Zoran Rankić
Zoran Rankić | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Zoran Rankić |
Nadimak | Popara |
Datum rođenja | 9. avgust 1935. |
Mesto rođenja | Derventa, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 9. decembar 2019.84 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Srbija |
Zanimanje | glumac i književnik |
Rad | |
Aktivni period | 1951—2008 |
Bitna uloga | Poslednji čin — Nikola Kalabić Srećni ljudi — Žarko Popara |
Zvanični veb-sajt | |
zoranrankic.com | |
Veza do IMDb-a |
Zoran Rankić (Derventa, 9. avgust 1935 — Beograd, 9. decembar 2019) bio je jugoslovenski i srpski televizijski i pozorišni glumac, prvak Beogradskog dramskog pozorišta, dramski pisac, reditelj aforističar, satiričar, pesnik i slikar grafičar.
Glumom je počeo da se bavi 1951. godine, kada je zaigrao u Narodnom pozorištu Sarajevo, čiji je bio član do kraja 1960. godine. Od 1961. do 1996. bio je član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, gde je glumio u velikom broju pozorišnih predstava. Ostvario je 26 filmskih i TV uloga. Široj javnosti najpoznatiji je po ulogama Nikole Kalabića u TV seriji Poslednji čin i Žarka Popare u TV seriji Srećni ljudi.
Osim u glumi, istakao se i u književnosti objavivši nekoliko knjiga i zbirki pesama, a za svoj rad je višestruko nagrađivan. Od sredine sedamdesetih godina objavljivao je aforizme u više dnevnih listova uključujući humorističko-satirične, mesečne novine Ošišani jež. Rankićeva poezija poređena je sa poezijom Laze Kostića, dok je njegove drame Momo Kapor poredio sa dramama pisca Aleksandra Popovića.
Bio je član više umetničkih udruženja, a uvršten je u više srpskih i stranih knjiga aforizama. Godine 2018. objavljena je Rankićeva monografija.
Poslednje godine života proveo je povučeno u Domu za stara lica u Krnjači, gde je i preminuo 9. decembra 2019. godine.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rankić je rođen 9. avgusta 1935. godine u Derventi, u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. U Gornji Milanovac, rodno mesto njegove majke Zlate, u Srbiju, stigao je kao izbeglica tokom Drugog svetskog rata.[1][2] U mladosti je želeo da postane operski pevač, ali tokom pohađanja gimnazije odlučio je da postane glumac završavajući Srednju dramsku školu u Sarajevu 1951. godine.[3][4][5] Tokom mladosti glumački uzori bili su mu: Branko Pleša, Ljubomir Tadić i Milivoje Živanović.[6]
Ostvario je više stotina uloga na radiju, a poznat je i po izvanrednim interpretacijama poezije na brojnim književnim večerima.[7][8] Bio je član Udruženja dramskih umetnika Srbije, Udruženja književnika Srbije, Udruženja dramskih pisaca Srbije i Udruženja književnika Republike Srpske, sekcije satiričara Udruženja književnika Srbije i počasni član Beogradskog aforističarskog kruga.[9][10][11][12]
Pored televizijskih i filmskih uloga, objavio je nekoliko zbirki pesama, dramskih dela i knjige aforizama. Iako je četrdeset godina igrao u Beogradskom dramskom pozorištu i ostvario uloge u 26 TV filmova i serija, nije dobio nijednu glumačku nagradu, već je dobitnik nekoliko nagrada za književni rad.[13][14][15]
Najznačajnije uloge odigrao je kao Nikola Kalabić u TV seriji Poslednji čin i kao Žarko Popara u TV seriji Srećni ljudi. Rankićev deda je brinuo o Nikoli Kalabiću tokom srednjoškolskih dana, a njegov otac se tokom školskih dana družio s njim.[16][17]
Zastupljen je u leksikonu Ko je ko u Srbiji, u antologiji Miroslava Vražine Ko je ko u našem humoru i satiri, antologiji Vitomira Teofilovića Vrag i šala (Pola stoleća srpskog aforizma), koja je prevedena na ruski jezik, u antologiji satiričnog aforizma Republike Srpske Led je probijen! Uskačite. Duška M. Petrovića, kao i antologiji savremenog srpskog satiričnog aforizma V. Teofilovića Slučajni uzorak. Aforizmi Zorana Rankića uvršteni su u dve ruske antologije aforizama, koje je štampala moskovska izdavačka kuća „Veče”.[11]
