navijačima FK Partizan za ubistvo Brisa Tatona u Beogradu. Malagurskog i sudsku presudu su kritikovali Milica Jovanović,[54] i Dario Hajrić[53] na portalu Peščanik, dok je Malagurski odgovorio na optužbe u magazinu Vreme[58] i na portalu Nova srpska politička misao.[59] Istoričar Čedomir Antić je kritikovao optužbe na račun Malagurskog u Politici.[60]