Pređi na sadržaj

Brahiterapija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Brahiterapija
Strelica pokazuje brahiterapijski materijal koje se koriste za lečenje raka prostate.
Sinonimiinternal radiotherapy, sealed source radiotherapy, curietherapy, endocurietherapy
ICD-10-PCSD?1
ICD-9-CM92.27
MeSHD001918

Brahiterapija ili brahiradioterapija je vrsta radioterapije ili terapije zračenjem u kojoj se zrnca, trake ili kapsule koje sadrže izvor zračenja, stavljaju u bolesnikovo telo, u ili blizu tumora. Brahiterapija je lokalni oblik terapije jer tretira samo određeni deo bolesnikovog tela. Najčešće se koristi za lečenje karcinoma glave i vrata, dojke, grlića materice, prostate i oka.

Tokom brahiterapijom možda će bolesnik morati da ograniči svoje vreme u kontaktu sa drugim ljudima i da preduzmete druge mere bezbednosti, poput kraćeg provođenja vremena sa decom ili trudnicama. Kada se radioaktivni materijal ukloni iz bolesnikovog tela, on neće emitovati zračenje i nije radioaktivan. Tada nije opasan za druge ljude i može nastaviti sa svojim uobičajenim aktivnostima.

Indikacije

[uredi | uredi izvor]

Brahiterapija se koristi za lečenje mnogih vrsta raka, kao na primer:

  • kancer na mozgu
  • karcinom dojke
  • rak grlića materice
  • kancer endometrijuma
  • kancer jednjaka
  • rak oka
  • rak žučne kese
  • rak glave i vrata
  • rak pluća
  • karcinom prostate
  • rak rektuma
  • rak kože
  • sarkomi mekog tkiva
  • rak rodnice

Iako se brahiterapija najčešće koristi za lečenje raka, ponekad se koristi i za lečenje drugih stanja, kao što su srčani problemi, u određenim situacijama.

Vrste brahioterapije prema trajanju

[uredi | uredi izvor]

U načelu prema prema izvoru zračenja i trajanju postoje tri vrste brahiterapije

Implantati niske doze (LDR)

U ovoj vrsti brahiterapije, izvor zračenja ostaje na mestu 1 do 7 dana, Za to vreme bolesnik boravi u bolnici tokom ovog perioda. Kada se tretman završi, uklanja se izvor zračenja i kateter ili aplikator.

Implantati visoke doze (HDR)

U ovoj vrsti brahiterapije, izvor zračenja se ostavlja na mestu samo 10 do 20 minuta, a zatim se vadi. Terapija se može primeniti dva puta dnevno tokom 2 do 5 dana ili jednom nedeljno tokom 2 do 5 nedelja. Raspored zavisi od bolesnikovog tipa raka. Tokom tretmana, kateter ili aplikator mogu ostati na mestu ili se mogu postaviti pre svakog tretmana. Prema potrebi pacijent boravi u bolnici tokom ovog vremena, ili možete svakodnevno ići u bolnicu da bi se postavio izvor zračenja. Kao i kod LDR implantata, po završenom zračenju uklanja se kateter ili aplikator.

Trajni implantati

Nakon postavljanja izvora zračenja, kateter se uklanja. Implantati ostaju u bolesnikovom telu do kraja života, dok zračenje svakim danom postaje sve slabije. Kako vreme odmiče, sva radijacija će nestati. Kada se radijacija prvi put postavi, možda će bolesnik morati da ograniči svoje vreme u kontaktu sa drugim ljudima i da preduzmete druge mere bezbednosti, poput krartkog provođenja vremena sa decom ili trudnicama.

Brahiterapija prema lokaciji

[uredi | uredi izvor]

Lečenje brahiterapijom podrazumeva stavljanje radioaktivnog materijala u telo u blizini raka, što zavisi od mnogo faktora. Ovo uključuje lokaciju i obim raka, opšte zdravlje i ciljeve lečenja.