Rankić je jedan od srpskih satiričara i aforističara uvrštenih u antologiju srpske satire i aforistike na engleskom jeziku pod naslovom Srpska satira i aforizmi, koja je objavljena u Sjedinjenim Američkim Državama u izdanju New Avenue Books, priređivača Branka Mikašinovića.[11] Zastupljen je i u antologiji Milana S. Dimitrijevića pod nazivom Kosmički cvet. Novinarka Zvezdana Stanković je 10. januara 2018. objavila monografiju o glumcu i književniku Rankiću.[18]
Od kraja novembra 2019. Rankić je živeo u Domu za stara lica u Krnjači. Duže vreme je bolovao od raka.[19] Preminuo je 9. decembra 2019. godine u staračkom domu u Beogradu.[20][21][22] Sahranjen je na Novom bežanijskom groblju u Beogradu.[23][24]
Karijera
[uredi | uredi izvor]Gluma
[uredi | uredi izvor]Prva glumačka ostvarenja imao je nakon završetka Srednje dramske škole 1951. godine.[25] Paralelno sa glumom sve vreme se bavio pisanjem, a od 1975. počeo je da piše aforizme na nagovor Miodraga Ilića, tadašnjeg upravnika Beogradskog dramskog pozorišta. Dok je živeo u Sarajevu, družio se s režiserom i scenaristom Borom Draškovićem i slikarom i književnikom Momom Kaporom.[26]
Pozorišnu karijeru započeo je u Narodnom pozorištu u Sarajevu, čiji je bio član do 1960. godine. U Malom pozorištu Sarajevo bio je od 1971. godine, a u Savremenom pozorištu Beograd od 1961. do 1999. godine, u kom je odigrao više od 50 pozorišnih predstava.[a][10][27] Sa glumicom Ljiljanom Lašić bio je partner u dvadeset predstava.[26]
Prvu televizijsku ulogu dobio je u filmu Sektor D 1962. godine, a naredne godine pojavio se u dve epizode televizijske serije Šest svečanih pozivnica i TV filmovima Voz koji nosi naočare i Afera Sent Fijakr kao Emil Gotje.[28][29] Godine 1966. imao je ulogu u filmu Kreštalica, a 1968. pojavio se u jednoj epizodi serije Kod Londona.[30] U filmu Zdravka Šotre Neprijatelj naroda tumačio je ulogu Hovstada, urednika novina, a narednih godina glumio je i u TV filmovima Sedam pisara (1970), Klopka za generala (1971), Peta kolona (1973; tumačio operativca OZNE), Zakletva (1974; tumačio domara) i u TV filmu Obešenjak (1974).[28][29] U televizijskom dokumentarnom filmu Čovek buna iz 1976. pojavio se u ulozi Vase Pelagića.[31]
Kao glumac skrenuo je pažnju na sebe ulogom Nikole Kalabića 1982. godine, kojeg je igrao u TV seriji Poslednji čin. Iako je trebalo da odglumi najvećeg izdajnika prema socijalistički orijentisanim izvorima o Kalabiću, imao je slobodu i nije ga tako odigrao.[16] Serija je postala izuzetno popularna, ali Rankić je zbog uloge trpeo određene posledice. Tvrdio je da mu je vlast u SFRJ uskratila izglasanu Oktobarsku nagradu jer je tumačio ulogu četničkog vojvode.[32][13] Lik četničkog vojvode prvobitno je trebalo da glumi Bata Živojinović, koji se povredio, nakon njega Dragomir Bojanić Gidra, ali se reditelj Sava Mrmak ipak odlučio da ulogu dodeli Rankiću.[33]
U TV seriji Španac 1982. imao je ulogu Miodraga Stamatovića, istražnog sudije, a 1984. bio je u ulozi Radomira Čarapića, zamenika upravnika logora Banjica u TV seriji Banjica.[29] Nakon toga igrao je 1986. uloge u TV serijama Misija majora Atertona kao general Ljubo Novaković i Odlazak ratnika, povratak maršala kao doktor Ivan Šubašić, a iste godine i u TV filmu Tajna Laze Lazarevića kao tužilac.[28] Godine 1988. imao je ulogu Blagoja Neškovića u televizijskoj seriji Save Mrmaka Četrdeset osma — Zavera i izdaja, a naredne uloge 1991. kao Toma Milinović „Topolivac” u TV seriji Jastuk groba mog i Čvrga u TV filmu Smrt gospođe Ministarke.[28][34]
U periodu od 1993. do 1996. igrao je u ulozi Žarka Popare u TV seriji Srećni ljudi, gde je bio jedan od omiljenih glumaca, a pojavio se u 23 epizode serije.[35]
Nakon deset godina pauze od glume, pojavljivao se s manjim ulogama u TV serijama Ljubav, navika, panika (2006) kao Cane udbaš, Bela lađa (2007) kao sudija Rakočević, Agencija za SIS (2006—2007), Kafanica blizu SIS-a (2007—2008) kao Miodrag i u jednoj epizodi TV serije Moj rođak sa sela kao Tomić 2008. godine.[28][29][36]
Književnost
[uredi | uredi izvor]Autor je dramskih dela Skretnica i Kalemegdanci, koji su u njegovoj režiji postavljeni na sceni Beogradskog dramskog pozorišta 6. marta 1994. godine.[37]
Druga Rankićeva drama Skretnica objavljena je 2007. (Artprint, Banja Luka), s Kalemegdancima, u njegovoj knjizi Srpske komedije dakle drame.[38]
Autor je zbirki pesama: Aorist (1992) Ekser (2006), Prizori (2014), Preteško ništa (2017) i Slovenski znak (2017) te knjiga aforizama: Doviđenja, kako ste? (1990, 1993), Aforizmi (1999), Balkanski nervčik (2005), Ovde kiša ali i Srbija (2006) Kod cara u podne (2012), Ništa svega (2012), Aforizmi (2012) i Zbogom zauvek, odmah se vraćam (2014), kao i knjige drame Srpske komedije dakle drame (2007).[11]
Aforizme je objavljivao od sredine 1970-ih godina u dnevnim novinama i časopisima Reflektor, Ekspres Politika, Večernje novosti, Politika (rubrika Satirikon), Otadžbina, Kafane, Nova Zora, Književnost i u drugim.[39] Bio je stalni saradnik Ošišanog ježa više od 15 godina, u kome je objavljivao aforizme u rubrici Balkanski nervčik.[11][40][41]
Po njegovom aforizmu ime je dobio film Borisa Mitića Doviđenja, kako ste? iz 2009. godine.[42]
Osamdesetih godina imao je satiričnu rubriku Aforizmi jednog glumca na strani Vedra strana sveta u dnevnim novinama Večernje novosti.[43][44]
Jedan je od autora knjige aforizama i poslovica pod nazivom Od Stradije do Stradije iz 2007. godine.[45] Godine 2018. Rankić je objavio knjigu poezije Sa male pruge javljam posvećenu Gornjem Milanovcu, gde je proveo ratni deo detinjstva.[1] Koautor je knjige aforizama Meljava vremena (2019), s Mihajlom Ćirkovićem i Brankicom Milanović.[46]
Rankićevu poeziju Čedomir Marković poredio je s poezijom Laze Kostića, a Momo Kapor je njegove drame poredio sa dramama pisca Aleksandra Popovića i Rankića nazvao „nastavljačem beogradskog duha.”[26][47]
Dobitnik je više nagrada za književni rad, poput Nagrade Dragiša Kašiković za knjigu Kod cara u podne (2012), Nagrade Večernjih novosti za novinsku satiru Jovan Hadži Kostić (2014), Nagrade Radoje Domanović za životno delo za stvaralaštvo u oblasti humora i satire (2015) i mnogih drugih.[44][48][49]
Filmografija
[uredi | uredi izvor]1960. ▼ | 1970. ▼ | 1980. ▼ | 1990. ▼ | 2000. ▼ | Ukupno | |
---|---|---|---|---|---|---|
Dugometražni film | 0 | 1 | 0 | 0 | 0 | 1 |
TV film | 5 | 4 | 1 | 1 | 0 | 11 |
TV serija | 2 | 0 | 3 | 1 | 5 | 11 |
TV mini serija | 0 | 0 | 3 | 1 | 0 | 4 |
Ukupno | 6 | 5 | 7 | 3 | 5 | 27 |
God. | Naziv | Uloga | |
---|---|---|---|
1960-e ▲ | |||
1962. | Sektor D (TV) | ||
1963. | Afera Sveti Fijaker (TV) | Emil Gotje | |
1963. | Šest svečanih pozivnica (serija) | ||
1966. | Kreštalica (TV) | ||
1966. | Voz koji nosi naočare (TV) | ||
1968. | Kod Londona (serija) | ||
1969. | Neprijatelj naroda (TV) | Hovstad, urednik novina | |
1970-e ▲ | |||
1970. | Sedam pisara (TV) | ||
1971. | Klopka za generala | operativac OZNE | |
1973. | Peta kolona (TV) | ||
1974. | Zakletva (TV) | domar | |
1974. | Obešenjak (TV) | ||
1980-e ▲ | |||
1982. | Španac (mini-serija) | Miodrag Stamatović, istražni sudija | |
1982. | Poslednji čin (mini-serija) | Nikola Kalabić | |
1984. | Banjica (mini-serija) | Radomir Čarapić | |
1986. | Tajna Laze Lazarevića (TV) | tužilac 1 | |
1986. | Odlazak ratnika, povratak maršala (serija) | doktor Ivan Šubašić | |
1986. | Misija majora Atertona (serija) | general Ljubo Novaković | |
1988. | Četrdeset osma — Zavera i izdaja (serija) | doktor Blagoje Nešković | |
1990-e ▲ | |||
1991. | Jastuk groba mog (mini-serija) | Toma Milinović „Topolivac” | |
1991. | Smrt gospođe Ministarke (TV) | Čvrga | |
1993—1996. | Srećni ljudi (serija) | Žarko Popara | |
2000-e ▲ | |||
2006. | Ljubav, navika, panika (serija) | Cane udbaš | |
2007. | Bela lađa (serija) | Sudija Rakočević | |
2006—2007. | Agencija za SIS (serija) | Miodrag | |
2007—2008. | Kafanica blizu SIS-a (serija) | Miodrag | |
2008. | Moj rođak sa sela (serija) | Tomić, seljak |
Pozorišne predstave
[uredi | uredi izvor]Premijera | Predstava | Uloga | Reditelj | Pozorište |
---|---|---|---|---|
12. decembar 1954. | Dane | Mećava | Vlado Jablan | Narodno pozorište Sarajevo |