Postavljanje može biti unutar telesne šupljine ili u tkivu tela:

Radijacija smeštena u telesnu šupljinu ili intrakavitetna brahiterapija

Tokom ovog tretmana, uređaj koji sadrži radioaktivni materijal stavlja se u otvor tela. Na primer, može se staviti u dušnik ili rodnicu. Uređaj može biti cev ili cilindar napravljen tako da odgovara specifičnom otvoru na telu.

Lekar terapiju zračenjem može ručno postaviti uz pomoć uređaja za brahiterapiju ili koristiti kompjuterizovanu mašinu da pomogne u postavljanju uređaja.

Testovi imidžinga (kompjuterizovana tomografija ili ultrasonografija) se mogu koristiti da bi se proverilo da li je uređaj postavljen na najefikasnije mesto.

Zračenje ubačeno u tkivo tela

Ova metoda se zove intersticijska brahiterapija. Uređaji koji sadrže radioaktivni materijal smešteni su u tkivo tela. Na primer, uređaji se mogu staviti u dojku ili prostatu.

Uređaji koji se koriste za intersticijalnu brahiterapiju uključuju žice, balone, igle i sićušna zrnca veličine zrna pirinča.

Koriste se brojne tehnike za umetanje aparata za brahiterapiju u tkivo tela. Radioterapeuti mogu koristiti igle ili posebne aplikatore. Ove dugačke, šuplje cevi su napunjene uređajima za brahiterapiju, kao što su zrnca. Cevi se ubacuju u tkivo i iz njih se oslobađu radioaktivna zrnca..

Ponekad se koriste uske cevi, zvane kateteri. Cevi se mogu postaviti tokom operacije. Kasnije se mogu napuniti radioaktivnim materijalom tokom brahiterapijskog tretmana.

CT skeniranje, ultrazvuk ili drugi testovi za snimanje mogu pomoći da se ređaji postave na svoje mesto. Slike pomažu lekaru da se uveri da je tretman na pravom mestu.

Brahiterapija udružena sa drugim terapijama

[uredi | uredi izvor]

Kada se koristi za lečenje raka, brahiterapija se može koristiti samostalno ili sa drugim tretmanima raka. Na primer, brahiterapija se ponekad koristi nakon operacije. Ovim pristupom, zračenje se koristi za uništavanje svih ćelija raka koje mogu zaostati nakon operacije.

Brahiterapija se takođe može koristiti sa spoljašnjim zračenjem.

Neželjena dejstva

[uredi | uredi izvor]

Verovatnoća i priroda potencijalnih akutnih, subakutnih ili dugoročnih neželjenih efekata povezanih sa brahiterapijom zavise od lokacije tumora koji se leči i vrste brahiterapije koja se koristi.

Akutna neželjena dejstva

[uredi | uredi izvor]

Akutni neželjeni efekti povezani sa brahiterapijom uključuju lokalizovane modrice, otok, krvarenje, iscedak ili nelagodnost unutar implantirane regije. Oni obično nestaju u roku od nekoliko dana nakon završetka lečenja.[1] Pacijenti se takođe mogu osećati umorno tokom kratkog perioda nakon tretmana.[1][2]

Brahiterapijski tretman raka grlića materice ili prostate može izazvati akutne i prolazne urinarne simptome kao što su zadržavanje urina, urinarna inkontinencija ili bolno mokrenje (dizurija).[3][4] Takođe se može javiti prolazno povećana peristaltika creva, dijareja, zatvor ili manje rektalno krvarenje.[3] Akutni i subakutni neželjeni efekti obično se povlače za nekoliko dana ili nekoliko nedelja. U slučaju trajne (semenske) brahiterapije za rak prostate, mala je šansa da neka zrnca materijala mogu da migriraju iz regiona lečenja u bešiku ili uretru i da se izluče urinom.