21. septembar 1955. | Ljudi | Filip Erlih | Boro Grigorović | Narodno pozorište Sarajevo |
12. novembar 1955. | Edvardova djeca | Bruno | Vlado Jablan | Narodno pozorište Sarajevo |
19. januar 1956. | Događaj u mesto Gogi | Pisar Klikot | Boro Grigorović | Narodno pozorište Sarajevo |
17. april 1956. | Pesma | Mića | Vlado Jablan | Narodno pozorište Sarajevo |
10. februar 1957. | Galeb | Trepljov | Vlado Jablan | Narodno pozorište Sarajevo |
5. maj 1957. | Majka Hrabrost i njena djeca | Mladi vojnik | Boro Grigorović | Narodno pozorište Sarajevo |
1957. | Svoga tijela gospodar | Joža | Berislav Mrkšić | Narodno pozorište Sarajevo |
10. novembar 1957. | Na prelomu | Šesti mornar krstarice | Meša Selimović | Narodno pozorište Sarajevo |
8. maj 1958. | Rt prema mjesečini | Pavle Drugi | Vlado Jablan | Narodno pozorište Sarajevo |
12. novembar 1958. | Krvave svadbe | Mjesec kao mladi drvosječa | Vlado Jablan | Narodno pozorište Sarajevo |
9. januar 1959. | Dundo Maroje | Vlaho | Marko Fotez | Narodno pozorište Sarajevo |
26. april 1959. | Lekcija | Profesor | Boro Drašković | Narodno pozorište Sarajevo |
19. septembar 1959. | Car Edip | Horovođa | Hugo Klajn | Narodno pozorište Sarajevo |
4. novembar 1959. | Stradija | Sedam uloga | Boro Drašković | Narodno pozorište Sarajevo |
23. januar 1960. | Hamlet | Duh Hamletovog oca | Boro Drašković | Narodno pozorište Sarajevo |
28. februar 1960. | Henrik Osmi i njegove žene | Henrik | Boro Drašković | Narodno pozorište Sarajevo |
24. decembar 1960. | Dugo putovanje u noć | Edmund Tajron | Vlado Jablan | Narodno pozorište Sarajevo |
17. januar 1961. | Čovek, životinja i vrlina | Dr Nino Pulejo | Milenko Maričić | Savremeno pozorište Beograd |
8. oktobar 1961. | Autobiografija B. Nušića i B. Mihailovića | biograf, direktor i advokat | Aleksandar Glovacki | Savremeno pozorište Beograd |
18. april 1962. | Svi sveci na groblju | Pavle Pavlović | Predrag Dinulović | Savremeno pozorište Beograd |
1. oktobar 1962. | Fizičari | Ernst Hajnrih Ernesti | Jovan Putnik | Savremeno pozorište Beograd |
17. novembar 1962. | Andora | Vojnik | Soja Jovanović | Savremeno pozorište Beograd |
9. novembar 1963. | Filip na konju | Stanko, II borac | Boro Grigorović | Savremeno pozorište Beograd |
11. mart 1964. | U logoru | dr Puba Agramer | Predrag Dinulović | Savremeno pozorište Beograd |
24. maj 1964. | Venčanica | Robert Knol | Marko Fotez | Savremeno pozorište Beograd |
7. oktobar 1964. | Mister dolar | Gospodin iz ugledne porodice | Marko Fotez | Savremeno pozorište Beograd |
12. decembar 1964. | Mećava | Madali Nijazmedov | Predrag Dinulović | Savremeno pozorište Beograd |
25. februar 1965. | Haleluja | Zola | Aleksandar Glovacki | Savremeno pozorište Beograd |
29. april 1965. | Slučaj Openhajmer | K. A. Rolander | Aleksandar Ognjanović | Savremeno pozorište Beograd |
3. oktobar 1965. | Tugovanka za gospodina Čarlija | Ričard | Aleksandar Ognjanović | Savremeno pozorište Beograd |
26. oktobar 1967. | Crvena konjica | Anfasij Hlebnjikov | Aleksandar Ognjanović | Savremeno pozorište Beograd |
29. februar 1968. | Hamlet | Laert | Nebojša Komadina | Savremeno pozorište Beograd |
2. jun 1968. | Neprijatelj naroda | Hovstad | Aleksandar Ognjanović | Savremeno pozorište Beograd |
6. oktobar 1968. | Kameni gost | Don Huan | Slobodan Stojanović | Savremeno pozorište Beograd |
8. januar 1969. | Na leđima ježa | Kosta Turčin | Aleksandar Ognjanović | Savremeno pozorište Beograd |
29. april 1969. | Ćutnje Slobodana Radenika | Sekulić | Bora Marković | Savremeno pozorište Beograd |
18. mart 1970. | Stanoje Glavaš | Stanoje Glavaš | Blagota Eraković | Savremeno pozorište Beograd |
11. januar 1971. | Kralj Betajnove | Franc Bernot | Aleksandar Ognjanović | Savremeno pozorište Beograd |
7. januar 1972. | Revizor | Amos Fjodorovič Ljapkin—Tjapkin | Miroslav Minja Dedić | Savremeno pozorište Beograd |
14. februar 1973. | Bombardovali smo Nju Hevn | Narednik Henderson | Radoslav Dorić | Savremeno pozorište Beograd |
17. novembar 1973. | Očima jednog klovna | Gospodin Šnicler | Aleksandar Ognjanović | Savremeno pozorište Beograd |
17. februar 1974. | Višnjev sad | Gajev | Nebojša Komadina | Savremeno pozorište Beograd |
8. oktobar 1974. | Pokojnik | Gospodin Đurić | Aleksandar Ognjanović | Savremeno pozorište Beograd |
12. januar 1975. | Pesma | Veković | Aleksandar Ognjanović | Savremeno pozorište Beograd |
6. decembar 1975. | Maksim Crnojević | Ivo Crnojević | Branislav Mićunović | Beogradsko dramsko pozorište |
15. februar 1976. | Vagon Ge | Crni | Radomir Bajo Šaranović | Beogradsko dramsko pozorište |
29. april 1976. | Zavera ili Dugo praskozorje | Scevin | Vida Ognjenović | Beogradsko dramsko pozorište |
21. jun 1976. | Na redu je Španija | Branislav Mićunović | Beogradsko dramsko pozorište | |
7. novembar 1976. | Puč | Hrelja | Želimir Orešković | Beogradsko dramsko pozorište |
22. maj 1977. | Ćutnje Slobodana Radenika | Sekulić | Boda Marković | Beogradsko dramsko pozorište |
8. januar 1978. | Lasal ili nepouzdani neprijatelj | Pukovnik Ristor | Bogdan Ruškuc | Beogradsko dramsko pozorište |
15. mart 1978. | Otmica | Džek | Oliver Viktorović | Beogradsko dramsko pozorište |
28. decembar 1979. | Prošlog leta u Čulimsku | Mečetkin | Slavenko Saletović | Beogradsko dramsko pozorište |
5. april 1980. | Razaranje govora | Boris | Nađa Janjetović | Beogradsko dramsko pozorište |
7. mart 1981. | Amadeus | Imperator Jozef Drugi, vladar Austrije | Paolo Mađeli | Beogradsko dramsko pozorište |
25. decembar 1981. | Sumnjivo lice | Žika | Aleksandar Ognjanović | Beogradsko dramsko pozorište |
16. februar 1983. | Sentandrejska rapsodija | Konstantin Negovan | Miloš Lazin | Beogradsko dramsko pozorište |
13. maj 1983. | Večeras improvizujemo | Doktor Hinkfus | Paolo Mađeli | Beogradsko dramsko pozorište |
8. januar 1984. | Događaj u mesto Gogi | Otmar Prelih | Zlatko Sviben | Beogradsko dramsko pozorište |
10. mart 1984. | Samoubica | Viktor Viktorović | Dejan Mijač | Beogradsko dramsko pozorište |
18. januar 1987. | Pismo-glava | Svetozar Slišković | Vladimir Lazić | Beogradsko dramsko pozorište |
10. april 1987. | Saslušanje | Kalman Kološi | Branislav Mićunović | Beogradsko dramsko pozorište |
23. april 1988. | Novo je doba | Radoje Belegiški | Egon Savin | Beogradsko dramsko pozorište |
20. novembar 1988. | Kosovo | Knez Lazar | Branislav Mićunović | Beogradsko dramsko pozorište |
25. decembar 1992. | Naši očevi | Gospon Joška | Ana Miljanić | Beogradsko dramsko pozorište |
6. mart 1994. | Kalemegdanci | Čuvar Kalemegdana | Zoran Rankić | Beogradsko dramsko pozorište |
9. jun 1995. | Kamen za pod glavu | Milun Vučetić | Branislava Stefanović | Beogradsko dramsko pozorište |
9. februar 1996. | Nikad se ne zna | Glavni kelner | Miroslav Belović | Beogradsko dramsko pozorište |
Nagrade i priznanja
[uredi | uredi izvor]- Nagrada u kategoriji za radio-dramu za tri uloge u radio-drami De profundis, Šesto Sterijino pozorje (1961)[50]
- Godišnja nagrada Ošišanog ježa „Braća Ormai” (2002)[51]
- Godišnja nagrada Ošišanog ježa „Ježeva bodlja” (2003)[44]
- Nagrade „Čivija”, Šabačka čivijada[44]
- Nagrada za humoristično-satirično stvaralaštvo Radoje Domanović za multimedijalni i književni doprinos satiri u oblasti filma, pozorišta, televizije i radija (2011)[50]
- Nagrada Dragiša Kašiković u kategoriji za aforistiku za knjigu Kod cara u podne (2012)[44]
- Zlatna značka Kulturno-prosvetne zajednice Srbije za rad i stvaralački doprinos širenju kulture (2012)
- Priznanje „Ja Krčedinac” za dostignuća u oblasti satire (2013)[52]
- Nagrada Večernjih Novosti za novinsku satiru „Jovan Hadži Kostić” (2014)[48]
- Nagrada Beogradskog aforističarskog kruga za životno delo (2014)
- Nagrada Radoje Domanović za životno delo za stvaralaštvo u oblasti humora i satire (2015)[53]
- Nagrada Beogradskog aforističarskog kruga za životno delo (2014)[10]
- Srebrna medalja „Takovski ustanak” (2018)[1][54]
Rekli su o Rankiću
[uredi | uredi izvor]Sa svojom epskom širinom u svoje uloge je unosio nebo a skupljao se kada je pisao aforizme. I u jednom i u drugom bio je najbolji.