Brahiterapija za karcinom kože može dovesti do pojave ospe po spoljašnjim slojevima kože (deskvamacije) oko područja lečenja u nedeljama nakon terapije, što obično zaceljuje za 5–8 nedelja. Ako je kancer lociran na usni, može doći do ulceracije nakon brahiterapije, ali one bično nestaju nakon 4-6 nedelja.[5]

Većina akutnih neželjenih efekata povezanih sa brahiterapijom može se lečiti lekovima ili promenama u ishrani i obično nestaju tokom vremena (obično nekoliko nedelja), kada se tretman završi. Akutni neželjeni efekti HDR brahiterapije su uglavnom slični EBRT.

Dugoročna neželjena dejstva

[uredi | uredi izvor]

Kod malog broja ljudi, brahiterapija može izazvati dugotrajne neželjene efekte usled oštećenja ili poremećaja susednih tkiva ili organa. Dugoročni neželjeni efekti su obično blage ili umerene prirode. Na primer, problemi sa uriniranjem i varenjem mogu dugo da traju nakon brahiterapije raka grlića materice ili prostate i mogu zahtevati kontinuirano lečenje.[traži se izvor]

Brahiterapija raka prostate može izazvati erektilnu disfunkciju kod približno 15–30% pacijenata. Međutim, rizik od erektilne disfunkcije je povezan sa godinama (stariji muškarci su u većem riziku od mlađih muškaraca), kao i od nivoom erektilne funkcije pre primanja brahiterapije. Kod pacijenata koji imaju erektilnu disfunkciju, većina slučajeva se može uspešno lečiti lekovima kao što je Viagra. Važno je napomenuti da je rizik od erektilne disfunkcije nakon brahiterapije manji nego nakon radikalne prostatektomije.

Brahiterapija raka dojke ili kože može izazvati stvaranje ožiljnog tkiva oko područja lečenja. U slučaju brahiterapije dojke, može doći do nekroze masti kao posledica ulaska masnih kiselina u tkiva dojke. Ovo može dovesti do toga da tkivo dojke postane otečeno i osetljivo. Nekroza masti je benigno stanje i obično se javlja 4-12 meseci nakon tretmana i pogađa oko 2% pacijenata.[6][7]

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b Macmillan Cancer Support. „Brachytherapy”. Arhivirano iz originala 3. 10. 2009. g. Pristupljeno 25. 9. 2009. 
  2. ^ Fieler (1997). „Side effects and quality of life in patients receiving high-dose rate brachytherapy”. Oncology Nursing Forum. 24 (3): 545—553. PMID 9127366. 
  3. ^ a b Doust; Miller, E.; Duchesne, G.; Kitchener, M.; Weller, D. (2004). „A systematic review of brachytherapy. Is it an effective and safe treatment for localised prostate cancer?”. Australian Family Physician. 33 (7): 525—529. PMID 15301172. 
  4. ^ Magné, N.; Mancy, N. C.; Chajon, E.; Duvillard, P.; Pautier, P.; Castaigne, D.; Lhommé, C.; Morice, P.; Haie-Meder, C. (2009). „Patterns of care and outcome in elderly cervical cancer patients: A special focus on brachytherapy”. Radiotherapy and Oncology. 91 (2): 197—201. PMID 18954913. doi:10.1016/j.radonc.2008.08.011. 
  5. ^ Casino AR; et al. (2006). „Brachytherapy in lip cancer”. Medicina Oral. 11: E223—9. 
  6. ^ Vicini, F.; Beitsch, P. D.; Quiet, C. A.; Keleher, A. J.; Garcia, D.; Snider Jr, H. C.; Gittleman, M. A.; Zannis, V. J.; Kuerer, H. M.; Lyden, M. (2008). „Three-year analysis of treatment efficacy, cosmesis, and toxicity by the American Society of Breast Surgeons MammoSite Breast Brachytherapy Registry Trial in patients treated with accelerated partial breast irradiation (APBI)”. Cancer. 112 (4): 758—766. PMID 18181095. doi:10.1002/cncr.23227Slobodan pristup. 
  7. ^ Department of Human Oncology, University of Wisconsin School of Medicine and Public Health. „Breast brachytherapy”. Pristupljeno 25. 9. 2009. [mrtva veza]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).