— Ljiljana Lašić, srpska glumica.[26]
Kao glumac na vrhuncu svoje karijere i zrelosti, prvak Beogradskog dramskog pozorišta, a pre toga umetnik koji je odigrao raskošan repertoar na sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu, u briljantnim režijama Bore Draškovića, od Profesora u Joneskovoj „Lekciji” do Henrika VIII, Zoran Rankić se, zaista, naizgovarao tuđih reči i nanosio najrazličitijih kostima..
— Dragutin Minić Karlo, srpski novinar i satiričar.[55]
Zoran Rankić je nastavljač beogradskog duha.
— Momo Kapor, srpski slikar, književnik i novinar.[47]
Rankić je najčistiji nastavljač Domanovića. Među našim aforističarima on je najjači, ne samo fizički nego i mentalno. Zoran Rankić se neprestano menjao i kad je ostao isti, pouzdano misleći, umetnik. Satirična žestina učinila je da njegovi aforizmi deluju kao snažni zimski vetrovi koji nose sve pred sobom
— Ratko Božović, srpski književnik i kulturolog.[56]
Retko je igrao, s obzirom na talenat, temperament, sveobuhvatnu snagu i dramatičnu ubedljivost, ali je uvek potvrđivao glumačku individualnost. Svojim markantnim izgledom bio je predodređen za dramske uloge, trebalo je da bude buntovnik heroj, a kada za to nije imao priliku, nije sebi dozvoljavao da bude tek epizoda jedne dramske situacije.
— Petar Volk, srpski pozorišni i filmski kritičar, istoričar i teoretičar.[56]
Napomene
[uredi | uredi izvor]- ^ Beogradsko dramsko pozorište do 1975. godine nosilo je naziv Savremeno pozorište Beograd.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b v „Poslednji intervju Popare za “Novosti”: Zbog Kalabića su me i slavili i kudili”. Večernje novosti. 9. 12. 2019. Arhivirano iz originala 11. 12. 2019. g. Pristupljeno 11. 12. 2019.
- ^ „Na današnji dan rođen je Zoran Rankić, srpski glumac poznat po ulozi Žarka Popare u TV seriji “Srećni ljudi””. 025.rs. 9. 8. 2019. Arhivirano iz originala 18. 10. 2020. g. Pristupljeno 18. 04. 2020.
- ^ Stanković & Rankić 2006, str. 9.
- ^ Ko je ko 1995, str. 487.
- ^ „Evo kako danas izgleda Popara iz „Srećnih ljudi“”. ddl.rs. 4. 5. 2019. Arhivirano iz originala 15. 10. 2019. g. Pristupljeno 15. 10. 2019.
- ^ „Od Kalabića napravio junaka, a ne izdajicu i gubitnika”. Politika. 20. 5. 2017. Arhivirano iz originala 21. 11. 2020. g. Pristupljeno 17. 11. 2020.
- ^ „Zavidna biografija pokojnog Zorana Rankića”. alo.rs. 9. 12. 2019. Arhivirano iz originala 21. 11. 2020. g. Pristupljeno 17. 11. 2020.
- ^ Stanković & Rankić 2006, str. 4.
- ^ Stanković & Rankić 2006, str. 5.
- ^ a b v „In memoriam: Zoran Rankić”. bdp.rs. 9. 12. 2019. Arhivirano iz originala 15. 09. 2020. g. Pristupljeno 02. 04. 2020.
- ^ a b v g d „Biografija Zorana Rankića”. zoranrankic.com. Arhivirano iz originala 21. 10. 2018. g. Pristupljeno 20. 10. 2018.
- ^ „Rođen je glumac i pisac Zoran Rankić”. srpskilegat.rs. 9. 8. 2010. Arhivirano iz originala 11. 08. 2019. g. Pristupljeno 15. 10. 2019.
- ^ a b „Popara iz Srećnih ljudi za Kurir: Skočio sam sa zgrade pozorišta”. kurir.rs. 30. 4. 2017. Arhivirano iz originala 21. 10. 2018. g. Pristupljeno 20. 10. 2018.
- ^ „"GOSPOĐICE, GOSPOĐO" Popara iz “Srećnih ljudi” za 40 godina bavljenja glumom NIJE DOBIO NIŠTA! Danas ima 83. godine, a evo šta kaže o čuvenoj ulozi!”. alo.rs. 6. 6. 2019. Arhivirano iz originala 20. 06. 2019. g. Pristupljeno 15. 10. 2019.
- ^ „Preminuli Popara je govorio da zbog Tita nikada nije dobio nijednu nagradu!”. blic.rs. 9. 12. 2019. Arhivirano iz originala 09. 12. 2019. g. Pristupljeno 09. 12. 2019.
- ^ a b „Zoran Rankić: Vojvoda Kalabić je deo mog umetničkog, ali i privatnog života”. novosti.rs. 30. 7. 2014. Arhivirano iz originala 02. 08. 2014. g. Pristupljeno 01. 08. 2014.
- ^ „Zoran Rankić: Zbog Kalabića su me i slavili i kudili”. novosti.rs. 2. 2. 2019. Arhivirano iz originala 07. 10. 2019. g. Pristupljeno 15. 10. 2019.
- ^ „Objavljena knjiga o životu legendarnog Popare”. telegraf.zena.rs. 26. 3. 2018. Arhivirano iz originala 21. 10. 2018. g. Pristupljeno 20. 10. 2018.
- ^ „Preminuo je naš veliki glumac Zoran Rankić.”. medikalija.rs. Arhivirano iz originala 23. 09. 2020. g. Pristupljeno 18. 11. 2020.
- ^ „"Pre deset dana smešten je u dom, bio je teško bolestan" Prijatelj Popare otkriva kako su izgledali njegovi POSLEDNJI DANI, sahrana u sredu”. blic.rs. 9. 12. 2019. Arhivirano iz originala 09. 12. 2019. g. Pristupljeno 09. 12. 2019.
- ^ „Preminuo čuveni Popara iz Srećnih ljudi. Glumac Zoran Rankić umro u staračkom domu”. blic.rs. 9. 12. 2019. Arhivirano iz originala 09. 12. 2019. g. Pristupljeno 09. 12. 2019.
- ^ „Preminuo čuveni Popara iz Srećnih ljudi. Glumac Zoran Rankić umro u 84. godini”. prva.rs. 9. 12. 2019. Arhivirano iz originala 09. 12. 2019. g. Pristupljeno 09. 12. 2019.
- ^ „Šačica ljudi na sahrani Popare, došlo samo DVOJE KOLEGA”. Blic. 11. 12. 2019. Arhivirano iz originala 12. 12. 2019. g. Pristupljeno 11. 12. 2019.
- ^ „Sahranjen Zoran Rankić: Glumca na večni počinak ispratilo samo dvoje kolega”. alo.rs. 11. 12. 2019. Arhivirano iz originala 11. 12. 2019. g. Pristupljeno 11. 12. 2019.
- ^ „Od Kalabića napravio junaka, a ne izdajicu i gubitnika”. politika.rs. 20. 5. 2017. Arhivirano iz originala 31. 05. 2017. g. Pristupljeno 29. 05. 2017.
- ^ a b v g „Sećanje na Zorana Rankića – "Zbogom zauvek, odmah se vraćam"”. Radio televizija Srbije. 5. 2. 2020. Arhivirano iz originala 07. 02. 2020. g. Pristupljeno 17. 11. 2020.
- ^ „Pozorišne uloge Zorana Rankića”. Arhivirano iz originala 21. 10. 2018. g. Pristupljeno 21. 10. 2018.
- ^ a b v g d „Zoran Rankic”. IMDb. Arhivirano iz originala 01. 04. 2017. g. Pristupljeno 20. 10. 2018.
- ^ a b v g „Zoran Rankić (1935—2019)”. vrnjackabiblioteka.org.rs. 19. 8. 2020. Arhivirano iz originala 23. 09. 2020. g. Pristupljeno 17. 11. 2020.
- ^ „Kod Londona”. IMDb. Arhivirano iz originala 21. 11. 2020. g. Pristupljeno 17. 11. 2020.
- ^ „Čovek buna”. IMDb. Arhivirano iz originala 21. 11. 2020. g. Pristupljeno 19. 11. 2020.
- ^ „Zbog Tita nikad nije dobio nijednu nagradu, a evo šta je imao da kaže o Popari”. B92. 9. 12. 2019. Arhivirano iz originala 30. 12. 2019. g. Pristupljeno 18. 11. 2020.
- ^ „Zoran Rankić je spletom ukolnosti "uskočio u kožu" četničkog vojvode”. informer.rs. 11. 11. 2020.
- ^ Stanković & Rankić 2006, str. 11.
- ^ „Pre 24 godine bio je omiljeni lik u „Srećnim ljudima”, zbog njegovog strogog glasa svi su drhtali, a ovako danas izgleda gospodin Popara!”. kurir.rs. 18. 4. 2017. Arhivirano iz originala 21. 10. 2018. g. Pristupljeno 20. 10. 2018.
- ^ „Preminuo glumac Zoran Rankić”. Radio televizija Srbije. 9. 12. 2019. Arhivirano iz originala 09. 02. 2020. g. Pristupljeno 17. 11. 2020.
- ^ „Renesansni aforističar s kraja 20. veka”. politika.rs. 16. 7. 2014. Arhivirano iz originala 21. 10. 2018. g. Pristupljeno 21. 10. 2018.
- ^ „Preminuo Popara iz "Srećnih ljudi"”. nezavisne.com. 9. 12. 2019. Arhivirano iz originala 10. 12. 2019. g. Pristupljeno 10. 12. 2019.
- ^ „Narod je dvorska luda demokratije”. teatroslov.mpus.org.rs. Pristupljeno 25. 2. 2021.
- ^ „Od Nikole Kalabića sam napravio junaka, a ne gubitnika”. politika.rs. 24. 5. 2014. Arhivirano iz originala 21. 10. 2018. g. Pristupljeno 29. 05. 2017.
- ^ Stanković & Rankić 2006, str. 109.
- ^ „Po ovim replikama iz „Srećnih ljudi” pamtićemo pokojnog Poparu, a njegova poslednja uloga bila je mala i važna”. blic.rs. 9. 12. 2019. Arhivirano iz originala 10. 12. 2019. g. Pristupljeno 10. 12. 2019.
- ^ „Preminuo književnik i glumac Zoran Rankić”. Radio televizija Republike Srpske. 9. 12. 2019. Arhivirano iz originala 10. 12. 2019. g. Pristupljeno 10. 12. 2019.
- ^ a b v g d „Zoran Rankić In memoriam (1935—2019)”. aofirizmi.org. Arhivirano iz originala 26. 01. 2020. g. Pristupljeno 18. 4. 2020.
- ^ „Od Stradije do Stradije”. plus.sr.cobiss.net. Arhivirano iz originala 11. 12. 2019. g. Pristupljeno 11. 12. 2019.
- ^ „Meljava vremena - Ćirković, Mihajlo”. plus.sr.cobiss.net. 11. 12. 2019. Arhivirano iz originala 11. 12. 2019. g. Pristupljeno 11. 12. 2019.
- ^ a b „Zoran Rankić - Pozorišni i TV glumac”. zoranrankic.com. Arhivirano iz originala 21. 10. 2018. g. Pristupljeno 17. 11. 2020.
- ^ a b „Otvorena izložba i dodeljene nagrade "Pjer 2014"”. novosti.rs. 26. 12. 2014. Arhivirano iz originala 15. 10. 2019. g. Pristupljeno 15. 10. 2019.
- ^ „Konkurs za nagradu Dragiša Kašiković”. spo.rs. Arhivirano iz originala 21. 11. 2020. g. Pristupljeno 18. 11. 2020.
- ^ a b „Na današnji dan rođen je Zoran Rankić, srpski glumac poznat po ulozi Žarka Popare u TV seriji “Srećni ljudi””. 025.rs. 9. 8. 2019. Arhivirano iz originala 18. 10. 2020. g. Pristupljeno 18. 04. 2020.
- ^ „Preminuo čuveni Popara: Glumac Zoran Rankić umro u staračkom domu”. ekspres.net. 9. 12. 2019. Arhivirano iz originala 10. 12. 2019. g. Pristupljeno 10. 12. 2019.
- ^ „Rankiću priznanje „Ja Krčedinac””. jovonikolic.com. Arhivirano iz originala 21. 11. 2020. g. Pristupljeno 18. 4. 2020.
- ^ „Najboljim aforističarima nagrade "Radoje Domanović"”. 021.rs. 27. 12. 2015. Arhivirano iz originala 15. 10. 2019. g. Pristupljeno 15. 10. 2019.
- ^ „Dobitnici Srebrne medalje „Takovski ustanak””. teatroslov.mpus.org.rs. Pristupljeno 25. 2. 2021.
- ^ „Rekli su o Zoranu Rankiću”. ceeol.com. Pristupljeno 25. 2. 2021.
- ^ a b „Upoznajte Zorana Rankića - Mudrost zimskog vetra”. teatroslov.mpus.org.rs. Pristupljeno 25. 2. 2021.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Stanković, Zvezdana; Rankić, Mihailo (2006). Zoran Rankić monografija. Beograd: Službeni glasnik.
- Ko je ko u Srbiji '95 — biografski leksikon. Beograd: Bibliofon. 1995. COBISS.SR 92130567
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Zoran Rankić na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Незванични веб-сајт Зорана Ранкића
- Zoran Rankić Teatroslov na sajtu Muzeja pozorišne umetnosti
- Rođeni 1935.
- Umrli 2019.
- Dervenćani
- Gornjomilanovčani
- Srpski glumci
- Jugoslovenski glumci
- Srpski dramaturzi
- Srpski pesnici
- Srpski književnici
- Članovi Udruženja književnika Srbije
- Članovi Udruženja dramskih pisaca Srbije
- Članovi Udruženja dramskih umetnika Srbije
- Članovi Udruženja književnika Srpske
- Srpski glumci iz Bosne i Hercegovine
- Srpski književnici iz Bosne i Hercegovine
- Glumci i glumice Beogradskog dramskog pozorišta
- Srpski aforističari
- Srpski satiričari
- Umrli od raka
- Sahranjeni na Novom bežanijskom groblju
- Dobitnici nagrade Radoje Domanović